Ali, pogledaj ti parking prostor na trotoaru, sve uredno, i nijednog brojača vremena niti nekih prepreka zakupljenog parking prostora, kao u Sarajevu, kao u Starom Gradu kod Irfana Čengića. Besplatan javni parking usred Zagreba
Desavanja u Hrvatskoj
-
Bobi
- Forum administrator
- Posts: 37770
- Joined: 30/10/2002 00:00
- Location: http://www.klix.ba
- Grijem se na: J.P."Grijanje"Zenica
- Vozim: TDI sve crveno
- Contact:
-
JohnnyS
- Posts: 17076
- Joined: 05/05/2007 12:03
- Location: Brijuni
#28853 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Plaća se ovdje parking, prva zona ako se ne varam
-
kamberovica polje
- Posts: 4091
- Joined: 28/01/2012 11:38
#28854 Re: Desavanja u Hrvatskoj
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65545
- Joined: 03/08/2010 19:04
#28855 Re: Desavanja u Hrvatskoj
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=p2kKmAPGg9A&t=1040s[/youtube]
https://www.portalnovosti.com/ne-daj-se-zeljka/
Draga Željka, Žeki, najdraža!
Sjećaš li se kako smo se smijali kad su nam prijatelji prošle godine, dok smo na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu slavili šestu godinu našeg divljeg i burnog poznanstva, u šali govorili kako je u vezi muškarca i žene kritična sedma godina? Sjećaš li se kako smo toga ljetnog dana na stepenicama ispred suda zajedno čitali članak na portalu obitelj.hr pod naslovom “Sedma godina – mit ili statistička istina”? “Tvrdnja o sindromu ‘sedme godišnjice’ nije jasno potvrđena statističkim dokazima”, stajalo je u tekstu, i danas ga isprintanog čuvam kod sebe. “Kvalitetna veza zahtijeva otvorenu komunikaciju, međusobno razumijevanje, poštovanje i prilagodbu promjenama koje život nosi.”
Ah, “prilagodba promjenama koje život nosi”. Život, mila, i nije ništa drugo doli jedna dugačka prilagodba promjenama.
Upoznali smo se ti i ja točno šest godina ranije, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Još uvijek pamtim trenutak kad si ušla u sudnicu broj devetnaest, onako zanosna, u plavoj haljini i elegantnim plavim cipelicama, poput Plave vile. Govorila si nešto, ali ja sam opčinjen čuo samo proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i harfu iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu.
Sve otada, šest godina potkradali smo vlastite živote i otimali od njih rijetke trenutke da budemo zajedno. Ti udata, ja oženjen, nalazili smo se krišom, kao lopovi, po zabitim sobama županijskih, općinskih i kaznenih sudova. Prohladni rani ponedjeljci na splitskom aerodromu i glas šalterske službenice, “gospodine, vi opet u Zagreb?”, loša kava u onom groznom kafiću kraj Lisinskog, s ljutim zagorskim gruntovčanima kaj buju vse tužili i njihovim oronulim građanskim parničarima, pa nervozni pogledi prema taksijima i neizdrživo slatko iščekivanje da iz jednoga konačno izađeš ti, sva u plavom. Woman in blue. Onda bestidni pogledi preko ramena naših odvjetnika, strogi sudac i ono “gospođo Markić, izvolite pristupiti”, pa tvoj glas, proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i harfa iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu.
Divni dani. Smišljali smo najgluplja, upravo djetinja opravdanja da se vidimo, kao dvoje zaljubljenih gimnazijalaca. Ja sam pisao glupe tekstove a ti dizala glupe tužbe, pet tužbi digla si samo zbog jednog mog teksta i ja sam se uplašio da će sud prozreti našu malu igru, ali uvjeravala si me da ne brinem, ti si uvijek bila naša stijena. Domislila si tada, sjećaš se, da moju redakciju tužiš čak i zbog internetske najave mog teksta o tebi! Smijali smo se cijeli taj dan. Nitko na svijetu, mila, nije se smijao kao ti.
Tako smo, eto, tužbu po tužbu, žalbu po žalbu, ročište po ročište, prošlog ljeta i dočekali šestu godišnjicu: uz smijeh. Tvoj odvjetnik, dobro se sjećam, otišao je u zahod, moja odvjetnica u pisarnicu, a ti i ja na stepenicama Općinskog kaznenog suda čitali smo na obitelj.hr taj članak o “sindromu sedme godine”. I smijali se. Smijali smo se misleći da se taj klišej nama ne može dogoditi. Da ćemo – baš poput onih zagorskih gruntovčana kaj buju vse tužili i njihovih oronulih građanskih parničara – zajedno ostarjeti na sudu.
