Autizam Bosna i Hercegovina

[dr_Evil]

Nama su susedi kupili brvnaru pored vikedice
Reko super mlada fina porpdica ista kola
Slicni poslovi...al su bogatiji...skromni
Poso ja gore da sepozdravim...kad mali poce vikati onaku dreku nisam nikad cuo kao da mu deru kozu sledja

Samo se vratio...ono je pakao

Vjerovatno Tourettov sindrom. Taj je pravo zeznut. Neke forme autizma nisu ni primjetne niti posebno strasne za roditelji, ali bas taj jeste. NIje lako gledati, a samo oni znaju kako im je.

[haubica_i_to_teshka]

Naporan si.

Ako je meni namijenjeno.
Nemas potrebu za takvim odgovorom. Pisemo o zdravlju,a kada je to u pitanju (narocito djeca) tolerancija za prepucavanje,etc je nula(0) ( bar kad sam ja u pitanju).

Samo sam skrenuo paznju,bez losih namjera (vidi prvu recenicu :”da ne bi bilo zabune”) .
Ados terapija ne postoji (znam jer mi je u opisu posla ).
Aka ne zbog tebe, onda zbog drugih forumasa koji citaju temu, da ne bi bili zbunjeni ni trazili od teraputa tu vrstu terapije.

Iisto tako znam sta znaci pogresna dijagnoza i sa kakvim se sve problemima kasnije susrecu.

Mazda si se pogresno izrazio, opet,nije razlog za onaj komentar.,a ako vec nekog “reklamiras” onda nemoj davati info bez pokrica.

Pozdrav!

[Sanjarko]

Nama su susedi kupili brvnaru pored vikedice
Reko super mlada fina porpdica ista kola
Slicni poslovi...al su bogatiji...skromni
Poso ja gore da sepozdravim...kad mali poce vikati onaku dreku nisam nikad cuo kao da mu deru kozu sledja

Samo se vratio...ono je pakao

Vjerovatno Tourettov sindrom. Taj je pravo zeznut. Neke forme autizma nisu ni primjetne niti posebno strasne za roditelji, ali bas taj jeste. NIje lako gledati, a samo oni znaju kako im je.

Zar nije Turetov sindrom tikovi i ono kad opsuju nesto i slicno nesto tako?

[dr_Evil]

Nama su susedi kupili brvnaru pored vikedice
Reko super mlada fina porpdica ista kola
Slicni poslovi...al su bogatiji...skromni
Poso ja gore da sepozdravim...kad mali poce vikati onaku dreku nisam nikad cuo kao da mu deru kozu sledja

Samo se vratio...ono je pakao

Vjerovatno Tourettov sindrom. Taj je pravo zeznut. Neke forme autizma nisu ni primjetne niti posebno strasne za roditelji, ali bas taj jeste. NIje lako gledati, a samo oni znaju kako im je.

Zar nije Turetov sindrom tikovi i ono kad opsuju nesto i slicno nesto tako?

Jeste, ali istovremeno i deranje, ili bilo sta nekontrolirano. Fora kod autizma je sto se vise ne prica o autizmu kao pojedinacnoj bolesti nego o spektru. Rijetko dolazi samo jedna dijagnoza, recimo da ti neko kaze imas samo aspergerov sindrom.

Znaju cesto da kazu samo spektar, ili ti daju podijeljenu dijagnozu npr turetov, aspergerov sindrom, adhd.

Sto ce reci, ne znaju, ali se trude koliko mogu iz ono malo znanja sta danasnja medicina ima.

[Sanjarko]

Vjerovatno Tourettov sindrom. Taj je pravo zeznut. Neke forme autizma nisu ni primjetne niti posebno strasne za roditelji, ali bas taj jeste. NIje lako gledati, a samo oni znaju kako im je.

Zar nije Turetov sindrom tikovi i ono kad opsuju nesto i slicno nesto tako?

Jeste, ali istovremeno i deranje, ili bilo sta nekontrolirano. Fora kod autizma je sto se vise ne prica o autizmu kao pojedinacnoj bolesti nego o spektru. Rijetko dolazi samo jedna dijagnoza, recimo da ti neko kaze imas samo aspergerov sindrom.

Znaju cesto da kazu samo spektar, ili ti daju podijeljenu dijagnozu npr turetov, aspergerov sindrom, adhd.

Sto ce reci, ne znaju, ali se trude koliko mogu iz ono malo znanja sta danasnja medicina ima.

Ma ja imam vjerujem Asperger sindrom ili neki HFAS [high functional autism syndrome ili specter], a vremeno se dalo na Sizofreniju mozda ali blazi neki oblik nje, ali kazu da je i za Asperger i HFAS ili HFA [high functional autism] normalno da se ima ponekad ispada kao sta ih ja imam, cak i halucinacija.

Ja samo zadnji put sam mozda imao halucinacije kod relapsa kad sam bolnice zavrsio kad je ovo sranje u Gazi krenulo i kad je Dodik prijetio da ce tad staviti policiju i zandameriju i slicno u isto vrijeme kad i sranje u Gazi.

Moguce da sam pogresno dijagnosticiran, i nazalost mi svaki put povecavaju terapiju iako djeluje. Zadnji put sam 3 godine OK bio, a oni povecali x3 puta vise terapiju, sad su smanjili na x2 puta.

Jos ako imam i Narkolepsiju mozda, kod nje je zna se desiti kao pojava Insomnija, i svaki put kad mi je relaps bio i kad sam bolnice zavrsio, sam imao Insomiju po dan ili dva, cak i po 3-4 dana maksimalno.

[black]

Meni je gospođa iz privatne klinike Vitalis u Mostaru kazala kako je prvi korak ka potencijalnom utvrđuivanju da li dijete ima autizam je pregled kod defektologa, mada je možda bolje krenuti od pedijatra, ali nekog iskusnog. Čujem mišljenja da je bolje izbjegavati novu geneaciju doktora, nisu pouzdani. Nakon tog pregleda, po potrebi, dijete se dalje šalje na mostarsku sveučiličnu klinuku, jer na njoj se primjenjuje ADOS terapija.

Druga privatna klinika u Lukacici ima neuropedijatra koji svaki mjesed dolazi kod njih, ali se terminiu moraju zakazati unaprijed.
Tako je i sa privatnom kliniku centar za majku i dijete, oni rade ovaj ADOS-2 TEST. Ista vam je situacija, doktor je iz Beograda, i morate se naručiti.

