SDA JE SA BAKIROM POSTALA POLITIČKO DRUŠTVO DVA LICA: I dok je tako, za sve je bolje da ostane tamo gdje je, u opoziciji!
Izetbegović junior je spalio odavno sve mostove prema SAD-u i EU. State Department ga proziva u svom izvještaju o BiH, stranački kadrovi su na američkoj crnoj listi, u Bruxellesu nema koga nazvati.
Koliko je tužna, toliko je i nepobitna činjenica da je Stranka demokratske akcije (SDA) glavna opozicijska snaga u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini. Stranka na čijem je čelu i dalje Bakir Izetbegović tako nas podsjeća da je posebno političko prokletstvo živjeti u državi u kojoj je opozicija gora od loše vlasti.
Za trenutnu vladajuću koaliciju sastavljenu od trojke, HDZ-a i SNSD-a se ne može reći da su neka sreća, ali jednako tako nema sumnje da je konstelacija vlasti u kojoj bi na mjestu trojke bila SDA sigurno bila gora opcija od aktualne.
Kako to izgleda kada SDA vlada – najbolje se vidi na sudbini Fadila Novalića, dugogodišnjeg premijera Vlade FbiH, koji trenutno odrađuje zatvorsku kaznu zbog malverzacija u vezi s kupovinom respiratora. Nekompetencija, uhljebljivanje, korupcija, kriminal, nacionalizam, primitivizam – to je SDA na vlasti.
Sada kada su u opoziciji ostaju im samo nekompetencija, nacionalizam i primitivizam, čime su definitivno gori od trojke.
Glavni razlog jadnog stanja SDA je njen lider Bakir Izetbegović, kojem se očito ne da previše baviti opozicijskim radom. Ili bilo kakvim radom, čini se. Izetbegović junior je, otkako su završile postizborne spletke o sastavljanju vladajućih većina – u kojima je SDA izgubila zahvaljujući i intervenciji visokog predstavnika Christiana Schmidta – izgleda odlučio biti na permanentnom godišnjem odmoru.
S vremena na vrijeme se pojavi u javnosti (zadnji put na komemoraciji u Srebrenici, što jednostavno ne smije preskočiti), naročito ako ga okolnosti natjeraju (kao kada je njegov pulen Novalić osuđen na zatvor), ponekad objavi nekakvu fotografiju na društvenim mrežama (nedavno je pozirao sa starim jaranom Erdoganom), rijetko da nekakav intervju ili izjavu i – to je to. Bakir is taking it easy, rekli bi Amerikanci. Odmara. Ne da mu se.
Izetbegović se baš i ne bavi previše unutarstranačkim odnosima, od toga je digao ruke nakon zadnjeg stranačkog kongresa, kada je potvrđena njegova dominacija u SDA.
Uostalom, svi koji su mu se protivili su ili otjerani ili sami otišli. Današnja SDA je potpuno Bakirova SDA. To se vidi i po nedavnom kaosu u mostarskom ogranku stranke, u kojem su se frakcije javno isposvađale, a što se tiče šefa stranke, čiji je posao da presječe u takvim situacijama, Bakir se nije htio previše miješati. Brigo moja, pređi na drugoga.
KATASTROFALNA KADROVSKA RJEŠENJA
O tome kako funkcionira SDA pod Izetbegovićem juniorom i njegovom Lady Macbeth svjedočio je nehotice početkom godine u podcastu notornog Stava Edin Ramić, 49-godišnji potpredsjednik stranke, koji svoj uspon može zahvaliti Bakiru. Ramić izgleda uopće nije shvaćao koliko su njegove priče o sukobima unutar stranke i osvajanju pozicija moći koje provode različite frakcije razotkrile da je SAD prvenstveno klijentelistička stranka, oko koje se ljudi okupljaju da bi nešto ušićarili.
Nema tu nekakvih ideala, vizija, ideala, pa ni komunalne politike, sve je samo gola korist. To je SDA nakon devet godina Bakira Izetbegovića na njenom čelu.
Što se tiče odgovora na pitanje što je SDA u tom periodu učinila dobroga za BiH, kojom je do prije dvije godine vladala, odgovor je – ništa. A Bakir Izetbegović još manje. Dapače, on je laganjem i petljanjem u vezi bosanskohercegovačke tužbe protiv Srbije državi BiH nanio štetu!
Katastrofalni su bili i Izetbegovićevi kadrovski izbori, od već spomenutog Novalića, preko Bisere Turković kao ministrice vanjskih poslova, pa do Ramiza Salkića, kao glavnog čovjeka za entitet Republika Srpska.
To samo pokazuje koliko je SDA pod Izetbegovićem juniorom kadrovski osiromašila. SDA je doslovno poglupila od 2015. godine. Alija je mogao računati na prave doktore znanosti i profesore fakulteta,jednako kao Sulejman Tihić, dok se Bakir pak oslanja na kadrove s diplomama iz Travnika, te pripadajućim intelektualnim kapacitetom i poštenjem.
Kada je, pak, riječ o međunarodnim odnosima, Izetbegović junior je spalio odavno sve mostove prema SAD-u i EU. State Department ga proziva u svom izvještaju o BiH, stranački kadrovi su na američkoj crnoj listi, a i ponekad je – opravdano! – na meti američke ambasade u Sarajevu. U Bruxellesu Bakir nema koga nazvati, nema uopće poznanstva ni prijatelje u središtu Europske unije.
U SE, NA SE I PODA SE
Toliko o tome koliko je SDA zainteresirana za ulazak BiH u EU. Bakir se očajnički drži Erdogana i dalje od toga ne uspijeva dobaciti. Nema potrebnu komunikacijsku vještinu niti sposobnost šarmirati, kakvu je imao Alija u kontaktu sa strancima.
Ipak, postoji jedna dobra stvar u vezi Izetbegovića juniora kao lidera SDA: podsjeća nas svaki dan da je njegov prethodnik Sulejman Tihić bio politički gorostas dejtonske BiH.
Mirni čovjek iz Bosanskog Šamca, koji je u ratu prošao pravu torturu u srpskim logorima, a ne sjedio u sefu Centralne banke, znao je kako budućnost ovisi o dogovoru, dok je Bakir odlučio kako je lakše svađati se.
Pritom u tome jezičavom Dodiku nije ni do koljena, pa je skoro uvijek bio poražen. Tihić je pak izbjegavao verbalne okršaje s Dodikom, tjerajući ga upornošću i staloženošću na postizanje dogovora.
Mudri Tihić je od SDA htio napraviti multinacionalnu narodnjačku stranku, Bakir Izetbegović je od SDA napravio klijentelističko-koruptivnu mrežu. Za vrijeme Tihića lice SDA u Sarajevu bio je slavni operni pjevač Ivica Šarić, danas je to Haris Zahiragić.
Sve to su “zasluge” Bakira Izetbegovića. SDA je najveća politička organizacija u BiH, ali ispražnjena od bilo kakve politike, uključujući i onu državotvornu. Jedino čime se ta stranka i njen predsjednik zapravo bave su oni sami. U se, na se i poda se – to je Bakirova SDA. I dok je tako, za sve je bolje da ostane tamo gdje je, u opoziciji.
(TBT, Valtert, Autor: Godan Duhaček)
