Takozvani komandanti/generali

[nikeze]

Postoji razlika između salonskih oficira - generala koje imenuje predsjedništvo i oficira koji su nastali u ratu.
Ovi što su išli na akademije nisu učili rat nego su po političkoj liniji postavljeni.
To što su oni u knjigama učili neko je nogama prehodao.

[DebelinJoe]

Vrlo realno za pretpostaviti: Politički i vojni vrh Republike BiH nije želio Avdu Palića živog i slobodnog. Zašto? Možda zato što je znao previše...



https://avaz.ba/video/ostalo-video/9878 ... spasavanju

[Pitar sa Kariba]

Kakva ofanziva na i sto bi rekli tekovine borbe '92-'95!?
Gledam neki potkast na YT i neki oficir JNA/A RBiH koji po vlastitom priznanju cuga sa četnicima dok Goražde gori i cetalji kolju redom po IB pri pokušaju da izvuče porodicu iz GŽ isto govori za Zaima Imamovića da su ga "naši" smakli jer puno znao.
Uz vec izlizanu pricu o Alijinoj prodaji Srebrenice i zamjeni teritorija koja se primila.
Ko li je slijedeci: Safet Zajko, Hujka, Cedo Domuz?!

[Tvrtko II Kotromanić]

Kakva ofanziva na i sto bi rekli tekovine borbe '92-'95!?
Gledam neki potkast na YT i neki oficir JNA/A RBiH koji po vlastitom priznanju cuga sa četnicima dok Goražde gori i cetalji kolju redom po IB pri pokušaju da izvuče porodicu iz GŽ isto govori za Zaima Imamovića da su ga "naši" smakli jer puno znao.
Uz vec izlizanu pricu o Alijinoj prodaji Srebrenice i zamjeni teritorija koja se primila.
Ko li je slijedeci: Safet Zajko, Hujka, Cedo Domuz?!

jel A.Reko to prica?

lika sam jednom upoznao, cudan malo, egoista na kvadrat

[Pitar sa Kariba]

jel A.Reko to prica?

lika sam jednom upoznao, cudan malo, egoista na kvadrat

Ne znam mu Boga ime, niti me intersuje. U istom podkastu i Zoka Čegar ista prica nisu sa Holideja pucali SDS-ovci na narod, nego iz zgrade preko puta sadašnjeg SCC-a. Naravno misteriozno presuti ko je pucao!
Al' on zna pa nek' glava leti kako rece.

[DebelinJoe]

Kakva je ovo katastrofa bila. Među navedenim poginulim borcima dvojica su mojih rođaka.


https://www.tvsa.ba/obiljezavanje-33-go ... a-poljine/

To ti je kada prevaru od komandanta, čitaj Talijan, čitaj lika iz Banjaluke dovedeš da brani i oslobađa Sarajevo. Čovjek imao genijalnu taktiku da preko Poljina oslobodi Semizovac. Bitku vodio iz garaže na Šipu.

To nikako nije moglo na dobro izaći.

[karanana]

glupog teksta....poginuo znacajan broj boraca....onda nabroje neke.....ali hajde de....vrijeme pojede.
rekoh gore, vjerovatno najvise poginulih i ranjenih u jednoj akciji. nemamo tacan broj, niko nece da kaze ali preko 100 je sto se sigurno zna. uzas.

[toska]

glupog teksta....poginuo znacajan broj boraca....onda nabroje neke.....ali hajde de....vrijeme pojede.
rekoh gore, vjerovatno najvise poginulih i ranjenih u jednoj akciji. nemamo tacan broj, niko nece da kaze ali preko 100 je sto se sigurno zna. uzas.

u tekstu je 19 imena za taj dan, a u gradu se pričalo o 25 poginulih u akciji koju je vodio Asko, i on je na spisku.

Ta akcija i informacija o broju poginulih na Poljinama je prva javna za koju znam o većem stradanju naših vojnika u gradu i djelovala je strašno.

[DebelinJoe]

glupog teksta....poginuo znacajan broj boraca....onda nabroje neke.....ali hajde de....vrijeme pojede.
rekoh gore, vjerovatno najvise poginulih i ranjenih u jednoj akciji. nemamo tacan broj, niko nece da kaze ali preko 100 je sto se sigurno zna. uzas.

Negdje sam pročitao da je poginulo 116, negdje 119 naših.

