Pisao sam o pojmu žrtve i žrtvovanja kao dijelu ljudske psihe, ne o konkretnom slučaju i naveo sam da ne želim tu raspavu.MehmedPasaMoric wrote: ↑03/06/2025 18:13Zrtvuj sebe a ne zivotinju... Doniraj bubreg, doniraj krv, doniraj jetru, doniraj roznjacu, doniraj kosu za oboljele od raka itd, sta je ovca skrivila pa da je zrtvujes i kakve veze ovca ima sa Alahom da bi bila zrtvovana u njegovo ime? Onda je logicnije da ovca udje u dzenet nego njen koljac jer ona je ta koja podnosi zrtvu. Kako se to onaj koji kolje zivotinju zrtvuje za nesto? Religijska logika vjecno suplja ko svicarski sirtoska wrote: ↑03/06/2025 17:46Već je neko komentarisao i biće još, a nadovezati ću se na tvoj post.
Sam čin žrtvovanja i kurbana nije za svakoga i treba ga prepustiti ljudima koji s tim nemaju problema.
Tako je i praksa.
Ne ulazeći dalje u to želim da skrenem pažnju na nešto drugo, a to je da čin žrtvovanja nečega radi dobiti nečega ili kao zahvalnost za nešto dobiveno, je, po mom svom iskustvu i spoznaji neodvojiv od čovjeka.
Tu je svjetonazor nebitan, vjernici, nevjernici, agnostici, ateisti..
Čak bi se usudio to nazvati i nagonom za žrtvu u ime dobrobiti.
E sad, to sto su ta žrtvovanja kroz historiju bila svakava pa čak i djecu, suplemenike itd. je druga tema.
Žrtva je i svako obećanje sebi da će se uraditi neko dobro djelo u ime neke dobiti i trenutnog blagostanja ili obećanje da će se čovjek "odužiti" ako uspije u velikoj želji, a tome je sklon možda i svaki čovjek.
Mislim da je pojam žrtve time puno kompleksniji od površnog posmatranja.
Kad si vec potegao pitanje kurbana i to je nesto tvoje, imovina, blago ili kako sve vec narod naziva.
Znaci daješ nesto svoje.
Ali molba, nastavit ću diskusiju bez ovog slučaja i priča treba biti o žrtvi u uopštenom smislu.
