apsidejzi wrote: ↑22/07/2024 08:12 Svi mi koji smo probosanski orjentisani trebamo se duboko zahvaliti amidzi sto je otvoreno i zestoko podrzao ukrajsku borbu protiv ruskih agresora. Americka pomoc i podrska ukrajini su u potpunosti zaustavili svesrpski plan odcjepljenja RSa i pripajanja Kosova Srbiji. Majmuni su sve spremili i samo cekali da Putin zavrsi posao. Da je uspio sada ne bilo mirne Bosne.
Amidza, hvala ti na podrsci Ukrajini!!! Time si pomogao i mojoj drzavi.
Tako je!
Ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmitro Kuleba posjetit će Kinu na poziv kineskog kolege Wang Yija, izvješćuje press centar ministarstva vanjskih poslova. Glavna tema razgovora, prema priopćenju, bit će traženje načina za okončanje rata i moguće sudjelovanje Kine u postizanju "održivog i pravednog mira" u Ukrajini. Strane će također razgovarati o trenutnom stanju i razvoju bilateralnih odnosa.
U lipnju je predsjednik Volodimir Zelenski naglasio da NR Kina ima gospodarski i politički utjecaj na Rusku Federaciju, tako da bi zemlja "mogla pomoći" Ukrajini. Nakon summita NATO-a u Washingtonu u srpnju, završna deklaracija nazvala je Kinu "odlučujućim čimbenikom" koji doprinosi ratu Rusije protiv Ukrajine.
Dinamo Kijev 23. srpnja igra prvu utakmicu drugog kola kvalifikacija za Ligu prvaka protiv srpskog Partizana. No, ova utakmica se ne može doživljavati samo kao nogometni susret ili nogometni susret za 40 milijuna. Ne. Ova utakmica je od temeljne važnosti za cjelokupni ukrajinski nogomet, posebno u ratnim uvjetima. I za to postoji nekoliko razloga.
Ruska opsjednutost "bratstvom" nastavlja rasti. Nedavno je u Moskvi održan “Kup bratstva” na kojem su uz domaći Dinamo i CSKA sudjelovali i srpski OFK Beograd i - Partizan. No, nije samo igra u neprijateljskoj zemlji razlog ovakvog statusa sučeljavanja.
"Rusi i Srbi braća zauvek". Takav transparent bio je na tribinama tijekom utakmice Kupa Bratstva. Osim toga, na njoj je pisalo i da su iste boje, iste vjere i iste krvi. Kao što vidite na fotografiji, natpis je na srpskom jeziku. I općenito, srpski navijači su više puta izrazili svoju naklonost Rusiji i Vladimiru Putinu. Dakle, motiv da izbace ovaj klub trebao bi preplaviti Dinamove igrače.
Dinamo nema pravo na poraz od Partizana. Nije stvar u novcu ili izgledima (iako oboje nedostaje). Ovo je politički trenutak. Neprihvatljivo je izgubiti od momčadi koja je lojalna Rusiji u trenutku kada ona uništava Ukrajinu i njezin narod. Dakle, ovo sučeljavanje nije za čast momčadi, već za čast države. Nadamo se da viceprvaci UPL-a razumiju situaciju i da će gristi teren za pobjedu. Jer tako mora biti.
Šta onda druge vjere trebaju očekivati to znamo iz rata u BiH od strane iste i identične zločinačke svetosavske ideologije. 
Sjetimo se samo izjave Dusanke Majkic pred sami dan ruske agresije na Ukrajinu.apsidejzi wrote: ↑22/07/2024 08:12 Svi mi koji smo probosanski orjentisani trebamo se duboko zahvaliti amidzi sto je otvoreno i zestoko podrzao ukrajsku borbu protiv ruskih agresora. Americka pomoc i podrska ukrajini su u potpunosti zaustavili svesrpski plan odcjepljenja RSa i pripajanja Kosova Srbiji. Majmuni su sve spremili i samo cekali da Putin zavrsi posao. Da je uspio sada ne bilo mirne Bosne.
