Stihovi, citati... za srce i dušu

[Digla_da_kreci]

Tuzi me, Bodleru!

[John Cleese]

OT:

Pochwała złego o sobie mniemania

Myszołów nie ma sobie nic do zarzucenia.
Skrupuły obce są czarnej panterze.
Nie wątpią o słuszności czynów swych piranie.
Grzechotnik aprobuje siebie bez zastrzeżeń.

Samokrytyczny szakal nie istnieje.
Szarańcza, aligator, trychina i giez
żyją jak żyją i rade są z tego.

Sto kilogramów waży serce orki,
ale pod innym względem lekkie jest.

Nic bardziej zwierzęcego
niż czyste sumienie
na trzeciej planecie Słońca.

Pohvala lošeg o sebi mišljenja: Mišar nikad zamjerke ne nalazi sebi i crna pantera bez skrupula živi. Pirane u pravednost posumnjale ne bi. Čegrtuša sebe ni za šta ne krivi. Šakal-samokritik ovdje ne postoji. Aligator, skakavac, obad i trihina žive kako žive, nijedno ne dvoji kao ni preostala ovdašnja živina.
I stokilogramsko srce orke, svako, u svakom drugom pogledu je lako.
Od čiste savjesti baš ništa zvjerskije na redom trećoj planeti Sunca - nije. by Joz Čruli

[Digla_da_kreci]

Samo se ljubiti mora

Samo se zaljubiti treba
U život, oblake i vjetar,
U kišu, jesen, u ljeta,
U mijene, nestalnost, u ljude
U drugačije, u isto i snažno,
Od srca uvijek - pa što bude.
U sebe, u tebe, u riječi,
U ljepotu iza vanjštine,
U prepreku što nam se priječi,
U strah i pad s visine.
Samo se ljubiti mora,
Samo to smisla ima
Jer nemamo kud iz kože
-Unatoč svemu, i svima.

Lea Brezar

[John Cleese]

By the time you swear you're his, shivering and sighing, and he vows his passion is
infinite, undying - lady, make a note of this: one of you is lying.

[Chloe]

Samo se ljubiti mora

Samo se zaljubiti treba
U život, oblake i vjetar,
U kišu, jesen, u ljeta,
U mijene, nestalnost, u ljude
U drugačije, u isto i snažno,
Od srca uvijek - pa što bude.
U sebe, u tebe, u riječi,
U ljepotu iza vanjštine,
U prepreku što nam se priječi,
U strah i pad s visine.
Samo se ljubiti mora,
Samo to smisla ima
Jer nemamo kud iz kože
-Unatoč svemu, i svima.

Lea Brezar

[Chloe]

Jesenje jutro

Obukoh se.
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: "Jesen."

Ta riječ je bila tako svježa
Kao naranča na grani
Nakon kiše.



Dobriša C.

[Chloe]

Nisi

Ti nisi broj tvojih godina,
niti veličina koju nosiš.
Ti nisi tvoja težina,
niti boja kose kojom se bojiš.
Ti nisi tvoje ime,
niti rupice na obrazu tvom,
Ti si sve knjige koje čitaš,
i sve riječi koje zoveš govorom.
Ti si tvoj promukli jutarnji glas,
i svaki osmijeh koji si sakrila,
Ti si slatkoća u svom smijehu,
svaka suza koju si isplakala.
Ti si svaka pjesma koju pjevaš glasno,
kada niko nije u prisustvu tvom,
Ti si sva mjesta na kojim si bila,
i mjesto koje ti predstavlja dom,
Ti si sve stvari u koje vjeruješ,
i ljudi koje mnogo voliš,
Ti si svaka slika u svojoj sobi,
i budućnost za koju se moliš.
Sačinjena si od toliko ljepote,
ali izgleda da zaboravila si,
kad si počela sebe zvati,
onim što nikad bila nisi.

Erin H.

[Digla_da_kreci]

Ne volim septembar
prohladne noći, ni početak jeseni.
Uvijek vrate stare uspomene
sjećanje na rastanke
na ono što je moglo biti
a nije bilo.

Bezbroj pitanja, razloga,
starih ljubavi i prijatelja
koji su postali stranci.

I opet lutaš ulicama davne prošlosti
tražeći odgovore...
I po navici, uvijek ostaneš bez
njih.

Mika Antic
_________________________________

U jesen naših života
kada prođe sve
a tijela naša već mlohava drhte
mi ćemo sjećanja životom zvati
a bore svoje nazivati iskustvom.

Kad prođe sve
u zimu moga života
neka bude svijetao sunčan dan
dođi da ožiljke ko uspomene izbrojimo
a kosu sijedu mudrošću spominjemo

po mene dođi
kada prođe sve.

Mene pomalo sjetnog zbog odlaska
odvest ćeš tamo na planinu Tajni života
gdje naše duše nijeme postaju sjene
gdje počinje i zrije
nova ljepota.