[karanana]

glupog teksta....poginuo znacajan broj boraca....onda nabroje neke.....ali hajde de....vrijeme pojede.
rekoh gore, vjerovatno najvise poginulih i ranjenih u jednoj akciji. nemamo tacan broj, niko nece da kaze ali preko 100 je sto se sigurno zna. uzas.

u tekstu je 19 imena za taj dan, a u gradu se pričalo o 25 poginulih u akciji koju je vodio Asko, i on je na spisku.

ne znam (ili sam zaboravio) je li bila odovojena neka akcija prije "glavne", ali ja to sve gledam kao jedan dogadjaj. ako se ne varam na spomeniku na sipu je oko 100 imena svi ili vecina poginuli 31.7.
kako rekoh, nisam bio tu, ali rodbina i poznanici koji su zivjeli u zgradama u jukicevoj su mi pricali o haosu tu noc.

[toska]

To može biti samo zbirno Žuč, Poljine i taj dio prema Vogošći.

[karanana]

To može biti samo zbirno Žuč, Poljine i taj dio prema Vogošći.

ne. zuc sa ovom akcijom ni sa lokacijom nema nikakve veze. ovo je jedna noc, jedna lokacija, jedna akcija - napad sa bara na sip i poljine.

[toska]

To može biti samo zbirno Žuč, Poljine i taj dio prema Vogošći.

ne. zuc sa ovom akcijom ni sa lokacijom nema nikakve veze. ovo je jedna noc, jedna lokacija, jedna akcija - napad sa bara na sip i poljine.

to su bili dani opšteg haosa na svim linijama, a pogotovo ta strana i stalnih pokušaja deblokade.

p.s. neki dan je na godišnjicu neko govorio o 200 poginulih i vrtila se ta izjava po tv čitav dan.
to je vjerovatno pretjerano.

mislim da su brojevi ipak zbirni.

[DebelinJoe]

Sve što treba znati o bitki na Poljinama. Zastrašujuće je ovo sve. Mnogo je godina prošlo, rođaci i komšije izginuli za ništa, ali čovjeka uhvati huja kada spozna kakce su nas hulje i neznalice vodile. Dobro je da od ovog naroda bilo ko ostao živ.


Tekst o akciji na Poljinama pisao je pokojni Jovan Divjak. Tekst vrijedi svakog slova. Posebno je intrigantan naslov.

https://www.slobodnaevropa.org/a/e_knji ... 35004.html

* Analiza avgustovske akcije za proboj nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su doprinijeli neuspjehu, a to su po mom mišljenju: odsustvo želje državnog rukovodstva za izvršenje deblokade grada.

* Mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeći kako ih država nije naoružala niti materijalno opremila, nego da oni idu u rat sa puškama koje su vojnici sami kupili.

* Nakon neuspjeha, hibridni i samoproglašeni stručnjaci, sa kaubojski okačenim pištoljčinama parolaški su mudrovali. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde se radi o životima boraca.

5. avgust 1992.

Već sa ukrupnjavanjem jedinica TO, krajem juna u Sarajevu se planiraju i organizuju napadna borbena dejstva radi deblokade grada ili, u najboljem slučaju, da se proširi kružna linija odbrane. Rezultati i uspesi u borbama za Pofaliće i Mojmilovo brdo, te delimični uspesi u napadu na Malu kulu, na Grdonju, te Čolinu kapu u toku juna inicirali su Regionalni Štab TO i Operativnu grupu (OG-2) da planiraju složenija borbena dejstva.

Ova zabeleška je sačinjena na osnovu kazivanja komandanta Operativne grupe 2 (OG-2) pukovnika u penziji Muje Kafedžića. U GŠTO o planu deblokade Sarajeva na pravcu Poljine-Vogošća - mi, ili možda samo ja (?!), nismo imali informaciju. Njegov pismeni izveštaj, u izvornom obliku, glasi:

„Načelnik Glavnog štaba Sefer Halilović pozvao me na razgovor. Razgovarali smo o vojno-političkoj situaciji u zemlji sa težištem na Sarajevu i problemima organizacije, formiranja i opremanja jedinica. Ukratko smo analizirali stanje duha kod naroda, i prijetnjama koje se primiču Sarajevu. Analizirali smo niz mogućih varijanti eventualne deblokade grada, jer smo se složili da treba pokušati proboj iz okruženja. Bili smo svjesni naše inferiornosti u odnosu na neprijatelja, posebno u MTS i složili smo se da se ta inferiornost može kompenzirati pri sadašnjem stanju naših snaga jedinio iznenadnim udarima po neprijateljskim jedinicama i položajima. Pri razmatranju varijanti eventualnog proboja prihvaćena je ideja proboja prema Vogošći, čime bi se slomila otporna tačka Poljine, zbacile njihove snage i grad oslobodio jendog opasnog objekta sa koga su sijani plotuni smrti.

