IRAN

[Bernardinac]

Ako bude kakvog napada USA na Iran to će biti na isti datum (ili koji dan kasnije) kad je Rusija započela tzv"SVO" na Ukrajinu. Zvat će se SMO.
Čeka se završetak ZOI i tako to.

Navodno se spremaju novi protesti na koje pozivaju tzv. "Trgovci s Velikog bazara" u Teheranu 17. i 18. februara za ubijenima 8. i 9 januara.

U pozivu, koji je objavio Telegram kanal Eteraz-e Bazar, vlasnici trgovina pozvani su na okupljanje u utorak, 17, i srijedu, 18. februara obilježavajući 40 dana od smrtnih slučajeva prijavljenih 8. i 9.

https://www.iranintl.com/en/202602035389

[plavi_E]

Spoiler

Show

Tenzije rastu, sprema li se napad? Amerikanci spremaju napad na Iran. Pozvali svoje državljane da odmah napuste zemlju…

Američki ministar finansija Scott Bessent, svjedočeći pred Odborom za bankarstvo američkog Senata, rekao je kako iranski čelnici možda misle da je režim na rubu kolapsa.

On je govorio o učincima koje je postigla politika "maksimalnog pritiska" administracije predsjednika Donalda Trumpa prema Iranu.

"Ono što smo učinili jest da smo u toj zemlji stvorili nestašicu dolara. To je doživjelo brz, rekao bih i dramatičan vrhunac u decembru, kada je propala jedna od najvećih banaka u Iranu. Došlo je do navale štediša na banku. Banka je bila prisiljena štampati novac, iranska valuta je otišla u slobodan pad, inflacija je eksplodirala i zbog toga smo vidjeli Irance na ulicama", rekao je on.

Podsjetimo, Wall Street Journal u januaru je pisao o ulozi koju je kolaps iranske banke Ayandeh imao u izbijanju proturežimskih protesta širom zemlje u decembru. Banka Ayandeh propala je u oktobru nakon što je izgubila oko pet milijardi dolara zbog davanja loših kredita projektima bliskima režimu.

Iranski odgovor na slom banke dodatno je pridonio urušavanju riala i potaknuo masovan odljev kapitala iz zemlje.

"Vidjeli smo kako iransko vodstvo prebacuje novac izvan zemlje kao ludo. Štakori napuštaju brod i to je dobar znak da i sami znaju da bi kraj mogao biti blizu", naveo je Bessent.

Poruke iz Washingtona nagovještavaju da je kraj režima blizu. Naime, State Department je još jednom pozvao američke državljane da odmah napuste Iran ili da pronađu sigurno mjesto unutar svog prebivališta, u slučaju da ne mogu napustiti zemlju.

Preneseno sa Rapport.ba

"Ono što smo učinili jest da smo u toj zemlji stvorili nestašicu dolara. To je doživjelo brz, rekao bih i dramatičan vrhunac u decembru, kada je propala jedna od najvećih banaka u Iranu. Došlo je do navale štediša na banku. Banka je bila prisiljena štampati novac, iranska valuta je otišla u slobodan pad, inflacija je eksplodirala i zbog toga smo vidjeli Irance na ulicama", rekao je on.

Pa po ovome ispade da su Iranci protestvovali zbog Amerikanaca a ne zbog Mula.

[Čitalac]

Sadegh Zibakalam, profesor i pisac, u Pahlavijevom zatvoru proveo je 2 godine. Nakon revolucije 1979. igrao je značajnu ulogu u kulturnoj revoluciji, zbog čega se kasnije javno pokajao. U martu 2018. osuđen je na godinu dana zatvora i 2 godine zabrane javnih nastupa zbog kritikovanja vlasti u razgovoru za Deutsche Welle.

Početak pregovora je pozitivna stvar. Naravno, nije malo Iranaca koji su željeli drugačije, odnosno da se jučer objavi da pregovori nisu uspjeli, što bi dovelo do napada na Iran. Još uvijek je moguće da će se ovaj napad dogoditi u budućnosti. Ali, suprotno percepciji mnogih subverzivnih, monarhista i "prinčeva", koji misle da će se režim srušiti nakon američkog napada, ja nemam takvu sliku. Američki napad neće nužno dovesti do sloma sustava. Režim će ostati na mjestu, čak i ako se cilja na niz ključnih dužnosnika. Ali ono što će se dogoditi jest uništenje Irana. U slučaju rata, u Iranu niti jedan rasvjetni stup neće ostati netaknut.
Oni koji žele rat kako bi srušili sustav ne shvaćaju da u tom slučaju sustav neće propasti, ali će nas sve pogoditi strašna stvar. Uništiće nam infrastrukturu i industriju. Naravno, mi možemo nanijeti žrtve Izraelcima ili Amerikancima u njihovim bazama ili napasti američke brodove u Perzijskom zaljevu, ali to se ne može usporediti sa uništenjem zemlje. Zato se nadam da neće biti rata, da će se pregovori nastaviti i da će se u prvoj fazi postići dogovor o nuklearnom pitanju…
U slučaju sporazuma, mogli bismo vidjeti veliko otvaranje zemlje, puštanje brojnih političkih zatvorenika i poboljšanje ekonomske situacije ukidanjem sankcija. Vidim volju naše strane da do sporazuma zaista i dođe...

[skrbavi-admin]

Spoiler

Show

Tenzije rastu, sprema li se napad? Amerikanci spremaju napad na Iran. Pozvali svoje državljane da odmah napuste zemlju…

Američki ministar finansija Scott Bessent, svjedočeći pred Odborom za bankarstvo američkog Senata, rekao je kako iranski čelnici možda misle da je režim na rubu kolapsa.

On je govorio o učincima koje je postigla politika "maksimalnog pritiska" administracije predsjednika Donalda Trumpa prema Iranu.

"Ono što smo učinili jest da smo u toj zemlji stvorili nestašicu dolara. To je doživjelo brz, rekao bih i dramatičan vrhunac u decembru, kada je propala jedna od najvećih banaka u Iranu. Došlo je do navale štediša na banku. Banka je bila prisiljena štampati novac, iranska valuta je otišla u slobodan pad, inflacija je eksplodirala i zbog toga smo vidjeli Irance na ulicama", rekao je on.

Podsjetimo, Wall Street Journal u januaru je pisao o ulozi koju je kolaps iranske banke Ayandeh imao u izbijanju proturežimskih protesta širom zemlje u decembru. Banka Ayandeh propala je u oktobru nakon što je izgubila oko pet milijardi dolara zbog davanja loših kredita projektima bliskima režimu.

Iranski odgovor na slom banke dodatno je pridonio urušavanju riala i potaknuo masovan odljev kapitala iz zemlje.