Ti i ja, Žeki, bili smo sve samo ne klišej: ti, požrtvovna majka, supruga i domaćica, ali i hrabra konzervativna aktivistica, katolička križarka, ali i uspješna poslovna žena, a ja ateistički agitator, neuspješni komunistički revolucionar i ubogi novinarski plaćenik u četvrtom braku – i uvjeravali smo se kako su klišeji preuski za nas dvoje. Od istine koju smo tako jedno drugom dugo odbijali priznati – da smo na koncu tek jedan od bezbroj svakodnevnih parova čija se davna, čista ljubav nasukala na glupi i banalni kliše “kritične sedme godine” – meni je stoga teže pao samo još razlog, jedan još gluplji i banalniji kliše.
Da, Žeki, seks.
Seks nas je, zar si zaboravila?, i doveo jedno drugom: ona davna tužba zbog blogerice koju si tužila zbog klevete i koja se, pobijedivši te na sudu, nadmoćno iživljavala nad tobom – pišući kako si s njom “izgubila nevinost” i kako si “širom otvorena zanosno drhtala uživajući u vlastitom glasu” – pa tvoj zahtjev za demantijem i moja ishitrena i gruba kolumna o tome da si doslovno shvatila njenu satiru. Nikada se nisam pokajao zbog tog glupog teksta. Najzad, bio je to samo jedan stih iz one Arsenove, “sve te vodilo meni”.
Mislio sam tada da je to samo tvoj katolički aktivizam, i da, divio sam ti se. Divio sam se tvojoj borbenoj odanosti ideji, tako neočekivanoj iz tvoje nježne pojave i tvog cis-mola. Ta ideja bila je toliko daleko od moje da smo se – kako smo jednom uz smijeh zaključili – tako dijametralno suprotni, na samom kraju i ishodištu naših razlika, konačno i susreli. Danas, međutim, na isteku naše sedme godine, znam: to je bio samo tvoj iracionalni, upravo panični strah od seksa.
Konačno sam to shvatio prije dva-tri tjedna, nedugo nakon našeg posljednjeg susreta na Kaznenom sudu. Bila si već tada neraspoložena i bezvoljna – čak si odustala i od one naše igre, da mi osporiš pravo na novinarsku slobodu jer nisam kvalificirani novinar – i ja sam se, priznajem, uplašio da si digla ruke, odustavši i od tužbe i od žalbe, i da te više nikad neću vidjeti. Na kraju ročišta požurio sam i otvorio ti vrata sudnice, čekajući poput psića da me dodirnu tvoj plavi rukav, tvoj proljetni parfem i tvoj neodoljivi cis-mol – od toga “hvala lijepo” živio bih do sljedećeg ročišta – ali ti si prošla pored mene kao pored prosjaka pred katedralom.
“Kvalitetna veza zahtijeva otvorenu komunikaciju”, sjećaš se? A tvoju staru borbenu strast i tvoje strahove ja sam čuo tek nekoliko dana kasnije, na konferenciji za medije udruge U ime obitelji, na kojoj se tvoj Mahlerov cis-mol pretvorio u Wagnerov c-dur i grmio o seksualnom odgoju u školama. Govorila si o onim glupim “kartama seksalicama”, o “bolesnom pornografskom sadržaju” i zavjeri pedofilske kabale i LGBT lobija kojima je cilj “seksualizirati našu djecu”, govorila si vatreno i dugo, ali ja sam čuo samo mećavu u krošnji kestena, kreštanje zagrebačkih vrana i zlokobni huk vatre iz goruće Valhale u finalu Wagnerovih “Prstena Nibelunga”. I shvatio.
Ti se bojiš seksa.
Tvoj strah od seksa, isti onaj koji nas je prije sedam godina spojio, na koncu nas je – tužne li ironije – i udaljio.
Željka, Žeki, Plava vilo, Plavi anđele moj. Seks je dobar. Seks je lijep. Seks je osvještavanje tjelesnosti našeg duha. Da, to je potvrda svetosti ljubavi, ali seks je i strast, i igra, i potraga. Seks može biti i samo kratko ljudsko zadovoljstvo, tjelesni užitak za one koji još nisu pronašli svetu ljubav. Tvoj Bog, ako ti je tako lakše, dao nam je taj užitak. Školarci će učiti o seksu? Pa što? Umjesto o ratovima i smrti učit će o tjelesnoj ljubavi. O ljubavi. Zašto ne, Žeki? Tko te to tako povrijedio, tko je djevojčicu u tebi tako oštetio da se toliko bojiš vlastite tjelesnosti? Jesam li te možda ja nepromišljeno gurao preko ruba, jesam li rekao ili uradio nešto što te povrijedilo ili probudilo u tebi neku davno zatomljenu bol? Ako je tako, oprosti. I ne boj se. Ti si meni mnogo više od tijela u plavoj haljini.