Evo vam i linkova.

https://avpediatric.ba/

https://centarzamajkuidijete.com/opserv ... ma-ados-2/

nisam prije ulazio na temu ..
bas sam ti htio preporuciti SKB Mostar i ADOS

ADOS omogućava standardiziranu procjenu komunikacijskih vještina, interakcije, igre i općeg ponašanja, te strukturirano kodiranje djeteta. Protokol se primjenjuje za djecu sa svim neurorazvojnim poremećajima, kao što su intelektualna onesposobljenost, poremećaji u ponašanju, pamćenje u učenju, poremećaj pozornosti i hiperaktivnost, autizam, nerazvijen govor i slično. Rana dijagnostika je ključna – poručuju iz Centra Los Rosales, u kojem brinu o djeci s poremećajima iz autističnog spektra.

doktorica koju pominjete mogla bi biti mr. sc. Ana Boban Raguž, dr. med. spec. Neuropedijatar
cuo sam i za prof.dr Alma Dizdarević

prvog kvalificiranog analitičara ponašanja (QBA) u Bosni i Hercegovini, koja je inače redovni profesor na užoj oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Primenjena analiza ponašanja (ABA) je popularan pristup intervencije za osobe sa invaliditetom, naročito za malu djecu sa autizmom.

[Nalla]

Haubica je dobro napisao “da ne dodje do zabune”!

ADOS nije terapija, i ko ga može obaviti.


ADOS je test.

U našem slučaju je obuhvatio:
-istraživanje i praćenje ponašanja
-razvojne procedure (Bayley III test)
-procedure specifične za testiranje autizma ( Q-chat, ADI-R, ADOS-2, Modul-1)
-klinički upitnik (SDQ)


Dalje, mi živimo autizam 6 godina, svake godine radimo psihološku opservaciju da vidimo koliko napredujemo, i gdje stopamo.
Na nalazima se ne navodi autizam.

Nek me lyff ispravi, ako ima informaciju da je taj psiholog certificirani ADOS dijagnostičar sto je potvrdila dijagnozu autizma.

Do danas nemam informaciju da ADOS iko obavlja u Sarajevu.


Navela sam kako ide da ukoliko ikom zatreba da ne luta, nego da zna kako će.
Odakle početi.

Svak zna najbolje kako će za svoje dijete.

[dr_Evil]

Ma ja imam vjerujem Asperger sindrom ili neki HFAS [high functional autism syndrome ili specter], a vremeno se dalo na Sizofreniju mozda ali blazi neki oblik nje, ali kazu da je i za Asperger i HFAS ili HFA [high functional autism] normalno da se ima ponekad ispada kao sta ih ja imam, cak i halucinacija.

Ja samo zadnji put sam mozda imao halucinacije kod relapsa kad sam bolnice zavrsio kad je ovo sranje u Gazi krenulo i kad je Dodik prijetio da ce tad staviti policiju i zandameriju i slicno u isto vrijeme kad i sranje u Gazi.

Moguce da sam pogresno dijagnosticiran, i nazalost mi svaki put povecavaju terapiju iako djeluje. Zadnji put sam 3 godine OK bio, a oni povecali x3 puta vise terapiju, sad su smanjili na x2 puta.

Jos ako imam i Narkolepsiju mozda, kod nje je zna se desiti kao pojava Insomnija, i svaki put kad mi je relaps bio i kad sam bolnice zavrsio, sam imao Insomiju po dan ili dva, cak i po 3-4 dana maksimalno.

Pa dobro za osobe za aspergerom obicno kazu da su visoko funkcionalne(high functional), ako pored njega nema neka druga dijagnoza. Sto ce reci da osoba ili dijete moze ici u skolu, i uz pomoc zavrsiti istu, te moguce ostvariti se na nekom radnom mjestu. Nisko funkcionalna bi bila da ne mozes ici u skolu, problemi sa spavanjem, wc-om itd. Poteskoce visoko funkcionalnih autista su obicno socijalne prirode, to jest tesko naci prijatelja ili partnera za fuk.

Dosta djece sa autizmom ima problema sa spavanjem i uspavljivanjem pa im se propisuje melatonin. Ako imas narkolepesiju onda se propisuje neki drugi lijek koji je mislim baziran na metadonu. Nisam doktor, samo malo vise upucen, tako da uzmi sa rezervom sve sta pisem. Ali znam pouzdano da dosta ljudi kojima je bila dijagnoza "narkolepsija", i uzimali su metadon(ne znam kako se zove lijek ali je slican sastav), danas doktori ih skidaju sa toga i dijagnoziraju im ADHD. Samo ebi ga, opet izgleda zavrse na istom lijeku.

[dr_Evil]

Haubica je dobro napisao “da ne dodje do zabune”!

ADOS nije terapija, i ko ga može obaviti.


ADOS je test.

U našem slučaju je obuhvatio:
-istraživanje i praćenje ponašanja
-razvojne procedure (Bayley III test)
-procedure specifične za testiranje autizma ( Q-chat, ADI-R, ADOS-2, Modul-1)
-klinički upitnik (SDQ)


Dalje, mi živimo autizam 6 godina, svake godine radimo psihološku opservaciju da vidimo koliko napredujemo, i gdje stopamo.
Na nalazima se ne navodi autizam.

Nek me lyff ispravi, ako ima informaciju da je taj psiholog certificirani ADOS dijagnostičar sto je potvrdila dijagnozu autizma.

Do danas nemam informaciju da ADOS iko obavlja u Sarajevu.


Navela sam kako ide da ukoliko ikom zatreba da ne luta, nego da zna kako će.
Odakle početi.

Svak zna najbolje kako će za svoje dijete.

Izvini ako sam direktan, ali zasto ne navode autizam, jel zbog toga sto vise ne zelite ili sto oni nisu sigurni?

Prijatelj je imao iskustvo u Tuzli gdje ga je doktor direktno pitao nesto kao "da li zelite da ga obiljezimo odmah ili cete cekat", oni su imali srecom putovnice pa odmah razgulili na mrski sjever europe sa malim. Kad mi je to pricao izgubio sam ono malo vjere u BH drustvo koje sam imao.

[Sanjarko]

Ma ja imam vjerujem Asperger sindrom ili neki HFAS [high functional autism syndrome ili specter], a vremeno se dalo na Sizofreniju mozda ali blazi neki oblik nje, ali kazu da je i za Asperger i HFAS ili HFA [high functional autism] normalno da se ima ponekad ispada kao sta ih ja imam, cak i halucinacija.

Ja samo zadnji put sam mozda imao halucinacije kod relapsa kad sam bolnice zavrsio kad je ovo sranje u Gazi krenulo i kad je Dodik prijetio da ce tad staviti policiju i zandameriju i slicno u isto vrijeme kad i sranje u Gazi.

Moguce da sam pogresno dijagnosticiran, i nazalost mi svaki put povecavaju terapiju iako djeluje. Zadnji put sam 3 godine OK bio, a oni povecali x3 puta vise terapiju, sad su smanjili na x2 puta.

Jos ako imam i Narkolepsiju mozda, kod nje je zna se desiti kao pojava Insomnija, i svaki put kad mi je relaps bio i kad sam bolnice zavrsio, sam imao Insomiju po dan ili dva, cak i po 3-4 dana maksimalno.

