Već sam pisao o ovome. Slijepa ulica tužbi i razbijena iluzija bošnjačke politike da će ESLJP riješiti političke odnose tri konstitutivna naroda u nečiju korist na osnovu laži i podmetanja domaćih aktera.
Žali Bože potrošene energije na ove ublehe.
https://hms.ba/europski-sud-za-ljudska- ... kovacevic/
https://www.echr.coe.int/w/publishing-o ... erzegovina
Zlouporaba prava na individualnu predstavku
Uočivši da se g. Kovačević tijekom postupka pred Velikim vijećem upustio u krajnje neprimjereno ponašanje, Sud je sa 16 glasova prema 1 utvrdio da je zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu članka 35. stavka 3. Sud je u tom pogledu primijetio da je iznio određene primjedbe i optužbe na račun sudaca Suda, posebice tadašnjeg predsjednika Suda, privremenih zastupnika Vijeća ministara BiH te Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koje su predstavljale neutemeljene osobne napade, zastrašivanje i zlonamjerne optužbe koje su prelazile granice dopuštene kritike.
Sud je naglasio da je napadom na tadašnjeg predsjednika Suda na tako podrugljiv način g. Kovačević pokazao nepoštovanje prema samoj instituciji kojoj se obratio radi zaštite svojih prava. Sud je također ocijenio da se tijekom postupka upustio u obmanjujuće ponašanje u vezi s pitanjem koje je moglo biti od važnosti za predmet (je li se ili nije izjasnio kao Hrvat dok je bio član Gradskog vijeća Sarajeva).
Status žrtve
Prije nego što je pristupio ocjeni statusa žrtve g. Kovačevića, Sud je najprije morao utvrditi točnu prirodu i sadržaj njegovih pritužbi na diskriminaciju koje su se odnosile na Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Na temelju njegovih pisanih i usmenih podnesaka pred Velikim vijećem, Sud je utvrdio da se srž njegovih pritužbi na diskriminaciju odnosila na različit tretman kojem je bio podvrgnut u usporedbi s biračima koji žive u Republici Srpskoj, zbog njegova prebivališta u drugom entitetu Bosne i Hercegovine.
Ocjena njegova statusa žrtve bila je stoga prvenstveno vođena tom usporednom skupinom i tim osnovom razlikovanja.
Što se tiče izbora za Dom naroda, Sud je primijetio da sama podnositeljeva podobnost za glasovanje na izborima za županijsku skupštinu, a time i neizravno na izborima za Dom naroda, nije bila dovoljna da se utvrdi njegov status žrtve diskriminacije. U suprotnom bi on – a po analogiji i cjelokupno biračko tijelo – imali praktično automatski status žrtve u pogledu izbornih pravila, a da se pokaže da ta pravila imaju izravan i osoban diskriminatorni učinak na njega. Nije bilo dovoljno ni to što je bio podložan zakonodavnoj vlasti Doma naroda, kao i svi građani Bosne i Hercegovine. Trebala se provesti ciljanija ocjena na temelju konkretnih pritužbi koje je iznio.
Štoviše, nije mu se mogao priznati status žrtve samo na temelju nalaza Suda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine i sličnim predmetima koji su uslijedili (“skupina predmeta Sejdić i Finci”). Iako su izborna pravila o kojima je riječ u ovom predmetu bila ista kao ona za koja je utvrđeno da krše članak 14. Konvencije u vezi s člankom 3. Protokola br. 1, te članak 1. Protokola br. 12 u skupini predmeta Sejdić i Finci, Sud je naglasio da se ovaj predmet znatno razlikuje po tome što osporavanje pravila nije dolazilo s gledišta prava kandidiranja – dakle “pasivnog” aspekta prava glasa zajamčenog člankom 3. Protokola br. 1 – nego s gledišta birača u ostvarivanju “aktivnog” prava glasa.
Sud je primijetio da je g. Kovačević u biti osporavao svoju nemogućnost, kao stanovnika Federacije, da sudjeluje u izborima u Republici Srpskoj te je tvrdio da Bosna i Hercegovina treba postati jedinstvena izborna jedinica u kojoj bi svi građani mogli sudjelovati u izboru svih izaslanika na cijelom državnom teritoriju, bez obzira na etničku pripadnost. Međutim, Sud nije utvrdio da su argumenti g. Kovačevića sadržavali bilo koji dokazani element diskriminatornog postupanja koji bi ga izravno i osobno pogađao, bilo na individualnoj bilo na skupnoj razini.