"Vidjeli smo kako iransko vodstvo prebacuje novac izvan zemlje kao ludo. Štakori napuštaju brod i to je dobar znak da i sami znaju da bi kraj mogao biti blizu", naveo je Bessent.

Poruke iz Washingtona nagovještavaju da je kraj režima blizu. Naime, State Department je još jednom pozvao američke državljane da odmah napuste Iran ili da pronađu sigurno mjesto unutar svog prebivališta, u slučaju da ne mogu napustiti zemlju.

Preneseno sa Rapport.ba

"Ono što smo učinili jest da smo u toj zemlji stvorili nestašicu dolara. To je doživjelo brz, rekao bih i dramatičan vrhunac u decembru, kada je propala jedna od najvećih banaka u Iranu. Došlo je do navale štediša na banku. Banka je bila prisiljena štampati novac, iranska valuta je otišla u slobodan pad, inflacija je eksplodirala i zbog toga smo vidjeli Irance na ulicama", rekao je on.

Pa po ovome ispade da su Iranci protestvovali zbog Amerikanaca a ne zbog Mula.

pa nemaju oni FED da im dostavlja frisko nastampane dolare od ledja i bubrega americkih poreznih obveznika..... i frisko nastampano oruzje i avione i raketne efektive.....

[Peacean]

Malo je ko željan sukoba kao što je to dijaspora

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/zeli ... /260207114

[Bernardinac]

Sadegh Zibakalam, profesor i pisac, u Pahlavijevom zatvoru proveo je 2 godine. Nakon revolucije 1979. igrao je značajnu ulogu u kulturnoj revoluciji, zbog čega se kasnije javno pokajao. U martu 2018. osuđen je na godinu dana zatvora i 2 godine zabrane javnih nastupa zbog kritikovanja vlasti u razgovoru za Deutsche Welle.

Početak pregovora je pozitivna stvar. Naravno, nije malo Iranaca koji su željeli drugačije, odnosno da se jučer objavi da pregovori nisu uspjeli, što bi dovelo do napada na Iran. Još uvijek je moguće da će se ovaj napad dogoditi u budućnosti. Ali, suprotno percepciji mnogih subverzivnih, monarhista i "prinčeva", koji misle da će se režim srušiti nakon američkog napada, ja nemam takvu sliku. Američki napad neće nužno dovesti do sloma sustava. Režim će ostati na mjestu, čak i ako se cilja na niz ključnih dužnosnika. Ali ono što će se dogoditi jest uništenje Irana. U slučaju rata, u Iranu niti jedan rasvjetni stup neće ostati netaknut.
Oni koji žele rat kako bi srušili sustav ne shvaćaju da u tom slučaju sustav neće propasti, ali će nas sve pogoditi strašna stvar. Uništiće nam infrastrukturu i industriju. Naravno, mi možemo nanijeti žrtve Izraelcima ili Amerikancima u njihovim bazama ili napasti američke brodove u Perzijskom zaljevu, ali to se ne može usporediti sa uništenjem zemlje. Zato se nadam da neće biti rata, da će se pregovori nastaviti i da će se u prvoj fazi postići dogovor o nuklearnom pitanju…
U slučaju sporazuma, mogli bismo vidjeti veliko otvaranje zemlje, puštanje brojnih političkih zatvorenika i poboljšanje ekonomske situacije ukidanjem sankcija. Vidim volju naše strane da do sporazuma zaista i dođe...

Mudar čovjek za razliku od pisnja pomalo "kurcevitog" konzervativnog „Kayhan-a“ o pregovorima u Omanu: Trumpova administracija poniženo kleknula..iz predzadnjeg tvog posta.

[Čitalac]

Da, to je ovih dana vrlo uočljivo u Iranu. U zavisnosti od toga kojem taboru pripadaju mediji i pojedinci, različite su i reakcije na pregovore. Na nacionalnoj televiziji u četvrtak je jedan od konzervativnih analitičara poručio da će SAD svakako propasti 2030. godine, pa je ishod pregovora u suštini nebitan. To je, naravno, izazvalo talas reakcija u reformističkim medijima. Inače, u toku je polemika o uređivačkoj politici IRIB-a (nacionalne televizije i radija).

[Crvene_brigade]

U Iranu kreće drugi val narodnog bijesa: Režim se povlači, ali sada je prekasno

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama…

U Iranu se širi novi val narodnog nezadovoljstva dok građani, ogorčeni masovnim ubistvima prošlog mjeseca, izražavaju svoje protivljenje vlastima, iako su svjesni rizika od nove represije.

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama. Zdravstveni radnici javno kritikuju hapšenja svojih kolega koji su pružali pomoć povrijeđenima tokom nemira, dok lokalni aktivisti otvoreno zahtijevaju smjenu vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija.

Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom

Ovi oblici otpora – ponekad glasni i rizični, ponekad tihi i lični – odvijaju se dok Iranci svjedoče punim razmjerima januarskog nasilja, uprkos kontinuiranim hapšenjima onih koji su učestvovali u nemirima ili im pružali podršku, uključujući članove porodica, zdravstvene radnike i branitelje ljudskih prava.

"Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom", kazala je jedna žena iz Kermanshaha putem SMS-a za The Wall Street Journal. "Gledamo u nebo, nadajući se da će nas [američki predsjednik, Donald] Trump bombardirati, samo da uništi Hameneija i njegov režim. Spremni smo umirati jedan po jedan, ali ne želimo da naša djeca trpe bol i torturu koju mi trpimo", dodala je.

Ovo tinjajuće nezadovoljstvo javlja se u trenutku kada SAD gomila trupe uz iransku obalu zbog moguće vojne akcije, nakon upozorenja iranskim vlastima da ne ubijaju građane. Predstavnici SAD-a i Irana sastali su se u Omanu da istraže diplomatsko rješenje.

U Iranu su sahrane i komemoracije postale prilike da građani izraze svoj bijes, dok ožalošćene grupe širom zemlje uzvikuju "Smrt Hameneiju!". Studenti u gradovima Mašhad, Tabriz i Širaz prisustvovali su komemoracijama za kolege koji su poginuli tokom nedavnih nemira.

Studenti medicine u Širazu održavali su nekoliko dana mirne skupove, uzvikujući slogane u znak podrške poginulim i onima koji su uhapšeni zbog pružanja medicinske pomoći, prema video zapisima na Telegramu Slobodnog saveza iranskih radnika. "Zatočeni student mora biti pušten! Pošteni ljekar mora biti pušten!", uzvikivali su.