Prije nekoliko dana dobio sam od Općinskog kaznenog suda obavijest da si se ipak žalila na presudu kojom je tvoj zahtjev za moj kazneni progon ponovo odbijen. Ne znam što da mislim. Želim te još jednom vidjeti, naravno da želim, ali sada me prvi put strah. Sada to više nije strah od banalnosti klišeja i “sindroma sedme godine”, jebe mi se za klišej – znam, ne voliš kad psujem, ali to iz mene progovara uplašeni dječak – sada je to strah da te gubim. Možemo li preživjeti ovu sedmu godinu?
Čekajući ročište na našem starom mjestu, sve što sada želim jest samo slušati proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i tvoju harfu iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu. Bit ću tamo, mila, čekat ću te i pridržavati vrata.
Do tada, ne daj se. Ne daj se, Željka, ne daj se sedmoj godini, moja Žeki, katoličkim pokretima i navikama. Poderi pozivnicu, otkaži konferenciju, prevari muža odlazeći dati iskaz na nekom boljem zagrebačkom sudu, dodirni me ispod klupe za svjedoke koljenom, generacijo moja, ljubavnice. Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve, u prosjeku studeni 1964.: ja na sudu neću imati s kim ostati mlad ako i ti ostariš, i ta će mi mladost teško pasti.
Zauvijek tvoj,
Boki
https://www.portalnovosti.com/ne-daj-se-zeljka/
Draga Željka, Žeki, najdraža!
Sjećaš li se kako smo se smijali kad su nam prijatelji prošle godine, dok smo na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu slavili šestu godinu našeg divljeg i burnog poznanstva, u šali govorili kako je u vezi muškarca i žene kritična sedma godina? Sjećaš li se kako smo toga ljetnog dana na stepenicama ispred suda zajedno čitali članak na portalu obitelj.hr pod naslovom “Sedma godina – mit ili statistička istina”? “Tvrdnja o sindromu ‘sedme godišnjice’ nije jasno potvrđena statističkim dokazima”, stajalo je u tekstu, i danas ga isprintanog čuvam kod sebe. “Kvalitetna veza zahtijeva otvorenu komunikaciju, međusobno razumijevanje, poštovanje i prilagodbu promjenama koje život nosi.”
Ah, “prilagodba promjenama koje život nosi”. Život, mila, i nije ništa drugo doli jedna dugačka prilagodba promjenama.
Upoznali smo se ti i ja točno šest godina ranije, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Još uvijek pamtim trenutak kad si ušla u sudnicu broj devetnaest, onako zanosna, u plavoj haljini i elegantnim plavim cipelicama, poput Plave vile. Govorila si nešto, ali ja sam opčinjen čuo samo proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i harfu iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu.
Sve otada, šest godina potkradali smo vlastite živote i otimali od njih rijetke trenutke da budemo zajedno. Ti udata, ja oženjen, nalazili smo se krišom, kao lopovi, po zabitim sobama županijskih, općinskih i kaznenih sudova. Prohladni rani ponedjeljci na splitskom aerodromu i glas šalterske službenice, “gospodine, vi opet u Zagreb?”, loša kava u onom groznom kafiću kraj Lisinskog, s ljutim zagorskim gruntovčanima kaj buju vse tužili i njihovim oronulim građanskim parničarima, pa nervozni pogledi prema taksijima i neizdrživo slatko iščekivanje da iz jednoga konačno izađeš ti, sva u plavom. Woman in blue. Onda bestidni pogledi preko ramena naših odvjetnika, strogi sudac i ono “gospođo Markić, izvolite pristupiti”, pa tvoj glas, proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i harfa iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu.
Divni dani. Smišljali smo najgluplja, upravo djetinja opravdanja da se vidimo, kao dvoje zaljubljenih gimnazijalaca. Ja sam pisao glupe tekstove a ti dizala glupe tužbe, pet tužbi digla si samo zbog jednog mog teksta i ja sam se uplašio da će sud prozreti našu malu igru, ali uvjeravala si me da ne brinem, ti si uvijek bila naša stijena. Domislila si tada, sjećaš se, da moju redakciju tužiš čak i zbog internetske najave mog teksta o tebi! Smijali smo se cijeli taj dan. Nitko na svijetu, mila, nije se smijao kao ti.
Tako smo, eto, tužbu po tužbu, žalbu po žalbu, ročište po ročište, prošlog ljeta i dočekali šestu godišnjicu: uz smijeh. Tvoj odvjetnik, dobro se sjećam, otišao je u zahod, moja odvjetnica u pisarnicu, a ti i ja na stepenicama Općinskog kaznenog suda čitali smo na obitelj.hr taj članak o “sindromu sedme godine”. I smijali se. Smijali smo se misleći da se taj klišej nama ne može dogoditi. Da ćemo – baš poput onih zagorskih gruntovčana kaj buju vse tužili i njihovih oronulih građanskih parničara – zajedno ostarjeti na sudu.
