Gdje na more? - 2018, 2019, 2020, 2021, 2022, ... 2057, 2058

[Sid the sloth]

Glavni razlog je sto su poslovi u prosjeku postali vise intelektualni a manje fizicki pa se na poslu sjedi puno vise nego prije.
Drugi je vjerovatno dostupnost svakakve hrane (nezdravije) dok tad i nije bas bilo tako.

[Entropio]

Bolje da ljulja nego da zulja.

[moimoi]

Prije se mesina zderala jednom-dvaputa sedmicno? Duplo manje porcije su bile, fastfood nije postojao, slatko se jelo tek toliko da zasladis, coca-cola i sl se pila za rodjendan/novu,preradjena hrana sa pojacivacima ukusa gotovo da nije ni postojala osim pasteta, mesnog dorucka i hrenovki, vise se kretalo i zivotinje se nisu tovile.

Ovo danas je posljedica svega toga.
Kada kazu umiru zbog stresa?? Kakvog ba stresa.. prijasnje generacije su prezivjele dva rata, a vise od pola zivota nisu imali dovoljno hrane. Sve je do zderancije i izobilja.

[banjaluka078]

Prije se mesina zderala jednom-dvaputa sedmicno? Duplo manje porcije su bile, fastfood nije postojao, slatko se jelo tek toliko da zasladis, coca-cola i sl se pila za rodjendan/novu,preradjena hrana sa pojacivacima ukusa gotovo da nije ni postojala osim pasteta, mesnog dorucka i hrenovki, vise se kretalo i zivotinje se nisu tovile.

Ovo danas je posljedica svega toga.
Kada kazu umiru zbog stresa?? Kakvog ba stresa.. prijasnje generacije su prezivjele dva rata, a vise od pola zivota nisu imali dovoljno hrane. Sve je do zderancije i izobilja.

Meso se nije jelo samo kad se pravila pita bez mesa ili grah. Fast-food je u vidu crvenih kioska s hot-dogom i pomfritom bio na sve strane, kao i ćevapdžinice koje su bile naša brza hrana, u kolu su stavljali kocku šećera "da istjeraju sodu", kolač se pravio svake nedjelje i trajao bar do četvrtka.

Ono u čemu je ogromna razlika...tad smo se kretali, sad ne. Djecu voze i u vrtić i u osnovnu, a u srednju idu javnim prevozom ako ih ne voze. Stariji se voze i do lokalne pekare po hljeb i na kafu i do teretane u kojoj onda nešto kao trče na traci da bi se kretali.

Mi se ne trošimo, u tome je najveća razlika. Ljudi ne prave ni onih 5000 koraka, a kamoli 10 hiljada. Kod mene se omladina s 4. na 2. sprat spušta liftom, o penjanju da i ne govorim. Srasli za stolice.

Ko je pješak ili na biciklu, posmatra se kao ludak ili kokuz.

[moimoi]

Prije se mesina zderala jednom-dvaputa sedmicno? Duplo manje porcije su bile, fastfood nije postojao, slatko se jelo tek toliko da zasladis, coca-cola i sl se pila za rodjendan/novu,preradjena hrana sa pojacivacima ukusa gotovo da nije ni postojala osim pasteta, mesnog dorucka i hrenovki, vise se kretalo i zivotinje se nisu tovile.

Ovo danas je posljedica svega toga.
Kada kazu umiru zbog stresa?? Kakvog ba stresa.. prijasnje generacije su prezivjele dva rata, a vise od pola zivota nisu imali dovoljno hrane. Sve je do zderancije i izobilja.

Meso se nije jelo samo kad se pravila pita bez mesa ili grah. Fast-food je u vidu crvenih kioska s hot-dogom i pomfritom bio na sve strane, kao i ćevapdžinice koje su bile naša brza hrana, u kolu su stavljali kocku šećera "da istjeraju sodu", kolač se pravio svake nedjelje i trajao bar do četvrtka.

Ono u čemu je ogromna razlika...tad smo se kretali, sad ne. Djecu voze i u vrtić i u osnovnu, a u srednju idu javnim prevozom ako ih ne voze. Stariji se voze i do lokalne pekare po hljeb i na kafu i do teretane u kojoj onda nešto kao trče na traci da bi se kretali.

Mi se ne trošimo, u tome je najveća razlika. Ljudi ne prave ni onih 5000 koraka, a kamoli 10 hiljada. Kod mene se omladina s 4. na 2. sprat spušta liftom, o penjanju da i ne govorim. Srasli za stolice.