U nemire su uključeni i srednjoškolci. Jedan 17-godišnjak iz Teherana rekao je da učenici odbijaju pjevati himnu ujutro. Kada su sigurnosne snage planirale pretragu škole, učitelj je unaprijed upozorio učenike i savjetovao povrijeđene da ostanu kod kuće. Također je tražio da izbrišu političke videozapise i fotografije sa svojih telefona.

"Mirna neslaganja s jednostavnim zahtjevima pretvorena su u prašinu i krv", navodi Koordinacijsko vijeće sindikata iranskih učitelja. "Tuga se pretvorila u duboku mržnju u našim srcima i kostima."

Istaknuta iranska glumica Elnaz Šakerdoost objavila je povlačenje iz glume: "Nikada više neću glumiti u zemlji koja miriše na krv", napisala je na Instagramu.

Poznati iranski disidenti otvoreno traže kraj režima. Bivši premijer Mir Hossein Mousavi, koji je godinama bio u kućnom pritvoru, rekao je da ubistva pokazuju da se Islamska Republika ne može reformisati i mora biti zamijenjena. "Kada ste obukli uniformu da ratujete protiv svog naroda, sjekirom ste udarili po vlastitim korijenima. Spustite oružje i odstupite kako bi narod mogao voditi zemlju ka slobodi i prosperitetu", poručio je.

Grupa od 17 aktivista civilnog društva u Iranu objavila je otvoreno pismo u kojem masovna ubistva opisuju kao zločin protiv čovječnosti i krive ajatolaha Hameneija. Troje potpisnika pisma uhapšeno je, prema Zakladi Narges, u ime zatočene dobitnice Nobelove nagrade za mir, Narges Mohammadi.

Građani koji javno kritikuju vlast izloženi su velikom riziku. Organizacija Human Rights Activists in Iran navodi da je od početka nemira krajem decembra potvrđeno oko 7.000 smrtnih slučajeva, dok je više od 50.000 osoba uhapšeno. Iranske vlasti priznaju oko 3.000 smrtnih slučajeva i nekoliko stotina hapšenja, nazivajući ih nasilnicima ili teroristima.

Snažno izraziti neslaganje

"Nakon što je ubila hiljade civila, Islamska Republika sada ide od kuće do kuće kako bi kaznila one koji su se usudili izraziti neslaganje i ugušila svaki mogući znak otpora", rekao je Hadi Ghaemi, direktor Centra za ljudska prava u Iranu.

Naoružani muškarci u civilu upadali su u bolnice tražeći povrijeđene i odvodili ih. Ljekari koji su pružali pomoć povrijeđenima također su privođeni, prema svjedocima i organizacijama za ljudska prava.

Hapšenja zdravstvenih radnika izazvala su bijes među građanima i dovela do zahtjeva Vijeća za ljekarsku etiku da se osigura sigurnost za medicinsko osoblje. "Zdravstveni radnici imaju dužnost pružiti neophodnu medicinsku pomoć svim pacijentima u svim okolnostima, bez obzira na političke ili sigurnosne uvjete", saopćilo je vijeće.

Učitelji ističu da će kontinuirana represija i rastući ekonomski problemi neizbježno izazvati novo nezadovoljstvo među građanima.

"Neće biti druge opcije nego izaći na ulice i snažno izraziti neslaganje s ovom očajnom situacijom i stvoriti jedinstvo protiv svakodnevnog ugnjetavanja i tiranije", navode na svojoj stranici.

Pritisak javnosti primorao je vlasti na poneke ustupke, kao što je puštanje na slobodu Erfana Soltanija uz jamčevinu i izdavanje dozvola za motocikle ženama. Ipak, mali ustupci teško da će dugoročno promijeniti situaciju. Trgovci Velikog bazara u Teheranu pozvali su kolege širom zemlje da ponovo izađu na ulice 17. i 18. februara, obilježavajući kraj 40-dnevnog perioda žalovanja zbog ubistava 8. i 9. januara.

"Pozivamo hrabri narod Irana da istovremeno u svojim gradovima sačuva sjećanje na poginule i nastavi nacionalni ustanak", poručili su bazarski radnici. Cilj je, navode, "osvetiti najveći ulični masakr u savremenoj historiji".

[Danguba]

U Iranu kreće drugi val narodnog bijesa: Režim se povlači, ali sada je prekasno

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama…

U Iranu se širi novi val narodnog nezadovoljstva dok građani, ogorčeni masovnim ubistvima prošlog mjeseca, izražavaju svoje protivljenje vlastima, iako su svjesni rizika od nove represije.

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama. Zdravstveni radnici javno kritikuju hapšenja svojih kolega koji su pružali pomoć povrijeđenima tokom nemira, dok lokalni aktivisti otvoreno zahtijevaju smjenu vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija.

Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom

Ovi oblici otpora – ponekad glasni i rizični, ponekad tihi i lični – odvijaju se dok Iranci svjedoče punim razmjerima januarskog nasilja, uprkos kontinuiranim hapšenjima onih koji su učestvovali u nemirima ili im pružali podršku, uključujući članove porodica, zdravstvene radnike i branitelje ljudskih prava.

"Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom", kazala je jedna žena iz Kermanshaha putem SMS-a za The Wall Street Journal. "Gledamo u nebo, nadajući se da će nas [američki predsjednik, Donald] Trump bombardirati, samo da uništi Hameneija i njegov režim. Spremni smo umirati jedan po jedan, ali ne želimo da naša djeca trpe bol i torturu koju mi trpimo", dodala je.

Ovo tinjajuće nezadovoljstvo javlja se u trenutku kada SAD gomila trupe uz iransku obalu zbog moguće vojne akcije, nakon upozorenja iranskim vlastima da ne ubijaju građane. Predstavnici SAD-a i Irana sastali su se u Omanu da istraže diplomatsko rješenje.

U Iranu su sahrane i komemoracije postale prilike da građani izraze svoj bijes, dok ožalošćene grupe širom zemlje uzvikuju "Smrt Hameneiju!". Studenti u gradovima Mašhad, Tabriz i Širaz prisustvovali su komemoracijama za kolege koji su poginuli tokom nedavnih nemira.

Studenti medicine u Širazu održavali su nekoliko dana mirne skupove, uzvikujući slogane u znak podrške poginulim i onima koji su uhapšeni zbog pružanja medicinske pomoći, prema video zapisima na Telegramu Slobodnog saveza iranskih radnika. "Zatočeni student mora biti pušten! Pošteni ljekar mora biti pušten!", uzvikivali su.

U nemire su uključeni i srednjoškolci. Jedan 17-godišnjak iz Teherana rekao je da učenici odbijaju pjevati himnu ujutro. Kada su sigurnosne snage planirale pretragu škole, učitelj je unaprijed upozorio učenike i savjetovao povrijeđene da ostanu kod kuće. Također je tražio da izbrišu političke videozapise i fotografije sa svojih telefona.

