Pa bas zato aklimatizacija.
Zao mi je covjeka. Nazalost na ovoliki broj takmicara, ovakve stvari su "normalne". Drugi maraton u 14 dana, sta reci. Osim ako nije neki trkac ultra distanci, nema sanse da se oporavio od prethodnog i nije mogao biti "zdrav" ni na startu u Londonu. Ali bez zezanja, 24 u Londonu je "prohladno" u poredjenju sa 24 u Sarajevu ili Mostaru ako grije sunce. Tako da okriviti vrucinu za ono sto se desilo je samo medijski clickbait.
Jednostavno je, ako se ne zelis dovesti u opasnost i/ili pruziti maksimum performansi na utrci, trening mora ukljucivati specificnosti utrke; ako je utrka maraton, ne mozes za nju trenirati tri puta sedmicno po 45 minuta; ako je utrka po vrucini, ne mozes trenirati samo na idelnih 7 stepeni kada pucas intervale "ko od sale"; ako je utrka na sjevernom polu ne mozes trenirati ljeti u Mostaru; ako trail utrka ukljucuje 3700m+ elevacije, ne mozes trenirati na Vilsonovom; bla bla bla.
Nazalost znam previse ljudi koji ovako zamrze trcanje ili neku od varijanti/disciplina, ili ne daj Boze narusi svoje zdravlje... Poput "I ran a marathon without training" heroja, koji nakon tog youtube-inspirisanog poduhvata sa gadjenjem potrce i na autobus

, ili istrci maraton, prijavi trail utrku sa bruku elevacije i treba mu dvostruko vise vremena za istu distancu, nakon cega slijedi "jebo te trail, nikad vise"

, trenira na traci za trcanje cim padne kisa ili se temperatura spusti ispod 10 stepeni, dodje na Unusual Marathon i dobije upalu pluca, slijedi "jebo ovo, nikad vise"

, trenira cijelo ljeto u 6 ujutro prije posla, prijavi Sarajevski cener u julu na 30+ stepeni i kad dodje utrka "bjezi necu ja ovo"

, itd.
Nazalost ove primjere ne lupam iz glave, za svaki znam bar po jednu osobu. Utrka koja bi trebala biti "praznik" svakom trkacu, motivacija da mjesecima trenira prije i odskocna daska da mjesecima trenira poslije, pretvori se u event nakon kojeg se mnoge trkacke "karijere" zavrse zbog lose uspomene.