Ti i ja, Žeki, bili smo sve samo ne klišej: ti, požrtvovna majka, supruga i domaćica, ali i hrabra konzervativna aktivistica, katolička križarka, ali i uspješna poslovna žena, a ja ateistički agitator, neuspješni komunistički revolucionar i ubogi novinarski plaćenik u četvrtom braku – i uvjeravali smo se kako su klišeji preuski za nas dvoje. Od istine koju smo tako jedno drugom dugo odbijali priznati – da smo na koncu tek jedan od bezbroj svakodnevnih parova čija se davna, čista ljubav nasukala na glupi i banalni kliše “kritične sedme godine” – meni je stoga teže pao samo još razlog, jedan još gluplji i banalniji kliše.
Da, Žeki, seks.
Seks nas je, zar si zaboravila?, i doveo jedno drugom: ona davna tužba zbog blogerice koju si tužila zbog klevete i koja se, pobijedivši te na sudu, nadmoćno iživljavala nad tobom – pišući kako si s njom “izgubila nevinost” i kako si “širom otvorena zanosno drhtala uživajući u vlastitom glasu” – pa tvoj zahtjev za demantijem i moja ishitrena i gruba kolumna o tome da si doslovno shvatila njenu satiru. Nikada se nisam pokajao zbog tog glupog teksta. Najzad, bio je to samo jedan stih iz one Arsenove, “sve te vodilo meni”.
Mislio sam tada da je to samo tvoj katolički aktivizam, i da, divio sam ti se. Divio sam se tvojoj borbenoj odanosti ideji, tako neočekivanoj iz tvoje nježne pojave i tvog cis-mola. Ta ideja bila je toliko daleko od moje da smo se – kako smo jednom uz smijeh zaključili – tako dijametralno suprotni, na samom kraju i ishodištu naših razlika, konačno i susreli. Danas, međutim, na isteku naše sedme godine, znam: to je bio samo tvoj iracionalni, upravo panični strah od seksa.
Konačno sam to shvatio prije dva-tri tjedna, nedugo nakon našeg posljednjeg susreta na Kaznenom sudu. Bila si već tada neraspoložena i bezvoljna – čak si odustala i od one naše igre, da mi osporiš pravo na novinarsku slobodu jer nisam kvalificirani novinar – i ja sam se, priznajem, uplašio da si digla ruke, odustavši i od tužbe i od žalbe, i da te više nikad neću vidjeti. Na kraju ročišta požurio sam i otvorio ti vrata sudnice, čekajući poput psića da me dodirnu tvoj plavi rukav, tvoj proljetni parfem i tvoj neodoljivi cis-mol – od toga “hvala lijepo” živio bih do sljedećeg ročišta – ali ti si prošla pored mene kao pored prosjaka pred katedralom.
“Kvalitetna veza zahtijeva otvorenu komunikaciju”, sjećaš se? A tvoju staru borbenu strast i tvoje strahove ja sam čuo tek nekoliko dana kasnije, na konferenciji za medije udruge U ime obitelji, na kojoj se tvoj Mahlerov cis-mol pretvorio u Wagnerov c-dur i grmio o seksualnom odgoju u školama. Govorila si o onim glupim “kartama seksalicama”, o “bolesnom pornografskom sadržaju” i zavjeri pedofilske kabale i LGBT lobija kojima je cilj “seksualizirati našu djecu”, govorila si vatreno i dugo, ali ja sam čuo samo mećavu u krošnji kestena, kreštanje zagrebačkih vrana i zlokobni huk vatre iz goruće Valhale u finalu Wagnerovih “Prstena Nibelunga”. I shvatio.
Ti se bojiš seksa.
Tvoj strah od seksa, isti onaj koji nas je prije sedam godina spojio, na koncu nas je – tužne li ironije – i udaljio.
Željka, Žeki, Plava vilo, Plavi anđele moj. Seks je dobar. Seks je lijep. Seks je osvještavanje tjelesnosti našeg duha. Da, to je potvrda svetosti ljubavi, ali seks je i strast, i igra, i potraga. Seks može biti i samo kratko ljudsko zadovoljstvo, tjelesni užitak za one koji još nisu pronašli svetu ljubav. Tvoj Bog, ako ti je tako lakše, dao nam je taj užitak. Školarci će učiti o seksu? Pa što? Umjesto o ratovima i smrti učit će o tjelesnoj ljubavi. O ljubavi. Zašto ne, Žeki? Tko te to tako povrijedio, tko je djevojčicu u tebi tako oštetio da se toliko bojiš vlastite tjelesnosti? Jesam li te možda ja nepromišljeno gurao preko ruba, jesam li rekao ili uradio nešto što te povrijedilo ili probudilo u tebi neku davno zatomljenu bol? Ako je tako, oprosti. I ne boj se. Ti si meni mnogo više od tijela u plavoj haljini.