[Digla_da_kreci]

Čovjek u ogledalu

Pobjediš li lako u životnoj trci
I želiš zahvaliti sreći
Ogledalu priđi i pogledaj dobro
Da vidiš šta će ti reći

Šta misli tvoj otac, majka ili žena
Do toga ti je, naravno stalo
Ali najviše trebaš pohvalu onog
Koji te gleda kroz ogledalo

Mnogi će misliti da si sjajan
Na putu te ništa ne koći
No tip u ogledalu zvat će te gadom
Jer mu ne gledaš u oči

Njemu se najviše svidjeti moraš
Sve ostalo ode u dim
Jer najteži životni test ćeš proći
Tek kad se sprijateljiš s njim

Sve ljude možda povučeš za nos
I zaslužiš kakvu medalju
No dobit ćeš samo gorčinu i jad
Prevariš li sebe u ogledalu

Dale Wimbrow

[Digla_da_kreci]

[Digla_da_kreci]

Zima

Iz tame svu noć
snijeg sipa
i vjetar zviždi
- zima, zima ...

Dobro je, mila,
dobro ipak,
što negdje postojiš,
što te ima.

Vito Nikolić

[Digla_da_kreci]

[Chloe]

"Kad jedna majka kaže da je umorna ona to jedino i misli!
Ne kaže da želi napustiti svoje dijete i zaboraviti da postoji.

Kad jedna majka kaže da bi željela malo vremena za sebe, to je ono što misli!
Ne kaže da joj je žao što je majka i da je majčinstvo greška njenog života.

Kad jedna majka kaže da joj je potrebna pomoć kako bi završila obaveze, na to je tačno i mislila!
Time ne kaže da je nesposobna.

Kad posjetiš jednu majku i primjetiš nered u kući, to ne znači da je ta kuća svaki dan u neredu.

Kad čuješ neku majku da galami na djecu to ne znači da galami uvijek. Vjerovatno je prije toga mnoštvo puta nešto pokušala objasniti normalnim tonom.

Kad vidiš nervoznu majku, na rubu ludila, to ne znači da se ona svakodnevno nalazi u toj situaciji.

Postoji cijeli kontekst i cijela situacija.

Nemojte izmišljati laži kako bi osuđivali nekoga a kamoli ženu koja se svaki dan, svaki trenutak odriče svog života da bi živjela život drugog bića za kojega zna da je puno važnije od nje.

Ne postoji ljudsko biće na svijetu sposobno odreći se i dati toliko koliko majka!

I one zaslužuju mnogo više razumijevanja a mnogo manje osuda i ogovaranja."

R.S.

[Digla_da_kreci]

Riječi, riječi, riječi

Na dan jedne ovdašnje škole, nevoljko otkrivam
Da njen direktor, inače moj poznanik, pati
Od neprekidnog osjećanja etničkog identiteta:

On, naime, nijednoga časa nije u stanju da
Postoji izuzev kroz činjenicu da je Bošnjak.

O tome mislim dok slušam kako,
U obraćanju javnom skupu, govori
Adet umjesto običaj ili dunjaluk umjesto svijet,
Uvjeren da je to mjera kojom se određuje

Njegovo bošnjaštvo, što je upravo ona
Vrsta lingvističkog nasilja koja takve
Riječi lišava njihove izvorne ljepote.

I shvatim kako je u pravu bio Ivica P.,
Kada mi je, u jednom razgovoru, iznio tvrdnju da
to s nacionalnim identitetom,
Kod većine nas, stoji otprilike ovako:

Kada ti ga pokušavaju oduzeti, dao bi život da ga odbraniš,
Ali kada te njime počnu terorizirati, najrađe bi ga se odrekao.

Elvedin Neziroviċ (Propovijedanje bluesa)

[Digla_da_kreci]

U zimski dan

Cijeloga je dana snijeg polako pado
kao s voćki cvijet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletjela nekud daleko u svijet,
nekuda daleko kroz cvjetove snježne
kao leptir lak,
i nekome htjela reći riječi nježne,
tople, lijepe, nove, kakve ne zna svak.

I sutona cijelog snijeg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s blijedog neba bijeloj zemlji slijeće
snježni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cvijeće
pahuljica veje, a ti sjediš sam.

Desanka Maksimović

[Chloe]

U zimski dan

Cijeloga je dana snijeg polako pado
kao s voćki cvijet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletjela nekud daleko u svijet,
nekuda daleko kroz cvjetove snježne
kao leptir lak,
i nekome htjela reći riječi nježne,
tople, lijepe, nove, kakve ne zna svak.

I sutona cijelog snijeg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s blijedog neba bijeloj zemlji slijeće
snježni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cvijeće
pahuljica veje, a ti sjediš sam.

Desanka Maksimović

[Chloe]

Zabranjeno

Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči, probuditi se, a ne znati što sa sobom, plašiti se svojih vlastitih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog vlastitog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klauna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje netko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmijeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vrjedniji od tvog,
ne spoznati da svatko ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da je život ono što daje,
a također i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.

