2024 US elections

[geralt]

Kako izgleda potpuni nedostatak harizme kod politicara:



- "Ja sam JD Vance, kandidat za potpredsjednika."
- "OK."

[ultima_palabra]

...

[ultima_palabra]

#weird

Ovdje bi Walz sou napravio

[geralt]

Realno i Trump bi. Ovaj bukvalno nema ideje sta da prica sa ljudima osim da ih pita "koliko dugo ovdje radis".

[ultima_palabra]

Realno i Trump bi. Ovaj bukvalno nema ideje sta da prica sa ljudima osim da ih pita "koliko dugo ovdje radis".

Whatever makes sense

Ne znam za Trumpa, mislim da on ima averziju od obicnih ljudi ovako 1 na 1 izbliza.

[GandalfSivi]

Ma meni je jasno da on ne zna, ali ne kontam koji je genije iz njegove kampanje pogledao ovaj video i skontao, ovo je zlato, hajmo ga objaviti…

[dale cooper]

Realno i Trump bi. Ovaj bukvalno nema ideje sta da prica sa ljudima osim da ih pita "koliko dugo ovdje radis".

Whatever makes sense

Ne znam za Trumpa, mislim da on ima averziju od obicnih ljudi ovako 1 na 1 izbliza.

Trump would be like:

I love donuts, all donuts, with sprinkles, no sprinkles...I love em all. I'm the biggest donuts fan in the world. No one loves donuts more than me.

[ultima_palabra]

On bi ispricao kako je nekad neki njegov hotel imao donuts, the “the most beautiful donuts in history”.

[Crvene_brigade]

Govor Kamale Harris je bio odličan, a još je bolje kako je Trump za to vrijeme uživo prenosio svoj slom živaca. Tijekom govora Trump je objavio više od 40 postova na svojoj društvenoj mreži Truth Social

Piše: Đivo Đurović


Rijetko je kojem kandidatu za američkog predsjednika govor na konvenciji bio važan kao Kamali Harris, upravo zbog nesvakidašnjih okolnosti u kojima je ona to postala. akon govora kojim je Kamala Harris prihvatila nominaciju za predsjednicu Amerike, demokrati se konačno mogu osloboditi i zadnje dvojbe o ispravnosti odluke Joea Bidena da se neće natjecati na ovim izborima. Harris je održala govor života i vjerojatno najbolji konvencijski govor nekog kandidata iz bilo koje stranke u novijoj povijesti, premašivši odlične govore Baracka Obame 2008. i Billa Clintona 1992. i Ronalda Reagana 1980. godine.Nije to bilo očekivano, jer je posljednje četiri godine tavorila u sjeni svojega šefa, a prije toga u javnim nastupima znala iznenaditi, i pozitivno i negativno. Na zaključku demokratske konvencije u Chicagu održala je elegantan, dirljiv i snažan govor kojim je svoju kampanju uspješno lansirala u jesensku završnicu utrke.

Oratorska vještina važna je u američkoj politici: Obama je osvojio srca milijuna upravo zahvaljujući daru kojim je malotko blagoslovljen baš poput njega, osim možda njegove supruge Michelle koja je održala najupečatljiviji govor cijele konvencije. Bidenov mutavi nastup na prvoj predsjedničkoj debati, s druge strane, zakucao je njegovu političku karijeru i u zadnji čas ponovno podijelio karte ne samo u Demokratskoj stranci, nego i u predsjedničkoj utrci.

Hrabra afirmacija centrizma

Rijetko je kojem kandidatu za američkog predsjednika govor na konvenciji bio važan kao Kamali Harris, upravo zbog nesvakidašnjih okolnosti u kojima je ona to postala. Kandidati se inače predstavljaju biračima kroz mjesece predizbora, u bezbrojnim javnim nastupima; iako Kamala Harris kao aktualna potpredsjednica nije bila apsolutna nepoznanica, sebe je u punini predstavila tek kad proces bio gotov. Zbog toga je njen besprijekoran nastup – i stilom i sadržajem – važniji nego što bi bio nekom drugom.

