Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Znamo da je prošlo puno vremena, ali moramo voditi računa o hronologiji rata i datumima.
Vareš su jedinice Armije (ne iz Sa) oslobodile početkom novembra 93.
izlazak jedinica iz Sa je započeo zadnjih dana februara 94. i uz 2 dana transporta, potom smještaj u kasarni poviše Vareša i na linije se izašlo možda 4 ili 5 marta.
toska wrote: ↑09/04/2023 16:13
Znamo da je prošlo puno vremena, ali moramo voditi računa o hronologiji rata i datumima.
Vareš su jedinice Armije (ne iz Sa) oslobodile početkom novembra 93.
izlazak jedinica iz Sa je započeo zadnjih dana februara 94. i uz 2 dana transporta, potom smještaj u kasarni poviše Vareša i na linije se izašlo možda 4 ili 5 marta.
Upad na temu, ne znam o cemu se pisalo.
Jeste izlazak bio kraje februara. Mi smo imali dva planirana i jedan neplanirani stop.
Prvo Sokolovic Kolonija ili Hrasnica, spavanje u nekoj skoli ne sjecam se koliko noci, onda preko neke gadne planine oko Kiseljaka za Fojnicu gdje se mojoj grupi kamion pokvario pa smo ostali u Fojnici noc ili dvije, onda Radovlje, pored Donjih Mostri, Visoko. Tu smo preuzeli liniju od 3 korpusa prema HVO-u Kiseljak.
Ja sam tu nakon ne znam koliko dana dobio prve simptome zutice, vjerovatno zaradjene u onoj skoli u Hrasnici, nazad za Sarajevo. Nakon sto sam ja otisao dok su moji bili na toj liniji u Radovlju, potpisan je Vasingtonski i linija vise nije imala smisla. Nastavili su za Vares. Mislim da su na tom terenu ostali 40 i kusur dana. Ja dosta krace ali se sjecam da sam 8.mart docekao u Mostrama.
Dozivljaj, ulazimo u kafic, struja fercera u sesnest, djevojke napucane, mi im interesantni jer smo dosli sa strane a nismo ni mi bezveze bili, mislim na prijatnu spoljasnjost
Eh bio je to dobar teren ako izuzmem tu bolest i bolnicu po povratku kuci.
Momci hoćemo li biti iskreni, svi su ratovali zbog slobode, zbog slobodne domovine života i opstojnosti ali pokušaj oslobađanja Nišićke je bio preuranjen za 94 godinu, tada se je trebalo samo braniti i pripremati teren... Ovako kad se pogleda sa ove tačke gledišta hladne glave, mnogo samo takvih momaka poslani su da izginu... Uglavnom su slali momke koji su 2.5 godine ratovali u urbanim dijelovima grada, takve momke je trebalo ostavljati na takvim ratištima a ove brdsko planinske terene prepustiti 2 viteškog i 109 mtr koji su bili prekaljeni na takvim terenima... Samo na malom javoru je poginulom preko 200 momaka kada su i smijenili palduma... Po meni je trebao biti u zatvoru zbog toga... Svoju je guzicu sačuvao a poslao djecu u šumetinu.... Halalite mi zbog ovoliko teksta ali želio sam se malo otvoriti
Tromblon wrote: ↑09/04/2023 13:22
Sarajevskih jedinica nije bilo u akciji oslobađanja Vareša od hvo. Tek mart, april 94. počinju dolaziti sarajevske jedinice jer je taj predio pripao Prvom korpusu.
A Željko komsic učestvovao u borbama oko Varesa sa HVO-m
Tromblon wrote: ↑09/04/2023 13:22
Sarajevskih jedinica nije bilo u akciji oslobađanja Vareša od hvo. Tek mart, april 94. počinju dolaziti sarajevske jedinice jer je taj predio pripao Prvom korpusu.
A Željko komsic učestvovao u borbama oko Varesa sa HVO-m
Komšić nije učestvovao u borbama za oslobođenje Vareša. To o čemu govoriš se desilo u augustu 94 kada je sa svojom jedinicom prošao kroz položaje Hvo u rejonu sela Daštansko i napao četnike odakle nisu očekivali. To je doprinijelo oslobađanju sela Brgule i Zubeta i drugih teritorija. Zbog te akcije je dobio i zlatnog ljiljana.
toska wrote: ↑09/04/2023 16:13
Znamo da je prošlo puno vremena, ali moramo voditi računa o hronologiji rata i datumima.