Sud je uočio da se upravljanje izborima za zakonodavna tijela u svakom entitetu Bosne i Hercegovine reguliralo različitim izbornim pravilima, specifičnim za strukturu entiteta utvrđenu njihovim ustavima. U svrhu sastava državnog Doma naroda, svaka skupina birača ostvarivala je svoja biračka prava u svojim izbornim jedinicama unutar svakog entiteta, ne izravno nego putem zasebnih zakonodavnih tijela koja upravljaju njihovim entitetima. Kao što podnositelj nije mogao sudjelovati u procesu izbora srpskih izaslanika u Dom naroda iz Republike Srpske, tako su i birači iz tog entiteta bili isključeni iz odgovarajućeg procesa u Federaciji.
Podjela Bosne i Hercegovine na različite izborne jedinice po entitetskim linijama u svrhu sastava Doma naroda bila je rezultat njezine izrazito decentralizirane i jedinstveno složene ustavne strukture, ugrađene u međunarodni mirovni sporazum. U toj strukturi birači su se nalazili u materijalno različitim situacijama kao stanovnici različitih entiteta; ipak, s teritorijalnog stajališta, oba entiteta uživala su zastupljenost u Domu naroda, a svi birači u tim entitetima sudjelovali su neizravno u izbornom procesu. U mjeri u kojoj se g. Kovačević žalio na svoju nemogućnost sudjelovanja u izbornom procesu u drugom entitetu i pozivao na izborni sustav zasnovan na jedinstvenoj izbornoj jedinici, on je zapravo osporavao same temelje izbornog i ustavnog sustava Bosne i Hercegovine kao federalne države sastavljene od dva entiteta, a ne istinsku razliku u postupanju prema dvjema različitim skupinama birača u ostvarivanju prava zajamčenih Konvencijom ili domaćim pravom.
Sud je naglasio da se ne može upuštati u opću ocjenu usklađenosti s Konvencijom same konfiguracije izbornog sustava u državi ugovornici prema entitetskim linijama, niti može apstraktno uspoređivati način na koji se izbori provode u svakom od entiteta. Zadaća Suda bila je utvrditi imaju li konkretna pravila izravan i osoban diskriminatorni učinak na podnositelja.
Sud je primijetio da g. Kovačević nije dostavio nikakve dokaze o tome je li i na koji način, kao pojedinačni birač s prebivalištem u Federaciji, bio doveden u nepovoljniji položaj ili na drugi način podvrgnut različitom postupanju zbog organizacije izbora po entitetskim linijama, niti je dao bilo kakve informacije o tome kako je funkcioniranje izbornog sustava u praksi utjecalo na njegov glas na kantonalnoj razini i na njegovu zastupljenost u državnom Domu naroda, drukčije u odnosu na opće biračko tijelo u Republici Srpskoj.
Sud je stoga smatrao da, umjesto da navodi povredu nekog od svojih pojedinačnih prava zaštićenih Konvencijom i Protokolima uz nju, Kovačevićeve pritužbe u vezi s Domom naroda imaju za cilj izazvati temeljite i konceptualne promjene ustavne strukture i izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini općenito.
U pogledu pritužbi koje se odnose na izbore za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Sud je priznao da se one u nekim aspektima razlikuju od pritužbi koje se odnose na Dom naroda – primjerice zbog izravne naravi glasovanja za Predsjedništvo i posebne naravi i opsega izvršnih ovlasti Predsjedništva. Ipak, utvrdio je da g. Kovačević nije uspio dokazati da je bio „žrtva“ diskriminacije u odnosu na bilo koji uočeni nedostatak u postupku izbora za Predsjedništvo, ponajviše iz razloga koje je Sud već naveo u kontekstu njegovih pritužbi koje se odnose na Dom naroda.
Osim izražavanja svoje snažne sklonosti prema jedinstvenoj izbornoj jedinici u kojoj bi svi birači imali potpunu slobodu glasovati za bilo kojeg kandidata, Kovačević nije pružio informacije o tome na koji su ga način predmetna izborna pravila diskriminirala kao birača na izborima za Predsjedništvo. Birači i iz Federacije i iz Republike Srpske bili su zastupljeni u kolektivnom Predsjedništvu te su jednako bili lišeni mogućnosti glasovati izvan svog entiteta.
Shodno tome, i u onoj mjeri u kojoj se Kovačević žalio da je bio diskriminiran na temelju mjesta prebivališta, ostalo je nejasno kako su teritorijalna ograničenja proizvela bilo kakve diskriminatorne učinke koji bi zadirali u njegova prava zaštićena Konvencijom i Protokolima uz nju, bilo pojedinačno, bilo kao dio grupe, u usporedbi s biračima s prebivalištem u Republici Srpskoj.