"Mirna neslaganja s jednostavnim zahtjevima pretvorena su u prašinu i krv", navodi Koordinacijsko vijeće sindikata iranskih učitelja. "Tuga se pretvorila u duboku mržnju u našim srcima i kostima."

Istaknuta iranska glumica Elnaz Šakerdoost objavila je povlačenje iz glume: "Nikada više neću glumiti u zemlji koja miriše na krv", napisala je na Instagramu.

Poznati iranski disidenti otvoreno traže kraj režima. Bivši premijer Mir Hossein Mousavi, koji je godinama bio u kućnom pritvoru, rekao je da ubistva pokazuju da se Islamska Republika ne može reformisati i mora biti zamijenjena. "Kada ste obukli uniformu da ratujete protiv svog naroda, sjekirom ste udarili po vlastitim korijenima. Spustite oružje i odstupite kako bi narod mogao voditi zemlju ka slobodi i prosperitetu", poručio je.

Grupa od 17 aktivista civilnog društva u Iranu objavila je otvoreno pismo u kojem masovna ubistva opisuju kao zločin protiv čovječnosti i krive ajatolaha Hameneija. Troje potpisnika pisma uhapšeno je, prema Zakladi Narges, u ime zatočene dobitnice Nobelove nagrade za mir, Narges Mohammadi.

Građani koji javno kritikuju vlast izloženi su velikom riziku. Organizacija Human Rights Activists in Iran navodi da je od početka nemira krajem decembra potvrđeno oko 7.000 smrtnih slučajeva, dok je više od 50.000 osoba uhapšeno. Iranske vlasti priznaju oko 3.000 smrtnih slučajeva i nekoliko stotina hapšenja, nazivajući ih nasilnicima ili teroristima.

Snažno izraziti neslaganje

"Nakon što je ubila hiljade civila, Islamska Republika sada ide od kuće do kuće kako bi kaznila one koji su se usudili izraziti neslaganje i ugušila svaki mogući znak otpora", rekao je Hadi Ghaemi, direktor Centra za ljudska prava u Iranu.

Naoružani muškarci u civilu upadali su u bolnice tražeći povrijeđene i odvodili ih. Ljekari koji su pružali pomoć povrijeđenima također su privođeni, prema svjedocima i organizacijama za ljudska prava.

Hapšenja zdravstvenih radnika izazvala su bijes među građanima i dovela do zahtjeva Vijeća za ljekarsku etiku da se osigura sigurnost za medicinsko osoblje. "Zdravstveni radnici imaju dužnost pružiti neophodnu medicinsku pomoć svim pacijentima u svim okolnostima, bez obzira na političke ili sigurnosne uvjete", saopćilo je vijeće.

Učitelji ističu da će kontinuirana represija i rastući ekonomski problemi neizbježno izazvati novo nezadovoljstvo među građanima.

"Neće biti druge opcije nego izaći na ulice i snažno izraziti neslaganje s ovom očajnom situacijom i stvoriti jedinstvo protiv svakodnevnog ugnjetavanja i tiranije", navode na svojoj stranici.

Pritisak javnosti primorao je vlasti na poneke ustupke, kao što je puštanje na slobodu Erfana Soltanija uz jamčevinu i izdavanje dozvola za motocikle ženama. Ipak, mali ustupci teško da će dugoročno promijeniti situaciju. Trgovci Velikog bazara u Teheranu pozvali su kolege širom zemlje da ponovo izađu na ulice 17. i 18. februara, obilježavajući kraj 40-dnevnog perioda žalovanja zbog ubistava 8. i 9. januara.

"Pozivamo hrabri narod Irana da istovremeno u svojim gradovima sačuva sjećanje na poginule i nastavi nacionalni ustanak", poručili su bazarski radnici. Cilj je, navode, "osvetiti najveći ulični masakr u savremenoj historiji".

Izvor jarane, valjda si toliko duzan uraditi.
Ako je iz HR bolje nemoj nista postati.

[swanfilter]

Ja, kukulele.

Mike Pompeo, hiljade i hiljade (al u jednoj stvari) pravednika u Berlinu, kada stotine i stotine hiljada (tek ovih je bilo u jednoj stvari) istih tih kvazi pravednika u sred Irana nisu mogli napacenom narodu donijeti slobodu.

Zasto se dokazani pokvarenjaci toliko kolebaju kada je Iran u pitanju. Opajdari po Iranu, Johne. Nije da niste navikli, a sve kao zbog naroda koji trpi ....

Presmijesno postalo

[Crvene_brigade]

U Iranu kreće drugi val narodnog bijesa: Režim se povlači, ali sada je prekasno

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama…

U Iranu se širi novi val narodnog nezadovoljstva dok građani, ogorčeni masovnim ubistvima prošlog mjeseca, izražavaju svoje protivljenje vlastima, iako su svjesni rizika od nove represije.

Na dženazama i komemoracijama ožalošćene porodice uzvikuju slogane protiv režima, a učenici odbijaju pjevati himnu u školama. Zdravstveni radnici javno kritikuju hapšenja svojih kolega koji su pružali pomoć povrijeđenima tokom nemira, dok lokalni aktivisti otvoreno zahtijevaju smjenu vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija.

Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom

Ovi oblici otpora – ponekad glasni i rizični, ponekad tihi i lični – odvijaju se dok Iranci svjedoče punim razmjerima januarskog nasilja, uprkos kontinuiranim hapšenjima onih koji su učestvovali u nemirima ili im pružali podršku, uključujući članove porodica, zdravstvene radnike i branitelje ljudskih prava.

"Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom", kazala je jedna žena iz Kermanshaha putem SMS-a za The Wall Street Journal. "Gledamo u nebo, nadajući se da će nas [američki predsjednik, Donald] Trump bombardirati, samo da uništi Hameneija i njegov režim. Spremni smo umirati jedan po jedan, ali ne želimo da naša djeca trpe bol i torturu koju mi trpimo", dodala je.

Ovo tinjajuće nezadovoljstvo javlja se u trenutku kada SAD gomila trupe uz iransku obalu zbog moguće vojne akcije, nakon upozorenja iranskim vlastima da ne ubijaju građane. Predstavnici SAD-a i Irana sastali su se u Omanu da istraže diplomatsko rješenje.

U Iranu su sahrane i komemoracije postale prilike da građani izraze svoj bijes, dok ožalošćene grupe širom zemlje uzvikuju "Smrt Hameneiju!". Studenti u gradovima Mašhad, Tabriz i Širaz prisustvovali su komemoracijama za kolege koji su poginuli tokom nedavnih nemira.