Ko je pješak ili na biciklu, posmatra se kao ludak ili kokuz.

Generacije 1950 i starije? Kakvi fastfoodovi tada? Mesinu izobilju mozda jedino kod onih koji su imali svoju stoku.
Meni su ba govorili kada trazim slatko-uzmi jabuku! A kamo li nijima?!

[elk]

Dobro to.
A gdje cemo na more?

[kB27]

Glavni razlog je sto su poslovi u prosjeku postali vise intelektualni a manje fizicki pa se na poslu sjedi puno vise nego prije.
Drugi je vjerovatno dostupnost svakakve hrane (nezdravije) dok tad i nije bas bilo tako.

Slabo koji posao je danas intelektualan, ali da, vise se sjedi.

[kB27]

Ono u čemu je ogromna razlika...tad smo se kretali, sad ne. Djecu voze i u vrtić i u osnovnu, a u srednju idu javnim prevozom ako ih ne voze. Stariji se voze i do lokalne pekare po hljeb i na kafu i do teretane u kojoj onda nešto kao trče na traci da bi se kretali.

Mi se ne trošimo, u tome je najveća razlika. Ljudi ne prave ni onih 5000 koraka, a kamoli 10 hiljada. Kod mene se omladina s 4. na 2. sprat spušta liftom, o penjanju da i ne govorim. Srasli za stolice.

Ko je pješak ili na biciklu, posmatra se kao ludak ili kokuz.

Bas sam nedavno gledao video na temu istrazivanja koliko bi prosjecno koraka u toku dana zdravo dijete trebalo napraviti da se nastavi zdravo razvijati. Ne sjecam se egzaktnog broja, koji naravno ovisi i o godinama, ali cifra je tipa 15.000-20.000 koraka. To naravno podrazumijeva sve, od koraka u transportu do koraka u igri i svega ostalog. Estimacija je da u USA dijete napravi 10 puta manje koraka nego sto je potrebno.

Da, ja "muku mucim" sa ljudima koji zele da me "odbace" poslije kafe, rucka, druzenja, kada odem nekome u goste pjeske i slicno. Ono, sa dozom sazalijevanja, nizu se ponude da "ne moram kuci pjeske".

[banjaluka078]

Generacije 1950 i starije? Kakvi fastfoodovi tada? Mesinu izobilju mozda jedino kod onih koji su imali svoju stoku.
Meni su ba govorili kada trazim slatko-uzmi jabuku! A kamo li nijima?!

Ja sam iz sedamdesetih. Meni je mama govorila to za jabuku, a majka krišom davala palačinku ili bar šnitu namazanu pekmezom, slatka je bilo.
Nismo imali svoju stoku, mesa smo imali, ili su starci nabavljali one 1/4 preko sindikata (plus kartone pilića) ili su s nekim popola klali tele ili kravu, pa u "škrinju" ili sušanu.

[banjaluka078]

Bas sam nedavno gledao video na temu istrazivanja koliko bi prosjecno koraka u toku dana zdravo dijete trebalo napraviti da se nastavi zdravo razvijati. Ne sjecam se egzaktnog broja, koji naravno ovisi i o godinama, ali cifra je tipa 15.000-20.000 koraka. To naravno podrazumijeva sve, od koraka u transportu do koraka u igri i svega ostalog. Estimacija je da u USA dijete napravi 10 puta manje koraka nego sto je potrebno.

Ne znaju ni hodati ni trčati, a da ne spominjem preskakanje ograde ili penjanje na drvo.

[moimoi]

Generacije 1950 i starije? Kakvi fastfoodovi tada? Mesinu izobilju mozda jedino kod onih koji su imali svoju stoku.
Meni su ba govorili kada trazim slatko-uzmi jabuku! A kamo li nijima?!

Ja sam iz sedamdesetih. Meni je mama govorila to za jabuku, a majka krišom davala palačinku ili bar šnitu namazanu pekmezom, slatka je bilo.
Nismo imali svoju stoku, mesa smo imali, ili su starci nabavljali one 1/4 preko sindikata (plus kartone pilića) ili su s nekim popola klali tele ili kravu, pa u "škrinju" ili sušanu.