Kamala Harris govorila je kao kandidatkinja koja vjeruje da će pobijediti, ne zato što su je politički konzultanti nafutrali lažnim optimizmom, niti zato što se u svom malom svemiru, između golf terena i twittera, razišla sa stvarnošću. Upravo suprotno, ona zvuči kao pobjednica jer se čini da je prepoznala trenutak i vrstu poruke koja je američkim biračima potrebna u ljetu gospodnjem 2024. Njen govor otkriva ton i sadržaj te poruke; riječ je o hrabroj afirmaciji centrističkih pozicija kakva se davno nije čula od nekog demokratskog političara.

Za razliku od Donalda Trumpa i Joea Bidena, mnogi neodlučni birači ne znaju puno o Kamali Harris. Neki je pamte iz demokratske kampanje 2019. godine kad se neuspješno gurala na ljevicu svoje stranke. Sve što je rekla u Chicagu imalo je za svrhu da razagna takve uspomene. Harris se predstavila kao “realistična, praktična osoba sa zdravim razumom”, nasuprot Trumpu i republikancima koji su, kako reče, “lost their minds”.

‘Jedna od nas’

Djelovala je snažno i inspirativno te ubola gotovo nemogući balans: predstavila se kao pragmatična političarka čiji planovi zvuče izvedivo, a u isto vrijeme kao inspirativna liderica koja čupa demokrate iz Bidenova ponora i vodi ih prema pobjedi u studenom.

Govor je imao tri osnovna cilja: glavni je bio predstaviti je biračima kroz obiteljsku povijest, kojom se identificira kao dijete iz srednjeg sloja, “jedna od nas”, unatoč činjenici da je višerasno dijete prve generacije imigranata u državi koja još uvijek ima bjelačku većinu te da je cijelu karijeru provela na istaknutim profesionalnim i političkim dužnostima, a ne baš u društvu malog čovjeka. Harris je taj dio odvozila prilično uvjerljivo, često i dirljivo kad bi govorila o majci Shyamali koja ju je odgojila ili o seksualno zlostavljanoj prijateljici čija sudbina ju je nadahnula da odabere karijeru tužiteljice.

Drugi cilj bio je ocrtati kontrast između nje i Trumpa, koji ona predstavlja kao odluku hoće li Amerika ići naprijed ili se vratiti natrag. Potonje je, jasno, krivi odgovor jer “We are not going back!”, što je postao i službeni slogan njene kampanje. Očekivano je bila vrlo oštra prema svome protivniku, kojega je nazvala “krajnje neozbiljnim čovjekom”, na tragu novootkrivenog pristupa svoga potpredsjedničkog kanidata Tima Walza koji Trumpa i J.D. Vancea zove “čudnima”.

Bez spomena staklenog stropa

No, od toga neozbiljnog čudaka svejedno prijeti egzistencijalna opasnost, poručila je i nabrojila tek dio najstrašnijih Trumpovih postignuća, planova i poruka – od ukidanja prava na pobačaj preko namjere da ukine ministarstvo obrazovanja do želje da se proglasi diktatorom. Tu je Harris bila očekivano dobra, jer je ukazivanje na opasnost od Trumpa nešto što je radila i kao potpredsjednica i prije toga kao senatorica.

Interesantno, niti u jednom trenutku nije spomenula činjenicu da bi mogla postati prva žena na čelu Sjedinjenih Država. Harris je u prošlosti često govorila o tome kako je na gotovo svakom svom poslu bila prva – ili kao žena, ili kao crnkinja, ili kao osoba indijskog/azijskog podrijetla, ili kao neka kombinacija tih identiteta.

U ovom govoru nije bilo ni spomena “staklenog stropa” koji joj je tri dana ranije Hillary Clinton poželjela da razbije. Harris se predstavila tek kao “predsjednica kakvu Amerika treba u ovom trenutku”, i pustila da ostalo kažu oči onih koji znaju gledati. I to je bio znak samopouzdanja kojim je odisala.