Pa dobro za osobe za aspergerom obicno kazu da su visoko funkcionalne(high functional), ako pored njega nema neka druga dijagnoza. Sto ce reci da osoba ili dijete moze ici u skolu, i uz pomoc zavrsiti istu, te moguce ostvariti se na nekom radnom mjestu. Nisko funkcionalna bi bila da ne mozes ici u skolu, problemi sa spavanjem, wc-om itd. Poteskoce visoko funkcionalnih autista su obicno socijalne prirode, to jest tesko naci prijatelja ili partnera za fuk.

Dosta djece sa autizmom ima problema sa spavanjem i uspavljivanjem pa im se propisuje melatonin. Ako imas narkolepesiju onda se propisuje neki drugi lijek koji je mislim baziran na metadonu. Nisam doktor, samo malo vise upucen, tako da uzmi sa rezervom sve sta pisem. Ali znam pouzdano da dosta ljudi kojima je bila dijagnoza "narkolepsija", i uzimali su metadon(ne znam kako se zove lijek ali je slican sastav), danas doktori ih skidaju sa toga i dijagnoziraju im ADHD. Samo ebi ga, opet izgleda zavrse na istom lijeku.

Hvala na komentaru i izdvojenom vremenu za komentar, imam ja problema tih sta si naveo, najgori problem su mi refleksi i sto sam spor, ismijavali me prije nekad kad sam bio dijete i momcic, znas kako ide, sipljo i slicno.

Citam i educiram se po ovom pitanju sto vise jer trazim sebi lijeka ali ne da izlijecim ovo sranje od bolesti jer je to tesko i skoro pa nemoguce, nego da zalijecim ovu bolest koliko toliko, tako da nemam da se izrazim nuspojava ovoga svega sta imam.

Ali ja jos i funkcionisem koliko toliko kako ima nefunkcionalnih s Sch ili Autizmom ili Narkolepsijom.

Nazalost sistem ovdje je los, nije katastrofalan ali je los, i tesko ce mi ovo bilo ko pomoci da rijesim, jer ni vremena nemaju, previse pacijenata imaju, a i smjenjivaju mi se stalno u bolnici psihijatri.

Kaze ovaj dugogodisnji u CZMZ psihijatar da me u turbe treba staviti ili ubaciti, ne znam kako tacno ide ta izreka. On je jedini koji se ne mijenja, ali covjek nije dobro, imao infarkt i u penziji je i preopterecen s pacijentima pa nema dovoljno vremena da mi se koliko toliko malo vise posveti.

[Nalla]

Mislim da je iz razloga o kojem evo pisemo- nedostatak ADOS testiranja koji je jedini validan - na osnovu kojeg se dijagnosticira koji je to poremećaj u ponašanju iz “spektra”, jer njih ima jako puno.

Svi urade svoju opservaciju, daju mišljenje da postoji odstupanje, poteškoća u govoru, pažnji, motorici, sluhu, vidu, senzorici, ponašanju… … Itd. i onda uputu dalje- djecijem psihijatru.

Možda se opet neko javi, ko ima drugačije iskustvo, vise znanja…

[dr_Evil]

Mislim da je iz razloga o kojem evo pisemo- nedostatak ADOS testiranja koji je jedini validan - na osnovu kojeg se dijagnosticira koji je to poremećaj u ponašanju iz “spektra”, jer njih ima jako puno.

Svi urade svoju opservaciju, daju mišljenje da postoji odstupanje, poteškoća u govoru, pažnji, motorici, sluhu, vidu, senzorici, ponašanju… … Itd. i onda uputu dalje- djecijem psihijatru.

Možda se opet neko javi, ko ima drugačije iskustvo, vise znanja…

Zao mi je cuti, i nadam se da ce se sistem poboljsati uskoro. Ovakva bi procedura bila na mrskom sjeverozapadu, roditelji ili vrtic nakon sto vide da nesto nije kako treba prvo kontaktiraju pedagosko-psiholoski zavod, oni su zaduzeni da naprave kartu djeteta to jest dobre i lose osobine u odnosu na prosjek svog uzrasta i onda defektolog radi na tome, koliko sam shvatio da taj dio funkcionise i kod nas u nekoj mjeri. Ovaj pedagoski zavod ne postavlja dijagnoze niti imaju ljude za takvo nesto.

Ako problem ne nestaje, onda se kontaktira psihijatrijska poliklinika za djecu i mlade. Vrtic, roditelji i ovaj gore navedeni zavod dobiju karte koje moraju popuniti i onda se na osnovu bodovanja krece dalje u proces. Psihijatar ce posmatati dijete u vrticu 3-4 sata, obaviti razgovor sa roditeljima, i na kraju posmatrati dijete u bolnici 1-2 kroz igru. Takodjer se radi ispitavanje elektrodama zbog mogucih epilepsija.

Dakle citav proces traje 10-ak sati, dobije se dijagnoza, i onda se ponovo vrati onom zavodu sa uputama kako postupati sa djetetom. Roditelji dobiju obuku koja obicno traje 4-5 dana.

Sta ja znam, jedan dio djece ima neke nafake od defektologa(kad se zna dijagnoza), jedan dio ima nafake od lijekova. 3 sam godine gledao jednog klinca kako vristi svaki put kad bih otvorio vrata vrtica, i taman sto je zavrsavao nekako pred ljeto prisao mi je i kaze "kako si", nije mi nista u rodu, mali je iz afrike rodom, ali sam zaplakao bio.

[haubica_i_to_teshka]

Ma ja imam vjerujem Asperger sindrom ili neki HFAS [high functional autism syndrome ili specter], a vremeno se dalo na Sizofreniju mozda ali blazi neki oblik nje, ali kazu da je i za Asperger i HFAS ili HFA [high functional autism] normalno da se ima ponekad ispada kao sta ih ja imam, cak i halucinacija.

Ja samo zadnji put sam mozda imao halucinacije kod relapsa kad sam bolnice zavrsio kad je ovo sranje u Gazi krenulo i kad je Dodik prijetio da ce tad staviti policiju i zandameriju i slicno u isto vrijeme kad i sranje u Gazi.

Moguce da sam pogresno dijagnosticiran, i nazalost mi svaki put povecavaju terapiju iako djeluje. Zadnji put sam 3 godine OK bio, a oni povecali x3 puta vise terapiju, sad su smanjili na x2 puta.

Jos ako imam i Narkolepsiju mozda, kod nje je zna se desiti kao pojava Insomnija, i svaki put kad mi je relaps bio i kad sam bolnice zavrsio, sam imao Insomiju po dan ili dva, cak i po 3-4 dana maksimalno.

Sanjarko
Na pocetku,izvinjenje sto ce biti malo duzi post,gramatika,rijecnik …ne zamjeri plaho(kao dijete sam otisao iz Sa pa mi Bosanski nije bas kako bi trebao),al’ se nadam da ces razumijeti (bar nesto haha) da nisam bezze tipkao.
Pokusat cu najjednostavnije sto mogu iz licnog iskustva da ti malo prikazem/priblizim sa “druge strane” da bolje razumijes nneke stvari.