I ja sam iz sedamdesetih. Ne pikam nasu generaciju.. nase generacije sada padaju k’o kruske, jer smo vec imali “svega”.
Pitaj starce koliko su oni cesto mesa imali na tanjuru kao klinci.
Kolaca etc. Moja stara meni pricala da je tudje zvake iz pjescanika kupila kao mala pa je uvalja u secer da “povrati ukus”

[konektovan]

Neyporedivo danas imamo svega vise..

[Horke]

Nevjerovatno koliko zdraviji ljudi nego danas.

To i ja uvijek pomislim kad gledam stare slike, ali životni vijek nam govori drugačije. Od sedamdesetih se u Hrvatskoj životni vijek povećao za skoro deset godina.

Da, osim sto polovina populacije tih posljednjih desetak godina provede kao teski bolesnik sa nultim kvalitetom zivota. A nerijetko vec i od 40ih ili 50ih godina zivota imaju medicinsko stanje koje im znacajno ogranicava mogucnosti i umanjuje kvalitet zivota. Prije je bio sok kada neko umre od srcanog udara u 40im godinama. I to ne 50 godina prije, cak prije 20 godina se to nije tako cesto desavalo. Danas je to standard, ako ih nema i vise nego mnogo starijih ljudi.

Dovoljno je osvrnuti se oko sebe - koliko ljudi u 50im ili 60im godinama zivota je vec prezivjelo mozdani/srcani udar, ima koronarni bypass, zamijenjene srcane zaliske ili barem ugradjen stent, koliko ih je na terapiji za dijabetes i/ili visok pritisak, itd. Sto ljudima u sedamdesetim, a pogotvo ranije, nije bilo tako lako dostupno.


Ne bih se usudio spekulirati bez da detaljnije istrazim, ali nisam siguran da li statistike zivotnog vijeka uzimaju u obzir iseljavanje stanovnistva, prijevremenu smrt (poput ratova i slicno) i ostalo. Ako ne uzimaju, vjerujem da se veliki dio "napretka" krije upravo u tome.



Kako god, prosjecan šezdesetogodišnjak je sigurno bio drasticno vitalniji prije 50 godina nego danas. Isto vrijedi i za bilo koju zivotnu dob, izuzev, mozda, ekstremno starih ljudi kojih tada nije bilo puno. Ako zanemarimo njihov broj u apsolutnom smislu, i prosjecan osamdesetogodisnjak je tada bio vitalniji nego njegov vrsnjak danas.

Imas li neka zvanicna istrazivanja ili statistike koje potkrepljuju ove tvrdnje?

Evo prostim googlanjem:

Posljednjih 15-tak godina prisutan je pozitivan trend smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti ukupno u Hrvatskoj, što je izraženije za cerebrovaskularne bolesti, nego za ishemijsku bolest

https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologi ... e-bolesti/

Anegdotalno:

Moj pradeda umro u 34. godini (nepoznat uzrok smrti).
Moj deda umro u 54. Godini, od srca.
Moja mama u 40. Pocela uzimati terapiju za visok pritisak, eno ima 71, u zdravlje, bez umanjenja kvalitete zivota, svake godine putuje avionom, ima vlastiti vrt i brine o njemu (i deda je bio vrlo aktivna osoba).
Ja sam takodjer sa 40 zaduzila terapiju za visok pritisak. Imam troje maloljetne djece i pratim ih bez problema.

Broj srcanih se smanjio, jer su medicina i farmacija napredovala. I mama i ja imamo istu dijagnozu kao deda. To sto mi danas imamo vise informacija o smrti mladjih osoba je sto su informacije dostupnije, sto je prije bilo smrti nepoznatog uzroka (zanemoco i umro), sto se ljudi nisu pregledali i dijagnostika nije postojala.

Slike koje gledate su slike manekenki. Ne znam kakvi su ljudi bili oko vas, ali ja znam da su ljydi sa 40 izhledali daleko starije od danasnjih ljudi. Dragisa Popadic, prototip jugoslovenskog covjeka, je u seriji bolji zivot imao oko 40. Danas tako izgledaju ljudi sa 60+.

[kB27]

To i ja uvijek pomislim kad gledam stare slike, ali životni vijek nam govori drugačije. Od sedamdesetih se u Hrvatskoj životni vijek povećao za skoro deset godina.