Optimistični patriotizam

Konačno, treći cilj govora bio je predstaviti Kamalu Harris – upravo zato što je žena – kao osobu spremnu za dužnost vrhovne zapovjednice američkih oružanih snaga. Taj – po mom sudu najzanimljiviji dio, osobito ljudima koji ne žive u Americi – izveden je kroz opsežno izlaganje njenih stavova i planova u vanjskoj politici i sigurnosnim pitanjima, kakvo se inače rijetko čuje na stranačkim konvencijama.

Čak ni Hillary Clinton, prva žena koja se natjecala za vrhovnu zapovjednicu, nije o tome puno govorila jer nitko nije sumnjao da bivša državna tajnica tom materijom barata bolje od gotovo svakog muškarca. Kamala se ovdje trebala dokazati, što je usput iskoristila da republikancima ukrade njihovu omiljenu temu – domoljublje.

Ni na jednoj modernoj stranačkoj konvenciji nije bilo toliko američkih zastava kao na govoru Kamale Harris u Chicagu. Kamera je često prikazivala kongresnicu Ilhan Omar, useljenicu iz Somalije i članicu lijevog krila stranke izuzetno kritičnu prema vanjskoj politici svih administracija, kako entuzijastično maše američkom zastavom. Dok republikanci pod Trupom govore da je Amerika “propala”, “zemlja trećeg svijeta”, “otišla kvragu”, “trula”, “uništena”, demokrati su se ujedinili oko ideje Kamale Harris da ih ponese na krilima optimističnog patriotizma. To je svježa ideja koja bi se mogla višestruko isplatiti.

Podrška republikanaca

Na konvenciji je govorilo više republikanaca koji su se razišli s Trumpom i sad podržavaju Harris, među njima i omiljeni bivši kongresnik Adam Kinzinger, koji je dobio sjajan slot uoči Maye Harris, samo dva govornika prije njezine sestre Kamale. Publika je skandirala “USA! USA!”, slogan dosad uglavnom rezerviran za republikanske skupove.

Netko je primijetio da je ova demokratska konvencija bila događaj s najmanje strančarenja u posljednjih desetak godina američke politike. Doista, u jednom trenutku je za govornicu izašao Leon Panetta, bivši ministar obrane, direktor CIA-e i pouzdanik Clintonovih, pohvalio se likvidacijom Osame bin Ladena i citirao Ronalda Reagan, na što su oduševljeni demokrati zagrmljeli “USA! USA!”

Sve to služilo je jačanju kredencijala Kamale Harris u vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti, ali i slanju signala saveznicima i suparnicima o namjerama dosad ne previše istaknute potpredsjednice. “Kao predsjednica, čvrsto ću stajati uz Ukrajinu i naše saveznike u NATO-u“, jasno je ukazala na temeljnu razliku između sebe i Trumpa u vanjskoj politici. “Neću se dodvoravati tiranima ni diktatorima koji navijaju za Trumpa. Oni znaju da je njime lako manipulirati. On njih ne želi pozvatio na odgovornost jer i sam želi biti poput njih.”

Slom živaca u realnom vremenu

Pozvala je na prekid vatre u ratu u Gazi, ponovivši kako vjeruje da Izrael ima pravo na samoobranu nakon monstruoznog terorističkog pokolja 7. listopada. Rekla je i da će napraviti sve kako bi se taoci oslobodili iz zatočeništva Hamasa, koji je ispravno nazvala terorističkom organizacijom, i kako bi se okončalo razaranje Gaze u kojem su stradali brojni nedužni civili. Poruku izbalansiranu kroz ušicu igle zaključila je spominjanjem palestinskog prava na samoodređenje.

Taj je neodređeni izraz, koji može značiti i državu i autonomiju, očito pažljivo biran; dvodržavno rješenje nije spomenula. Predstavnici propalestinske struje Demokratske stranke danima su prosvjedovali ispred dvorane tražeći zaokret u politici prema Izraelu; njihovu zahtjevu da se s pozornice obrate delegatima nije udovoljeno. Unatoč tome, konvencija je prošla bez značajnijih podjela među demokratima.