Nazalost,medicina sve vise i vise postaje biznis.”HIPOKRATOVA ZAKLETVA”,moral,etika se zanemaruje.
Najvise ispastaju pacijenti, mada i struka i te kako ima posljedice.
Medicina kao i druge nauke,stalno napreduje,usavrsava,nova saznanja…Neke stvari koje su bile uobicajene prije par god danas su prevazidjene,nova saznanja mijenjau pristup,terapiju i samo dijagnozu.I tu dolazi do konflikta medju ljekarima,neki ne zele da prihvate nove metode /saznanja,sto iz sujete,sto zbog raznih lobiranja,etc.Postoji mnogi “programi”,pa “prepisuju” jedni od drugih,osporavanja,ili davanje laznih info/statistika kako program pomaze pacijentima/klijentima.Svega se tu “nakupi”.

Najvaznnija je edukacija,profesionalno usavrsavanje.Ne znam kako u BiH funkcionise (iz saznanja koje4 imam,veoma lose).
Iz mog iskustva:
Svake godine se obnavlja dozvola za rad sa pacijentima.Moram imati odredjeni broj sati u radu sa pacijentima, odredjeni broj sati na prof usavrsavanju (seminari,konferencije,radionice..),zatim broj sati rada “za drzavu”.Ako ispunis te uslove, posaljes nadleznim, oni odobre, platis i mozes nastaviti sa radom.Bez toga ti je onemogucen rad.
Za ljekara je najvaznije uspostaviti pravilnu dijagnozu da bi mogao propisati adekvatnu terapiju.
Pacijentu ne bi treba biti vazan sam naziv dijagnoze(sifra),nego pravilna terapija,da djeluje/nema negativnih popratnih pojava (ili su minimalne).

Tu moze doci do konflikta izmedju ljekara i pacijenta. Dodje ti pacijent kaze u stilu: “ja sam cuo od tog ima tu dijagnozu,radio je tu terapiju super se osjeca,ili u drugom slucaju ne pomaze mu.Ili ja sam “proguglao”
Istina je da su ljekari “malo vise” sujetni (nekada sa razlogom,nekad ne) reaguju na svoj nacin,kako ko.Neko ce pokusati objasniti pacijentu kako smo svi razliciti ,razlicito djelujemo na medikamente da ako su slicni simptomi ne znaci da je ista dijagnoza,drugi ce reagovati u stilu,sto si meni dosao kad sve znas i tako ce se postaviti u daljnjem radu sa pacijentom”.
Isto vazi i za pacijente,neki ce shvatiti,neki ne.
I tu je izgubljen najvazniji segment razumijevanje i saradnja izmedju ljekara i pacijenta.Ako nema te saradnje/razumijevanja, zaboravi,odmah trazi drugog,ne gubi vrijeme.
Savjetava bih ti da se ne bavis sa tim da sam sebi(primijetio sam) das dijagnozu,samo se vrtis u krug.
imas vec iskustva koji medikamenti ti odgovaraju,koji ne,a sam naziv dijagnoze/sifre,zaboravi,ostavi psihijatru,mora nesto napisati da te “vodi”.Naravno da ces reagovati ako napise “osmi mjesec trudnoce, trudnoca bez problema” (salim se malo).
Olaksat ces i sebi i njemu.

Kada bih gledao kriterije/simptome za uspostavljanje dijagnoze,sad bih sam sebi najmanje 10 dijagnoza pritefterio.

Na kraju,samo malo nesto o sizofeniji vrstama,podvrstama sa kojim drugim poremecajima/ bolestima je,,ili moze biti povezano (genetika.etc)
sizofenija,sizofeniorni poremecaj,sizoafektivni poremecaj.
Onda subbtipovi,koji se mogu mijenjati vremenom(paranonidni,neorganizovani,rezidualni,katatonicki..)
Slijedece
Koliko traju aktivne faze simptoma.Najmanje godinu( poslije prve godine aktivnih faza):epizoda sa ili bez unutrasnjiih rezidualnim simptomima,konstantne ili poijedinacne,jesu li prominentni simptomi pozitivni ili negativni…
U medjuvremenu,laboratorijski nalazi,neurofizioloski,nnneuropsiholoski, MRI/CT…neke druge bolesti,medikamenti koje pacijent uzima…sve se to mora uzeti u obzir.
Pacijenti sa sizofenijom mogu pokazivati neurologicne znnakove( losa koordinacija pokreta, poremecena motor dinamika. Jedan od uzroka te poremecenosti moze biti zbog uzimanja antisajkotika.
Prineurolepticki znaci (kihanje, pucketanje jezikom…)isto mogu biti kao neki znakovi u kompletiranju dijagnoze
Nikotinska ovisnost je cesto povezana sa sizofenijom, onda to “povuce” emphy,ili druge pulmonarnne i srcane probleme,pa se moraju i drugi specijalisti ukljucivati…utice na duzinu terapije,ili promjenu terapije… pa gledaj koju drugu propisati u dogovoru sa tim specijalistom,uglavnom”hiljadu”novih info i onda kako sve to “uklopiti”.

Jos jednom,mani se samodijagnosticiranja,Znas sta ti odgovara kako ti organizam reaguje na odredjenu terapiju,ako odgovara idi utom pravcu ako ne,reci slobodno psihijatru.
Odmaraj,uzivaj sto vise mozes… sam si sebi najveci prijatelj!
Sve najbolje!

P.s.Izvinjavam se forumasima na uzurpiranom prostoru.

[Nalla]

Odmaraj,uzivaj sto vise mozes… sam si sebi najveci prijatelj!

Ovo treba isprintati, i zalijepiti na sva vidna mjesta po kuci.



I vezano za temu:

Uvijek ama bas uvijek dobro pazite pri odabiru terapeuta koju ce raditi s Vasim djetetom.

Najvaznije je da dijete PRVO uspostavi kontakt s terapeutom, a ne obratno.

Da se dijete poveze s terapeutom jer bez te povezanosti terapeut moze biti najbolji na svijetu, ali napredak ce izostati.

[Sanjarko]

@haubica_i_to_teshka hvala na komentaru ali ja tražim sebi lijeka, da zaliječim koliko god se može ovo i ova sranja od boleščura.

Nisam sklon postavljanju dijagnoza sam sebi, nego mi svaki put duplaju ili utrostrče dozu terapije i tako me prave totalno sve više nefunkcionalnim.

Spavam po čitav dan božiji, po 12 i više sati baš 20 godina i više i prije terapije za Sch, zato i sumnjam na Narkolepsiju.

Još me terapija za Sch uspavljuje dodatno i odoše mi refleksi od nje koje nisam nikad ni imao najbolje tj usporen sam, bio sporiji, a sad sam još vise spor.

Ne mogu ni osnovne potrebe da završim koliko spavam i koliko sam po čitav dan pospan.