Idejna zamisao plana bila je: radi iznenađenja napad izvesti noću, bez artiljerijske pripreme napada, borbeni poredak organizovati dvostranim obuhvatom, kako bi se kliješta obuhvata zatvorila u rejonu Krivoglavci-Vogošćanska petlja. Za napad formirati tri taktičke grupe. Komandant 1.TG Ajnadžić Nedžad. Komandant 2.TG Ramiz Duraković i komandant 3.TG Softić Murat.

1.TG dejstvovala je na pravcu glavnog napada Izlaze-Poljine-Šućurovići-Blagovac-G.Jošanica. Dijelom snaga obezbjeđuje desni bok od napada sa pravca Mrkovića i preko Radave ubacuje snage do jedne čete u pozadinu neprijatelja, koje presijecaju komunikaciju Mrkovići-Poljine, spriječavaju pokret neprijatelja iz Mrkovića prema Poljinama i dejstvuje u pozadinu snaga na poljinskom visu. Druga TG demonstrativno napada Vogošću, sadejstvuje 1. TG djelom snaga u napadu na vis, a u Vogošću ubacije snage do jednoga voda, koje će izvršiti diverzije na „Pretis“, i kasnije sadejstvovati snagama koje napadaju sa fronta. Po ovlađivanju TG 1 sa rejonom sela Blagovac, energičnim dejstvom razbiti odbranu Vogošće, jurišnim grupama razbiti vatrene i otporne tačke u gradu i sadejstvovati dijelovima 1.TG u oslobađanju grada. 3. TG napada pravcem Žuč-Jezera-Priboj-Krivoglavci i po ovlađivanju linijom s. Uglješići-Priboj, produžava napad ka selu Krivoglavci. Djelom snaga sadejstvuje TG-2 u oslobađanju Vogošće, a djelom snaga presjeca komunikaciju Rajlovac-Semizovac i po izbijanju u Krivoglavce u sadejstvu sa snagama TG-1 prelazi u odbranu stvarajući uslove za uvođenje novioh snaga u napad ka rejonu Ilijaš. Pošto je napad planiran bez artiljerijske pripreme, planirana je artiljerijska podrška napada po razvoju napadnih dejstava, a mkoju su trebale izcvesti top 130 mm zvani „Sultan“ sa Igmana i AG iz rejona Visoko. U cilju neutralisanja pojedinih otpornih tačaka, nanošenja gubitaka u živopj sili i MTS i podržavanja borbenog morala naših snaga. NGŠ Sefer mni je rekao da je „Sultan“ (tako su dali ime topu 130 mm) na Igmanu na VP i da ima 700 granata, koje su navodno došle tih dana.

Međutim, tri ključne stvari iz zamisli nisu realizovane – a) komandanti pravaca nisu ispoštovali vrijeme početka napada, koji je zapovješću preciziran u 02.00 časova 01.08., nego su jedinice uveli u napad tek u 04.30 časova; b) jedinica namjenjena za ubacivanje i presjecanje komunikacije Mrkovići-Poljine nije izvršila zadatak, a lažno je izvjestila da se ubacila u zadati rejon i c) skoro najvažnije „Sultan“ nije bio na Igmanu, zadržali su ga HVO bojovnici u Konjicu.

Na ovim trima stvarima kompromitovana je zamisao napada. Kada je neprijatelj ispoljio najžešću vatru po našem borbenom poretku, da smo imali bar „Sultana“ i sa njime prošarali po vatrenim položajima artiljerije i odbrambenim linijama neprijatelja, nanijeli bi mu gubitke i poljuljali borbeni moral. Nažalost,. Napad i proboj nisu uspjeli. Komandu OG samo je izvještavala TG-1. U sistem komandovanja nekompetentno su se samovoljno uključile neke strukture, tako da su praktično bile 2-3 linije komandovanja i izvještavanja i da je komanda OG-2 svjesno i ignorantski zaobilažena. Iako sam svjestan postojanja lobija protiv komande OG-2, obzirom na vojno-političke strukture i ličnosti koje su ga sačinjavale, smatram iracionalnim ulaziti u javno istraživanje, utvrđivanje i objelodanjivanje toga fakta. Jedino što smatram važnim jeste da kažem da je moja komanda bila apsolutno marginalizirana i blokirana uplitanjem nepozvanih u sistem komandovanja."

