milib988 wrote: ↑05/04/2025 09:48
Zar stvarno još neko vjeruje da će Dodik mirno i legalno izvesti RS iz BiH – i to do ljeta? Hajde da jednom za svagda skinemo taj mit sa dnevnog reda. Dodik to neće, ne može i ne smije učiniti – iz najmanje sedam presudnih razloga.
1. Međunarodne sankcije:
Dodik i njegovi ljudi su pod konstantnim pritiskom. Sankcije im stižu u serijama – američke, britanske, evropske. Svaki novi pokušaj rušenja ustavnog poretka znači nove mjere. Imovina se zamrzava, računi se blokiraju, kretanje se ograničava. To nije simbolika – to su prave posljedice. On to zna.
2. Lührmann incident – crvena linija za EU:
Izbacivanje Annalene Lührmann nije samo diplomatski skandal, nego otvorena poruka EU. A Dodik podcjenjuje koliko EU ima strpljenja – ali i granica. BiH je na evropskom putu, a RS se tim potezima sama isključuje. EU će uzvratiti – možda tiho, ali precizno i sistematski.
3. Ogromni dugovi RS-a:
RS je faktički prezadužena. U 2025. dolaze na naplatu stotine miliona maraka. Plate i penzije zavise od zaduživanja. Kreditni rejting je nikakav. Poreski prihodi nisu dovoljni. Zaduživanje kod domaćih banaka dosegnulo je plafon. Bez pomoći FBiH i stranih sredstava – RS ne može preživjeti. A ko će ulagati u entitet koji prijeti secesijom?
4. Brčko distrikt – ključni čvor:
Bez Brčkog nema teritorijalne povezanosti RS-a. A Brčko nije pod kontrolom RS-a – ono je direktno pod suverenitetom BiH i pod nadzorom međunarodne zajednice. Dodikov plan ne može proći ni mapu, a kamoli stvarnost. Svaki pokušaj "odvajanja" uključuje Brčko – i tu pada čitava priča.
5. Carine, granice, kontrola:
RS nema vlastiti carinski sistem. Nema vojsku. Nema međunarodne priznate granice. Sve to kontroliše država BiH. Od izvoza do uvoza – RS ovisi o BiH institucijama. Ne postoji scenarij gdje se mirno "odvajaju", a da ne dođe do pravnog i ekonomskog haosa.
6. Ustav i Ustavni sud BiH:
Ustav BiH ne poznaje pravo na secesiju. Ustavni sud BiH već je presudio da entiteti nemaju pravo da jednostrano odlučuju o budućnosti države. Svako ignorisanje tog suda je direktan napad na Dejton i na pravni poredak. A to je linija koju OHR i međunarodna zajednica ne puštaju da se pređe.
7. OHR i EUFOR – nevidljiva, ali stvarna moć:
Možemo mi sumnjati u odlučnost EUFOR-a, ali činjenica je: njihova prisutnost znači da svaki nasilni pokušaj može biti zaustavljen silom. OHR ima ovlasti da smijeni zvaničnike i poništi nezakonite odluke. I kad je visoki predstavnik šutio, nije spavao. Dodik to zna – zato stalno testira granice, ali ne ide preko.
8. SAD i stav o granicama:
Sjedinjene Američke Države su više puta jasno rekle: granice u BiH su nepromjenjive. Ako iko misli da će SAD stajati po strani dok neko pokušava razbiti ono što su gradili poslije rata – vara se. A to važi i za Rusiju i Kinu – nijedna od njih neće investirati u nešto što je pravno i politički nestabilno.
9. Unutrašnja opozicija – puca sistem iznutra:
RS više nije jedinstvena. Opozicija jasno pokazuje da ne želi biti saučesnik u avanturama koje vode entitet u propast. Stanivuković, Vukanović i drugi sve glasnije govore da je narodu dosta prijetnji, praznih priča i ekonomskog propadanja. I sve više građana to vidi – jer prazna plata ne laže.
10. Propaganda vs. stvarnost:
Dodik može stavljati 100 bilborda dnevno, može galamiti u svakoj emisiji – ali narod u RS-u zna da benzinske poskupljuju, da posla nema, da krediti stižu, da djeca odlaze. Nema propagande koja to može sakriti.
Zaključak:
Neće biti nikakve nezavisnosti RS-a. Ne do ljeta. Ne ove godine. Ne nikada – na ovaj način. Dodik ne traži državu – on traži izlaz iz političke i finansijske propasti. A što je narod svjesniji toga, to mu se više urušava tlo pod nogama.
Vrijeme je da prestanemo paničariti – i da počnemo jasno govoriti: ovo nije 1992. I nikada više neće biti.