Studenti medicine u Širazu održavali su nekoliko dana mirne skupove, uzvikujući slogane u znak podrške poginulim i onima koji su uhapšeni zbog pružanja medicinske pomoći, prema video zapisima na Telegramu Slobodnog saveza iranskih radnika. "Zatočeni student mora biti pušten! Pošteni ljekar mora biti pušten!", uzvikivali su.

U nemire su uključeni i srednjoškolci. Jedan 17-godišnjak iz Teherana rekao je da učenici odbijaju pjevati himnu ujutro. Kada su sigurnosne snage planirale pretragu škole, učitelj je unaprijed upozorio učenike i savjetovao povrijeđene da ostanu kod kuće. Također je tražio da izbrišu političke videozapise i fotografije sa svojih telefona.

"Mirna neslaganja s jednostavnim zahtjevima pretvorena su u prašinu i krv", navodi Koordinacijsko vijeće sindikata iranskih učitelja. "Tuga se pretvorila u duboku mržnju u našim srcima i kostima."

Istaknuta iranska glumica Elnaz Šakerdoost objavila je povlačenje iz glume: "Nikada više neću glumiti u zemlji koja miriše na krv", napisala je na Instagramu.

Poznati iranski disidenti otvoreno traže kraj režima. Bivši premijer Mir Hossein Mousavi, koji je godinama bio u kućnom pritvoru, rekao je da ubistva pokazuju da se Islamska Republika ne može reformisati i mora biti zamijenjena. "Kada ste obukli uniformu da ratujete protiv svog naroda, sjekirom ste udarili po vlastitim korijenima. Spustite oružje i odstupite kako bi narod mogao voditi zemlju ka slobodi i prosperitetu", poručio je.

Grupa od 17 aktivista civilnog društva u Iranu objavila je otvoreno pismo u kojem masovna ubistva opisuju kao zločin protiv čovječnosti i krive ajatolaha Hameneija. Troje potpisnika pisma uhapšeno je, prema Zakladi Narges, u ime zatočene dobitnice Nobelove nagrade za mir, Narges Mohammadi.

Građani koji javno kritikuju vlast izloženi su velikom riziku. Organizacija Human Rights Activists in Iran navodi da je od početka nemira krajem decembra potvrđeno oko 7.000 smrtnih slučajeva, dok je više od 50.000 osoba uhapšeno. Iranske vlasti priznaju oko 3.000 smrtnih slučajeva i nekoliko stotina hapšenja, nazivajući ih nasilnicima ili teroristima.

Snažno izraziti neslaganje

"Nakon što je ubila hiljade civila, Islamska Republika sada ide od kuće do kuće kako bi kaznila one koji su se usudili izraziti neslaganje i ugušila svaki mogući znak otpora", rekao je Hadi Ghaemi, direktor Centra za ljudska prava u Iranu.

Naoružani muškarci u civilu upadali su u bolnice tražeći povrijeđene i odvodili ih. Ljekari koji su pružali pomoć povrijeđenima također su privođeni, prema svjedocima i organizacijama za ljudska prava.

Hapšenja zdravstvenih radnika izazvala su bijes među građanima i dovela do zahtjeva Vijeća za ljekarsku etiku da se osigura sigurnost za medicinsko osoblje. "Zdravstveni radnici imaju dužnost pružiti neophodnu medicinsku pomoć svim pacijentima u svim okolnostima, bez obzira na političke ili sigurnosne uvjete", saopćilo je vijeće.

Učitelji ističu da će kontinuirana represija i rastući ekonomski problemi neizbježno izazvati novo nezadovoljstvo među građanima.

"Neće biti druge opcije nego izaći na ulice i snažno izraziti neslaganje s ovom očajnom situacijom i stvoriti jedinstvo protiv svakodnevnog ugnjetavanja i tiranije", navode na svojoj stranici.

Pritisak javnosti primorao je vlasti na poneke ustupke, kao što je puštanje na slobodu Erfana Soltanija uz jamčevinu i izdavanje dozvola za motocikle ženama. Ipak, mali ustupci teško da će dugoročno promijeniti situaciju. Trgovci Velikog bazara u Teheranu pozvali su kolege širom zemlje da ponovo izađu na ulice 17. i 18. februara, obilježavajući kraj 40-dnevnog perioda žalovanja zbog ubistava 8. i 9. januara.

"Pozivamo hrabri narod Irana da istovremeno u svojim gradovima sačuva sjećanje na poginule i nastavi nacionalni ustanak", poručili su bazarski radnici. Cilj je, navode, "osvetiti najveći ulični masakr u savremenoj historiji".

Izvor jarane, valjda si toliko duzan uraditi.
Ako je iz HR bolje nemoj nista postati.

Evo i linka izvornog teksta: https://www.wsj.com/world/middle-east/a ... n-ac51969c

A da si pročitao tekst mogao si zaključiti gdje je objavljen jer u samom tekstu stoji: “Ljudi su preplavljeni strahom, ali i bijesom", kazala je jedna žena iz Kermanshaha putem SMS-a za The Wall Street Journal.”

[swanfilter]

Malo je ko željan sukoba kao što je to dijaspora

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/zeli ... /260207114

Kakva sramota se nadvila nad svijetom.

Zbog Gaze se iskljucuje, hapsi i kaznjava svakog ko se usudi. U isto vrijeme promovisu, ohrabruju i otvoreno propagiraju nasilje, zlocin, destrukciju.

[swanfilter]

Ako bude kakvog napada USA na Iran to će biti na isti datum (ili koji dan kasnije) kad je Rusija započela tzv"SVO" na Ukrajinu. Zvat će se SMO.
Završetak ZOI i tako to.

Al koji dan prije pocinje Ramazan mjesec. Jes da su Trumpovci bas ono racionalni, a opet vamo mrski Siti, bilo kakva akcija mogla bi do nepredviđenog dovesti kod muslimana. Hocemo li u tom slucaju do proljeca na iglama biti ...

[Rejhana]

[Ludzak]

Vi niste svjesni da Amerika i bez uplitanja vojske i vojnih intervencija može srušiti režim u Iranu...

[Čitalac]

Konzervativni „Jomhuri Eslami“: Stranci ne donose demokraciju, prosperitet i slobodu...