Vareš su jedinice Armije (ne iz Sa) oslobodile početkom novembra 93.
da, znači 1994.
izlazak jedinica iz Sa je započeo zadnjih dana februara 94. i uz 2 dana transporta, potom smještaj u kasarni poviše Vareša i na linije se izašlo možda 4 ili 5 marta.
Upad na temu, ne znam o cemu se pisalo.
Jeste izlazak bio kraje februara. Mi smo imali dva planirana i jedan neplanirani stop.
Prvo Sokolovic Kolonija ili Hrasnica, spavanje u nekoj skoli ne sjecam se koliko noci, onda preko neke gadne planine oko Kiseljaka za Fojnicu gdje se mojoj grupi kamion pokvario pa smo ostali u Fojnici noc ili dvije, onda Radovlje, pored Donjih Mostri, Visoko. Tu smo preuzeli liniju od 3 korpusa prema HVO-u Kiseljak.
Ja sam tu nakon ne znam koliko dana dobio prve simptome zutice, vjerovatno zaradjene u onoj skoli u Hrasnici, nazad za Sarajevo. Nakon sto sam ja otisao dok su moji bili na toj liniji u Radovlju, potpisan je Vasingtonski i linija vise nije imala smisla. Nastavili su za Vares. Mislim da su na tom terenu ostali 40 i kusur dana. Ja dosta krace ali se sjecam da sam 8.mart docekao u Mostrama.
Dozivljaj, ulazimo u kafic, struja fercera u sesnest, djevojke napucane, mi im interesantni jer smo dosli sa strane a nismo ni mi bezveze bili, mislim na prijatnu spoljasnjost
Eh bio je to dobar teren ako izuzmem tu bolest i bolnicu po povratku kuci.
Onda smo bili u istoj jedinici, 105.br. Proveli smo u Radovlju i okolo cini mi se 5-6 sedmica, jedan dio otisao na Vozucu (nisu se dugo zadrzali). Ekipa poslije nas je konacno zavrsila na Nisickoj. U pravu si dosta raje je fasovalo zuticu na tom terenu. Maznuo sam naku trebu iz Radovlja (fina omladinka) i jos se ponekad dopisujemo preko facebooka. Neki dan mi je poslala jednu zajednicku fotografiju iz tog perioda ( nisam imao pojma da nas je neko slikao). Moj slijedeci teren je bio august, pa decembar, pa ponovo februar i na kraju juni/juli 95 (satro deblokada). Te skole u Hrasnici se sjecam na prvom izlasku iz Sa krajem jula 93, nismo znali gdje nam je guzica. Bilo je par kafica u Mostrama, fin teren bio, dobro smo je zajebavali tada, nama svanulo nema rokanja a hrana druga planeta. Jednom smo napravili haos na pijaci u Mostrama razloga se vise ne sjecam. Sjecam se tada su se formirale divizije i sjetim sa da je nacelnik veze bio Alija Kozljak (sadasnji savjetnik Denisov), trazili smo mu da se spojimo na naku zicu u Mostrama da nasa raja moze zvati kuci u Sarajevo. Mi smo bili smjesteni u Radovlju u nekoj kuci blizu vikendice nekog naseg doktora koji se sklonio iz Sa na vrijeme u svoju vikendicu. Imao je dvije kcerke zmajevi mrtvi, opasne koke.
Emiremir33 wrote: ↑02/09/2021 22:45
Evo jedan primjer jesuli Srbi pred rat 1991 ili 1992 na Stupu maltene otvoreno prodavali oružje,sumnjam da KOS nije bio upoznat s tim ...na pijacu mislim na Stupu
Ne znam za Srbe, ali me podsjeti na jednu dogodovštinu. Prodavala se neka bižuterija i kreme u Vase Miskina. I decembar 91 krenemo haver i ja na stupsku pijacu po one Fa kreme, ako se ko sjeća.
Došli kod tipa gdje smo kupovali i uzeli kreme i pita on nas zanima li nas još nešto. Mi kažemo da zanima i odvede nas iz štanda. Tu parkiran tamić. Podigne ceradu unutra 4 rumunke. Popnemo se na kamion vidim trebe sjede na vojnim sanducima.
