Kako će 75 zemalja isplatiti svoj dug Kini
Zemlje u razvoju će ove godine platiti rekordnih 22 milijarde dolara, uglavnom povezanih s kreditima iz kineske inicijative ‘Pojas i put’, a mnoge su zemlje zadužene i kod privatnih zapadnih kreditora.
Mnoge od najsiromašnijih zemalja svijeta trebale bi 2025. godine otplatiti rekordni dug Kini po kreditima odobrenim prije 10 godina, na vrhuncu pekinške inicijative Pojas i put, pokazao je izvještaj think tanka Lowy Institute sa sjedištem u Sydneyu.
U okviru inicijative Pojas i put, državnog programa ulaganja u infrastrukturu pokrenutog 2013. godine, Peking je posudio milijarde dolara za izgradnju luka, autocesta i željeznica koje će povezati Aziju, Afriku i Ameriku.
No, novo kreditiranje presušuje. Ove godine otplate duga koje zemlje u razvoju duguju Kini iznosit će 35 milijardi dolara. Od toga će 22 milijarde dolara platiti 75 najsiromašnijih zemalja svijeta, što dovodi u opasnost izdatke za zdravstvo i obrazovanje, zaključili su iz Lowy Instituta.
„Do kraja ove decenije Kina će biti više utjerivač dugova nego bankar za zemlje u razvoju“, rekao je Riley Duke, autor izvještaja. „Zemlje u razvoju bore se s plimnim valom otplate dugova i troškova kamata za Kinu“.
Što je napisano u izvještaju?
Pojas i put, najveći multilateralni razvojni program koji je ikada poduzela jedna zemlja, jedna je od glavnih vanjskopolitičkih inicijativa predsjednika Xi Jinpinga.
Primarno se koncentriše na infrastrukturne projekte zemalja u razvoju, poput elektrana, cesta i luka, u zemljama koje se bore s finansijskom podrškom zapadnih finansijskih institucija.
Inicijativa je pretvorila Kinu u najvećeg globalnog dobavljača bilateralnih zajmova, dosegnuvši vrhunac od gotovo 50 milijardi dolara u 2016. godini, više od svih zapadnih kreditora zajedno.
Međutim, prema izvještaju Lowy Instituta, otplata tih dugova sada ugrožava javnu potrošnju.
„Pritisak kineskog državnog kreditiranja, zajedno s rastućim otplatama nizu međunarodnih privatnih vjerovnika, stavlja ogroman finansijski teret na ekonomije u razvoju.“
Visoki troškovi servisiranja duga mogu ugušiti potrošnju na javne usluge poput obrazovanja i zdravstva, te ograničiti njihovu sposobnost reagovanja na ekonomske i klimatske šokove.
Ukupno 46 najsiromašnijih država potrošilo je 20-ak posto svojih poreznih prihoda na vanjski javni dug u 2023. godini. Izvještaj Lowy Instituta implicira da će se to ove godine povećati.
Da bismo bolje razumjeli šta to znači, navest ćemo primjer Njemačke, koja je 2023. godine koristila 8,4 posto svog budžeta za otplatu duga.
Dugovi kao sredstvo ‘geopolitičke poluge’
Institut Lowy je također pokušao istražiti hoće li Kina koristiti te dugove kao „geopolitičku polugu“ na globalnom jugu, posebno s obzirom na to da Washington smanjuje inostranu pomoć pod predsjednikom Donaldom Trumpom.
„Kako Peking prelazi u ulogu utjerivača dugova, zapadne vlade ostaju usmjerene na svoja interna pitanja, s opadanjem pomoći i slabljenjem multilateralne podrške“, navodi se u izvještaju.
Iako kinesko kreditiranje također počinje usporavati u zemljama u razvoju, u izvještaju se navodi da postoje dva područja koja se čine suprotnima trendu.
Električni višejedinični brzi voz za projekt željezničke veze, koji je dio kineske inicijative ‘Pojas i put’, stiže u Jakartu (Ajeng Dinar Ulfiana / Reuters)
Prvo je bilo u zemljama poput Hondurasa, Burkine Faso i Solomonskih Ostrva, koje su primile ogromne kredite nakon što su diplomatsko priznanje prenijele s Tajvana na Kinu.
U zemljama poput Indonezije i Brazila, Kina je potpisala nove kreditne ugovore kako bi osigurala ključne minerale i metale za električne baterije.
Kako je Kina reagovala?