Prije nekoliko dana dobio sam od Općinskog kaznenog suda obavijest da si se ipak žalila na presudu kojom je tvoj zahtjev za moj kazneni progon ponovo odbijen. Ne znam što da mislim. Želim te još jednom vidjeti, naravno da želim, ali sada me prvi put strah. Sada to više nije strah od banalnosti klišeja i “sindroma sedme godine”, jebe mi se za klišej – znam, ne voliš kad psujem, ali to iz mene progovara uplašeni dječak – sada je to strah da te gubim. Možemo li preživjeti ovu sedmu godinu?
Čekajući ročište na našem starom mjestu, sve što sada želim jest samo slušati proljetni lahor u krošnji divljih kestena, cvrkut južnih ptica i tvoju harfu iz Adagietta Mahlerove Pete simfonije u cis-molu. Bit ću tamo, mila, čekat ću te i pridržavati vrata.
Do tada, ne daj se. Ne daj se, Željka, ne daj se sedmoj godini, moja Žeki, katoličkim pokretima i navikama. Poderi pozivnicu, otkaži konferenciju, prevari muža odlazeći dati iskaz na nekom boljem zagrebačkom sudu, dodirni me ispod klupe za svjedoke koljenom, generacijo moja, ljubavnice. Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve, u prosjeku studeni 1964.: ja na sudu neću imati s kim ostati mlad ako i ti ostariš, i ta će mi mladost teško pasti.
Zauvijek tvoj,
Boki
Last edited by kakavdanakneiskustvu on 22/10/2025 17:30, edited 1 time in total.
-
Truba
- Posts: 93061
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#28856 Re: Desavanja u Hrvatskoj
https://express.24sata.hr/crni-svijet/f ... nt-a-31133
Bio je petak, 20. listopada 1995. godine. Dok se Hrvatska polako oporavljala od posljednjih dana rata, Rijeka je živjela svoj uobičajeni, užurbani ritam. Malo tko je mogao slutiti da će se upravo tog prijepodneva, u 11 sati i 22 minute, grad na Kvarneru zauvijek upisati na mračnu mapu globalnog terorizma. Automobil-bomba, nakrcan sa 70 kilograma TNT-a, eksplodirao je ispred zgrade Policijske uprave primorsko-goranske, označivši prvi samoubilački napad islamističkih terorista u Hrvatskoj i jedan od prvih takvih činova na europskom tlu. Iako je napad bio traljavo izveden i u njemu je poginuo samo napadač, ostavio je dubok ožiljak i postao zaboravljeno upozorenje na prijetnju koja će godinama kasnije oblikovati svijet.
covjece totalno zaboravljeno
Bio je petak, 20. listopada 1995. godine. Dok se Hrvatska polako oporavljala od posljednjih dana rata, Rijeka je živjela svoj uobičajeni, užurbani ritam. Malo tko je mogao slutiti da će se upravo tog prijepodneva, u 11 sati i 22 minute, grad na Kvarneru zauvijek upisati na mračnu mapu globalnog terorizma. Automobil-bomba, nakrcan sa 70 kilograma TNT-a, eksplodirao je ispred zgrade Policijske uprave primorsko-goranske, označivši prvi samoubilački napad islamističkih terorista u Hrvatskoj i jedan od prvih takvih činova na europskom tlu. Iako je napad bio traljavo izveden i u njemu je poginuo samo napadač, ostavio je dubok ožiljak i postao zaboravljeno upozorenje na prijetnju koja će godinama kasnije oblikovati svijet.
covjece totalno zaboravljeno
-
džakailibu
- Posts: 749
- Joined: 08/05/2013 11:37
#28857 Re: Desavanja u Hrvatskoj
jedan od rijetkih vehabija kojeg su odbili za hrvatsku putovnicu pa otisao covjek da se žali. (izvinjavam se istrahr ovom prilikom)
-
sinuhe
- Posts: 12514
- Joined: 03/06/2011 11:33
#28858 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Bila godišnjica terorističkog napada u Bosanskoj Krupi. Na klixu samo kratka vijest. Kažu tragičan slučaj.
-
istra_hr
- Posts: 1997
- Joined: 30/06/2018 19:11
- Location: Pula...Zagreb...Rijeka
#28859 Re: Desavanja u Hrvatskoj
džakailibu wrote: ↑20/10/2025 13:35 jedan od rijetkih vehabija kojeg su odbili za hrvatsku putovnicu pa otisao covjek da se žali. (izvinjavam se istrahr ovom prilikom)
Zašto se meni izvinjavaš?
