Josip321 wrote: ↑20/05/2025 20:00
Hakiz wrote: ↑20/05/2025 17:05
Josip321 wrote: ↑20/05/2025 16:29
Muhammed nije napisao Kuran, bio je nepismen. Ni muslimani ne govore da je on napisao Kuran.
Isus je nedvojbeno postojao. Ako dovodiš u pitanje postojanje Isusa Nazarećanina i njegovo raspeće i uskrsnuće, onda ništa u znanosti nije istinito. Jer pored toliko svjedočanstava suvremenika, onda zapisa " ljudi iz druge ruke", onih koji su slušali žive svjedoke, sve se onda može dovesti u pitanje.
Da li si ti ili ja svjedočio zabijanju avijona u Twin Towera?
Nisi, nisam. A da li se to dogodilo?
Što vjeruješ tolikima koji kažu da se dogodilo?
Kada sve to raščlaniš, malo drugačije izgleda.
Da je živio neko ko se zvao Isus i kojeg je Ivan Krstitelj krstio, moguće je. Da je neki Isus zbog pravljenja problema razapet na križu, uobičajenim načinom rimskog kažnjavanja u to vrijeme, moguće je. Da su ta dva Isusa ista osoba, i to je moguće.
Da je taj Isus hodao po vodi, pretvarao vodu u vino, oživljavao i da je sin božiji, hm, teško da je moguće.
Sva ta svedočanstva savremenika dolaze od "zainteresovanih strana", a drugi izvori koje neko želi prihvatizi jao nezavisne samo prenose ona zainteresovanih. A ko je kao dijete igrao igru "Gluhi telefoni" zna kako to izgleda.
Na primjer, u istoriji se često uzima kao činjenica neko pisanje rimskih istoričara naprosto jer je jedini pisani "dokument". Da li je baš tako bilo, ko zna, ali to je jedino za šta se može uhvatiti. Ako ništa barem se zna za narode, plemena itd koji nisu pisali, ko je osim rimljana još bio, ima neke koristi.
Tako i za Muhameda.
Ali, nebitno.
Sada je tako kako je i valja se sa tim nositi.
Oprosti, ali ovo mi liči na nekoga tko se pokušava predstaviti kao razuman čovjek koji vjeruje znanosti. A u biti širi teoriju zavjere. Ili jednostavno nisi dovoljno razuman, odnosno netko tko ne želi vidjeti činjenice.
Bez uvrede. Zainteresirana strana jeste svakako pisac kršćanin, odnosno pisci.
Ali sagledajmo malo tko je zainteresirana strana "koja želi vladati, želi imati nepokolebljive sluge koji ne propitkuju". I koji će raditi u njenom interesu.
Ti izravni svjedoci Isusa Krista, njegovog djela, tko su?
Ribari, seljaci, vojnici, carinici, .... Šarolik spektar zanimanja. Ali uglavnom najprostiji puk. U to vrijeme progonjeni od Židovskih struktura. Nesklona im je i rimska vlast. Što su onda željeli postići, politički? Ako su sebi stvarali odanu hijerarhiju i to je sve što su željeli, preračunali su se. 11 ih ubijeno mučeničkom smrću. 12-i umro u zatvoru. Ako je sve bilo iz interesa zar ne bi odustali onog trenutka kada su im životi bili ugroženi? Jer tada se još nije ni nazirala velika organizacija.
Ali ne, svi oni su bili spremni umrijeti za Istinu.
Da li su onda zaluđeni fanatici ili možda postoji šansa da su svjedočili Istini. I da su zato bili spremni umrijeti?
Kaže bez uvrede, pa onda kaže nisi razuman. Nećemo tako.
Hajde ti napravi spisak dokumenara u kojima se spominje Isus. Ne priča o njemu nastalih 30, 50, 80, 100 godina nakon njegove smrti, nego dokumenata. Recimo, dokument u kojem Pilat piše da je osudio Isusa koji za sebe kaže da je sin božiji na tu i tu kaznu zbog toga i toga.
Gdje su artefakti? Itd.
Ja ne sporim da je postojala orgsnizacija kijoj je dosadila rimska politika. A kako je prije 2.000 godina politika značila vjeru, jedini način da se izvede politička revolucija je bio da se izvede promjena vjere, bogova. Prestanak vjetovanja u rimske bogove je, tapravo, bila pobuna protiv rimske vlasti.
Pa, zar nije po mitologiji i sam Isus razapet uhapšen, osuđen i razapet kada je i zato što je, počeo da sebe naziva kraljem. To što je on mislio na kraljevstvo nebesko nije bitno, zbog toga što su onaj rabin i Pilat mislili na kraljevstvo u političkom smislu, uplašili se gubitka ovozemaljske vlasti, pa zato ratspeli Isusa.
Svakoj revoluciji treba simbol. Pa je i revoluciji protiv Rima trebao simbol. To što je taj simbol prerastao u klicu nove religije je splet okolnosti, i jednoznačnost politike i religije koja je bila standard prije 2.000 godina.
Sve ostalo je mitologija. Znam da ti tako ne misliš, da si siguran da griješim, da će te ovo naljutiti, ali ako ne budeš u stanju pristojno odgovoriti, bez spominjanja nerazumnosti i drugih uvreda, nemoj ni odgovarati.
Uostalom, lako ćeš me demantovati. Pokaži dokumente iz perioda u kojem je Krist navodno živio, dokumente koji nisu pisali njegovi sljedbenici, dakle nezavisne, hladne, dokumente. Bez njih sve je stvar izbora u šta će se vjetovati. A tu su svi, to jeste nije niko, u pravu.
Nije jevanđelje nezavisan dokument. Ni Novi Zavjet. Nisu nepristrasni. A bilo šta poslije napisano, a šta je iz tih tekstova izvedeno, posljedično ne može biti nepristrasno i nezavisno.
Ono šta se naučna zajednica otprilike slaže je ono šta sam napisao. Čovjek po imenu Isus koji je bio sa Ivanom Krstiteljem i koji je razapet je najvjerovatnije postojao. Možda nije, ali trenutni stav je da najvjerovatnije jeste. Sve ostalo je mitologija, nema ne samo dokaza, nego ni indicija za bilo šta drugo šta hrišćanska mitologija i dogma o Isusu kažu.
Na kraju, postoji razlog zbog kojeg se u (hrišćanskog) Isusa vjeruje. Da postoje nepobitni dokazi, ne bi se vjerovalo. Znalo bi se. Nepobitno.
Slično je i sa Muhamedom. Čovjek po imenu Muhamed je postojao, bio je vođa nove religije. A da mu je Džibril (Gabrijel) spustio (prenio) Kur'an (riječ boga) nije nepristrasno i nezavisno, van islamske mitologije, dokazano. Za Mojsija je (skoro 100 %) sigurno da je mitološki lik, nije postojao.
Da ne uzimamo mitologiju kao činjenice. Vjerovanje kao znanje.