"Gluma je kad ne glumiš" to je najbolja gluma...
Kao što je rekao pok. Boris Dvornik za Dragu Malovića, legendardnog Radosava iz Đekne, koji se toliko saživio sa ulogom da se više nije mogla razlikovati uloga i stvarnost. Dvornik je rekao "čovječe, pa on ne glumi, on potire glumu".
Neki ljudski "alter ego", najbolje izlazi kod glume...Zato razne šupke i pokvarenjake, najbolje glume ljudi koji su u stvarnom životu sušta suprotnost svojim ulogama. Kod većine glumaca je tako... Kćerku Zorana Radmilovića nerviralo je što su njenog oca svi percipirali kao "kafanskog brku" i sirovinu koji za kariranim stolom "pati za zavičajem", jer je on bio iskreni erudita, načitan i obrazovan čovjek...
Kod ovih mladih glumaca što se pojavluju u Kotlini, njihov "sweet spot" odnosno njihova "najbolja intonacija" za ulogu, tek će se pojaviti dok pronađu, gdje je njihova najbolja vibra.
Opet, dobro je da se svaka profesija podmlađuje, svježa krv nosi novu snagu i nove ideje...