Da, osim sto polovina populacije tih posljednjih desetak godina provede kao teski bolesnik sa nultim kvalitetom zivota. A nerijetko vec i od 40ih ili 50ih godina zivota imaju medicinsko stanje koje im znacajno ogranicava mogucnosti i umanjuje kvalitet zivota. Prije je bio sok kada neko umre od srcanog udara u 40im godinama. I to ne 50 godina prije, cak prije 20 godina se to nije tako cesto desavalo. Danas je to standard, ako ih nema i vise nego mnogo starijih ljudi.

Dovoljno je osvrnuti se oko sebe - koliko ljudi u 50im ili 60im godinama zivota je vec prezivjelo mozdani/srcani udar, ima koronarni bypass, zamijenjene srcane zaliske ili barem ugradjen stent, koliko ih je na terapiji za dijabetes i/ili visok pritisak, itd. Sto ljudima u sedamdesetim, a pogotvo ranije, nije bilo tako lako dostupno.


Ne bih se usudio spekulirati bez da detaljnije istrazim, ali nisam siguran da li statistike zivotnog vijeka uzimaju u obzir iseljavanje stanovnistva, prijevremenu smrt (poput ratova i slicno) i ostalo. Ako ne uzimaju, vjerujem da se veliki dio "napretka" krije upravo u tome.



Kako god, prosjecan šezdesetogodišnjak je sigurno bio drasticno vitalniji prije 50 godina nego danas. Isto vrijedi i za bilo koju zivotnu dob, izuzev, mozda, ekstremno starih ljudi kojih tada nije bilo puno. Ako zanemarimo njihov broj u apsolutnom smislu, i prosjecan osamdesetogodisnjak je tada bio vitalniji nego njegov vrsnjak danas.

Imas li neka zvanicna istrazivanja ili statistike koje potkrepljuju ove tvrdnje?

Evo prostim googlanjem:

Posljednjih 15-tak godina prisutan je pozitivan trend smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti ukupno u Hrvatskoj, što je izraženije za cerebrovaskularne bolesti, nego za ishemijsku bolest

https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologi ... e-bolesti/

Anegdotalno:

Moj pradeda umro u 34. godini (nepoznat uzrok smrti).
Moj deda umro u 54. Godini, od srca.
Moja mama u 40. Pocela uzimati terapiju za visok pritisak, eno ima 71, u zdravlje, bez umanjenja kvalitete zivota, svake godine putuje avionom, ima vlastiti vrt i brine o njemu (i deda je bio vrlo aktivna osoba).
Ja sam takodjer sa 40 zaduzila terapiju za visok pritisak. Imam troje maloljetne djece i pratim ih bez problema.

Broj srcanih se smanjio, jer su medicina i farmacija napredovala. I mama i ja imamo istu dijagnozu kao deda. To sto mi danas imamo vise informacija o smrti mladjih osoba je sto su informacije dostupnije, sto je prije bilo smrti nepoznatog uzroka (zanemoco i umro), sto se ljudi nisu pregledali i dijagnostika nije postojala.

Slike koje gledate su slike manekenki. Ne znam kakvi su ljudi bili oko vas, ali ja znam da su ljydi sa 40 izhledali daleko starije od danasnjih ljudi. Dragisa Popadic, prototip jugoslovenskog covjeka, je u seriji bolji zivot imao oko 40. Danas tako izgledaju ljudi sa 60+.

Nemam istrazivanja ili statistike, niti smatram da ih za ovako kompleksnu materiju jednostavno (ili uopce moguce) uraditi metodama kojim se uobicajelno rade statisticke analize ili istrazivanja. Samo neki od jednostavnih primjera zasto:
- svako istrazivanje/analiza koje ukljucuje dob ljudi su u startu iskrivljeno, zbog cinjenice da se danas u vecini slucajeva rodjenje covjeka evidentira unutar mjesec dana; dok, sto se dalje u proslost ide, taj podatak je za nase pretke sve manje pouzdan (roditelji su nam mooozda ispravno upisani, ako su zivjeli u gradu ili iole blizu gradu; dede/nane i dalje vec u prosjeku sa 2-3-4 godine zakasnjenja)
- spomenute su kardiovaskularne bolesti - definicija kardiovaskularnih bolesti u 20, 30, 50, ili 100 godina toliko se izmijenila da je potpuno nerelevantno govoriti poredjenju statistike kardiovaskularnih bolesti prije 70 godina (dokumentovanoj na bazi tada vazecih definicija i dijagnoza) i statistike "istih" bolesti danas; sve to je prilicno novo, svakodnevno se otkrivaju nove stvari, postojece redefiniraju, ono sto se nekada smatralo da pripada jednoj grupaciji bolesti danas pripada drugoj, ili su razovojem medicine manje specificne bolesti dalje diferencirane i karakterizirane kao druge, nerijetko potpuno nove bolesti


Anegdotalni primjeri koje navodis su prilicno slicni i onim u mojoj porodici. Ukratko, od trenutno zivih, niko preko 45-50 godina nema da je zdrav, preciznije da nema terapiju koju ce uzimati do kraja zivota. Moj prethodni post je vise bio u smjeru da su ljudi bili zdraviji, a danas ih savremena medicina cini zdravijim.