Dok je Kamala Harris govorila, Donald Trump je u realnom vremenu tvitao svoj slom živaca. Tijekom govora objavio je više od 40 postova na svojoj društvenoj mreži Truth Social. U jednom se požalio da Tim Walz, koji se mnogima umilio kao bivši učitelj i trener, pa ga zovu “Coach”, “nije bio trener nego POMOĆNI trener”. U drugom je pitao “GDJE JE HUNTER?”, u trećem upozorio da je Harris “rekla previše puta zaredom ‘hvala’. Što se događa s njenim mozgom?” Što se događa s Trumpovim mozgom, nije teško prepoznati.

Preneseno sa "Telegram.hr"

[jeza u ledja]

Kako izgleda potpuni nedostatak harizme kod politicara:



- "Ja sam JD Vance, kandidat za potpredsjednika."
- "OK."

U jbt kako je ovo lose.

[GandalfSivi]

Prodade se RFK, trebat ce jedno dvije sedmice da se sve slegne, da ankete pokazu gdje smo..,

[Crvene_brigade]

Prodade se RFK, trebat ce jedno dvije sedmice da se sve slegne, da ankete pokazu gdje smo..,

Previše se pridaje pažnje njemu. To je jedna bitanga. Ovo bi moglo Kamali dodatno donijeti poleta i podrške u kampanji.

[ultima_palabra]

Prodade se RFK, trebat ce jedno dvije sedmice da se sve slegne, da ankete pokazu gdje smo..,

Ne kontam to prodao se, frajer je po mentalnom sklopu bloze Trumpu nego 70% republikanaca…

[MMM1977]

Ovi izbori su važniji za Evropu nego za USA. Valjda Kamala pobijedi, u suprotnom ulazimo u veoma neizvjestan period

[Crvene_brigade]

Kako izgleda potpuni nedostatak harizme kod politicara:



- "Ja sam JD Vance, kandidat za potpredsjednika."
- "OK."

Drastična razlika. I zato će biti pobjednici...

[Point.]

Naravno da će klošar i lunatic RFK podržati drugog klošara i lunatica.

[Hendrix]

Zajebano je Trumpu sada, nema vise polumrtvog lika za protivnika. A JD totalni moron koji se ofira i vise nego on. Ostaje mu samo blebetanje i izmisljanje drama.

[ultima_palabra]

RFK Jr je bio heroinski ovisnik od 15. do 30. godine.

[jeza u ledja]

Bogami sve sto citam/gledam, govore da bi ispadanje RFK moglo samo pomoci Trumpu.

[belfy]

Realno i Trump bi. Ovaj bukvalno nema ideje sta da prica sa ljudima osim da ih pita "koliko dugo ovdje radis".

Whatever makes sense

Ne znam za Trumpa, mislim da on ima averziju od obicnih ljudi ovako 1 na 1 izbliza.

kako nema? pa on bi usao i na prvi pogresan odgovor im rekao da su otpusteni, iako ne rade za njega.

P.S. ako bi demokrati pokrenuli nesto u stilu "for the future" ili "let the future win" je win-win.

[ultima_palabra]

Bogami sve sto citam/gledam, govore da bi ispadanje RFK moglo samo pomoci Trumpu.

Pa to je logicno, ako kandidat odustane i podrzi drugoga, to za ovoga moze biti samo plus. Sad se moze raspravljati koliki plus.

[jeza u ledja]

Bogami sve sto citam/gledam, govore da bi ispadanje RFK moglo samo pomoci Trumpu.

Pa to je logicno, ako kandidat odustane i podrzi drugoga, to za ovoga moze biti samo plus. Sad se moze raspravljati koliki plus.

Generalno je stav da RFK-ov endorsement nema neku tezinu, vec jednostavno njegovi glasaci ce ili poletiti Trumpu zbog slicnih tendencija, ili Stein/West, ili ostati kuci. Oni ostali su se vec ranije priklonili Demokratama.

