Najveca steta sto u vezi tog odnosa i kritičkom mišljenju je sto se nije vise od Adila i Tunje izvuklo po pitanju njega, jer njih dvojica su kljuc u razumijevanju Alije, posebno njihovog minimiziranja i izbacivanja iz SDA je nestala kao narodni pokret a kasnije su presli u kleptomansku halku.Chmoljo wrote: ↑19/01/2025 01:52jeste to tako za čitače naslova.
valjda postoji dovoljno svijesti da alija, iako lider, ipak je bio jedan čovjek. u jednom trenutku sa ogromnim autoritetom, ali nikada stvarni diktator kao milošević niti poludiktator kao tuđman.
a i taj alijin autoritet nije bio neupitan, pogotovo kod likova koji su znali za određene šeme i šemice, i više je bio u vidu podrške naroda, nego slijepom poslušnošću podređenih.
zato ko ima doovljno mentalnog kapaciteta da to razumije, zna i da eventualna kritika alijinih djela ne znači i kritiku oslobodilačkog rata. kao što ni Cacina nedjela ne znače opravdanost divljačke opsade sarajeva ili izjednačavanje uloge jedne i druge vojske u ratu.
Zanimljiva je pikanterija meni u knjigi bila da je Adil dosao prije izbora sa ponudom kecmanovicu da osnuju gradjansku stranku koja bi bila u savezu sa nijazom da umanje uticaj SDA
Raščišćavanje tih godina ce pokazati jesmo li zreli kao narod i nacija il cemo i dalje uzivati u bajkama sa patriotskih sijela