Amidza, hvala ti na podrsci Ukrajini!!! Time si pomogao i mojoj drzavi.
Krajem ljeta u prodaji će se naći knjiga „Željezni general - Lekcije čovječnosti“ o bivšem zapovjedniku Oružanih snaga Valeriju Zalužnom. Autorica knjige je Ljudmila Dolgonovska, koja je bila njegova savjetnica za strateške komunikacije od sredine 2021. do ožujka 2023. Autorica je dužnu pozornost posvetila događajima uoči agresije i u prvim danima rata.
Kao očevidac događaja na početku ruske invazije i osoba koja je izravno surađivala s bivšim zapovjednikom, Dolgonovska otkriva što se točno događalo u prvim danima agresije na glavnom zapovjednom mjestu.
Kirilo Budanov, načelnik Glavne obavještajne uprave, smatra da je ukrajinsku lingvisticu Irinu Farion ubio "neprijatelj naše države kako bi podijelio naciju".
"Ukrajina se danas oprostila od znanstvenice Irine Farion. Hladnokrvno ubojstvo poznate lingvistice izazov je za cijelo ukrajinsko društvo, zločin protiv temeljnih prava i sloboda Ukrajinaca. Ova tragedija još jednom je pokazala da neprijatelj nastoji upotrijebiti bilo koje sredstvo da podijeli našu naciju. Ukrajinci nemaju pravo zaboraviti sljedeću istinu: unatoč našim razlikama u političkim pozicijama, pravo na mišljenje, pravo na obranu vlastitih uvjerenja je sveto. Ovo je temelj naše slobode i svatko tko zadire u to mora biti kažnjen. Irina Farion je umrla zbog svog ukrajinskog stava. Nemamo pravo tolerirati takve zločine i nastavit ćemo braniti Ukrajinu i na frontu i unutar naše države", kaže Budanov.
U petak 19. srpnja u večernjim satima pucano je na bivšu saborsku zastupnicu Irinu Farion koja je kasnije umrla u bolnici. Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da se istražuju sve verzije, uključujući i onu koja vodi prema Rusiji.
Irina Farion pokopana je u Lavovu. Od 2005. godine bila je članica konzervativno-nacionalističke stranke Svoboda i 2012. izabrana je za zastupnicu u parlamentu. Protivila se svim inicijativama koje su ograničavale ukrajinski jezik i podržavala je zabranu djelovanja Moskovske patrijaršije u Ukrajini. Filologinja je više puta postala glavni lik javnih rasprava zbog svoje obrane ukrajinskog jezika, kao i kategoričnog protivljenja svemu što je sovjetsko i rusko u Ukrajini.
To je ono što sam govorio više puta.Iako se ukrajinske snage polako potiskuju na nekim mjestima duž fronte, sveukupna vojna strategija zemlje je dobra, rekao je general Christopher Cavoli, vrhovni general NATO-a.
Ukrajinci su ovih posljednjih nekoliko mjeseci bili usredotočeni na obranu onoga što imaju na istoku, uskraćujući Rusiji slobodno korištenje Krima i južne Ukrajine za napad na ostatak Ukrajine, čuvajući svoj pristup Crnom moru i generiranju sile “, rekao je američki general.
“Mislim da imaju sjajnu strategiju. Samo je pitanje procesuiranja. Ključni dio je generating force ”, dodao je Cavoli u govoru u četvrtak na američkoj konferenciji o sigurnosti i vanjskoj politici.
https://www.politico.eu/article/ukraine ... eral-says/Visoki general NATO-a hvali 'veliku' ratnu strategiju Ukrajine
- Ako želiš mir pripremaj se za rat. Da, ovo je apsolutno točno. To potvrđujem i ja koji sam slučajno bio zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine i svi Ukrajinci koji su to jako dobro i bolno naučili. Kada sam rođen, prošlo je dvadeset i osam godina od završetka jednog od najbrutalnijih i najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti. Kad sam ja rođen, bombe više nisu padale po gradovima i selima, tenkovi nisu više drobili zemlju i sve na njoj. Ali danas se i sam molim i molim sve vas da molite Boga da naši unuci nikada ne vide ono što su vidjeli naši djedovi, što smo vidjeli mi i nažalost naša djeca. Zbog toga se u borbi za pravo na život ne može stati ni na minutu. Zlo je blizu i došlo je da ubije...