Potjera on trebe vani i otvori sanduk rumunski kalaši. Drugi sanduk okviri i municija. Kalaš sto maraka. 3 metka za marku. Okvir 5 maraka. Kupim ja kalaš, 4 okvira i metke za 80 maraka. Kaže lik sreća pa ste stare mušterije inače četnicima i balijama po 500, ustašama 300 jbg ipak sam hrvat, a nama po nabavnoj. Još da dodamo stoju i vodimo one 4 i vratimo ih sutra. Nismo ih poveli.
Ja štekovo kalaš. Poče rat i jaran kaže ide u Ljubljansku na liniju nemaju puški za sve. I ja mu iznesem kalaš i metke iz podruma. Vraća se on ujutro nema kalaša. Reko gdje puška kaže ispuco 2 okvira od straha rascvjetala se cijev umal nije dvojicu naših pobio. Crnjak umalo, a još gori jer njih trojica imali taj kalaš, tandžaru i tetejca.
Pozdrav svim pripadnicima Armije BiH, da ne izdvajam nikoga. Nema dovoljno riječi da se izrazi zahvalnost i poštovanje svih nas za ono što ste učinili u periodu 1992 do 1995 i zato naklon do poda. Ako je neko u međuvremenu objavio knjigu, kao što je spominjano na temama Grbavica, Snajperisti, deblokada i ovdje na ovoj, voljela bih je kupiti.
Registrovala sam se na forum još 2017, ali nisam do sada ništa objavila, nisam sigurna ni koji je bio razlog da se registrujem. Al nije ni bitno. U posljednjih nekoliko mjeseci pregledala sam većinu tema Devedesete od prve do posljednje strane i odlučila da pišem na ovu temu, jer sadrži Igman i situaciju na Igmanu 1993. Imam jednu molbu pa ako bi neko od vas mogao to napraviti ili me uputiti na nekoga ko to može napraviti. Nisam htjela pitati nikakva Udruženja, prije nego što vas pitam. Vidjela sam na ostalim temama da neki od vas znaju napraviti označiti neka kretanja, linije, lokacije i sl...na google mapi, pa bih zamolila nekoga ko zna, da označi moje kretanje, (tj. dva kretanja) iz 1993: na google mapi ili nekoj drugoj koja je adekvatna. Kretanje se odnosi na teritorije Goražda, Tarčina, Sarajeva 1993, što znači da je Goražde u potpunom okruženju. Napisat ću ukratko sa datumima (dobro pamtim datume), a ako želite detalje mogu pisati kasnije:
1. Od 17. do 20 marta 1993. sa bratom sam (brat 11 godina, ja 14 godina) izašla iz Goražda preko Grebka i smjestili smo se kod rodbine u Tarčin (stara kuća na izlazu iz Tarčina, i danas postoji, pored naplatnih kućica. Mapu puta spasa Goražde Grebak imam u nekim knjigama,ali je slaba rezolucija- printano, ili je crno bijelo..., ovdje ću navesti mjesta kroz koja se prolazi s napomenom da je teritorija pod kontrolom Srba- osim prvih i zadnjih mjesta (iz knjige Hamid Bahto, Sa braniocima Sarajeva i Goražda): Zorovići- Hrančići- Halilova Plana- Ruda Glava- Tulova ravan- Voda Petrovica- tt 1559 Hladna brda- Kacelj- Felićev Grob- Ruda brda- Račići- Bešlići- Zbišće- Božanovići- Podgrebak- Grebak. Dalje TRnovo- Igman- Pazarić Tarčin
2. Zadnja sedmica avgusta 1993 (23. ili 24 avgust), iz Tarčina smo krenuli za Sarajevo: Pazarić- Igman- Hrasnica ( detaljnije vi bolje znate). 31. avgusta ili 1. septembra 1993. kroz tunel smo ušli u Sarajevo. Kad smo stigli u Hrasnicu, rečeno nam je da moramo imati dozvolu za ulazak kroz tunel, jer je prokopan mjesec dana ranije i samo ga Armija koristi. Ne znam da li je postajalo pismeno odobrenje, ili samo usmeno uz pratnju nekoga iz komande, ali to je bio jedan od razloga zašto smo u Hrasnici proveli 7,8 dana. Uglavnom, da skratim, prođosmo kroz tunel (možda smo i prvi civili, djeca koji su ga koristili). Armija (ne znam sad čija je zona odgovornosti Hrasnica dovezla nas je do tunela, a isto tako vozilom Armije smo prevezeni sa Dobrinje do Televizije gdje su nas čekali tetak i tetka (oko 11 sati navečer 31.8 ili 1.9)- prije će biti 1.9. Voljela bih znati da li je postojalo pismeno odobrenje u ovo vrijeme za prolazak kroz tunel za civile i ko ga je izdavao. Možda se nije imalo kad razmišljati o tome pa je to bilo usmeno odobrenje...ne znam.
