Čitalac wrote: ↑18/02/2025 13:43
I Kovalenko o Pokrovsku: Agresor je iscrpljen, sada će lupati glavom o novi zid.
Nije ovdje riječ o vikendu, sendvičima, bupovima, suncokretima, preslagivanju svjetskog poretka, kadirovcima, beskorisnim tenkovima na bojištu, nekim novim robotima-vojnicima, Proxy ratu, drugoj svjetskoj vojnoj sili u Ukrajini...
Ovdje je samo riječ o epskoj borbi Ukrajine i ogromnim žrtvama koje ona podnosi.
Jedan kolega forumaš reče da ratovi obično traju četiri godine. To bi prije dvije godine, tako nešto.
„I dont need ride ! I need ammo !“ Ne znam ima li jače i kraće izjave a da toliko znači.
Ni jednu bitku. Niti jedan dan aktivnosti rusa na frontu. Ni jedan iranski dron nad Ukrajinom ne treba uzimati olako. Ukrajinu to uvjek košta. Ako smo iskreno na strani Ukrajine a ne samo tu da bi smo uživali u akciji, onda moramo cijeniti sve što proživljavaju i što trpe.
E, isto tako moramo cijeniti i rusku stranu ! (Halooo ! Ovaj je ipak vikendaš ! Šta bi ?)
Rusi neće stati. Nikad nisu. Mongole su trpili. Poljsko-Litvansku koaliciju. Švedi poslije Petra više nisu zaratili ni sa kim. Napolena išutali s noge na nogu. Pretrpjeli genocid od Hitlera. Neće stati.
130 miliona stanovnika i 140.000 mrtvih. Neznatno. 300-400.000 invalida. Nebitno. 10.000 tenkova i borbenih vozila uništeno. Pihh, i dalje imaju višestruko više od cijele Evrope.
Neće stati.
Jedina dobra stvar je što to Ukrajinci znaju.
Pokrovsk. Horda ruska po svoj prilici ne odustaje od osvajanja grada. Gledamo u kartu i vidimo liniju fronta. Kaže Kovalenko da su došli nadomak grada i shvatili da ga ne mogu zauzeti. A navodno im bitno da pred Trampa podastru dokaz da je svako dalje produženje rata (podrška Ukrajini) besmislena.
Nadalje tvrdi Kovalenko da oni udaraju glavom u zid i čak pomišljaju promjenu smjera prema Krematorsku ili Konstatinovjki (čudo nije opet neka Aleksandrovka !).
Naredne slike prikazuju osvajački put rusa promjene pravca koje su vršili tokom ove operacije koja ima namjeru uzeti Pokrovsk.
taking a screen shot
Kaže Kovalenko da se oni troše i gube resurse. Tačno.
Ali pogledajte zahvat fronta kod Avdivke kada su probili front i sada kada gledate taj ogromni pomak prema naprijed. Sve od Avdivke preko Marinke pa Vuhledara i dalje.
Sa fronta koji je bio 10 km se došlo do fronta, aktivnog fronta, od 200 kilometara.
200 kilometara aktivnog fronta gdje rusi imaju konstantu inicijativu i stalno guraju naprijed. Pred Pokrovsk su došli u oktobru i tu stali. Dan danas. Ukrajinci dali maximum da ih tu zadrže. Ovi okrenuli bočno i opet do Pokrovska ali s lijeva.
Nebitno što se prevoze na biciklima ( Wermach je imao u sastavu pješadijskih divizija biciklističke jedinice. Japan, isto tako) i kabriolet Moskvičima. Oni napreduju. Oni imaju inicijativu a Ukrajinci su konstantno u odbrani. Totalnoj. I da eventualno (obavještajni rad) saznaju da orci planiraju neki novi pravac teško da bi mogli pravovremeno reagovati. Nekada su te slavne ukrajinske brigade, kada su kao vatrogasci išle na intervenciju suzbijanja prodora, se susretale s frontom od par kilometara. Sada gledaju u 200 kilometara fronta i ne znaju gdje je prijetnja.
Orci sada imaju jednu taktičku prednost koja je proizašla iz nedostatka tehnike. Nemaju problem da Ukrajina rano otkrije mogući pravac napada tako što bi pratila dovlaćenje teške tehnike i naoružanja na pravac djelovanja. Nema tehnike i opreme. Samo orci-pješaci. Val za valom. Kažu ukrajinski komadanti da je problem kada i dvojica prežive i upadnu u rov. Ukrajina nema vojnika. Mobilizacija valjda. Zato i ta dvojica pretstavljaju problem i linija se nikad ne povrati.
U ratu sebi postavite cilj. Zauzeti neprijatelju teritoriju i natjerati ga da se preda ili mu uništiti vojsku i iznuditi predaju.
Zato treba cijeniti sve ove tri godine rata što ga Ukrajina nosi na plećima. Zato ne treba kritikovati opštu bježaniju sposobne muške populacije. Niti opštu korupciju. Niti odlaganje predsjedničkih izbora. Sve se to da sanirati poslije.
Sada je samo bitno da drže crtu.