- Moramo iskreno reći čovječanstvu što se točno događa i na što čovječanstvo treba biti spremno. Slobodne i demokratske nacije i njihove vlade moraju se probuditi i zapitati se kako zaštititi svoje građane i svoje zemlje. Sva naša znanja, iskustva i razmišljanja spremni smo podijeliti s onima koji Ukrajinu nisu napustili u teškim vremenima i koji traže mir i spokoj za svoj narod. Dakle, što smo mi, Ukrajinci, naučili iz ovog rata? Prije svega, ratove treba izbjegavati! Ali ako dođe do rata, morate biti spremni. Spremnost za rat treba promatrati kao ogroman skup mjera koji ne pokriva samo čisto vojne aspekte, već i sve sfere državnog djelovanja. Možda najteža i najvažnija komponenta je spremnost društva koja se temelji na iskrenoj i transparentnoj komunikaciji između vlasti i naroda. Društvo mora pristati na privremeno odricanje od niza sloboda radi opstanka. Moderni ratovi su, nažalost, totalni…
- Demokratskoj vojsci, vojsci slobodnog društva, uvijek je teško boriti se protiv vojske feudalnog gospodara. Neprijatelj demokraciju smatra našom najvećom slabošću i svim silama je pokušava iskoristiti. Laži, obezvrjeđivanje, izazivanje nepovjerenja u rukovodstva – to je nepotpun popis sredstava kojima se Rusi služe već više od deset godina, a demokratska društva još nisu pronašla načine suprotstavljanja…
- Danas imamo sveobuhvatni i krvavi rat, koji nas je već doveo do novog izazova – fizičkog preživljavanja. Opstanak nacije je određen njezinim izborima. Kako odgovoriti na ovaj izazov? Kako preživjeti u uvjetima dvosmislenosti i proturječnosti svijeta koji nas okružuje? Sada moramo shvatiti da o nama, Ukrajincima, ovisi hoćemo li živjeti i ima li budućnosti za našu djecu. Bez sumnje, povijest danas još jednom daje priliku ukrajinskom narodu. U hladnoj noći 24. veljače 2022. godine, kada je cijeli svijet uživao u mirnom životu i toplim krevetima, Ukrajinci su se podsjetili čija krv teče njihovim venama i krenuli u žestoku bitku s vječnim neprijateljem. Životima običnih Ukrajinaca izborili smo šansu za sebe. To nas je skupo koštalo – mnogo života najboljih sinova i kćeri. Ali to je bio tek početak. Vrlo brzo smo shvatili da je izdržati udarac, dostojno odbiti neprijatelja, samo početak teže faze suočavanja, koja se sastoji u pronalaženju vlastitog posebnog načina pobjede. Upravo potraga za tim posebnim putem dovela nas je do razumijevanja već uočljivih obrisa revolucionarnih promjena u vojnim poslovima. Čudno, ali sasvim logično, vjerojatno će te promjene, izmišljene na ratištima rusko-ukrajinskog rata, odrediti obrise ratova i ratne vještine u 21. stoljeću. I što je najvažnije, oni će postati temelj cjelokupnog globalnog sigurnosnog sustava budućnosti…
- Jednostavno rečeno, izmislili smo način borbe i pobjede protiv jačih armija u 21. stoljeću. Očito je da bi upravo tehnologija trebala osigurati otpornost ukrajinske nacije. Istovremeno, apsolutno se slažem da rusko-ukrajinski rat još nije rat budućnosti. To je samo tranzicijski rat. Ali naš rat je taj koji stvara nova pravila. Mi, Ukrajinci, svojom krvlju i žeđu za pobjedom stvaramo nove obrasce za novi rat. Rat koji će biti rat budućnosti. Moramo priznati da je žeđ za preživljavanjem na bojnom polju možda glavni razlog za pronalaženje načina za poboljšanje oružja. Kombinacija čimbenika kao što su ograničeni resursi, nedostatak odgovarajuće podrške i nemogućnost fokusiranja na proizvodnju tradicionalnih sredstava ratovanja doveli su do značajnih promjena na bojnom polju ukrajinsko-ruskog rata. Zapravo, započela je nova etapa u oblicima i metodama vojnih operacija. Vidimo kako je znanstveni i tehnološki napredak pokrenuo kotač povijesti i na bojno polje doveo tehnologije koje će najvjerojatnije biti odlučujuće u ovom ratu Tko će brže svladati te tehnologije – demokratski svijet ili svijet tiranije – ovisi o nama…