Eto to je maksimalno kratko, ja sam mislila ako je moguće jednom bojom na mapi da se označi put 1 (iz marta 1993), a drugom bojom put 2 iz avgusta 1993. a trećom bojom staviti- označiti linije iz tog perioda. Ja imam neke mape (opsada Goražda, promjene teritorija BiH iz 1993, ali nije rezolucija adekvatna, ili mi ne pokazuju "dovoljno teritorije" da bi se moglo označiti, a na google maps ne znam sama označiti ove puteve. Zato sam se javila ovdje. Priču, tj. moj ratni put sam skratila maksimalno, ako vas nešto posebno zanima mogu pisati detaljnije, ovaj post je ionako dug.
Još jednom bih zamolila ako neko može ovo napraviti da to uradi, ili ako nekoga znate ko može uraditi molim vas da mi kažete.
Hvala do neba
Pozdrav
Piaty wrote: ↑25/08/2024 13:25
Pridružujem se čestitkama i ja.
Hvala vam i želim vam samo sreću i zadovoljstvo do kraja vaših života.
Volio bih i ja da neko pomogne Tipkalici. Zvuči jako zanimljivo, iz Goražda u Tarčin.
Hvala na podrsci. Sada jest zanimljivo. Bila je to borba za opstanak, za preživljavanje. Sami, bez roditelja, za koje ne znamo jesu li živi (odnosno za majku smo znali, ali za oca u to vrijeme nismo ništa znali). A razdvojili smo se aprila 1992 u Foči. Nekoliko puta sam krenula pisati sjećanja, knjigu, memoare, nemam pojma kako to nazvati, ali posao, djeca, nedovoljno vremena. Sad, pošto ne radim, mogu se posvetiti ovome. Zato sam i tražila pomoć ovdje.
Piaty wrote: ↑25/08/2024 13:25
Pridružujem se čestitkama i ja.
Hvala vam i želim vam samo sreću i zadovoljstvo do kraja vaših života.
Volio bih i ja da neko pomogne Tipkalici. Zvuči jako zanimljivo, iz Goražda u Tarčin.
Hvala na podrsci. Sada jest zanimljivo. Bila je to borba za opstanak, za preživljavanje. Sami, bez roditelja, za koje ne znamo jesu li živi (odnosno za majku smo znali, ali za oca u to vrijeme nismo ništa znali). A razdvojili smo se aprila 1992 u Foči. Nekoliko puta sam krenula pisati sjećanja, knjigu, memoare, nemam pojma kako to nazvati, ali posao, djeca, nedovoljno vremena. Sad, pošto ne radim, mogu se posvetiti ovome. Zato sam i tražila pomoć ovdje.
zelim ti srecu u pisanju
neka ti dovoljan motiv bude da ono sto je zapisano ostaje, sve ostalo se zaboravlja pa makar bilo rijec o patnjama stotina hiljada ljudi koji su protjerani
Piaty wrote: ↑25/08/2024 13:25
Pridružujem se čestitkama i ja.
Hvala vam i želim vam samo sreću i zadovoljstvo do kraja vaših života.
Volio bih i ja da neko pomogne Tipkalici. Zvuči jako zanimljivo, iz Goražda u Tarčin.
