Truba wrote: ↑14/01/2025 10:14
evo drugog guglam koji mi je poznat
ovaj?
The Roman historian and senator Tacitus referred to Jesus, his execution by Pontius Pilate, and the existence of early Christians in Rome in his final work, Annals (written c. AD 116), book 15, chapter 44.[1]
gore nam daje link na stranicu koja ima astrologiju seksologiju kao izbornike
Kornelije Tacit
U svojim Analima XV, 44 (115 god.), navodno opisuje kako je Neron okrivljavao kršćane za požar Rima 64 n.e.
"Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle nakraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista, koji, za Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata."
"Oni koji posvjedočiše da su kršćani, odmah su uhićeni, ali prema svjedočenju, optuženo je golemo mnoštvo ljudi, ne toliko na osnovu optužbe o podmetanju požara, koliko zbog mržnje prema cijelom ljudskom rodu."
1.) Tacit upotrebljava titulu Krist kao imenicu - što na grčkom znači Mesija. U rimskih arhivama sigurno nije moglo pisati "Mesija je pogubljen danas ujutro", niti je Tacit mogao čitati vojne arhive, niti je naveo izvore za svoje podatke, niti se u tekstu radi o osobi Isusa, nego o tome u što su kršćani vjerovali.
2.) Niti jedan kršćanski apologet stoljećima poslije nije nikada citirao taj ulomak "Tacitova svjedočanstva" - sve do trenutka kada se, od riječi do riječi, pojavio u pisanjima Sulpicijusa Severusa, prema suvremenicima: "vještog u oponašanju drevnog stila", tek u 5. stoljeću, pomiješan s raznim drugim čudesnim mitovima o svecima!
Progoni koji su nastali nakon požara Rima, ticali su se Židova, kojima je nametnut težak porez, diljem carstva, radi obnove grada. Nije niti čudo da su se bunili i trpjeli teške progone.
U to vrijeme se uopće nisu spominjali nekakvi kršćani u Rimu! Ali kod sumnjivog navoda pripisanog Tacitu, spominju se "golema mnoštva kršćana" u Rimu.
To nije niti prvi niti posljednji slučaj da su kršćanski pisci prepravljali povijest i podlo izokretali patnje drugih naroda, sebi u slavu. Teološki je od presudne važnosti dokazati da su kršćani bili progonjeni i masovno ubijani poradi vjere u njihovog božanskog Spasitelja Isusa, jer im je to posljednja slamka spasa da je ta religija "vjerodostojna".
Nema uopće nekog drugog povijesnog dokaza da je Neron progonio kršćane. Svakako nije bilo "golema mnoštva kršćana" u RImu u to doba oko 60 A.D.). U stvari, pojam "krščanin" nije bio u uobičajenoj uporabi u prvom stoljeću.
Ivančić piše da čak i u crkvenim krugovima postoji sumnja da je to napisao Tacit!
Naime, jedina postojeća kopija njegovih Anala je nastala tek u osmom stoljeću, u doba praznovjernih religijskih fanatika koji su bili spremnai na sve kako bi pridobili sljedbenike!
Možemo zaključiti da jedan njegov, itekako sumnjiv kasniji zapis o tome u što su kršćani vjerovali, nikako ne može biti dokazom povijesnog postojanja Isusa. Pogotovo stoga, jer izvor svojih informacija nije naveo.
Međutim, Ivančić slavodobitno i neosnovano zaključuje odlomak o Tacitu:
"On (Isus) je dakle povijesna osoba, o kojoj se znalo čak i u dalekom Rimu."
