Povezat ću kasete sa pismima. VIše "truda" je potrebno uložiti da nekome napišemo pismo nego eMail. Pogotovo ako je pisano naliv-perom. Isto tako puno više truda je potrebno da se nekome napravi miks pjesama na kaseti nego snimi CD ili USB stick. To znači da vam mora biti veoma stalo do osobe kojoj pišete pismo ili pravite miks na kaseti, ili ako to neko vama uradi, toj osobi morate biti veoma važni. U suprotnom, ne bi uložila toliki trud.
Pisma su posebna priča. Na pismima vam može ostati suza (kap krvi kao u romantičnim romanima

) ako vam je nešta izazvalo emociju dok ste pisali, može vam zbog te emocije zadrhtati ruka šta će se vidjeti, možete uložiti poseban trud pa pisati krasopisom, kaligrafski itd. Sve to govori osobi kojoj pišete puno, jednako onoliko, ako ne i više, nego same riječi koje ste napisali.
Da ne ulazim u osjećaj strepnje, nestrpljenja, slatkog straha koji nas obuzima kada nekome napišemo pismo i očekujeno odgovor. Gledamo svaki dan u sandučić ili se pitamo hoće li poštar danas pozvoniti. Ima u tome nešta lijepo.
Te stare tehnologije, koliko god apsurdno izgledalo da neka tehnologija može imati ovo šta ću reći, imaju neku osjećajnost, romantičnost, humanizam itd koji ne postoje u digitalnim oblicima. Digitalni oblici su, jednom riječju, bezosjećajni.
Izgleda kao da se osjećam starim? Aha.