- Rat su resursi i vrijeme. Ako tehnologije smatramo resursima, iz raznih razloga, ni Ukrajina ni Rusija neće ih moći samostalno ovladati u bliskoj budućnosti. To znači da jedini izlaz može biti povećanje količine ljudskih resursa uključenih u neprijateljstva. Istovremeno, tehnologija će čekati hrabre i sposobne njome ovladati. Tko njima ovlada, riješit će pitanje globalne sigurnosti. Teško je reći kako će se situacija razvijati u budućnosti. Samo je jedno sigurno jasno – tiranima će stalno trebati rat za unutarnju upotrebu kao sredstvo za održavanje vlasti. Ostatak svijeta mora izgraditi pouzdanu zaštitu od njih. Danas, više nego ikada, u Ukrajini se pronalaze načini preživljavanja i stvaraju tehnologije. Ali iz očitih razloga, ne mogu ih skalirati. S druge strane, naši partneri imaju resurse, ali nema praktičnog polja na kojem bi ih testirali. Samo zajedno ćemo moći učinkovito koristiti resurs, jer vrijeme više ne radi za nas. "Slijeđenje jučerašnjih pravila ratovanja neće dovesti do uspjeha danas ili sutra. Spoznaja toga može spasiti mnoge živote. Moramo se početi nositi s posljedicama novih pravila ratovanja." Preuzeo sam ovaj citat od umirovljenog američkog generala Stanleya McChrystala. A onda je izgovorio ove riječi: "Inače ćemo svi ostati daleko iza." A ja kažem kategorički: inače ćemo svi umrijeti.
Ti si naivan ako mislis da ce rat stati dolaskostudeni76 wrote: ↑22/07/2024 23:15 I tako bila jednom jedna velika zemlja Ukrajina.....
Jbg ovako se prodaju zemlje za više ciljeve. Trump mladji je već počeo sa ismijavanjem Ukrajinaca. Fino su se borili al ispade da je Putko ipak pametniji bio iza kulisa sa dovođenjem pravih igrača na vlast. Lijepo je bilo živjeti u zadnjih 70ak godina, taj mirni period će biti mizeran u istoriji čovječanstva. Doba osvajanja slijedi.
Rusi se nisu miješali u američke ratove zadnjih 40 godina, vrijeme je da im se Trump oduži.
Gorbenko: Držali smo pojas na sjeveru Harkovske oblasti, uz liniju državne granice. Naš lijevi bok bio je akumulacija Travyanske, desni bok je išao uz rijeku Seversky Donetsk. Širina od 44 kilometra. U ovoj zoni nalazila su se četiri bataljuna. Dva moja regularna bataljuna su nekoliko mjeseci bila kod Kremine, na prvoj crti. 415. bataljun 23. brigade došao je nakon borbi u području Bahmuta, gdje je bio ozbiljno potučen od strane neprijatelja. Četvrti je bio 172. bataljun Teritorijalne obrane (Vinica), koji se do tada uopće nije borio, odnosno nije imao iskustva. Najviše osoblja bilo je u bataljunu iz Vinice, popunjenost je bila nešto više od 70%. Dva moja bataljuna bila su popunjena 60%, a 415. bataljun 50%. Istodobno, kadrovska struktura bataljuna TO takva je da nemaju teško naoružanje. Najsnažnije vatreno sredstvo je minobacač 82 mm. Bataljun ima vod sa dva minobacača i to je to. Takvi bataljuni, neopremljeni, bez teškog naoružanja, dočekali su masovno granatiranje i neprijateljsku ofenzivu 10. svibnja ujutro. Kao pojačanje smo dobili pet topova i tri tenka. Dakle, jedan tenk trebalo je da pokriva 15 kilometara fronte.