Jbno uglavnom.

[haubica_i_to_teshka]

@haubica_i_to_teshka hvala na komentaru ali ja tražim sebi lijeka, da zaliječim koliko god se može ovo i ova sranja od boleščura.

Nisam sklon postavljanju dijagnoza sam sebi, nego mi svaki put duplaju ili utrostrče dozu terapije i tako me prave totalno sve više nefunkcionalnim.

Spavam po čitav dan božiji, po 12 i više sati baš 20 godina i više i prije terapije za Sch, zato i sumnjam na Narkolepsiju.

Još me terapija za Sch uspavljuje dodatno i odoše mi refleksi od nje koje nisam nikad ni imao najbolje tj usporen sam, bio sporiji, a sad sam još vise spor.

Ne mogu ni osnovne potrebe da završim koliko spavam i koliko sam po čitav dan pospan.

Jbno uglavnom.

Naravno da trebas i nemoj odustajati!!
Sa nekim ko te razumije(prvenstveno ko hoce da razumije tvoj problem/e, a strucan je, ima znanje mnogo ce ti biti lakse.
To je to sto ti spominjem taj "kontakt" to medusobno razimijevanje i postovanje sto bi se kod nas reklo:neko sa kim mozes onu prvu jutarnju kafu popiti.
Sad, sve je puno apsurda.Meni je eticki zabranjeno da pacijenta prvi pozdravim na ulici,u restoranu...Cak i sa djecom moram imati distancu.Sad zamisli, sretnom neko dijete, potrci prema meni da me zagrli ..i sta sad. po pravili.ja moram ostati "hladan" i tu bi se sva ono sto sam gradio u odnosu..pada u vodu
tako, sto se toga tice ja po nasem "ne *ebem to nego, uzmijem dijete u zagrljaj,ispricamo se....pa nek me tuze i kazne odgovorni haaah

[Sanjarko]

@haubica_i_to_teshka hvala na komentaru ali ja tražim sebi lijeka, da zaliječim koliko god se može ovo i ova sranja od boleščura.

Nisam sklon postavljanju dijagnoza sam sebi, nego mi svaki put duplaju ili utrostrče dozu terapije i tako me prave totalno sve više nefunkcionalnim.

Spavam po čitav dan božiji, po 12 i više sati baš 20 godina i više i prije terapije za Sch, zato i sumnjam na Narkolepsiju.

Još me terapija za Sch uspavljuje dodatno i odoše mi refleksi od nje koje nisam nikad ni imao najbolje tj usporen sam, bio sporiji, a sad sam još vise spor.

Ne mogu ni osnovne potrebe da završim koliko spavam i koliko sam po čitav dan pospan.

Jbno uglavnom.

Naravno da trebas i nemoj odustajati!!
Sa nekim ko te razumije(prvenstveno ko hoce da razumije tvoj problem/e, a strucan je, ima znanje mnogo ce ti biti lakse.
To je to sto ti spominjem taj "kontakt" to medusobno razimijevanje i postovanje sto bi se kod nas reklo:neko sa kim mozes onu prvu jutarnju kafu popiti.
Sad, sve je puno apsurda.Meni je eticki zabranjeno da pacijenta prvi pozdravim na ulici,u restoranu...Cak i sa djecom moram imati distancu.Sad zamisli, sretnom neko dijete, potrci prema meni da me zagrli ..i sta sad. po pravili.ja moram ostati "hladan" i tu bi se sva ono sto sam gradio u odnosu..pada u vodu
tako, sto se toga tice ja po nasem "ne *ebem to nego, uzmijem dijete u zagrljaj,ispricamo se....pa nek me tuze i kazne odgovorni haaah

[Babbuka]

Ključne stvari kod sumnje da je dijete u spektru:

1. Zajebi šuplju, sve obaveze koje možeš ostavi po strani, moraš biti BRZ i EFIKASAN!
2. Ne budi ljakse koji se boji stigme (česta pojava), pronađi što više roditelja koji su već prošli taj put, oni će ti mnogo pomoći
3. Dan rada u ranoj intervenciji je vrijedniji nego mjesec dana u kasnijoj dobi
Za one koji mogu biti u Sarajevu -----> EDUS, EDUS, EDUS
4. Potraži dobrog psihologa, trebaće ti. Valja se suočiti sa razmišljanjem o tome šta će ti biti sa djetetom kada tebe ne bude...
5. Ne stidi se voditi ga na porodična okupljanja, nastoj izgraditi bliskost između njega i druge djece unutar porodice, oni mu kasnije mogu pružiti nešto što ti nećeš moći.
6. Očekuj teške izazove da očuvaš brak. Značajan broj roditelja se rastane.
7. Traži smislen način da se riješiš frustracija. Čuvaj se poroka.

[NEOPLAN]

Evo i ja ću se javiti ovdje sa ličnim iskustvom, mislim da dosta mogu pomoći ljudima koji prolaze slično kao i mi.

Naime, dijete je rođeno 2020. godine u jeku Corona epidemije. Hitni prijevremeni porod u VII mjesecu trudnoće. Dijete bilo u inkubatoru 40tak dana. Za sve to vrijeme roditeljima, pogotovo majci nije dozvoljeno da budu uz dijete već je bilo bukvalno samo gore na klinici u inkubatoru. Sestre, doktori - prva liga zaista, ali odlukom uprave KCUS-a nije dozvoljen boravak majki uz djecu zbog rizika od Covida.

Dijete izašlo kući, uredni nalazi, uredan razvoj, osim distonije mišića za šta smo godinu dana imali fizikalne terapije. Po programu za prijevremenu djecu praćen neuropedijatrijski, sluh, vid, kardiolog, fizijatar, uho/grlo/nos, psihološka procjena na 1 godinu života - sve uredno. Prohodao sa 16 mjeseci, prva riječ se javila sa 12 mjeseci. I onda katastrofa.

Isto da je neko isključio razvoj, dijete prestalo sa govorom, kontakt očima nikakav, neodazivanje na ime, nema pokazne geste, stereotipije u nizanju igračaka, poremećaj pažnje... Tada kreće borba i tada se vidi trulost našeg sistema.

Prvi korak je pedijatar - dr. Evelina Ćehajić, dječija poliklinika Suncokret. Ona daje uputu pod dijagnozom poremećaj pažnje i preporuku psihološke obrade, defektološki pregled, neuropedijatrijska obrada.

Psiholog na KCUS - dr. Lejla Smajić, sve preporuke za nju kao doktoricu, ali je problem što je jako teško dobiti termin zbog velikog broja djece i plus što je ona klinički psiholog, tj ne radi ambulantne preglede osim za djecu koji su bila kod nje na praćenju. Termini se čekaju bukvalno mjesecima. Dijagnoza disharmoničan razvoj sa stereotipijama.

