Steve Forbes o šansama za mir u Ukrajini: Šta Trump mora razumjeti da bi postigao sporazum s Putinom.
Forbes 05.12.2025.
Pregovaranje o miru s Vladimirom Putinom nije isto što i pregovaranje o kupoprodaji nekretnina na Manhattanu.
Vlade, posebno demokratske, sklone su pravljenju dvije velike greške u vanjskoj politici. Pogrešno procjenjuju motive druge strane u pregovorima. I precjenjuju važnost ekonomije u načinu na koji države oblikuju svoje diplomatske i vojne strategije. To smo mogli jasno i tragično vidjeti u pokušajima da se okonča rat između Rusije i Ukrajine.
Predsjednik Trump i američki zvaničnici nadaju se da će Vladimira Putina privući na dogovor izgledi za višemilijarderske poslove u oblasti nafte i plina, rudarstva, hotela, poslovnih zgrada, odmarališta, visokotehnoloških parkova i još mnogo toga. Vjeruju da će slični primamljivi izgledi natjerati Ukrajinu da napravi određene ustupke.
Trumpov i Putinov toranj
Nada je da će opsežna trgovina garantovati trajni mir između dvije zemlje. Ko zna šta bi moglo proizaći iz tih napora? Ali niko ne bi trebao imati iluzija o Putinu. On će pristati samo na sporazum za koji vjeruje da će mu omogućiti da brzo preuzme kontrolu nad Ukrajinom. Mogućnost lijepog tornja koji bi Trump izgradio na Crvenom trgu, nazvanog po ruskom diktatoru, možda “Putinovo mjesto”, neće ga ni najmanje odvratiti od njegovih krajnjih ciljeva.
Naravno, Putin bi volio sporazume koji bi pomogli problematičnoj ruskoj ekonomiji. Ali neposredni ekonomski interesi ne znače gotovo ništa u poređenju s njegovim imperijalnim ambicijama. A te ambicije se ne završavaju s Ukrajinom, što mogu potvrditi i susjedne zemlje Rusije. Poljska, Finska, Litvanija, Latvija, Estonija, Norveška i obližnja Švedska. Zabrinuta Njemačka pokrenula je veliki, višegodišnji program ponovnog naoružavanja.
Surova istina je da će Kremlj pristati na sporazum koji zaista garantuje istinski nezavisnu Ukrajinu samo ako Kijev dobije potrebno oružje i slobodu djelovanja da potisne ruske okupatore. U suprotnom, Putin će ostati uvjeren da će pobijediti u ovom ratu. Ili na bojnom polju kroz užasne taktike iscrpljivanja, ili za pregovaračkim stolom tako što će SAD izdati Ukrajinu, kao što su Britanija i Francuska izdale Čehoslovačku u Minhenu 1938. godine.
Pouke iz historije
Međutim, iluzija da ekonomija može biti zamjena za moć teško nestaje. Prije Drugog svjetskog rata, na primjer, Britanija i Francuska su se tješile činjenicom da će ozbiljni ekonomski problemi odvratiti nacističku Njemačku od sukoba. Ono što nisu shvatile jeste da, iako je njemačka ekonomija bila u ruševinama prema tradicionalnim civilnim standardima, nacistički režim je pripremao ratnu ekonomiju. Potpuno drugačiji sistem. Očekivani ekonomski kolaps Njemačke, naravno, nikada nije došao.
Prije Prvog svjetskog rata, mnogi su mislili da do sukoba ne može doći, ili da ako se i dogodi, neće dugo trajati. Evropske ekonomije su bile toliko isprepletene da bi došlo do općeg kolapsa ako bi se trgovina prekinula. Kada je rat izbio, bilo je mnogo poremećaja, ali su se zemlje prilagodile i uslijedile su četiri godine strašnih borbi.
Još jedna iluzija, usko povezana s ekonomskom, jeste pogrešna procjena motiva druge strane. Predsjednik Obama i njegov zavedeni tim vjerovali su da su iranski mule istinski zainteresirani za dobrobit svog naroda, da ih se može uvjeriti da odustanu od svojih terorističkih, revolucionarnih ciljeva i nuklearnih ambicija kroz ublažavanje sankcija i mogućnost prosperitetnijeg trgovinskog i investicijskog okruženja.
Iranski mule su revolucionari. Hitler je bio revolucionar. Putin je revolucionar. Takvi vladari ne djeluju po tradicionalnim standardima.
Kurvaluk turski. Erdogan je davno mogao osujetiti izvoz ruske nafte i zatvoriti im prolaz i tako spriječiti finansiranje ukrajinskog rata.