- Obaviješteni smo o ruskoj ofenzivi u travnju. Dobili smo informaciju o stvaranju udarne, ofenzivne grupe neprijatelja. To su konstatirali i obavještajci i naše zračno izviđanje. Letjeli smo u neprijateljski teritorij 25-30 kilometara. Praktički nismo bili ometani elektroničkim ratovanjem. Vidjeli smo gomilanje opreme, ljudstva, vatrene moći i njihova područja napredovanja. Prikupili smo, obradili i podijelili te podatke s višim zapovjedništvom. Vojni vrh je znao da u slučaju ofenzive moja brigada ne može uzvratiti, da nas nema dovoljno za držanje linije u takvoj ofenzivi. Da pojasnim, od formiranja brigade, pet naših bataljuna imalo je zadaće odvojeno od vodstva brigade. Do tada, kao zapovjednik, nisam mogao u punom sastavu voditi svoju brigadu.
- Do tog 10. svibnja brigada je savjesno izvršavala borbene zadaće. Čak i odvojeni, naši su bataljuni prošli kroz Donjecku i Lugansku regiju, bitke u Bahmutu, Kremini i Serebrjanskoj šumi. U Bahmutu se moj bataljon borio s ljudima iz 93. brigade. Imamo pet Heroja Ukrajine, nažalost, posthumno. Tijekom borbi u Bahmutu, bataljun je izgubio tri zapovjednika četa koji su poginuli na borbenim položajima. Odlikovano je više od 300 ljudi. Mene kao zapovjednika boli što su događaji od jednog dana doslovno pokvarili sliku brigade. Štoviše, meni su pripisani i problemi na smjeru Vovčansk, a to nije bilo moje područje odgovornosti…
- Mi smo držali smjer Lipci, Gliboke, Staritsija. Rekli su da smo „dopustili neprijatelju da se probije u pravcu Vovčanska" i da smo "napustili svoje položaje i pobjegli". Bataljuni su činili sve moguće i nemoguće. Ali jednostavno je nerealno držati frontu kada imate 6-8 ljudi po kilometru. Konstantno sam slao zahtjeve za popunu ljudstvom, oružjem i streljivom. Istodobno smo ukazivali da su zapovijedi koje dobijamo nerealne za provedbu raspoloživim snagama i sredstvima. Kad su već postojale informacije o stvaranju ofenzivne skupine, barem jedna mehanizirana pukovnija - tisuću i pol ljudi - trebala je ući u područje.
- 42. brigada zauzela je drugu liniju, 5 km iza mojih bataljuna na jednom boku i 8-10 km na drugom. I tu se događa nešto neobjašnjivo. Počinje ofenziva punog opsega. 125. brigada krvari, negdje gubi teren, povlači se, manevrira, a 42. brigada koja stoji iza nas, ne pomaže nam ni mehaniziranim ni tenkovskim postrojbama. Dakle, prvog dana, borbena 42. brigada stoji na drugoj crti i ne intervenira, uključuje se tek drugog dana, kada je počela bitka za selo Lukjanci.
- Kakve sam rezerve imao? 30-40 ljudi. Prvog dana izgubili smo Strileche, Pylne, Borysivka – to su sela koja su bila praktički na državnoj granici. Izgubili smo i Ohirtseve, a onda se moje desno krilo povuklo do granice sela Starytsia. Tu smo zaustavili neprijatelja, tu smo imali pripremljenu liniju obrane. Na ovoj crti borbe traju i danas.
