Imam prijatelja koji se nakon 10-ak ili više godina, nekad oko 2010. godine vratio iz Australije...kaže da mu je život u BiH dosta sadržajniji, a da je svagdje u svijetu princip-radiš, živiš, plaćaš račune. Njega je iz dijaspore "vratilo" nemanje socijalnog života, interakcije i druženja...prvi komšija nakon 10- godina, prvi put prešao ogradu da se pozdravi tek kad su odlazili
U svom životu, sticajem okolnosti i posla, dosta sam putovao, obišao sam cca 30-ak zemalja, od Europe, USA do Australije, boravio bar po 10-ak dana, nisam bio u Africi i Južnoj Americi.
U većini zemalja, bih mogao živjeti, prirodom sam dosta prilagodljiv, životne i kulturne navike su mi bliže zapadnjaku nego nekom Balkancu (jazz, filmovi, književnost), nikad nisam bio ljubitelj teferiča i korida, narodnjaka, sjela "jelo & piće" krkanluka, a koliko vidim da to mnogim našim dijasporcima u velikoj mjeri nedostaje.
Pitanje je šta neko želi od života...da li su to dobra primanja Vs. manje socijalnog života i druženja, sigurnija i izvjesnija budućnost i perspektive za djecu, sticanje kapitala radi kasnijeg povratka u BiH u starosti i sl.
Imam poznanika, koji je prije 10-ak godina, otišao iz BiH u Zoomzoom kiwijev komšiluk, iako su i on i supruga imali ekstra poslove i plate, riješen stan i dobro uređen život u BiH. Otjerali su ih krkanluk, neuređena saobraćajna, komunalna i druga infrastruktura u BiH, politička neizvjesnost i stalna previranja, korupcija na svakom koraku i svim oblastima života.
Nisu se pokajali, snašli se u Australiji, osiguravaju bolju budućnost svojoj djeci.
U suštini, nekih 30-ak godina nakon Daytona i u BiH se sasvim solidno živi, ukoliko supružnici imaju koliko-toliko solidna zaposlenja.
Supruga i ja smo prije nekih 15-ak godina razmišljali o odlasku, ali smo odustali jer smo se već bili relativno skućili, imamo solidne poslove adminisrativno-prosvjetnog tipa, nismo htjeli relativno gospodske poslove mijenjati za branje jagoda po Njemačkoj ili drugdje, a za neizvjesnu projekciju budućnosti.
Jedno što me vuče je da u budućnosti eventualno djeci omogućim život i razvoj karijera izvan BiH, a sve zbog već pomenute opće nekulture i velike neobrazovanosti stanovništva u BiH, političkih previranja i stalnog "zveckanja oružjem", nedostatka infrastrukture svake vrste (od putne do zdravstvene), prisutne korupcije "od kolijevke pa do gorba" odnosno od upisa u školu, zapošljavanja, pa na kraju "traženja štele" za grobno mjesto, kad životu dođe kraj.
Neka se djeca ako budu željela, okušaju u zemljama bolje perspektive i mogućnosti, supruga i ja smo već u srednjim četrdesetim godinama, tako da šta je -tu je