Brojne razlike između Irana i drugih zemalja trebale bi navesti američkog predsjednika Donalda Trumpa na zaključak da vojni napad na Iran nije prikladna opcija te da traži drugi način ili načine rješavanja svog problema s Iranom. Iranski narod, iako se suočava s mnogim problemima i prosvjeduje protiv vlade, slaže se da strano miješanje nije u njihovom interesu i da im nijedna strana zemlja nikada neće donijeti demokraciju, prosperitet i slobodu. Naprotiv, stranci će nastojati opljačkati bogatstvo i uništiti zemlju. Zbog toga će ljudi, čim se suoče s vojnim napadom, ostaviti po strani sve razlike i nastojati se ujedinjeno suprotstaviti agresoru.
Zahtjevi protiv neovisnosti i ljudskog dostojanstva koje je Trump iznio kako bi odustao od svojih prijetnji, neprihvatljivi su svakom revnom Irancu. Ljudi znaju da je posjedovanje naprednog oružja, posebno projektila, neophodno za obranu zemlje i nacije. Stoga nijedan Iranac odan domovini nije spreman prihvatiti takav zahtjev i neće čak ni dopustiti vlastima da pregovaraju o ovom pitanju.
Mjera kojoj Sjedinjene Države mogu pribjeći s obzirom na uzaludnost vojnog udara jest pomorska blokada. Ova akcija neće imati nikakve rezultate za Sjedinjene Države, jer je iranski narod u proteklim desetljećima iskusio sve vrste sankcija, a s mogućnostima koje postoje u zemlji, Iran se može suprotstaviti ovom triku i osujetiti ga.
Ono što preostaje jest da američki predsjednik odustane od svojih iracionalnih zahtjeva i iskoristi priliku za pregovore u Omanu kako bi postigao razuman sporazum s Iranom. Takav sporazum je također u interesu zemalja regije i bit će važan čimbenik za uspostavljanje mira i stabilnosti u ovom osjetljivom dijelu svijeta. Posebne okolnosti u regiji također su važan faktor u neuspjehu Trumpovih iracionalnih odluka o tome kako se nositi s Iranom. Nijedna od zemalja u regiji ne slaže se s paljenjem ratnog požara jer znaju da će požar na ovom geografskom području zahvatiti sve.

[Čitalac]

Reformistički „Shargh“: Više od 25 hiljada ljudi ozlijeđeno u nemirima, mnogi ne idu u bolnice zbog straha od hapšenja...

Jedan je slijep, drugi je u opasnosti od amputacije, a mnogi pate od teških infekcija. To su ozlijeđeni u siječanjskim nemirima koji nisu posjetili medicinske centre zbog straha od uhićenja. Ta je odgoda sada dovela do sljepoće, rizika od amputacije, trajnog invaliditeta, pa čak i smrti za neke. Dok dužnosnici Ministarstva zdravstva i Organizacije liječničkog vijeća naglašavaju da medicinski centri trebaju biti siguran prostor bez sigurnosnih pritisaka za pacijente, iskazi ranjenika i dijela medicinskog osoblja ukazuju na drugu situaciju u bolnicama.
Čelnik Liječničkog vijeća kaže da je više od 25.000 ljudi ozlijeđenih u prosvjedima posjetilo zdravstvene centre u zemlji u razdoblju od otprilike tjedan dana. Ravnatelj za odnose s javnošću Ministarstva zdravstva dodaje da je gotovo 3.000 drugih došlo naknadno i primilo usloge.
Uz pomoć majke i sestre, nekoliko kuglica je izvučeno iz stražnjeg dijela noge, ali bol i dalje prati Amiralija, momka koji nije išao u medicinske centre zbog straha od sudskih posljedica.
"Možda me oko 70 kuglica pogodilo u tijelo. Tog 8. siječnja, nakon pucnjave, prijatelji su me odvezli kući. Iste noći, moja sestra je u ljekarni kupila antiseptik, destiliranu vodu, zavoje i neke jake lijekove protiv bolova i antibiotike. Uz majčinu pomoć, uklonili su neke kuglice, ali dio je ostao u tkivu. Imam ozljede od vrata do stražnjeg dijela gležnjeva. Bol je bila jaka, a nismo znali pouzdanog liječnika da odem na pregled. Tjedan dana kasnije, prijatelji su me doveli kod starijeg stomatologa koji je izvadio još nekoliko kuglica. Trebao sam se vratiti za nekoliko dana, ali sam onda čuo da je stomatolog uhićen. Redovito uzimam antibiotike zbog straha od infekcije rane, ali i dalje imam jake bolove“, kaže Amirali.
Mohsen je još jedan mladić koji je 9. siječnja zadobio ranu na ruci. "Te sam noći otišao kući jer nisam imao namjeru ići u bolnicu. Bojali smo se kupiti lijekove i zavoje u ljekarni. Imao sam oko 15 kuglica u ruci. Sljedećeg dana ruka mi je bila toliko natečena da mi se prsti nisu mogli pomicati. Pokušali smo izvaditi kuglice kod kuće, ali bile su jako duboko. Ruka mi se infiricirala i nakon dva dana pronašli smo liječnika od povjerenja koji je liječio i neke naše prijatelje…“, priča Mohsen…
Među medicinskim osobljem postoje različiti iskazi ranjenih ljudi koji su kasno poduzeli mjere za liječenje. Prema riječima radiologa u medicinskom centru u Teheranu, ljudi prvih dana nisu odlazili u centre za liječenje i na rendgenski odjel iz straha: "Neki od njih koji su došli na rendgensko snimanje izvadili su metke iz tijela kod kuće. Na primjer, jedan od njih bio je upucan u nogu i uspio je sam izvaditi metak, ali su se i dalje bojali otići na CT kako bi se vidjelo je li živac oštećen. U drugom tjednu, val posjetitelja došao je s mecima u tijelima. Jedan od slučajeva bio je 19-godišnji mladić čija je obitelj kod kuće izvadila metak iz noge, ali je i dalje imao jake bolove. Rendgenska snimka je otkrila da mu je u nozi još uvijek bio drugi metak, što je dovelo do teške infekcije. I sada, nekoliko tjedana od prosvjeda, ovi ozlijeđeni ljudi i dalje dolaze u naš centar u strahu..."

[Peacean]

[Bernardinac]

Reformistički „Shargh“: Više od 25 hiljada ljudi ozlijeđeno u nemirima, mnogi ne idu u bolnice zbog straha od hapšenja...