Postoji realna sansa da je tvoj pradeda imao bolest koju bi moderna medicina drzala pod kontrolom jos 34 godine. Postoji realna sansa da bi tvoj deda zivio jos 20 da mu je ugradjen koronarni bypass i da je nastavio piti adekvatnu terapiju. Postoji realna sansa da bi tvoja mama, gluho bilo, zivjela do 44. da je zivjela u doba kada je zivio tvoj pradjed, odnosno da hipertenziju ne drzi pod kontrolom lijekovima. Slicno i za tebe, ali hvala Bogu i hvala napretku medicine pa nije tako.

Skoro isto u mojoj porodici, a evo ne mogu se sjetiti nikoga starijeg od 45 godina da nema dijagnozu i terapiju koja mu ostaje do kraja zivota. To su, u najboljem slucaju, tihe ubice - ako ne budu uzimali terapiju (ili, kao u slucaju nasih predaka, koji uglavnom niti su imali dijagnozu niti su imali terapiju) steta ce doci na naplatu za 5-10 godina i dovidjenja. I nije zgoreg napomenuti da su medju njima slucajevi kojim je medicina i moderna dijagnostika najprije spasila zivot, a onda terapijom i produzila: mozdani udar, srcani udar i koronarni bypass, srcani udar i ugradnja stenta, hipertenzija i adekvatna terapija, dijabetes i adekvatna terapija, i slicno.


Progresija medicine, dijagnostike i farmacije uspjesno prati, u nekim stvarima i "prestize" (dok je u nekim drugim dostigla plato i pocinje da kaska) to koliko smo iz decenije u deceniju mi kao ljudi manje zdravi. Govorim o zdravlju "dok ne zatreba doktor", kasnije vise nisi zdrav kao zdrav covjek vec si "zdrav" kao sinergija covjeka i dostupnih medicinskih sredstava.


Za mene osoba koja se ne moze popeti 3 sprata pjeske, ili se popne sa dusom u nosu, nije zdrava. Kao ni osoba koja ne moze potrcati 2 kilometra. Kao ni osoba koja ima 40kg viska. Kao ni osoba koja ima 40kg misica viska. Ali ovo je nerelevantno za prethodnu diskusiju.

[kB27]

Slike koje gledate su slike manekenki. Ne znam kakvi su ljudi bili oko vas, ali ja znam da su ljydi sa 40 izhledali daleko starije od danasnjih ljudi. Dragisa Popadic, prototip jugoslovenskog covjeka, je u seriji bolji zivot imao oko 40. Danas tako izgledaju ljudi sa 60+.

Izgled je - izgled. Pogotovo izgled lica i koze. Moze imati korelaciju sa zdravljem covjeka, ali mnogo cesce ne mora.

Necu pocinjati na temu njege koze/tijela, kozmetike, preparata i cijele te industrije. Samo cu navesti dvije stvari:
- Koliko su nasi nane/dede i stariji od njih vremena provodili vani, na suncu, izlozeni suncevom zracenju, obavljajuci manje ili vise teske fizicke poslove, a koliko je to slucaj danas? Livada se kosila od jutra do sutra sa peskiricem na glavi, danas se ni u 09:00 ujutro od zgrade do auta ne izlazi bez SPF kreme, sesirica i suncanih naocala (karikiram, i neka je tako - treba se cuvati)
- Uzmi fotografije, ili jos bolje ako imas priliku uzivo upoznati, mlade ljude danasnjice koji zive u regionima gdje su ekstremno izlozeni suncu, a nativno ne pripadaju tom podrucju; primjer - izrael. Ja sam upoznao grupu ljudi od oko 25 godina (+/- koja godina, ne previse vazno) kojim, posebno djevojkama/zenama, koza izgleda kao da imaju barem 20 godina vise. Nije rijec o jadu i bijedi, vec o izuzetno imucnim ljudima koji sebi mogu priustiti bilo sta, ali ne mogu protiv prirode. Koza, neprilagodjena tako jakom suncu, ni uz sve moguce preparate nije mogla biti sacuvana i ti ljudi su naborani kao da imaju 20-30 godina vise. Izvana izgleda tako, iznutra po svemu sto sam mogao vidjeti zdravi ko drijen.