Objektivna analiza ove akcije nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su svojim pojavnim oblikom doprinijeli neuspjehu planiranog proboja, a to su po mom mišljenju: odsustvo želje državnog rukovodstva za izvršenje deblokade grada. Iako je to bila krupna akcija po značaju za grad i državu, niko iz vlade niti Predsjedništva nije došao u komandu OG da se zainteresuje za pripreme, probleme i da ponudi bilo kakvu podršku. GŠ je svojim sugestijama pružao pomoć u razradi plana, ali nije organizovao uspješno sadejstvo drugih jedinica sa snagama u proboju. GŠ nije vladao ni stanjem u jedinicama, jer je lažno informisan od potčinjenih. To zaključujem na osnovu situacije s topom 130 mm i municijom za njega. U pripremnoj fazi Sefer je tvrdio da se top nalazi na Igmanu i da ima 700 granata. Kada sam zatražio artiljerijsku podršku i vatru po poljinskom visu Vehbija Karić mi je odgovorio da nema municije. Ali, nije rekao da top nije na vatrenim položajima. Nakon obraćanja Sefereru sa zahtjevom za vatru, upoznavši ga sa informacijom pukovnika Karića da nema municije, obećao je da će me nazvati za deset minuta, što je korektno učinio i informisao me da top uopšte nije na Igmanu, jer ga je HVO zadržao u Konjicu.

Ostao sam kao paralisan i rekao da se ni po koju cenu ne bi prihvatio ovog zadatka da sam samo mogao pretpostaviti da su toliko neorganizovani,. Nisam bio siguran tada da li se radilo o svjesnoj podvali i podmetanju? Tada sam smatrao da se neko poigravao sa Seferom i da je njemu svjesno pdmetano putem sistema lažnog izvještavanja i informisanja iz potčinjenih komandi.

Nisu definisane zone odgovornosti komandi niti njihove nadležnosti. Komanda regionalnog štaba se držala strogo po strani, nezainteresovano. Imali su samohodnu haubicu 122 mm zvanu „gvozdika“ i nisu dozvolili da se upotrijebi u podršci snaga u proboju iako su proboj vršile njihove formacijske snage.

Glavni štab nije poduzeo ni najminimalnije mjere angažovanja artiljerijske grupe iz Visokog da pokrije vatrom najopasnije neprijateljeve položaje, niti da demonstrativnim napadom na neki osjetljiv taktički objekat neprijatelja odvuče ili razvuče njihovu pažnju, kako bi se smanjila koncentracija artiljerijsko-minobacačke vatre po rejonu Poljine.

Komandant sa Kobilje glave nije ubacio DIG u Vogošću, niti krenuo u napad na poljinski vis. Izvjestio je da mu je jedna četa otkazala poslušnost i odbila da ide u akciju. U to vrijeme je u našim jedinicama, među vojnicima i starješinama egzistirala destruktivna floskula „mi smo založeni“ ili „ako nas založi“. Obično je aktuelizirana u vrijeme angažovanja jedinica u težim borbenim zadacima. Nije mi poznato da li su nosioci ove destruktivne parole ikada odgovarali za potkopavanje morala, jer je ona negativno djelovala na raspoloženje boraca.

Prema podacima koje ima komanda OG-2 ljevokrilna taktička grupa nije izvršila napad prema zadatku koji je imala. U razgovoru sa vojnicima iz te grupe, tvrde da su cijelo vrijeme preležali i da se nisu pomakli sa mjesta. Prema početnoj odluci u sastavu ove TG trebala je učestvovati i 1. sandžačka brigada, u to vrijeme jedna od najbolje konsolidovanih i organizovanih brigada. Međutim, ovu jedinicu je na svoju ruku izvukao Regionalni štab i uputio na Stup, bez konsultacije sa komandom OG-2 čime su snage za proboj ozbiljno oslabljene.

Komande naših jedinica su bile nedovoljno stručno obučene i uigrane, bez borbenog iskustva. Još nisu bili razvijeni ni izgrađeni hijerarhijsko-subordinacioni odnosi u jedinicama. Naprotiv, mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeći kako ih država nije naoružala niti materijalno opremila, nego da oni idu u rat sa puškama koje su vojnici sami kupili.