Ne razumijem ... stvarno?
A, kolega, herr Truba, vidim, od ove teme konstantno radi "copy/paste" TV kalendar (bivša emisija: "dogodilo se na današnji dan")
... a, za post još malo iznad:
- spomenuta Željka Markić, trebala bi promijent ime u "djevica Marija"
Rodila četvero djece!?
Kak? Bezgrešno?
Iskreno, žalim njenog muža ...
-
atmel
- Posts: 1964
- Joined: 02/02/2005 20:05
- Location: planet zemlja
#28860 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Ispričavam se susjed. Ja na prvi pogled pročitao želim njenog mužaistra_hr wrote: ↑20/10/2025 15:32džakailibu wrote: ↑20/10/2025 13:35 jedan od rijetkih vehabija kojeg su odbili za hrvatsku putovnicu pa otisao covjek da se žali. (izvinjavam se istrahr ovom prilikom)
Zašto se meni izvinjavaš?
Ne razumijem ... stvarno?
A, kolega, herr Truba, vidim, od ove teme konstantno radi "copy/paste" TV kalendar (bivša emisija: "dogodilo se na današnji dan")
... a, za post još malo iznad:
- spomenuta Željka Markić, trebala bi promijent ime u "djevica Marija"
Rodila četvero djece!?
Kak? Bezgrešno?
Iskreno, žalim njenog muža ...
-
džakailibu
- Posts: 749
- Joined: 08/05/2013 11:37
#28861 Re: Desavanja u Hrvatskoj
istra_hr wrote: ↑20/10/2025 15:32džakailibu wrote: ↑20/10/2025 13:35 jedan od rijetkih vehabija kojeg su odbili za hrvatsku putovnicu pa otisao covjek da se žali. (izvinjavam se istrahr ovom prilikom)
Zašto se meni izvinjavaš?
Ne razumijem ... stvarno?
zato sto je to ipak tragicni slucaj, to su tvoji krajevi (ko zna, mozda znas nekoga ko je pretrpio traumu) a ja se malo sprdam sa labudovom malicioznoscu.
-
džakailibu
- Posts: 749
- Joined: 08/05/2013 11:37
#28862 Re: Desavanja u Hrvatskoj
džakailibu wrote: ↑20/10/2025 21:20zato sto je to ipak tragicni slucaj, to su tvoji krajevi (ko zna, mozda znas nekoga ko je pretrpio traumu) a ja se malo sprdam sa labudovom malicioznoscu.istra_hr wrote: ↑20/10/2025 15:32džakailibu wrote: ↑20/10/2025 13:35 jedan od rijetkih vehabija kojeg su odbili za hrvatsku putovnicu pa otisao covjek da se žali. (izvinjavam se istrahr ovom prilikom)
Zašto se meni izvinjavaš?
Ne razumijem ... stvarno?
-
istra_hr
- Posts: 1997
- Joined: 30/06/2018 19:11
- Location: Pula...Zagreb...Rijeka
#28863 Re: Desavanja u Hrvatskoj
..sve OKgore spominjana Željka Markić, za one koji ne znaju,, u Hrvatskoj je "pojam za":
- ženu katolibanku; i to ne običnu-već turbo katolibanku de luxe
- zalaže se za totalnu zabranu abortusa
- apsolutno protiv: umjetne oplodnje/začeća, protiv sexa prije braka (ko ovi muški "klečavci")
- protiv posvajanja djece
- protiv uvođenja sexualnog odgoja u školama
Ma, ukratko, žena je za povratak u 18-19 stoljeće
Ne znam kako je i na koji način dobila djecu... opet ponavljam žAlim njenog muža- treba živjet i dijelit krevet sa takvom spodobom
Mislim, čak ubijeđen sam, da je u nekakvom rodu sa Trubadurom Labudom
-
Truba
- Posts: 93061
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#28864 Re: Desavanja u Hrvatskoj
U crkvi sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi slavljena je u nedjelju 19. listopada prva misa na tagalog jeziku za filipinsku zajednicu.
https://ika.hkm.hr/novosti/filipinska-z ... og-jeziku/
novokatolici
https://ika.hkm.hr/novosti/filipinska-z ... og-jeziku/
novokatolici
-
dr_Evil
- Posts: 21310
- Joined: 01/07/2019 15:35
- Location: Gdje je proslost neizvjesnija od buducnosti!
