Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48
Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno.
Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)
Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.
Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.
U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.
Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.
Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...
Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.
Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...
Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.
Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.
Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.
Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.
Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.
