Šahu je presudila depresija uzrokovana dijagnozom cancera, nije bio uračunljiv za vođenje države.Čitalac wrote: ↑13/01/2026 12:52Ima ona sjajna "prepiska" između šaha i Ardešira Zahedija, tadašnjeg ambasadora Irana u Washingtonu. Septembar je 1973. godine. Zahedi na 22 stranice piše kako mu je jedan visoki američki zvaničnik uputio niz neugodnih pitanja i konstatacija, počev od šahovog zdravstvenog stanja pa do toga da iranskog vladara svi lažu i dostavljaju mu frizirane podatke dok u zemlji raste nezadovoljstvo. Šah crvenom olovkom podvlači neke rečenice i zapisuje svoje opaske. Naređuje Zahediju da kontakte s tim Amerikancem "svede na minimum" pa zaključuje: "Uostalom, mi smo više zabrinuti za budućnost Amerike..."DaysleepeR wrote: ↑13/01/2026 12:20 Vezano za Iran i istoriju, jedan od glavnih razloga razilaženja Homeinija i šaha ja bio oko prava žena da glasaju.
Zanimljivo da im Homeini nije oduzeo to pravo dolaskom na vlast u Iranu.
Politika je kurva.
Inače, šah je jako blizu vlasti držao ulemu i partije sa islamskim predznakom, dok je glavnu prijetnju vidio u socijalističkim i komunističkim partijama.
Na kraju mu je ulema presudila.
The Islamic Revolution was both transformative and adaptive:
It overturned the political and ideological core of the Shah’s Iran — replacing secular monarchy with a theocratic republic and reordering society around religious values.
At the same time, practical elements from the previous era — basic infrastructure, continued state institutions, expanding education, urban society — persisted and were adapted within the new system.
In other words, the revolution marked a deep political and cultural rupture, but it did not — and pragmatically could not — erase all foundations of modernization that existed in Iran before 1979.