#28865 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Po nasoj(balkanskoj) definiciji ovo su sve HrvatiTruba wrote: ↑21/10/2025 10:07 U crkvi sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi slavljena je u nedjelju 19. listopada prva misa na tagalog jeziku za filipinsku zajednicu.
https://ika.hkm.hr/novosti/filipinska-z ... og-jeziku/
novokatolici
-
Domaci izdajnik
- Posts: 7343
- Joined: 18/07/2012 20:32
- Location: Kod komšije uz rakijski kazan
- Horoskop: Vodokotlić
#28866 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Trubina najgora noćna mora
-
Truba
- Posts: 93061
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#28867 Re: Desavanja u Hrvatskoj
kad neće uspavani nadbiskup oće nadbiskup u miru
https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/kar ... ebu/128469
Zašto oduzimati taj „trag sjećanja“ na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske…
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj „istoriji“ i njihovoj „istini“, i danas kleveta – nedopustivo je.
https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/kar ... ebu/128469
Zašto oduzimati taj „trag sjećanja“ na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske…
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj „istoriji“ i njihovoj „istini“, i danas kleveta – nedopustivo je.
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65545
- Joined: 03/08/2010 19:04
#28868 Re: Desavanja u Hrvatskoj
https://net.hr/danas/vijesti/kardinal-v ... 00040c8f8e
Vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić uputio je priopćenje u kojemu se osvrće na uklanjanje naziva ulice s imenom nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića u Zagrebu.
Podsjetimo, na prijedlog gradonačelnik Tomislava Tomaševića zagrebačka Gradska skupština donijela odluku o preimenovanju četiri ulice koje su nazvane po osobama povezanima s NDH režimom. Tako je ulica Ivana Šarića promjenila naziv i dobila ime hrvatskog nogometaša Josipa Kuže.
Ivan Evanđelist Šarić rođen je u Travniku 1871., a preminuo u Madridu 1960. Bio je vrhbosanski nadbiskup od 1922. do 1945. godine. Šarić je otvoreno iskazivao oduševljenje ustaškim vodstvom. Mjesec dana nakon uspostave NDH, objavio je tekst u kojem je hvalio ustaše kao "dobre, požrtvovne vjernike, bogoljubne i rodoljubne ljude". Šarić je javno podržavao prisilne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo.
Reakciju kardinala Puljića na ovaj porez zagrebačke vlasti u nastavku prenosimo u cijelosti.
"Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama.
Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći - iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i "ustaše", nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju. Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti - samo s onima iz njihova "ideološkog kluba".
Među onima koji su izgubili ulicu nazvanu po svom imenu je i moj predčasnik, vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Reagiram kao njegov nasljednik na stolici vrhbosanskog nadbiskupa, danas u miru.
Upravo svoje umirovljeničke dana provodim u staračkom domu nazvanom po njemu u Lugu pokraj Kiseljaka. Nadbiskup Šarić će zauvijek ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski jezik u periodu od 1940. do 1943. godine, graditelj prelijepe sarajevske crkve sv. Josipa na Marindvoru (gdje danas počivaju njegovi zemni ostaci u zemlji koju je toliko ljubio) i književnik čija su djela i danas nepoznata, nažalost, široj hrvatskoj javnosti.
Zašto oduzimati taj "trag sjećanja" na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske...
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj "istoriji" i njihovoj "istini", i danas kleveta – nedopustivo je.
Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa", stoji u priopćenju kardinala Vinka Puljića.
Hrvatski mislio??? Hvalio ustaše i odmah je hrvatski mislio???
Pas mu mater hebao
Vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić uputio je priopćenje u kojemu se osvrće na uklanjanje naziva ulice s imenom nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića u Zagrebu.
Podsjetimo, na prijedlog gradonačelnik Tomislava Tomaševića zagrebačka Gradska skupština donijela odluku o preimenovanju četiri ulice koje su nazvane po osobama povezanima s NDH režimom. Tako je ulica Ivana Šarića promjenila naziv i dobila ime hrvatskog nogometaša Josipa Kuže.
Ivan Evanđelist Šarić rođen je u Travniku 1871., a preminuo u Madridu 1960. Bio je vrhbosanski nadbiskup od 1922. do 1945. godine. Šarić je otvoreno iskazivao oduševljenje ustaškim vodstvom. Mjesec dana nakon uspostave NDH, objavio je tekst u kojem je hvalio ustaše kao "dobre, požrtvovne vjernike, bogoljubne i rodoljubne ljude". Šarić je javno podržavao prisilne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo.
Reakciju kardinala Puljića na ovaj porez zagrebačke vlasti u nastavku prenosimo u cijelosti.
"Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama.
Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći - iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i "ustaše", nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju. Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti - samo s onima iz njihova "ideološkog kluba".
Među onima koji su izgubili ulicu nazvanu po svom imenu je i moj predčasnik, vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Reagiram kao njegov nasljednik na stolici vrhbosanskog nadbiskupa, danas u miru.