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da “nije upoznato sa specifičnostima” izvještaja, ali da se “kineska investicijska i finansijska saradnja sa zemljama u razvoju pridržava međunarodnih konvencija”.
Glasnogovornica ministarstva Mao Ning rekla je da “mali broj zemalja” pokušava okriviti Peking za zaduživanje zemalja u razvoju, ali da “laži ne mogu prikriti istinu”.
Godinama zapadni komentatori kritikuju Pojas i put kao način na koji Peking zarobljava zemlje s neotplativim dugom.
Često navođen primjer je luka Hambantota – smještena uz vitalne međunarodne pomorske rute istok-zapad – na jugu Šri Lanke. Ne mogavši otplatiti zajam od 1,4 milijarde dolara za izgradnju luke, Colombo je 2017. godine bio prisiljen iznajmiti objekat kineskoj kompaniji na 99 godina.
Kineska vlada je odbacila optužbe da namjerno stvara dužničke zamke, a zemlje primateljice također su uzvratile, rekavši da je Kina često pouzdaniji partner od Zapada i da nudi ključne zajmove kada drugi to ne žele.
Ipak, Kina objavljuje malo podataka o svojoj šemi, a Lowy Institute kaže da njegove procjene, temeljene na podacima Svjetske banke, mogu potcijeniti puni opseg kineskog kreditiranja.
Godine 2021, AidData – američki laboratorij za istraživanje međunarodnog razvoja – procijenio je da se Kini duguje “skriveni iznos” od gotovo 385 milijardi dolara.
Zemlje u razvoju ostaju u šaci zapadnih institucija
Dovodeći u pitanje narativ o „dužničkoj zamci“, konsultantska grupa Rhodium proučila je 38 kineskih restrukturiranja duga s 24 zemlje u razvoju u 2019. godini i zaključila da je utjecaj Pekinga bio ograničen, pri čemu su mnoga restrukturiranja riješena u korist zajmoprimca.
Prema Rhodiumu, zemlje u razvoju restrukturirale su gotovo 50 milijardi dolara kineskih kredita u desetljeću prije objavljivanja njihove studije iz 2019. godine, s produženjem kredita, jeftinijim finansiranjem i otpisom duga kao najčešćim ishodima.
Studija Kinesko-afričke istraživačke inicijative na Univerzitetu Johns Hopkins iz 2020. godine otkrila je da je Kina između 2000. i 2019. godine otpisala 3,4 milijarde dolara duga u Africi, a dodatnih 15 milijardi dolara je refinansirano. Nije zaplijenjena nikakva imovina.
U međuvremenu, mnoge zemlje u razvoju ostaju u šaci zapadnih institucija.
Godine 2022, nevladina organizacija Debt Justice procijenila je da afričke vlade duguju tri puta više privatnim finansijskim kreditorima nego Kini, naplaćujući dvostruko više kamata u tom procesu.
„Dug zemalja u razvoju prema Kini manji je od onoga što se duguje i privatnim vlasnicima obveznica i multilateralnim razvojnim bankama“, kaže Kevin Gallagher, direktor Centra za globalnu razvojnu politiku Univerziteta u Bostonu.
‘Nedostaje kontekst’
„Dakle, u cijeloj ovoj priči iz Lowey Instituta nedostaje kontekst. Istina je da čak i ako uklonite Kinu iz slike vjerovnika, mnoge siromašne zemlje bi i dalje bile u dužničkim problemima“, rekao je Gallagher za Al Jazeeru.
Nakon pandemije COVID-a 19 i ruske invazije na Ukrajinu, inflacija je potakla američke Federalne rezerve, kao i druge vodeće centralne banke, da podignu kamatne stope.
Privučeni višim prinosima u SAD-u, investitori su povukli svoja sredstva iz finansijske imovine zemalja u razvoju, povećavajući troškove prinosa i obezvređujući valute. Troškovi otplate duga su porasli.
Globalne kamatne stope su od tada blago pale. No, prema UN-u, troškovi zaduživanja zemalja u razvoju u prosjeku su dva do četiri puta veći nego u SAD-u i šest do 12 puta veći nego u Njemačkoj.
„Ključan aspekt kineskog kreditiranja“, rekao je Gallagher, „jest da je ono obično dugoročno i potiče rast. Upravo je zato velik dio usmjeren na ulaganja u infrastrukturu. Zapadni zajmodavci imaju tendenciju bržeg ulaska i odlaska te naplaćuju više kamatne stope”.
Izvor: Al Jazeera
