Ateista wrote: ↑21/05/2024 14:31
darius_maximus wrote: ↑21/05/2024 13:59
Ateista wrote: ↑21/05/2024 13:47
Nismo se razumjeli, objasnio sam vec da ne govorim o samoubistvu i depresiji, za to potpuno razumijem da se ne moze tek tako lako prepoznati, ljudi kriju kako se osjecaju i to moze tinjati u covjeku dugo dok se ne odluci na samoubistvo, znao sam i licno par osoba za koje nikad ne bi covjek rekao da ce to uraditi.
Govorim o hladnokrvnom ubistvu djeteta, mislim da je to nesto puno drugacije od depresije i samoubistva, mislim da se tu mora vidjeti da nesto nije u redu kad je neko sposoban za tako nesto.
Kako ćeš prepoznati nekoga ko je spreman ubiti vlastito dijete?
Pa nisu psihopate kao u filmovima.
To su (uglavnom) naizgled sasvim uobičajeni ljudi, nasmijani i uljudni, dok se nešto ne desi.
Pa u ratovima je uvijek bruku primjera u kojima naizgled normalni ljudi čine zvjerstva, jer se napokon ne moraju pretvarati.
Opet, nakon rata, čovjek bi rekao ne znaju se hljeba najesti, kada opet moraju glumiti pred društvom.
Ne kazem ja da cu prepoznati - ovaj ce ubiti svoje dijete. Samo kazem, ko dobro poznaje takve osobe, znaci bliski ljudi a ne neki usputni prolaznici, moraju vidjeti da sa tom osobom nesto nije u redu i da se upali neki alarm za pomoc. Mislim da nije toliki problem to sto ljudi ne vide problem, to se jako cesto jasno vidi, vec je problem sto se ocigledni problemi ignorisu i stavljaju pod tepih, plus sto je neko vec pomenuo potpuno pogresan nacin tretiranja tih problema (sihire, saljevanje strave, hodze i slicne narodne metode lijecenja psihickih oboljenja) umjesto da se takvi upute na prava mjesta. Puno je oko nas takvih ljudi koji su tempirane bombe, samo se to ignorise i onda kada se nekom pojavi okidac desi se ovo sto se desi. Ne tvrdim da se kod svakog moze vidjeti problem i da se svaki ovaj slucaj moze prevenirati, sigurno je da ne moze, samo hocu da kazem da je kod nas previse ignorisanja psihickih problema, kako od strane pojedinaca za svoje psihicko zdravlje tako i od strane bliskih osoba, i da bi se dobrom edukacijom ljudi. plus boljim reakcijama zdravstvenih radnika moglo ovo znatno smanjiti. Kod reakcija, prvenstveno mislim na procjenu mladih od strane skolskih psihologa, prosvjetnih radnika i slicno, jer to su stvari koje se trebaju rjesavati na vrijeme.
Miješamo babe i žabe.
Sociopata/psihopata nema "problem", nema se šta vidjeti, niti se to dešava preko noći.
Ljudi to imaju u sebi, odrastaju, uče kako da se ponašaju u društvu i to je to.
Kako ćeš za čovjeka koji je uvijek bio takav reći "eh, ovdje sada treba obratiti pažnju i potražiti pomoć"?
Druga stvar je depresija, samoubistvo, itd.
Tu možeš vidjeti da se razvija, da se osoba drugačije ponaša u odnosu na npr. prošlu godinu, itd.
Za depresiju postoje i lijekovi, može se nešto uraditi.
Sociopati/psihopati ne možeš dati tabletu da mu bude bolje.
Realno, za njih i ne znaš dok se javno ne otkriju.
Većina ih nikada neće napraviti problem, što dodatno otežava situaciju.
Recimo, da otkriješ sociopatske/psihopatske tendencije kod djeteta, šta da uradiš?
Da mu vežeš zvono, jer to čim se pročuje niko se živ neće htjeti družiti s njim (čime će se sigurno samo pogoršati situacija), ili da ga pokušaš nekako integrisati, da ne dođe do daljnjeg razvoja?
Ne možeš ga zatvoriti u zatvor za nešto što nije uradio i možda nikad ni neće uraditi.
Sad zamisli sva ta pitanja, samo još u našoj mahali.