Jedan je slijep, drugi je u opasnosti od amputacije, a mnogi pate od teških infekcija. To su ozlijeđeni u siječanjskim nemirima koji nisu posjetili medicinske centre zbog straha od uhićenja. Ta je odgoda sada dovela do sljepoće, rizika od amputacije, trajnog invaliditeta, pa čak i smrti za neke. Dok dužnosnici Ministarstva zdravstva i Organizacije liječničkog vijeća naglašavaju da medicinski centri trebaju biti siguran prostor bez sigurnosnih pritisaka za pacijente, iskazi ranjenika i dijela medicinskog osoblja ukazuju na drugu situaciju u bolnicama.
Čelnik Liječničkog vijeća kaže da je više od 25.000 ljudi ozlijeđenih u prosvjedima posjetilo zdravstvene centre u zemlji u razdoblju od otprilike tjedan dana. Ravnatelj za odnose s javnošću Ministarstva zdravstva dodaje da je gotovo 3.000 drugih došlo naknadno i primilo usloge.
Uz pomoć majke i sestre, nekoliko kuglica je izvučeno iz stražnjeg dijela noge, ali bol i dalje prati Amiralija, momka koji nije išao u medicinske centre zbog straha od sudskih posljedica.
"Možda me oko 70 kuglica pogodilo u tijelo. Tog 8. siječnja, nakon pucnjave, prijatelji su me odvezli kući. Iste noći, moja sestra je u ljekarni kupila antiseptik, destiliranu vodu, zavoje i neke jake lijekove protiv bolova i antibiotike. Uz majčinu pomoć, uklonili su neke kuglice, ali dio je ostao u tkivu. Imam ozljede od vrata do stražnjeg dijela gležnjeva. Bol je bila jaka, a nismo znali pouzdanog liječnika da odem na pregled. Tjedan dana kasnije, prijatelji su me doveli kod starijeg stomatologa koji je izvadio još nekoliko kuglica. Trebao sam se vratiti za nekoliko dana, ali sam onda čuo da je stomatolog uhićen. Redovito uzimam antibiotike zbog straha od infekcije rane, ali i dalje imam jake bolove“, kaže Amirali.
Mohsen je još jedan mladić koji je 9. siječnja zadobio ranu na ruci. "Te sam noći otišao kući jer nisam imao namjeru ići u bolnicu. Bojali smo se kupiti lijekove i zavoje u ljekarni. Imao sam oko 15 kuglica u ruci. Sljedećeg dana ruka mi je bila toliko natečena da mi se prsti nisu mogli pomicati. Pokušali smo izvaditi kuglice kod kuće, ali bile su jako duboko. Ruka mi se infiricirala i nakon dva dana pronašli smo liječnika od povjerenja koji je liječio i neke naše prijatelje…“, priča Mohsen…
Među medicinskim osobljem postoje različiti iskazi ranjenih ljudi koji su kasno poduzeli mjere za liječenje. Prema riječima radiologa u medicinskom centru u Teheranu, ljudi prvih dana nisu odlazili u centre za liječenje i na rendgenski odjel iz straha: "Neki od njih koji su došli na rendgensko snimanje izvadili su metke iz tijela kod kuće. Na primjer, jedan od njih bio je upucan u nogu i uspio je sam izvaditi metak, ali su se i dalje bojali otići na CT kako bi se vidjelo je li živac oštećen. U drugom tjednu, val posjetitelja došao je s mecima u tijelima. Jedan od slučajeva bio je 19-godišnji mladić čija je obitelj kod kuće izvadila metak iz noge, ali je i dalje imao jake bolove. Rendgenska snimka je otkrila da mu je u nozi još uvijek bio drugi metak, što je dovelo do teške infekcije. I sada, nekoliko tjedana od prosvjeda, ovi ozlijeđeni ljudi i dalje dolaze u naš centar u strahu..."

Ako je tačno da je 25000 ranjenih +3000 koji su naknadno došli te da je uhapšeno desetke hiljada ljudi i ubijeno par hiljada onda to nije dobro za ovu vlast. Koliko je onda bilo ljudi na protestima?
Kako će se i koliko dugo održati na vlasti ako ponovo dođe do protesta i mrtvih?

[Čitalac]

To su zvanični podaci. Ovo su zaista bili najnasilniji neredi u Iranu od 1979. godine. I iz tabora konzervativaca i iz redova reformista stižu glasovi o neophodnosti nacionalnog jedinstva i dijaloga (otud i polemika o IRIB-u koji, navodno, tome ne doprinosi). Gholamali Jafarzadeh, konzervativac, zalaže se za amnestiju.

„Nažalost, sada se svaki prosvjed doživljava kao neprijateljski i pretvara se u sukob. Na negodovanje se odgovara nasiljem. I to nasilje je eksplodiralo svugdje u zemlji. Ovaj put razina nasilja bila je izuzetno visoka. Pogledajte samo, osoba je ubodena nožem u grudi 27 puta! Svjedočili smo odrubljivanjima glava! Zašto naši ljudi žele pobjeći iz Irana? Zašto su tako razočarani? Zašto u svakoj kući u koju uđete vidite da je upaljen strani kanal na perzijskom jeziku, ali nitko ne sluša vijesti IRIB-a? Zemlji je očajnički potrebno nacionalno jedinstvo, kohezija i opća amnestija. Ljudi su uznemireni, treba ih umiriti. U zatvorima su djeca ovog naroda, supruge i očevi ovog naroda. Treba izdati opću amnestiju za one koji nisu nikome naudili. Moramo oprostiti jedni drugima. Imamo vanjskog neprijatelja, ne bismo trebali imati problema jedni s drugima, u našoj kući. Čujete li zvuk ovih brodova i neprijateljskih aviona? Ako želimo sačuvati Iran, moramo oprostiti jedni drugima. Taj oprost mora početi od vlade. Pritvoreni studenti i učenici moraju biti pušteni. Vidio sam koliko studenata nema. Pitao sam sveučilište, rekli su mi da su u pritvoru...“

[Crvene_brigade]

Ajatolahov diktatorsko-zočinački režim progoni je godinama: Režim osudio dobitnicu Nobelove nagrade na sedam i po godina zatvora...

Iranski sud osudio je dobitnicu Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi na sedam i po godina zatvora.

"Osuđena je na šest godina zatvora zbog okupljanja i dosluha radi činjenja krivičnih djela", rekao je advokat Mostafa Nili, dodajući da joj je također izrečena dvogodišnja zabrana napuštanja zemlje.

Mohammadi je također dobila godinu i po zatvora zbog propagandnih aktivnosti i osuđena je na dvogodišnje progonstvo u grad Khosf u istočnoj provinciji Južni Horasan, naveo je advokat.

Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 2023. godine za svoj aktivizam. Tokom proteklih 25 godina, 53-godišnja Mohammadi je više puta suđena i zatvarana zbog glasnog zalaganja protiv smrtne kazne u Iranu i obaveznog kodeksa odijevanja za žene.

Napisala je knjigu "White Torture: Interviews with Iranian Women Prisoners", dokumentujući svoje vlastito iskustvo i iskustvo 12 drugih zatvorenica u samici.

Prema posljednjim informacijama, stupila je u štrajk glađu u zatvoru.