Shvatajući da je stvar ozbiljna, idemo po drugo mišljenje kod dr. Senije Tahirović. Divna gospođa koja nas je poprilično umirila, koja kaže da je to sve posljedica odvojenosti djeteta od majke tokom prvih 40 dana života, jer je to period kada djeca razvijaju bliskost sa roditeljima i te osnovne socijalne kontakte, a nažalost naš sin je odlukom menadžmenta KCUS-a tu bliskost razvijao sa inkubatorom. Ona je odbacila autizam jer je prerano za bilo kakvu dijagnozu (djetetu je 2 godine u tom momentu), te preporučuje rad sa defektologom, logopedom, neuropedijatrom i obavezno pohađanje redovnog vrtića radi socijalizacije. Također, rečeno nam je da će dijete zaostajati sa razvojem cca godinu - godinu ipo dana, što je u toj uzrasti dramatično, ali kako bude rastao da će se ta razlika sve više "topiti" i da se neće primjećivati. Ali obavezan rad sa defektologom, logopedom i neuropedijatrom. I ono što nam je naglasila jeste da ne očekujemo "linearan" razvoj jer prijevremeno rođena djeca su karakteristična po "skokovitom" razvoju, odnosno po periodima stagnacije i naglim razvojnim skokovima gdje bukvalno dijete preko noći počne neke nove stvari da primjenjuje i usvaja.

Tada kreće borba jer u ovom trulom gradu u javnom sistemu nema dovoljno defektologa i logopeda, te se sve svodi na višemjesečno čekanje na termin za prvi pregled, a onda dobiješ 1 termin njesečno što je premalo za intenzivan rad.

Potraga za privatnim terapeutima je također zamarajuća, nema termina, počnemo sa radom pa nam otkažu zbog prevelokog broja djece, odnosno nama treba 2-3 termina sedmično, oni daju 1 itd.

Tada odlazimo u EDUS na procjenu, gdje nismo uopšte bili impresionirani, jer smo stekli dojam površne procjene i neposvećnosti, jer na procjeni stoji mnogo toga što nije istina, tj. napisali su da dijete ne zna mnogo stvari koje on u suštini zna (npr crtati krugove, penjati se uz stepenice itd da ne nabrajam). Dijete dobija mjesto u njihovom programu, međutim odustali smo, jer prema onome što smo vidjeli, njihov program pravi od djece robote koji ne razmišljaju svojom glavom već rade ono što im neko nametne, i time se smanjuje intelektualni razvoj djeteta, nešto sa čim naš sin nikad nije imao problem. Nisu fleksibilni da rade na način da se prilagođavaju djeci već rade striktno po programu i robotizuju djecu. Naravno, ovo je naše negativno iskustvo, što ne znači da nekome neće pomoći.

Nakon toga dobijamo kontakt dr. Aleksandre Salamandić koja je prema mnogima najbolji dječiji psiholog u državi. Radi u kliničkom centru Foča, odlazimo na pregled, gdje nam doktorica kaže da ima elemenata autizma, ali da ne mora značiti jer je dijete premaleno za bilo kakve dijagnoze i bukvalno nam ponovi sve što nam je rekla i dr. Tahirović. Dr Aleksandra nam je rekla da ne želi da piše dijagnozu autizma, ali da nam preporučuje da stavi Autizam u opservaciji jer će nam ta dijagnoza pomoći da ostali doktori malo više obrate pažnju na dijete te da se ubrza rad sa njim jer je u suštini to jedino što njemu treba. Mi se slažemo i dobijamo takav nalaz.

Neuropedijatrijsku obradu radila je dr, Emina Vukas na KCUS, jedna fenomenalna doktorica koja je također saglasna sa dr. Aleksandrom i dr. Tahirović, te nalaže intenzivan tretman logpeda i defektologa, te redovan vrtić, s tim što je ona primijetila i senzornu neizbalansiranost djeteta te preporučuje senzornu integraciju.

Potraga za defektologom je bila zaista iscrpljujuća jer u ovom gradu se defektolozi mogu prebrojati na prste jedne ruke. Nakon par mjeseci neuspješnog traganja nalazimo u Lukavici doktoricu Natašu Trifunović, divnu ženu koja se zaista posvećuje djeci i postiže jako dobre rezultate.

Senzornu integraciju smo radili kod terapeuta Anise Mustajbašić, iz udruženja MAK. Fantastična terapeutkinja sa kojom smo imali zaista odličnu saradnju i zaista sve preporuke. Dijete je senzorno izbalansirano kroz godinu dana intenzivnog rada.

Logopedski tretman je također već dvije godine, gdje se dosta logopeda izmijenjalo iz ranije opisanih razloga. Zadnjih godinu dana dijete ide na tretman kod logopedice Selme Hadžić, ured Uči i NAuči na Dobrinji, po našem mišljenju je to najbolja logopedica u gradu, sa individualnim pristupom djeci i vrlo maštovitim metodama rada gdje se dijete potiče samostalno na govor, sa što manjim uplitanjem tehničkih pomagala (ima ih naravno ali je stava da treba dijete poticati samostalno, a tehnička pomagala su krajnja nužnost). Također, pored Selme, sa djetemo radi i mladi logoped Safet Planjac koji dolazi u kućne posjete, što nam se svidjelo jer je djetetu puno lakše da se fokusira na rad u kućnom ambijentu. Odličan logoped, vrlo posvećen.

Danas dječak ima 4,5 godine. Gotovo sve "nedostatke" smo uspjeli otkloniti. Govori, brblja, zna brojeve, slova (Abecedu i Azbuku), živahan je. Ostalo je još ono najteže, a to je da se uspostavi funkcionalni tj komunikativni govor, odnosno konverzacija, ali i to se pomalo pojavljuje. Danas se dijete vodi pod dijagnozom disharmoničnog razvoja, a intenzivan rad sa logopedima i defektologom bi trebao da se forsira do 6-te godine zbog ne daj bože razvojne regresije.

Dakle prošli smo jedan pakao našeg zdravstvenog sistema, imali smo sreću da nađemo dobre ljude, finansijski je jako skupo, ali nije nam žao, to je naše dijete i što kažu "krvi ako treba". Imali smo sreću da možemo to finansijski iznijeti, i vrlo često se uhvatim u razmišljanju kako se bespomoćno osjećaju ljudi koji nemaju tu mogućnost i osuđeni su na javni sektor u kojem nema dovoljno doktora i terapeuta i termini su rijetki. I najgore od svega je to kako jedna besmislena odluka menadžmenta KCUS-a može da, izvinite na izrazu, sjebe dijete koje je tek došlo na svijet. I takve djece u Sarajevu je more. Jer za vrijeme Covida samo je porodilište u Sarajevu bilo zaključano za majke.

Eto to je ukratko jedna strahota kroz koju smo prošli i kroz koju još uvijek prolazimo. Cilj ovog posta je da pomognem svakom ko ima slične probleme, da zna neki put kojim treba ići. Za sve doktore i terapeute koji su navedeni u postu imam kontakt informacije, ako nekome treba javite se u PP.