Nedovoljno stručno obučeni i bez borbenog iskustva vojnici su se prvi put na otvorenom prostoru susreli sa opasnom minobacačkom vatrom, koja je bila vrlo efikasna na nezaštićeno ljudstvo u borbenom poretku. Poslije prvih gubitaka panika je zahvatila izvjestan broj ljudi koji su se zbijali u grupe i tako postajali unosni ciljevi neprijateljskih artiljeraca.

Neodgovorno narušavanje dogovorenih principa sadejstva po vremenu i prostoru od strane nekih starješina. Nedostatak snaga za formiranje rezerve jedinica za potrebne intervencije.

Nakon Seferovog obavještenja da nema ništa od artiljerijske podrške, naredio sam prekid napada i prelazak u odbranu na dostignutim linijama, kao i zbrinjavanje ranjenih povređenih i poginulih vojnika. Og komande TG-1 samo sam primio izvještaj prema kojem je poginulo 11 boraca, lakše ranjeno 42 i teže ranjen 21 vojnik. To je ljudstvo koje je stradalo na frontu u borbenom poretku jedinica. Ja ne znam za druge zvanične podatke koje je neko možda samovoljno kreirao. Analizu bitke organiozovao ja Glavni štab, a komanda OG-2 je bila u ulozi posmatrača, što znači da je priprema analize obavljena bez učešća moje komande. Tokom analize su glavnu riječ vodili oni koji nisu izvršili zapovjest, a naročito je harangirao komandant TG-2. Hibridni i samoproglašeni stručnjaci, sa kaubojski okačenim pištoljčinama parolaški su mudrovali.

Dan ili dva poslije toga Sefer me pokušao nagovoriti da ponovo organizujemo pokušak proboja. Pitao sam kojim snagama i kakvu ću imati artiljerijsku podršku? Odgovorio mi je sa istim snagama. Smatram da ovim ljudima treba obezbijediti vvrijeme za predah i povratak od preživljenog šoka, i da su oni u ovakvom psihološkom stanju nesposobni za borbu – rekao sam mu. Ako mi ne date nove snage i solidnu artiljerijsku podršku ja nisam spreman preuzeti odgovornost za novi pokušaj proboja. Tako je završen taj naš razgovor u drugarskom tonu, a pokušaj proboja ovdje nije nikada više pokušan.

Pošto su samoproglašeni stručnjaci žestoko napali plan bitke, kvalifikujući ga nestručnim i prišivajući mu još kojekakvih negativnih epiteta, a neki „dobronamjerni“ su tražili i moje zatvaranje, predsjednik Predsjedništva gospodin Alija Izetbegović je, da bi objektivizaro svoj stav, odnajbližih savjetnika zatražio objektivnu ekspertnu analizu plana. Nakon detaljne analize dokumenata plana Vrhovnom komandantu je pruženo objektivno i potpuno objašnjenje. Plan je ocjenjen kao vrlo realan i visokostručno urađen, i da neuspjeh pokušaja proboja nije posljedica nedostataka u planu. VK je prihvatio ponuđeno objašnjenje. Međutim to nije bilo dovoljno da se zaustave neodgovorne insinuacije nekih ljudi iz Glavnog i Regionalnog štaba koji su nastavili nečasne harangerske igre.

Posebno ističem kao pozitivan primjer komandanta bataljona g. Esada Muratovića, koji je sa svojim bataljonom upao u prednji kraj odbrane neprijatelja i uništio par mitraljeskih i snajperskih gnijezda i nanio gubitke neprijatelju (oko 15 ubijenih i više ranjenih).

Kao što se vidi mnogobrojni su faktori koji su bili uzrok neuspjeha ovog zaista plemenitog pokušaja i dalekosežne strategijske namjere. To je spleteno u jedan čvor, koji je izuzetno teško razmrsiti. Nisam pristalica olakog, nekompetentnog i neobjektivnog optuživanja ljudi, jer je skoro nemoguće u tome čvoru apostrofirati bilo koga bez opasnosti da se ne pogriješi. To je jedno veliko iskustvo, čije su pouke vrlo bitne. Neki politikanti, vrlo neodgovorno komentarišu poljinsku bitku, u čemu nema ama baš ništa poučno i korisno.