[tarowik336]

Bogami sve sto citam/gledam, govore da bi ispadanje RFK moglo samo pomoci Trumpu.

Ne znam ni ja, dalo bi se o tome diskutirati.

S jedne strane, RFK je za jednog neovisnog kandidata imao neobično visoku podršku među glasačima (barem prema američkim standardima za neovisne kandidate) i dolazio je nominalno s lijevog spektra, tako da je moguća bila situacija da načme dio Kamalinog glasačkog tijela jer u pamćenju naroda još uvijek žive slatke uspomene na Kennedya starijeg, pa je automatskom asocijacijom ovaj brao određene bodove.

Nikada to ne bi mogao biti neki posebno veliki postotak jer Amerika nikada nije bila demokratično društvo i tamo velike stranke drmaju svijetom politike bez obzira na ikakve konkretne programe i (ne)kvalitete. Nije to Europa pa da bi neki običan čovjek iza kojega ne stoji velika stranačka mašina imao ikakve realne šanse. Mada, i u Europi to teško prolazi, ali ovdje barem postoje povremena iznenađenja, a u Americi ih nikada nije bilo.

Međutim, velik postotak ne mora ni biti da bi se pokazao ubitačnim za Kamalu, jer u ovako nategnutoj li-la situaciji gdje Trump-Kamala prema američkim kladionicama variraju u par postotnih bodova svaki postotak može značiti razliku između veličanstvene pobjede i katastrofalnog poraza. Recimo da je RFK uspio ubrat ajmo reć 4% i da je od toga 3% bivših glasača demokratske stranke - to ti je već dovoljno vode na Trumpov mlin da Kamala skoro sigurno gubi izbore.

Tako da, gledano iz te perspektive, odustajanje RFK od izborne utrke ispada ustvari kao loša vijest za Trumpa.

No, s druge strane, fundamentalno pitanje je kakvi točno glasači bi uopće glasovali za njega i da li se zaista radi o današnjim demsima. Jer, današnja demokratska stranka praktički u svom programu i nastupu više nema nikakve veze s demokratima iz šezdesetih godina. Ovi su se previše odmakli prema ekstremističkoj ljevici, previše koketiraju sa sotonizmom i raznim socio-patološkim pojavama da bi ih jedan prosječan nekadašnji glasač demokratske stranke uopće mogao prepoznati.

Tako da, moguće je ustvari da zaključak više ide u pravcu da njegovo odustajanje ide u prilog Trumpu, jer ionako bi većina njegovih glasača vjerojatno bili neki light-republikanci.

Inače, originalna ideja početkom ove godine je bila da ustvari RFK bude pravi kandidat demokratske stranke i da je taj plan prošao mislim da zaista Trump ne bi imao nikakave konkretne šanse za uspjeh jer mu podrška ne bi prelazila 45-46%, a svi bi šizili za RFK kao što su nekada šizili za Obamom. Međutim, iz vrha stranke je jasno rečeno da im ne treba kandidat koji će nešto srat s vlastitim idejama i pričat u svoje ime, nego im treba netko tko će raditi ono što mu se kaže da radi i biti lojalan stranci, tako da je na njega odmah u startu vršen pritisak da što prije odustane od tih ideja i okani se kandidature, ali on se eto ipak odučio krenuti sam.

Sve u svemu nije loš tip. Ima duboke korijene u američkoj naciji, familija Kennedy je najstarija politička dinastija u čitavoj državi, imaju prve dužnosnike još od tridesetih godina prošlog stoljeća pa nadalje. Ovaj RFK je imao neke konkretne i zdrave ideje, nije izopačen tip, a gurao ga je i Joe Rogan koji je za njega tvrdio da je jedini pravi liberal među svim kandidatima. Ne znam samo šta je s onim glasom, ja ga razumijem svaku petu riječ. Je li možda operirao rak grla ili nešto? S obzirom na funkciju, sposobnost govorništva je super-važna.