I savjet za mlade roditelje, ne treba vam doktor da vidite da nešto nije ok, čim primijetite i najmanje odstupanje, krenite u borbu, jer Autizam nije bolest, već stanje, ne liječi se već se radom sa djetetom smanjuju efekti autizma i dijete se osposobljava za samostalan život. A to je najbolje u periodu do 6te godine života jer je tada mozak najplastičniji i postižu se najbolji rezultati. I još jedno,ne izlažite djecu ekranima, mobitel, tv itd. Nikako je najbolje, mada nije realno. Pola sata dnevno i to je to.

Sretno

[liyf]

Evo i ja ću se javiti ovdje sa ličnim iskustvom, mislim da dosta mogu pomoći ljudima koji prolaze slično kao i mi.

Naime, dijete je rođeno 2020. godine u jeku Corona epidemije. Hitni prijevremeni porod u VII mjesecu trudnoće. Dijete bilo u inkubatoru 40tak dana. Za sve to vrijeme roditeljima, pogotovo majci nije dozvoljeno da budu uz dijete već je bilo bukvalno samo gore na klinici u inkubatoru. Sestre, doktori - prva liga zaista, ali odlukom uprave KCUS-a nije dozvoljen boravak majki uz djecu zbog rizika od Covida.

Dijete izašlo kući, uredni nalazi, uredan razvoj, osim distonije mišića za šta smo godinu dana imali fizikalne terapije. Po programu za prijevremenu djecu praćen neuropedijatrijski, sluh, vid, kardiolog, fizijatar, uho/grlo/nos, psihološka procjena na 1 godinu života - sve uredno. Prohodao sa 16 mjeseci, prva riječ se javila sa 12 mjeseci. I onda katastrofa.

Isto da je neko isključio razvoj, dijete prestalo sa govorom, kontakt očima nikakav, neodazivanje na ime, nema pokazne geste, stereotipije u nizanju igračaka, poremećaj pažnje... Tada kreće borba i tada se vidi trulost našeg sistema.

Prvi korak je pedijatar - dr. Evelina Ćehajić, dječija poliklinika Suncokret. Ona daje uputu pod dijagnozom poremećaj pažnje i preporuku psihološke obrade, defektološki pregled, neuropedijatrijska obrada.

Psiholog na KCUS - dr. Lejla Smajić, sve preporuke za nju kao doktoricu, ali je problem što je jako teško dobiti termin zbog velikog broja djece i plus što je ona klinički psiholog, tj ne radi ambulantne preglede osim za djecu koji su bila kod nje na praćenju. Termini se čekaju bukvalno mjesecima. Dijagnoza disharmoničan razvoj sa stereotipijama.

Shvatajući da je stvar ozbiljna, idemo po drugo mišljenje kod dr. Senije Tahirović. Divna gospođa koja nas je poprilično umirila, koja kaže da je to sve posljedica odvojenosti djeteta od majke tokom prvih 40 dana života, jer je to period kada djeca razvijaju bliskost sa roditeljima i te osnovne socijalne kontakte, a nažalost naš sin je odlukom menadžmenta KCUS-a tu bliskost razvijao sa inkubatorom. Ona je odbacila autizam jer je prerano za bilo kakvu dijagnozu (djetetu je 2 godine u tom momentu), te preporučuje rad sa defektologom, logopedom, neuropedijatrom i obavezno pohađanje redovnog vrtića radi socijalizacije. Također, rečeno nam je da će dijete zaostajati sa razvojem cca godinu - godinu ipo dana, što je u toj uzrasti dramatično, ali kako bude rastao da će se ta razlika sve više "topiti" i da se neće primjećivati. Ali obavezan rad sa defektologom, logopedom i neuropedijatrom. I ono što nam je naglasila jeste da ne očekujemo "linearan" razvoj jer prijevremeno rođena djeca su karakteristična po "skokovitom" razvoju, odnosno po periodima stagnacije i naglim razvojnim skokovima gdje bukvalno dijete preko noći počne neke nove stvari da primjenjuje i usvaja.

Tada kreće borba jer u ovom trulom gradu u javnom sistemu nema dovoljno defektologa i logopeda, te se sve svodi na višemjesečno čekanje na termin za prvi pregled, a onda dobiješ 1 termin njesečno što je premalo za intenzivan rad.

Potraga za privatnim terapeutima je također zamarajuća, nema termina, počnemo sa radom pa nam otkažu zbog prevelokog broja djece, odnosno nama treba 2-3 termina sedmično, oni daju 1 itd.

Tada odlazimo u EDUS na procjenu, gdje nismo uopšte bili impresionirani, jer smo stekli dojam površne procjene i neposvećnosti, jer na procjeni stoji mnogo toga što nije istina, tj. napisali su da dijete ne zna mnogo stvari koje on u suštini zna (npr crtati krugove, penjati se uz stepenice itd da ne nabrajam). Dijete dobija mjesto u njihovom programu, međutim odustali smo, jer prema onome što smo vidjeli, njihov program pravi od djece robote koji ne razmišljaju svojom glavom već rade ono što im neko nametne, i time se smanjuje intelektualni razvoj djeteta, nešto sa čim naš sin nikad nije imao problem. Nisu fleksibilni da rade na način da se prilagođavaju djeci već rade striktno po programu i robotizuju djecu. Naravno, ovo je naše negativno iskustvo, što ne znači da nekome neće pomoći.

Nakon toga dobijamo kontakt dr. Aleksandre Salamandić koja je prema mnogima najbolji dječiji psiholog u državi. Radi u kliničkom centru Foča, odlazimo na pregled, gdje nam doktorica kaže da ima elemenata autizma, ali da ne mora značiti jer je dijete premaleno za bilo kakve dijagnoze i bukvalno nam ponovi sve što nam je rekla i dr. Tahirović. Dr Aleksandra nam je rekla da ne želi da piše dijagnozu autizma, ali da nam preporučuje da stavi Autizam u opservaciji jer će nam ta dijagnoza pomoći da ostali doktori malo više obrate pažnju na dijete te da se ubrza rad sa njim jer je u suštini to jedino što njemu treba. Mi se slažemo i dobijamo takav nalaz.

Neuropedijatrijsku obradu radila je dr, Emina Vukas na KCUS, jedna fenomenalna doktorica koja je također saglasna sa dr. Aleksandrom i dr. Tahirović, te nalaže intenzivan tretman logpeda i defektologa, te redovan vrtić, s tim što je ona primijetila i senzornu neizbalansiranost djeteta te preporučuje senzornu integraciju.

Potraga za defektologom je bila zaista iscrpljujuća jer u ovom gradu se defektolozi mogu prebrojati na prste jedne ruke. Nakon par mjeseci neuspješnog traganja nalazimo u Lukavici doktoricu Natašu Trifunović, divnu ženu koja se zaista posvećuje djeci i postiže jako dobre rezultate.

