Ono što je zasigurno na ovom forumu su česte promjene raspoloženja koje nas zadese a uzrokovane događajima na frontu ili objavama aktera direktnih ili indirektnih.
Svako malo se mi ovdje ohladimo i padnemo duhom ili dobijemo novi elan. Stalo nam je do Ukrajine i do njene borbe. Identificiramo se tu.
Tramp i njegov pravac koji je sada zauzeo u pogledu okončanja rata. Hladan tuš.
Hajde što je za nas ovdje na forumu ali se Bogami i Evropa uspaničila. Oni doslovno shvataju, polako ali ipak shvataju, da ih se gura u stranu i da se ništa neće pitati. A to guranje u stranu oni vide samo kao nazadovanje Evrope u svakom smislu pa i sigurnosnom.
U moru priloga koje pokupimo usput prateći dešavanja oko Ukrajine i sada ove faze koja navodno vodi primirju, pregovorima i okončanju rata ima ovaj prilog BBC od prije pet dana tj nakon sastanka u Rijadu.
Treba li posebno napominjati šta su Britanci na polju obavještajnog rada i djelovanja.
https://www.youtube.com/watch?v=FocQITpJnaQ
Bivši šef MI 6 britanske tajne službe ( ima titulu Sir što imputira da je dobro služio), zadužene za inostranstvo, daje svoje viđenje situacije i donekle otkriva šta Evropa a pogotovo Britanija može uraditi u svijetlu novih dešavanja gdje Trump onako i za sada viđeno iracionalno pristupa problemu.
Prvenstveno nas podsjeća da se svijet mijenja. Maltene već se promijenio. Novi centri moći na pomolu. Amerika je svjesna da više neće vladati sama. Nema više tu mogućost da uspostavlja pravila na planeti.
screenshot program
Jedna digresija s moja strane pa se vraćamo ovom prilogu. Sjećam se koliko je Trump bio sretan kada je ćuo za rusku invaziju na Ukrajinu. Sjećam se njegovih riječi... „Pa to je sjajno !“
Šta mu je to bilo sjajno i šta je to njemu lično značilo u politici?
Nazad na prilog. Sada akteri u studiju spominju Trumpove želje tj kao on vidi Panamu, Grenland, pa i Gazu. Uglavnom, podrži ti mene u Ukrajini, podržim ja tebe za Grenland i Panamu. Za sada se ne spominju Xi Jingping i njegove želje.
Sada konkretno i da zaključimo. Definitivno je da ima ljudi u Evropi koji su svjesni dešavanja i šta se sprema Evropi. I to je ono što raduje. Šta rekosmo gore. Intervali euforije i zabrinutosti.
Prvo. Postoji mogučnost da se Trump iznenada osvjesti i shvati da Putin ne želi teritorije. Putin želi da uništi Ukrajinski suverenitet i ne dopusti ikakvu iole jaču državnu tvorevinu u svom dvorištu. Neće dopustiti postojanje države. Neće dopustiti strane trupe (ćitaj Plave šljemove ).
Drugo. Evropljani ovo sada trebaju shvatiti kao jedan veliki poziv na buđenje. Shvatiti da će se rusi ponovno naoružati. Za koliko god godina da to znači pred njima. Evropljani znaju da su 10 puta bogatiji i sposobniji od rusije. Imaju mogućnost izgradnje vojnih efektiva srazmjernih svakoj prijetnji. E ako neće, onda im slijedi prava noćna mora. Vazda im žao para. Šta li drugo...
Treće. Navodno slijedi susret britanskog ministra vanjskih poslova s Tumpom. Šta mu porućiti? Trampu naravno. Rekosmo da Britanci znaju kako da serviraju nešto a da ispadne da si sam to u stvari želio.
Tramp neće prihvatiti da Putin iz svega ovoga izađe kao pobjednik. Jer Trump onda ispada smiješan a to je nešto što niko ko poznaje Tumpa neće prihvatiti kao vjerojatnost ishoda. Na tu kartu idu Britanci. Afganistan i optuženje Bidena da je napravio američki fijasko tamo. Trump neće željeti novi Afganistan. Jer sada se dotiče i XI Jingpinga. U tim podjelama indirektno pristaje na puštanje Tajvana niz vodu. To nam se ne uklapa u ovo..
Četvrto. Putin. Putin je čekao Trampa. Čekao promjenu kursa američke administracije. Čekao i trpio gubitke na frontu. Ogromne gubitke čak i za autokratu i diktatora pout njega. I on i ruska nacija traže satisfakciju za to. Putin nema više nikakav plan za nastavak rata.
E sad zamislimo da izgubi i tu kartu. Da Trump kaže NJET.
Slava Ukrajini. Herojima slava.
Bosna. Jedna i jedina.