Hvala na podrsci. Sada jest zanimljivo. Bila je to borba za opstanak, za preživljavanje. Sami, bez roditelja, za koje ne znamo jesu li živi (odnosno za majku smo znali, ali za oca u to vrijeme nismo ništa znali). A razdvojili smo se aprila 1992 u Foči. Nekoliko puta sam krenula pisati sjećanja, knjigu, memoare, nemam pojma kako to nazvati, ali posao, djeca, nedovoljno vremena. Sad, pošto ne radim, mogu se posvetiti ovome. Zato sam i tražila pomoć ovdje.
zelim ti srecu u pisanju
neka ti dovoljan motiv bude da ono sto je zapisano ostaje, sve ostalo se zaboravlja pa makar bilo rijec o patnjama stotina hiljada ljudi koji su protjerani
budi uporna i pisi.
samo pisi
Hvala puno
Znam sve. Ostaće nešto zapisano iza mene. Pozdrav
je li istina da je Kruško reko Aliji kad su sagledali situaciju
Predsjednice mi smo ga popušili
non stop se spominje ovaj Kruško ...imam kolegu koji ga je znao osobno
stalno neke detalje izbacuje
čuo sam da je na nedjaricima na nemogucnoj lokaciji postavio ljiljane
Truba wrote: ↑13/02/2025 10:25
Kojoj jedinici je pripadao Kruško?
je li istina da je Kruško reko Aliji kad su sagledali situaciju
Predsjednice mi smo ga popušili
non stop se spominje ovaj Kruško ...imam kolegu koji ga je znao osobno
stalno neke detalje izbacuje
čuo sam da je na nedjaricima na nemogucnoj lokaciji postavio ljiljane
Jukini vukovi...
poginuo je u okrsaju sa Armijom na Bjelasnici / Igmanu 93', kada je Juka presao u redove HVO-a
Na današnji dan potpisan "Deyton" , mi na Čelini na Treskavici. Sjećam se ko sad neko lagano ushićenje jer je KRAJ... e sad jel kraj ili nije i danas se postavlja to pitanje. Znam samo da je već ujutro nekako sve bilo opuštenije kako kod nas tako i preko livade koja nas je djelila. Njihovi vojnici su se kretali pored bajte bez da se skrivaju. Mislim da smo svi bili sretni jer su oni potpisali "KRAJ"...
Truba wrote: ↑13/02/2025 10:25
Kojoj jedinici je pripadao Kruško?
je li istina da je Kruško reko Aliji kad su sagledali situaciju
Predsjednice mi smo ga popušili
non stop se spominje ovaj Kruško ...imam kolegu koji ga je znao osobno
stalno neke detalje izbacuje
čuo sam da je na nedjaricima na nemogucnoj lokaciji postavio ljiljane
Jukini vukovi...
poginuo je u okrsaju sa Armijom na Bjelasnici / Igmanu 93', kada je Juka presao u redove HVO-a
Kako su u bitki za Sjeničku kosu i Orahov brijeg VOGOŠĆANSKI BORCI NIŠKIM SPECJALCIMA POLOMILI ZUBE
I tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, i godinama nakon njega, oni koji su razarali Bosnu i Hercegovinu negirali su i negiraju svoje učešće u agresiji na nju. Da su regularne jednice Vojske bivše Jugoslovenske armije, Srbije i Crne Gore, prelazle granicu preko Drine i po našoj zemlji vršili zločine najbolje ilustruje Bitka za Sjeničku kosu i Orahov brjeg koja se 27. decembra 1993. godine vodila na vogošćanskom ratištu. Naime, toga dana, u jutarnjim satima pripadnici 3. bataljona 1. Slavne motorizovane brigade osujetili su napad specijalne jedinice Vojske Jugoslavije pod komandom pukvnika Milorada Stupara, komandanta 72. specijalne brigade, da ovladaju slobodnim teritorijama Kobilje Glave, Hotonja, Ugorskog, Barice te zauzmanjem brda Žuč ugroze glavni grad Bosne i Hercgovine. U ovoj agresrskoj ofanzivi, kodnog imena „Pancir“; koju su osmislili ratni zločinac Ratko Mladić i Momčilo Perišić, general-pukovnik Vojske Jugoslavije; učestvovale su Gardijska, 72. desantno-jurišna i 63. padobranska brigada Vojske Jugoslavije. Ostaje nejasno zašto su, uz mjesnog vodiča Ranka Bunjevca sa Blagovca, nakon početnog uspjeha, ušli u nedovršeni Medicinski centar na Betaniji u vogošćanskom naselju Kobilja Glava, u kojem su, u bori na život i smrt, uspješniji bili branici Bosne i Hercegovine. Zarobljena motorola jednog od agresrskih oficira u mnogome je, uz iskopani tunel ispod ceste na Orahovom brijegu, bosanskohercogvačkim braniocima, pomogla u slamanju ove žestoke ofanzive. Preko nje, i zamaskiranog tunela na Orahovom brjegu, pratili su tok aktivnosti neprijateljskih vojnika te im postavljali zamke na pravcima njihovog djelovanja. U ovoj bitci, nevjerovatnu hrabrost, između ostalih, iskazao je Sejo Šehović koji je, iako mu je mjesec dana ranije, nakon ranjavanja, amputirana noga, doša da pomogne svojim saborcima.