[Domaci izdajnik]

Meso se nije jelo samo kad se pravila pita bez mesa ili grah. Fast-food je u vidu crvenih kioska s hot-dogom i pomfritom bio na sve strane, kao i ćevapdžinice koje su bile naša brza hrana, u kolu su stavljali kocku šećera "da istjeraju sodu", kolač se pravio svake nedjelje i trajao bar do četvrtka.

Ono u čemu je ogromna razlika...tad smo se kretali, sad ne. Djecu voze i u vrtić i u osnovnu, a u srednju idu javnim prevozom ako ih ne voze. Stariji se voze i do lokalne pekare po hljeb i na kafu i do teretane u kojoj onda nešto kao trče na traci da bi se kretali.

Mi se ne trošimo, u tome je najveća razlika. Ljudi ne prave ni onih 5000 koraka, a kamoli 10 hiljada. Kod mene se omladina s 4. na 2. sprat spušta liftom, o penjanju da i ne govorim. Srasli za stolice.

Ko je pješak ili na biciklu, posmatra se kao ludak ili kokuz.

Meso se uvijek količinski jelo u BL, otkad ja znam za sebe. Ćevapi, bureci, peciva su sastavni dio mog života od najranijeg djetinjstva. Ono, nije bilo uvijek 136 vrsta salama na ponudi, bilo ih je 10-tak, ali je bilo...

Što se tiče hodanja, narod je postao lijen i pretvorio se u prave dembelane Većina djecu u vrtić da može bi autom uvezla, stane po lijepom vremenu na trotoar ispred ulaza, ne dao Bog dragi napraviti 20 koraka sa parkinga pored... Mene mati za ruku vodila u vrtić kada bi kretala na posao, to je bila sasvim normalna stvar, a danas od djece prave betere od malih nogu...

Jbt kad se sjetim mi ko klinci od 16-17 godina naduvamo veliki čamac kod Zelenog mosta, uprtimo ga i pjehe skroz do Šehera da bi se spuštali Vrbasom...Današnjim omladincima kad bi to predložio mislili bi da si malouman

[xPaco1337]

Možda glupo pitanje, ali da li treba međunarodna vozačka kad se ide u HR ? Također u pitanju je rent a car pa predpostavljam da treba zeleni karton ?

[moimoi]

Možda glupo pitanje, ali da li treba međunarodna vozačka kad se ide u HR ? Također u pitanju je rent a car pa predpostavljam da treba zeleni karton ?

Za eu zeleni karton vise je treba.
A ni internacionalna vozacka ti ne treba. Samo da vazi

[Limited Sky]

Planiram pocetkom augusta u Drač, je li neko bio u zadnje vrijeme da podijeli iskustva
Prihvataju li eure ili tamo mijenjati KM/EURO u Lek

[Karikaturist]

Nungwi plaza je definitivno raj na zemlji.
Toplo ali ne prevruce, voda preugodna. Ljudi opusteni i nasmijani.

[moimoi]

Ima li pijeska po zubima, kosi i u gacama?

[ElRe]

[konektovan]

Planiram pocetkom augusta u Drač, je li neko bio u zadnje vrijeme da podijeli iskustva
Prihvataju li eure ili tamo mijenjati KM/EURO u Lek

Ma karticom mozes placati sve.ne mjenjaj nista..

[Naslovnica]

Spoiler

Show

Nungwi plaza je definitivno raj na zemlji.
Toplo ali ne prevruce, voda preugodna. Ljudi opusteni i nasmijani.

Ima li grčeva?

[Vox_liberi]

Planiram pocetkom augusta u Drač, je li neko bio u zadnje vrijeme da podijeli iskustva
Prihvataju li eure ili tamo mijenjati KM/EURO u Lek

Ma karticom mozes placati sve.ne mjenjaj nista..

Ne plaćaj ništa karticom, upisu veći iznos na terminal i deru te tako redovno. Žena išla prije 2 sedmice i nekoliko puta im se desilo? Samo euri i leke