- Na kraju tog prvog dana, primio sam najmanje tri zapovijedi za vraćanje položaja – od Harkovskog operativnog zapovjedništva, od Horticije i od Generalštaba. Pa kako? Neka mi Kijev i Generalštab jasno naznače kako da povratim pozicije? Za to moram imati snage i sredstva, moram imati rezerve. U najmanju ruku, radi se o jurišnim postrojbama, kao i oklopnoj tehnici i dovoljnoj količini topništva. Tada je moguće stvoriti uvjete za protunapad. I treće, jedan od glavnih uvjeta je da neprijateljske rezerve moraju biti potisnute. To zna svaki poručnik. No, naš vojni vrh se boji za svoje guzice pa mi u pretposljednjoj točki poručuju da ću biti kažnjen ako ne ispunim ovu zapovijed i da me čeka kazneni postupak…
- Naš vojni vrh iz nekog razloga zahtijeva obranu po principu "ni koraka nazad". Možda postoje trenuci u kojima je to potrebno, ali zaboravljamo da postoji takva vrsta manevara kao što je povlačenje. To je situacija u kojoj zapovjednik u određenoj fazi bitke odluči spasiti ljude i povući se. Povlači se, zaustavlja neprijatelja na određenoj crti i priprema uvjete za protunapad. Iz nekog razloga, svako naše povlačenje se tretira kao zločin. Znam za mnoge slučajeve kada se doslovce odmah pokreću kazneni postupci protiv pojedinih zapovjednika četa, bataljuna i brigada. U našem slučaju kazneni postupci pokrenuti su već 11. svibnja prije podne! Od 10. do 15. svibnja brigada je još vodila borbe, ja sam rukovodio akcijama, ali u ovo vrijeme SBI već počinje udarati mene, moje časnike, podčinjene, vojnike...15. svibnja stigla je naredba da me se razriješi dužnosti.
- Stigla je naredba da četiri bataljuna koja su bila pod mojim zapovjedništvom predam u druge brigade. Nakon toga su se fokusirali na sva ta ispitivanja. Onda su sve moje postrojbe prešle u 92. brigadu. Odnosno, uzeli su mi sve. Zatim je stigla zapovijed: zapovjedništvo brigade mora se preraspodijeliti na jedan od poligona na zapadu Ukrajine. Međutim, šef SBI-a traži da se zbog dalje istrage gotovo 30 časnika na čelu sa zapovjednikom brigade ostavi u Harkivu. Kao taoci! Zamislite, rat je u tijeku, puno je problema, nema dovoljno časnika, a cijelo vodstvo brigade sjedi gotovo dva tjedna i ništa ne radi u Harkovu…Za mene, kao zapovjednika brigade, to je, iskreno, bilo ponižavajuće. Ono što me najviše vrijeđa: u ožujku sam napisao izvješće da sastav 125. brigade TO nema dovoljno snaga, sredstava, naoružanja i da se mora popuniti. Međutim, ostavili su nas takve...
Treba ljude pustiti da žive u sa svojim zabludama i da ih tetoše.apsidejzi wrote: ↑23/07/2024 04:30Ti si naivan ako mislis da ce rat stati dolaskostudeni76 wrote: ↑22/07/2024 23:15 I tako bila jednom jedna velika zemlja Ukrajina.....
Jbg ovako se prodaju zemlje za više ciljeve. Trump mladji je već počeo sa ismijavanjem Ukrajinaca. Fino su se borili al ispade da je Putko ipak pametniji bio iza kulisa sa dovođenjem pravih igrača na vlast. Lijepo je bilo živjeti u zadnjih 70ak godina, taj mirni period će biti mizeran u istoriji čovječanstva. Doba osvajanja slijedi.
Rusi se nisu miješali u američke ratove zadnjih 40 godina, vrijeme je da im se Trump oduži.
Trumpa. Ukrajina ce se i dalje nastaviti braniti a amerika ce i dalje pomagati. Evropa pogotovo. Ukri su ratovali drugu polovinu 2023e i Q1 2024 bez da su ameri ista poslali. Bilo je zajebano al su ipak uspjeli da se odbrane. Rusija je izgubila ovaj rat.