Pristalice tvrde da je ona politički zatvorenik, pritvorena zbog rada na unapređenju prava žena i demokratije.
"U ovim teškim danima za našu zemlju, Iran, tražimo od organizacija za ljudska prava, aktivista i globalne zajednice da misle na političke zatvorenike u pritvorskim centrima i stavljaju praktične mjere na agendu kako bi spasili njihove živote", navodi se u saopćenju njene fondacije.

Preneseno sa: https://www.klix.ba/vijesti/svijet/iran ... /260208079

[Čitalac]

Večeras su uhapšeni Azar Mansouri, Ebrahim Asgharzadeh i Mohsen Aminzadeh. Mansouri je čelnica Reformskog Fronta, dok su biografije ove dvojice posebno zanimljive.
Asgharzadeh je bio vođa studenata koji su 1979. upali u američku ambasadu u Teheranu. Bio je zastupnik u parlamentu (Teheran) no od 1992. mu je zabranjena kandidatura zbog poziva na „veću otvorenost društva“. Godinama se zalaže za demokratske reforme, slobodu štampe i ukidanje prava veta na kandidature. Sebe opisuje kao „islamistu ljevičara“.
Mohsen Aminzadeh, reformista, od 1997. do 2005. bio je zamjenik šefa diplomatije u administraciji Mohammada Khatamija. Zbog „širenja propagande protiv vlasti“, 2010. osuđen je na 6 godina zatvora (pušten nakon tri godine).
Prema agenciji Fars, Mansouri, Asgharzadeh i Aminzadeh sumnjiče se za „rušenje nacionalne kohezije, koordinaciju s neprijateljskom propagandom, poticanje predaje i stvaranje tajnih subverzivnih mehanizama“.

[Bernardinac]

To su zvanični podaci. Ovo su zaista bili najnasilniji neredi u Iranu od 1979. godine. I iz tabora konzervativaca i iz redova reformista stižu glasovi o neophodnosti nacionalnog jedinstva i dijaloga (otud i polemika o IRIB-u koji, navodno, tome ne doprinosi). Gholamali Jafarzadeh, konzervativac, zalaže se za amnestiju.

„Nažalost, sada se svaki prosvjed doživljava kao neprijateljski i pretvara se u sukob. Na negodovanje se odgovara nasiljem. I to nasilje je eksplodiralo svugdje u zemlji. Ovaj put razina nasilja bila je izuzetno visoka. Pogledajte samo, osoba je ubodena nožem u grudi 27 puta! Svjedočili smo odrubljivanjima glava! Zašto naši ljudi žele pobjeći iz Irana? Zašto su tako razočarani? Zašto u svakoj kući u koju uđete vidite da je upaljen strani kanal na perzijskom jeziku, ali nitko ne sluša vijesti IRIB-a? Zemlji je očajnički potrebno nacionalno jedinstvo, kohezija i opća amnestija. Ljudi su uznemireni, treba ih umiriti. U zatvorima su djeca ovog naroda, supruge i očevi ovog naroda. Treba izdati opću amnestiju za one koji nisu nikome naudili. Moramo oprostiti jedni drugima. Imamo vanjskog neprijatelja, ne bismo trebali imati problema jedni s drugima, u našoj kući. Čujete li zvuk ovih brodova i neprijateljskih aviona? Ako želimo sačuvati Iran, moramo oprostiti jedni drugima. Taj oprost mora početi od vlade. Pritvoreni studenti i učenici moraju biti pušteni. Vidio sam koliko studenata nema. Pitao sam sveučilište, rekli su mi da su u pritvoru...“

Pala mi je na pamet amnestija kao neki pokušaj mirenja ali to je sve tanko. Ništa neće smiriti nezadovoljne i ljutite. Tražit će se odgovornost za tolike stradale jer će se amnestirani vratiti na ulice ponovo, samo je pitanje kada.
Vlast je u velikoj dilemi. Popustiti ili ne.
Uglavnom što god uradili izgleda da samo odugovlače neizbježno.
Ne možeš pohapsit ili pobit tolike ljude(zvanične ili ne) a dugo ostat na vlasti.
Vlasti u Iranu može spasiti jedino okolnost da ih neko napadne.

[Bernardinac]

Večeras su uhapšeni Azar Mansouri, Ebrahim Asgharzadeh i Mohsen Aminzadeh. Mansouri je čelnica Reformskog Fronta, dok su biografije ove dvojice posebno zanimljive.
Asgharzadeh je bio vođa studenata koji su 1979. upali u američku ambasadu u Teheranu. Bio je zastupnik u parlamentu (Teheran) no od 1992. mu je zabranjena kandidatura zbog poziva na „veću otvorenost društva“. Godinama se zalaže za demokratske reforme, slobodu štampe i ukidanje prava veta na kandidature. Sebe opisuje kao „islamistu ljevičara“.
Mohsen Aminzadeh, reformista, od 1997. do 2005. bio je zamjenik šefa diplomatije u administraciji Mohammada Khatamija. Zbog „širenja propagande protiv vlasti“, 2010. osuđen je na 6 godina zatvora (pušten nakon tri godine).
Prema agenciji Fars, Mansouri, Asgharzadeh i Aminzadeh sumnjiče se za „rušenje nacionalne kohezije, koordinaciju s neprijateljskom propagandom, poticanje predaje i stvaranje tajnih subverzivnih mehanizama“.

Pa da, to je to. Neprijatelji su svugdje čak i oni koji su dokazane patriote.
Svi su sumnjivi, paranoja je zavladala, stolice se mrdaju a možda nešto i još gore.

[Čitalac]

"Iran", glasilo vlade: Biće pomilovanja, tek mali broj uhapšenih ima dosje ili raniju osudu...

Šef pravosuđa Hojjatoleslam Gholamhossein Mohseni Ejei najavio je podnošenje prijedloga za pomilovanje nekih od pritvorenika u nedavnim incidentima, a vrhovni vođa revolucije pristao je na taj prijedlog.
Osvrćući se na istrage provedene nad pritvorenicima u nedavnim incidentima, rekao je: "Od ukupnog broja uhićenih u Teheranu, pa čak i u cijeloj zemlji, broj ljudi koji su imali sigurnosni dosje ili osudu u proteklim godinama bio je vrlo malen. Ako bi se za te ljude donijele teške i apsolutne odluke, njihovo daljnje obrazovanje, brak i društvena budućnost suočili bi se s ozbiljnim problemima. Stoga su konzultirani razni stručnjaci, a prednosti i nedostaci mogućih odluka pažljivo su ispitani. Ponuda pomilovanja predstavljena je Vrhovnom vođi i on je prihvatio ovu ponudu“, rekao je Ejei.