- Naši borci, svojim herojskim otporom, na ovom prostoru, nisu dozvolili regularnim jedinicama bivše Jugoslovenske armije u okviru kojih su bili i Niški specijalci, vojnici iz Pančeva, Beograda, Rusi, Rumuni i drugi zlotvori da probiju linije odbrane i domognu se glavnog grada naše zemlje, - prisjeća se tih dana Enes Zeković, ratni komandant 3.motorizovanog bataljona Prve „slavne“-111. „viteške“ brigade. Iako su ispred nas bile jake agresorske snage, pored srca Bosanaca nisu mogle ući u Sarajevo i time stvoriti pretpostavke da porobe cijelu Bosnu i Hercegovinu. Taj dan izgubili smo trojicu naših boraca: Hasiba Kijameta, Abaza Zeković i Fahrudina Karavdića Fadana a njih 15 je, što teže što lakše, ranjeno. Fahrudin Karavdić Fadan bio je zarobljen da bi ga nekliko dana kasnije mučili i ubili. Ruži, jednom od naših vojnika su iskopali oko, iživljavali se nad njim nanijevši mu toliko povreda po rukama i tijelu da su mislili kako je mrtav. Srećom, preživio je i danas svjedoči o agresorskim zvjerstvima.
- Nisu predvidjeli činjenicu da su linije odbrane branile jedinice sastavljene od mještana Kobilje Glave, Jezera, Brkanića, Bušće, Hotonja, Dumače..., mještana koji su branili svoje porodice i svoj kućni prag, a takvi, ne uzmiču ni pred kim, pa ni pred daleko nadmoćnijima od sebe, dodaje Salem Numanović, jedan od onih koji se uz Jasmina Isanovića Žutog, Jasmina Džindu, Nedžada Rastodera, Suada Hodžića, Aleta Numanovića, Nuleta Gondžića, Muju Sadikovića, Zaima Šljivu, Mukadema Vatreša, Rileta Hasanovića, Miralema Tabaka, Zijada Lugonjića, Nezira Šošića, Senada Hasanovića, Bećira Kriještoca..., istakao u ovoj bitci. Bosna i Hercegovina se brani istinom, a istina jeste da je na nju izvršena agresija Vojske Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), čije su snage učestvovale u ovoj bitci ali nisu mogle slomiti otpor hrabrih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su branili svoj kućni prag i svoju zmlju Bosnu i Hercegovinu. Naši borci, pripadnici 3. bataljona 1. Slavne motorizovane brigade osujetili su napad i tim niškim specijalcima „polomili zube“. Učešće srbijanskih specijalaca najbolje razbija laži o tome kako naši susjedi, sa desne strane Drine, nisu bili agresori na našu zemlju.
Podaci vezani za poginule agresorske vojnike dodatno govore u učešću Vojske Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U ovoj bitci, pored Ranka Bunjevca o drugih pripadnika vojske lokalnih Srba poginuli su i srbijanski i crnogorski vojnici: Slobodan Čolić iz Pančeva, Krsto Marković iz Nikšića, Goran Momčilović iz Prokuplja, Mladen Stjepanović iz Subotice i Goran Maletć iz Rame. Pored njih poginula u i njihova četiri oficira: Goran Galjak, Radovan Ravić i Dragan Stojković Piksi iz Beograda te Bogdan Ekmečić iz Vladimirovaca. Zbog poginulog kapetana 1. klase Dragana Stojkovića Piksija, 24. marta 1994. godine, očevim pištoljem, ubila se njegova djevojka Ana, kćerka ratnog zločinca Ratka Mladića. Smatrala je da je Dragana u ovu bitku uputo njen otac u namjer da ih razdvoji jer on nije odobravao njihovu vezu.
Autor: Eset Muračević