Upravo svoje umirovljeničke dana provodim u staračkom domu nazvanom po njemu u Lugu pokraj Kiseljaka. Nadbiskup Šarić će zauvijek ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski jezik u periodu od 1940. do 1943. godine, graditelj prelijepe sarajevske crkve sv. Josipa na Marindvoru (gdje danas počivaju njegovi zemni ostaci u zemlji koju je toliko ljubio) i književnik čija su djela i danas nepoznata, nažalost, široj hrvatskoj javnosti.
Zašto oduzimati taj "trag sjećanja" na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske...
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj "istoriji" i njihovoj "istini", i danas kleveta – nedopustivo je.
Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa", stoji u priopćenju kardinala Vinka Puljića.
Hrvatski mislio??? Hvalio ustaše i odmah je hrvatski mislio???
Pas mu mater hebao
-
istra_hr
- Posts: 1997
- Joined: 30/06/2018 19:11
- Location: Pula...Zagreb...Rijeka
#28870 Re: Desavanja u Hrvatskoj
@kakavdanakneiskustvu
Pusti ovog iznad, njegove postove i sl. sranja.
Upočetku sam se prepirao s njim, ali - uzalud.
Spomenuti forumaš je mentalno bolesna osoba. Uzalud rasprava
A, što se Kolinde tiče, proslavila se sa svojim lažima i izmišljotinama.
Sisata Riječanka je tvrdila da smo živili iza "željezne zavjese" i da nismo nigdje smjeli putovat.
Ona-koja je iz Rijeke, na manje od sat vremena vožnje do Trsta.
Pazi, ona je školovana žena i takva laži prodaje ... i šta onda očekivat od priprostih, siromaha bez mozga, primitivaca...
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65545
- Joined: 03/08/2010 19:04
#28871 Re: Desavanja u Hrvatskoj
i da nije bilo jogurta u SFRJistra_hr wrote: ↑22/10/2025 19:14
@kakavdanakneiskustvu
Pusti ovog iznad, njegove postove i sl. sranja.
Upočetku sam se prepirao s njim, ali - uzalud.
Spomenuti forumaš je mentalno bolesna osoba. Uzalud rasprava
A, što se Kolinde tiče, proslavila se sa svojim lažima i izmišljotinama.
Sisata Riječanka je tvrdila da smo živili iza "željezne zavjese" i da nismo nigdje smjeli putovat.
Ona-koja je iz Rijeke, na manje od sat vremena vožnje do Trsta.
Pazi, ona je školovana žena i takva laži prodaje ... i šta onda očekivat od priprostih, siromaha bez mozga, primitivaca...
-
pemanapemani
- Posts: 6026
- Joined: 09/09/2008 15:12
#28872 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Vrijeme je da se osnuje HKC (hrvatska katolička crkva), po uzoru na SPC.
Današnja katolička crkva je riješila sve probleme i dileme duhovne prirode u Hrvata i treba se baciti na posao tabirenja povijesti.
Jebi ga, Vinko se očito kaje što se i on nije povukao na zapad kao mnogi Hrvati nego ga zapao Lug.
Današnja katolička crkva je riješila sve probleme i dileme duhovne prirode u Hrvata i treba se baciti na posao tabirenja povijesti.
Jebi ga, Vinko se očito kaje što se i on nije povukao na zapad kao mnogi Hrvati nego ga zapao Lug.
-
4L0n3
- Posts: 782
- Joined: 03/03/2010 14:44
#28873 Re: Desavanja u Hrvatskoj
A fakat zasto se nije nikad osnovala HKC ? Raznorazna drustva/organizacije imaju taj H prefiks, a najuticajnije tijelo medj Hrvatima nema. Koji su historijski razlozi za to ? @Truba
-
istra_hr
- Posts: 1997
- Joined: 30/06/2018 19:11
- Location: Pula...Zagreb...Rijeka
#28874 Re: Desavanja u Hrvatskoj
pemanapemani wrote: ↑22/10/2025 22:10 Vrijeme je da se osnuje HKC (hrvatska katolička crkva), po uzoru na SPC.
- - -
... i Trubadura za Nadbiskupa ili čak Kardinala... ovo gornje pitanje; Tito je čak htio HKC, ali Vatikan nije dozvolio.
No, neka neko stručniji od mene odgovori
-
Billy The Pljuc
- Posts: 4002
- Joined: 06/02/2015 07:59
- Location: Odakle sam bio više nisam...
#28875 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Nemojte na Kolindicu, veli mlađa raja a ja nemrem da se ne složim s njima, da im je jedna od najdražih u kategoriji bolje u bakicu nego u šakicu mada ja iskreno ne znam da li je uopšte bakica.