[sinuhe]

Mediji se obraduju Kennedyjevima u politici i nagađaju ko je sljedeći. Osim Bobbiju

[jeza u ledja]

Bogami sve sto citam/gledam, govore da bi ispadanje RFK moglo samo pomoci Trumpu.

Ne znam ni ja, dalo bi se o tome diskutirati.

S jedne strane, RFK je za jednog neovisnog kandidata imao neobično visoku podršku među glasačima (barem prema američkim standardima za neovisne kandidate) i dolazio je nominalno s lijevog spektra, tako da je moguća bila situacija da načme dio Kamalinog glasačkog tijela jer u pamćenju naroda još uvijek žive slatke uspomene na Kennedya starijeg, pa je automatskom asocijacijom ovaj brao određene bodove.

Nikada to ne bi mogao biti neki posebno veliki postotak jer Amerika nikada nije bila demokratično društvo i tamo velike stranke drmaju svijetom politike bez obzira na ikakve konkretne programe i (ne)kvalitete. Nije to Europa pa da bi neki običan čovjek iza kojega ne stoji velika stranačka mašina imao ikakve realne šanse. Mada, i u Europi to teško prolazi, ali ovdje barem postoje povremena iznenađenja, a u Americi ih nikada nije bilo.

Međutim, velik postotak ne mora ni biti da bi se pokazao ubitačnim za Kamalu, jer u ovako nategnutoj li-la situaciji gdje Trump-Kamala prema američkim kladionicama variraju u par postotnih bodova svaki postotak može značiti razliku između veličanstvene pobjede i katastrofalnog poraza. Recimo da je RFK uspio ubrat ajmo reć 4% i da je od toga 3% bivših glasača demokratske stranke - to ti je već dovoljno vode na Trumpov mlin da Kamala skoro sigurno gubi izbore.

Tako da, gledano iz te perspektive, odustajanje RFK od izborne utrke ispada ustvari kao loša vijest za Trumpa.

No, s druge strane, fundamentalno pitanje je kakvi točno glasači bi uopće glasovali za njega i da li se zaista radi o današnjim demsima. Jer, današnja demokratska stranka praktički u svom programu i nastupu više nema nikakve veze s demokratima iz šezdesetih godina. Ovi su se previše odmakli prema ekstremističkoj ljevici, previše koketiraju sa sotonizmom i raznim socio-patološkim pojavama da bi ih jedan prosječan nekadašnji glasač demokratske stranke uopće mogao prepoznati.

Tako da, moguće je ustvari da zaključak više ide u pravcu da njegovo odustajanje ide u prilog Trumpu, jer ionako bi većina njegovih glasača vjerojatno bili neki light-republikanci.

Inače, originalna ideja početkom ove godine je bila da ustvari RFK bude pravi kandidat demokratske stranke i da je taj plan prošao mislim da zaista Trump ne bi imao nikakave konkretne šanse za uspjeh jer mu podrška ne bi prelazila 45-46%, a svi bi šizili za RFK kao što su nekada šizili za Obamom. Međutim, iz vrha stranke je jasno rečeno da im ne treba kandidat koji će nešto srat s vlastitim idejama i pričat u svoje ime, nego im treba netko tko će raditi ono što mu se kaže da radi i biti lojalan stranci, tako da je na njega odmah u startu vršen pritisak da što prije odustane od tih ideja i okani se kandidature, ali on se eto ipak odučio krenuti sam.

Sve u svemu nije loš tip. Ima duboke korijene u američkoj naciji, familija Kennedy je najstarija politička dinastija u čitavoj državi, imaju prve dužnosnike još od tridesetih godina prošlog stoljeća pa nadalje. Ovaj RFK je imao neke konkretne i zdrave ideje, nije izopačen tip, a gurao ga je i Joe Rogan koji je za njega tvrdio da je jedini pravi liberal među svim kandidatima. Ne znam samo šta je s onim glasom, ja ga razumijem svaku petu riječ. Je li možda operirao rak grla ili nešto? S obzirom na funkciju, sposobnost govorništva je super-važna.