Kao građanin i kao čovjek izražavam divljenje prema visokomoralnim ljudima koji su nesebično jurišali srcem, na nebo. Ti naši divni ljudi su smjelo, odvažno i samoprijegorno pošli u bitku sa ciljem da razbiju neprijateljeve smrtonosne taktičke objekte i da ga potisnu sa obronaka odakle je terorisao naš grad i naše građane. Iako su učestvovali u jednoj od izgubljenih bitaka, ostali su stameni, čvrsti, postojani i nepokolebljivi u borbi za slobodu i nezavisnu RbiH. Sa osobitim pijetetom se sjećam poginulih heroja i među njima neustrašivopg Asima (Aska) Prazine, kojima uz rahmet i slavu želim lahku crnu zemlju i nezaboravb. Nastojati ćemo da se njihove žrtve ne zaborave i gajiti poštovanje prema njima.“

Tako komandant OG-2 Mujo Kafedžić opisuje bitku za Poljine. Inače, u komandnom sastavu bili su: Muhamed Vejzagić, NŠ; Fadil Omerika, NŠ za operativne poslove; Nedžad Ajnadžić, pomoćnik komandanta za bezbednost; Amil Tafro, pomoćnik komandanta za logistiku; Izudin Filipović, pomoćnik komandanta za moral; Veljko Droca, referent za socijalna pitanja vojnika.

OG-2 je zabeležila u ratni dnevnik da su tog dana poginuli sledeći borci:

1. Prazina (Alije) Asim (Asko); 2. Šukalo (Jusa) Enver; 3. Čolak (Džemaila) Kemal; 4. Šalaka (Bećira) Zajko; 5. Bajrić (Rešida) Senad; 6. Hadrović (Hasana) Mehmed; 7. Komarica (Atifa) Muriz; 8. Kahriman (Meha) Vahid; 9. Zametica (Uzeira) Edhem; 10. Ademi (Rasima) Enver; 11. Sipović (Halila) Izet.
Pored toga 21 teže i 42 lakše ranjena borca.

Inače, u Operativnom centru Glavnog štaba 06.08.1992. izvršena je dosta površna analiza neuspeha, s konstatacijama da je početak napada kasnio, jer jedinice nisu na vreme stigle u očekujuće rejone na pravcima upotrebe. Sistem radio veza nije bio u potpunosti zaštićen, pa je neprijatelj upao u sistem radio veza i otkrio pokrete jedinica. Iako sa zakašnjenjem, napad se, nakratko, odvijao po planu. U toku napada na s. Izlasi poginuo je komandant Asko Prazina, što se veoma brzo pročulo među vojnicima, pa je došlo do trenutnog pada morala pojedinaca i grupa, te otvorenog komandovanja putem radio veza, što neprijatelj koristi da minobacačkom i artiljerijskom vatrom ostvari vatrene udare, u kojima gine veliki broj boraca. Komandovanje je paralizovano, dolazi do rasula i povlačenja na početne položaje. Bio je to potpuni neuspeh.

U istom dokumentu utvrdjeni su sledeći razlozi neuspeha:
1. – Nerealna i nepotpuna procena jačine snaga i borbenih mogućnosti vojske bosanskih Srba. Neprijatelj je potcenjen;
2. – Planiranje napada, odluka komandanata i zadaci jedinicama bili su nerealni, nije bilo usklađeno po vremenu, prostoru i realnim mogućnostima jedinica;
3. - Nije planirana, pa ni ostvarena koordinacija i sadejstvo sa snagama sa fronta i pozadine neprijatelja;
4. – Narušene mere operativnog i taktičkog maskiranja, a nije primenjivan sistem TKT (tajnog komandovanja trupama);
5.- Nizak nivo vojne organizovanosti i pripremljenosti za napad. Nije izvršeno komandantsko izviđanje, komandanti nisu na zemljištu saopštili zapovesti i dr.;
6. - Ispoljena samovolja grupa boraca i pojedinih komandira;
7. - Veoma brz pad morala, zbog pogibije Aska Prazine;
8. - višeslojno komandovanje
9. - Zabrinjavajuće veliki broj poginulih.

Pitam se ko će, da li će i kako biti sankcionisan zbog neuspeha napada i, još više, zbog velikog gubitka boraca? A, morali bi biti sankcionisani. U najmanju ruku to je obaveza prema poginulima i njihovim unesrećenim porodicama. To mora biti i opomena za komande i štabove da stručnije planiraju svaku borbenu radnju. Ovo nisu kompjutorske «ratne igre», ovde se radi o životima boraca.