/Alfredo Cuervo Barrero/

[fidoremilienko]

Umreću zbog te lepote noćas ako treba
Sakriću te moj živote kilometar iznad neba
Da te ljubim, da te čuvam, da te nikom ne dam
Da te volim 24/7

[Digla_da_kreci]

Pred kapidžikom

Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,

Izvaliću direk i baglame tvrde,

Pa neka se na me svi alimi srde,

Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!


Il' si ljuta na me što po heftu dana

U mehani sjedim, niti drugo marim

No razbijam derte s bekrijama starim

Uz udare sitne tankih terzijana?


A ko ne bi pio?... Ko se jednom svrne

U tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,

Taj se mahnit vraća domu i akrebi.


I kadija, valah, bekrija bi bio!

Da te jednom vidi, bukarom bi pio

I nikad se više avertio ne bi!...


Aleksa Šantić

[Digla_da_kreci]

Iz kojeg si ti svijeta

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge puteve poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Željko Krznarić

[Digla_da_kreci]

Kao lud sam se smejao kad mi je u jesen
Umrla majka
Mene poveli za ruke meni smešno gledam
Svi moji zajedno i prvi put stric iz mitrovice
Najmlađa sestra crnom koprenom zaklonila lice
Svi polako ja bih potrčao
Samo gde je majka zašto i majku nismo poveli

Ponekad su me vodili na utakmice tako za ruke
Čudno mi zašto se niko ne smeje
Tražim staklenac u levom džepu plavih pantalona
Moj najlepši staklenac od žutog stakla

Kad smo se vraćali svaka mi je ruka kosu dotakla nežno
Lagano

Pitam se zašto i Vanja ne pomiluju
Stoji sa ocem pored nas i ćuti
Vanjo ima nekog starog drvenog konja Vanjo je dobar
Samo često plače

Kasnije nisam video majku
Kupili su mi malu železnicu

Godina uvek u oko uraste
U srcu odraste
Iz mozga izraste

U sećanju slomljen lepi staklenac od žutog stakla
Sedim nad sobom pognuta glava
Neka mi je ruka iz davnih sećanja kosu dotakla

Odneli su je kao što odnose naranče
U ulicu gdje je zalutalo vreme
Bio sam zauzet slaganjem sličica o pticama i malim srnama
Neka me žena povela za ruku u onu veliku sobu na spratu
Tamo sam išao samo kada sam krao šećer i slatko od šljiva
Bilo je mnogo ljudi u crnom neko je rekao nije više živa
Neko je odjednom ugasio sveću poveli su me vikao sam
Neću neću ostavite me
I Vanja su poveli imao je zelene pantalone
Onda su nam davali kekse i bombone i bili smo opet ona
Ista deca iz parka u najtišoj varoškoj ulici

To je već jesen jesen jesen
Deca prolaze ulicama deca se smeju deca ne ćute
Bilo je jednom moje detinjstvo lipe su bile bolesno žute
I u dnu sobe sanduk u svili
Sećam se samo da smo negde bili
Da smo negde bili
Da smo negde bili.

Zubac

[Chloe]

Budi vječni valcer vir... Vtrlog vjetra nek te vije
Budi glazbe dubok mir...Budi sunce poezije

Budi sve što ja ne mogu...Što mi drugi zgazi, uze
Vrati u ljubav vjeru staru... Vrati vatri iskru suze

Budi takva kakva jesi... Ne mijenjaj se za sva blaga
Uvijek nek te miso resi...Ona tiha patnja draga

Ma koliko bila žena... Uvijek više tajna budi
Budi šutnja, al' iskrena...nek te vječno slute ljudi

I daj duši svojoj strepnju...Neka čezne, ljubi, pati
Daj ljepoti smrti zebnju...I u ljubav vjeru vrati

Budi suza na dnu mora... Što je osmijeh oka krije
Budi žubor sa izvora... Budi sunce poezije.

E. Kišević

[Digla_da_kreci]

Sjebase te, tvoji tata i mama.
Mozda cine sto voljeli ne bi.
Predrasudom koja i njih prati
Jos dodatak, kao na dar tebi.

Sjebale ih u njihovo vrijeme
Tupe glave staroga zanata,
Sad mlako im, a sad strogo breme,
A sad saka drugom gusu hvata.

Covjek covjeku tek bijedu umije
Predati, sve dublju kao sprud.
Bjezi iz tog zacaranog kruga,
Ne ostavljaj zemlji potomaka.

Philip Larkin

[medvjed23]

Nisam znao da postoji prevod na naš. Od tebe svašta naučiti

[no_sikiriki]

Strephon kissed me in the spring,
Robin in the fall,
But Colin only looked at me
And never kissed at all.

Strephon's kiss was lost in jest,
Robin's lost in play,
But the kiss in Colin's eyes
Haunts me night and day.