Da je moglo bez pumpanja
Ne bismo ni pumpali
To nam je suđeno
To nam je zaveštano
To nas je održalo
To nam je jedino preostalo
To je najmanje što možemo
Ako smo ga dosad pumpali
Da bismo sad prestali
Džaba smo ga pumpali
Pumpaćemo ga još
Kome se ne pumpa
Neka ne pumpa
Niko ga neće terati
Da pumpa
Blago tome ko može
Da ne pumpa
Kada svi pumpaju
Da zaboravi ko je sve pumpao
I zašto je pumpao
Da pljune na praksu pumpanja
Pa da živi
Kao da niko nikada nije pumpao
Da gleda sa strane kao Ćaci u Parku
Kako ga svi pumpaju
I crkavaju pumpajući
A on se jedan našao
Da dušek naduva
Samo mu je važno
Da njega ne pumpaju
Ali kad ga jednom budu napumpali
Otpištaće sve do Doboja
Pumpaćemo ga još
U Pumpogradu na vodi
Pod Pumpanića mostom
Niz Pumpalića garaže
Kroz Pumpanića EXPO
Uz Pumpanića Prokop
Do Pumpadžijske Kule
Ko je Pumpanić
I potomak Pumpov
Što je dušu pustio pumpajući
A poslednje što je izustio
Bilo je
Pumpaćemo ga još
Od njega je ostalo dvoje siročadi
Pumpica i Pumpiša
Od kojih su svi Pumpanići
Pumpari i Pumpojevići
Pumpanovići i Pumpići
(I Pumpanagići iz Pazara)
Svi koji praznuju Crvenu Pumpanu
Koja pada
Između Niškog Majanja i Beogradske Pumpadije
Pumpaćemo ga još
Naše je da ga pumpamo
A ne da mislimo
Zašto ga pumpamo
Plenumi će misliti
Da se mi ne zamaramo
Pumpaj i ćuti
Ionako ništa pametno nisi smislio
Tvoje je da pumpaš
Imaćeš kad misliti
Da sad ne dangubiš
Ne može oboje
Za mišljenje nikad nije dockan
A za pumpanje jeste
Ko bi ga do subote napumpao
Da svi počnu misliti
Šta će biti posle subote
I koga ćemo onda pumpati
Prelazno il‘ tehnički
Ako 13 godina nisi mislio
Sad sigurno nećeš