Zaključak: Zaime, jebo si nas za sva vremena.

[_BataZiv_0809]

Kakva je ovo katastrofa bila. Među navedenim poginulim borcima dvojica su mojih rođaka.


https://www.tvsa.ba/obiljezavanje-33-go ... a-poljine/

To ti je kada prevaru od komandanta, čitaj Talijan, čitaj lika iz Banjaluke dovedeš da brani i oslobađa Sarajevo. Čovjek imao genijalnu taktiku da preko Poljina oslobodi Semizovac. Bitku vodio iz garaže na Šipu.

To nikako nije moglo na dobro izaći.

Sta je bilo na Shipu prije rata?

[dječak sa šibicama]

Vjerovatno nestrucnost i ambicija + svaka budala mogla biti komandant.

Sto se tice Zaima, ja ne vjerujem da je njega neko ubio "sa ledja" jer je pala granata a ko je ispalio ko to moze znati. Precizna, mozda samo slucajno, ni prva ni zadnja.

A da je Zaim Imamovic bjezao iz Gorazda u sred rata, to je istina. On je izmjesten u Zenicu kofol zbog porodice a zapravo su ga sverceri imali na meti. To zna cijelo Gorazde a hoce li neko potvrditi, do njih je. Grebak je pretvoren u veliki svercerski kanal, gdje su torbe sa milionima maraka "nestajale", kasnije je navodno odgovorni otisao za nekakvog atasea dal u Njemacku ili gdje. Zaimu su prijetili tamo, a drugi covjek koji je otkrio taj put, ubijen je na istom. Tvrdilo se od strane cetnika ali nakon rata Srbi pokazali gdje su ga ukopali nakon sto su nasli les, i tvrde da ga nisu ubili a nije da nisu htjeli. Pohvalili bi se itekako. Njega je najvjerovatnije ubila svercerska ekipa iz focanske Jabuke sa kojom je imao probleme. Covjek je "izmislio" put spasa pa su ga makli da ne smeta, i nije jedini vjerovatno.

Itekako su se neki obogatili na muci svog naroda, a danas se pricaju bajke jer su i danas glavni i odgovorni.

[DebelinJoe]

Kakva je ovo katastrofa bila. Među navedenim poginulim borcima dvojica su mojih rođaka.


https://www.tvsa.ba/obiljezavanje-33-go ... a-poljine/

To ti je kada prevaru od komandanta, čitaj Talijan, čitaj lika iz Banjaluke dovedeš da brani i oslobađa Sarajevo. Čovjek imao genijalnu taktiku da preko Poljina oslobodi Semizovac. Bitku vodio iz garaže na Šipu.

To nikako nije moglo na dobro izaći.

Sta je bilo na Shipu prije rata?

Bilo romsko naselje. Neke scene Doma za vješanje snimane su na Šipu.

[dječak sa šibicama]

Bilo je i groblje casnih sestara, istina to je vise Betanija, tamo je Celo snimao prvu emisiju za FTV nekakv intervju. Pricao kako su ko djeca skakali po Betaniji, a svi smo iz tog kraja, Betanija nam bila ko nekakva egzotika priroda.

Kasnije u ratu saznam da se onaj dio gdje je sad golf, zove Slatina, a Betanija je livada preko ceste kod zgrada u Barama.

Sip je imao i naselje ona danasnja ulica Sipska i Dejniza Bikica.

[DebelinJoe]

Ovaj plan je bio jednostavno preambiciozan. Ne bi ga mogle ostvariti je najbolje jedinice petog korpusa sa živim Nanićem, 505 bužimskom i onim njihovim Hamzama.

Idejna zamisao plana bila je: radi iznenađenja napad izvesti noću, bez artiljerijske pripreme napada, borbeni poredak organizovati dvostranim obuhvatom, kako bi se kliješta obuhvata zatvorila u rejonu Krivoglavci-Vogošćanska petlja. Za napad formirati tri taktičke grupe. Komandant 1.TG Ajnadžić Nedžad. Komandant 2.TG Ramiz Duraković i komandant 3.TG Softić Murat.

1.TG dejstvovala je na pravcu glavnog napada Izlaze-Poljine-Šućurovići-Blagovac-G.Jošanica. Dijelom snaga obezbjeđuje desni bok od napada sa pravca Mrkovića i preko Radave ubacuje snage do jedne čete u pozadinu neprijatelja, koje presijecaju komunikaciju Mrkovići-Poljine, spriječavaju pokret neprijatelja iz Mrkovića prema Poljinama i dejstvuje u pozadinu snaga na poljinskom visu. Druga TG demonstrativno napada Vogošću, sadejstvuje 1. TG djelom snaga u napadu na vis, a u Vogošću ubacije snage do jednoga voda, koje će izvršiti diverzije na „Pretis“, i kasnije sadejstvovati snagama koje napadaju sa fronta. Po ovlađivanju TG 1 sa rejonom sela Blagovac, energičnim dejstvom razbiti odbranu Vogošće, jurišnim grupama razbiti vatrene i otporne tačke u gradu i sadejstvovati dijelovima 1.TG u oslobađanju grada. 3. TG napada pravcem Žuč-Jezera-Priboj-Krivoglavci i po ovlađivanju linijom s. Uglješići-Priboj, produžava napad ka selu Krivoglavci. Djelom snaga sadejstvuje TG-2 u oslobađanju Vogošće, a djelom snaga presjeca komunikaciju Rajlovac-Semizovac i po izbijanju u Krivoglavce u sadejstvu sa snagama TG-1 prelazi u odbranu stvarajući uslove za uvođenje novioh snaga u napad ka rejonu Ilijaš. Pošto je napad planiran bez artiljerijske pripreme, planirana je artiljerijska podrška napada po razvoju napadnih dejstava, a mkoju su trebale izcvesti top 130 mm zvani „Sultan“ sa Igmana i AG iz rejona Visoko. U cilju neutralisanja pojedinih otpornih tačaka, nanošenja gubitaka u živopj sili i MTS i podržavanja borbenog morala naših snaga. NGŠ Sefer mni je rekao da je „Sultan“ (tako su dali ime topu 130 mm) na Igmanu na VP i da ima 700 granata, koje su navodno došle tih dana.

Za one koji ne znaju, svaka srpska kuća u Ilijašu i Vogošći i okolnim selima bila je naoružana do zuba, sa dvije do tri puške i brdom bombi i metaka. Pričao mi je da rođak, predratni federalni policajac koji je bio na službi u Beogradu, kojeg su lokalni Srbi u Vogošći smatrali da je "njihov", da ga je komšija Srbin pozvao na kafu i dao mu kalašnjikov, uz objašnjenje da nema gdje s njim u kući.

[DebelinJoe]

Vrijedi i ovo pogledati

[HelaS]

Kakva je ovo katastrofa bila. Među navedenim poginulim borcima dvojica su mojih rođaka.
https://www.tvsa.ba/obiljezavanje-33-go ... a-poljine/

Bio sam na Poljinama taj dan, ni sam ne znam kako sam preživio onolike granate. Adem Jež, Asko i ekipa, u grupicama, prošli su pored nas manje od jedan sat prije Askine pogibije. Mi smo trebali ići za njima



Usput, Zaima Imamovića ubio je geler minobacačke granate, tu nema rasprave. Taj trenutak obustavio je napredovanje Armije RBiH na Rogoj.

[_BataZiv_0809]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/preminu ... /250803045

Kolika je njegova uloga? I generalno Švakića?
@PM72

[dječak sa šibicama]

Vrijedi i ovo pogledati

Vjerovao ili ne, nedavno su pisali o njemu, kazu da zivi u Hrvatskoj, prima mirovinu i zove se Rade Drezgic.

Krajina je draga ali eurici su jos drazi.

[dječak sa šibicama]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/preminu ... /250803045

Kolika je njegova uloga? I generalno Švakića?
@PM72

Ovaj paradirao sa americkim snajperom i NATO uniformom po memli strani, dok su borci u tenama i teksas jaknama jurisali pocetkom rata.

Sad ce se pricati da je jurisao na Pale i dosao do Korana pa se povukao ne moze sve sam.

[muha_sa]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/preminu ... /250803045

Kolika je njegova uloga? I generalno Švakića?
@PM72

Ovaj paradirao sa americkim snajperom i NATO uniformom po memli strani, dok su borci u tenama i teksas jaknama jurisali pocetkom rata.

Sad ce se pricati da je jurisao na Pale i dosao do Korana pa se povukao ne moze sve sam.

Bio je odlican rtv mehanicar--kad nam se tv pokvari obavezno njemu nosili.