Senzornu integraciju smo radili kod terapeuta Anise Mustajbašić, iz udruženja MAK. Fantastična terapeutkinja sa kojom smo imali zaista odličnu saradnju i zaista sve preporuke. Dijete je senzorno izbalansirano kroz godinu dana intenzivnog rada.

Logopedski tretman je također već dvije godine, gdje se dosta logopeda izmijenjalo iz ranije opisanih razloga. Zadnjih godinu dana dijete ide na tretman kod logopedice Selme Hadžić, ured Uči i NAuči na Dobrinji, po našem mišljenju je to najbolja logopedica u gradu, sa individualnim pristupom djeci i vrlo maštovitim metodama rada gdje se dijete potiče samostalno na govor, sa što manjim uplitanjem tehničkih pomagala (ima ih naravno ali je stava da treba dijete poticati samostalno, a tehnička pomagala su krajnja nužnost). Također, pored Selme, sa djetemo radi i mladi logoped Safet Planjac koji dolazi u kućne posjete, što nam se svidjelo jer je djetetu puno lakše da se fokusira na rad u kućnom ambijentu. Odličan logoped, vrlo posvećen.

Danas dječak ima 4,5 godine. Gotovo sve "nedostatke" smo uspjeli otkloniti. Govori, brblja, zna brojeve, slova (Abecedu i Azbuku), živahan je. Ostalo je još ono najteže, a to je da se uspostavi funkcionalni tj komunikativni govor, odnosno konverzacija, ali i to se pomalo pojavljuje. Danas se dijete vodi pod dijagnozom disharmoničnog razvoja, a intenzivan rad sa logopedima i defektologom bi trebao da se forsira do 6-te godine zbog ne daj bože razvojne regresije.

Dakle prošli smo jedan pakao našeg zdravstvenog sistema, imali smo sreću da nađemo dobre ljude, finansijski je jako skupo, ali nije nam žao, to je naše dijete i što kažu "krvi ako treba". Imali smo sreću da možemo to finansijski iznijeti, i vrlo često se uhvatim u razmišljanju kako se bespomoćno osjećaju ljudi koji nemaju tu mogućnost i osuđeni su na javni sektor u kojem nema dovoljno doktora i terapeuta i termini su rijetki. I najgore od svega je to kako jedna besmislena odluka menadžmenta KCUS-a može da, izvinite na izrazu, sjebe dijete koje je tek došlo na svijet. I takve djece u Sarajevu je more. Jer za vrijeme Covida samo je porodilište u Sarajevu bilo zaključano za majke.

Eto to je ukratko jedna strahota kroz koju smo prošli i kroz koju još uvijek prolazimo. Cilj ovog posta je da pomognem svakom ko ima slične probleme, da zna neki put kojim treba ići. Za sve doktore i terapeute koji su navedeni u postu imam kontakt informacije, ako nekome treba javite se u PP.

I savjet za mlade roditelje, ne treba vam doktor da vidite da nešto nije ok, čim primijetite i najmanje odstupanje, krenite u borbu, jer Autizam nije bolest, već stanje, ne liječi se već se radom sa djetetom smanjuju efekti autizma i dijete se osposobljava za samostalan život. A to je najbolje u periodu do 6te godine života jer je tada mozak najplastičniji i postižu se najbolji rezultati. I još jedno,ne izlažite djecu ekranima, mobitel, tv itd. Nikako je najbolje, mada nije realno. Pola sata dnevno i to je to.

Sretno

Imam u porodici slucaj, 6god, isto dijagnoza disharmonicnog razvoja s vrlo vjerovatnim ADHD, s ogromnim talentom za muziku, zna abecedu bosansku englesku, brojiti do 100, boje na bosanskom, engleskom spanskom, pjeva pjesmice stalno sama od sebe, zna reci hocu ovo, hocu ono, daj mi i tako te osnovne stvari, ali isto tako nema jos uvijek funkcionalnog govora :/ na naredbu reci: xy, uvijek kaze tu recenicu, ali sama od sebe ne bi nikada rekla osim tih stvari za osnovne potrebe. Njoj neurofeed back nije odgovarao dok je senzorna soba super. Nadam se da znate da ako ste iz KS mozete ostvariti invalidninu 100% te dijete u DZ ima prednost u lijecenju jer ne ceka, uvijek ga moraju prvo primiti. I zamolio bih te ako mozes da postavis kontakt logopedice Selme i logopeda Safeta, ili mozes u pp pisati. Hvala puno.

[NEOPLAN]

Neurofeedback nipošto tako maloj djeci jer može kontra efekte napraviti.

Što se tiče invalidnine, ne želimo ići u to jer samim tim se dijete kategoriše u osobe sa posebnim potrebama, čime gubi pravo na redovni vrtić i redovno školovanje, već mora ići u posebno prilagođene ustanove koji imaju asistente za rad sa djecom, a čime se smanjuje mogućnost da se dijete samostalno razvija i sustiže "zaostatak". To je krajnja nužda ukoliko vidimo da nema napretka, a sad kako stvari stoje napredak je vidljiv, tako da smo optimisti.

Što se tiče kontakata logopeda šaljem u PP.

LP

[dr_Evil]

Neurofeedback nipošto tako maloj djeci jer može kontra efekte napraviti.

Što se tiče invalidnine, ne želimo ići u to jer samim tim se dijete kategoriše u osobe sa posebnim potrebama, čime gubi pravo na redovni vrtić i redovno školovanje, već mora ići u osebno prilagođene ustanove koji imaju asistente za rad sa djecom, a čime se smanjuje mogućnost da se dijete samostalno razvija i sustiže "zaostatak". To je krajnja nužda ukoliko vidimo da nema napretka, a sad kako stvari stoje napredak je vidljiv, tako da smo optimisti.

Što se tiče kontakata logopeda šaljem u PP.

LP

Pa ja ne mogu da vjerujem sta citam, dijete zbog autizma gubi pravo na redovan vrtic i skolovanje. Uz sve sto covjek pokusava da voli svoju drzavu i narod, nekad jednostavno moras reci da smo fuj i da smo crna rupa.

[NEOPLAN]

Neurofeedback nipošto tako maloj djeci jer može kontra efekte napraviti.

Što se tiče invalidnine, ne želimo ići u to jer samim tim se dijete kategoriše u osobe sa posebnim potrebama, čime gubi pravo na redovni vrtić i redovno školovanje, već mora ići u osebno prilagođene ustanove koji imaju asistente za rad sa djecom, a čime se smanjuje mogućnost da se dijete samostalno razvija i sustiže "zaostatak". To je krajnja nužda ukoliko vidimo da nema napretka, a sad kako stvari stoje napredak je vidljiv, tako da smo optimisti.

Što se tiče kontakata logopeda šaljem u PP.

LP

Pa ja ne mogu da vjerujem sta citam, dijete zbog autizma gubi pravo na redovan vrtic i skolovanje. Uz sve sto covjek pokusava da voli svoju drzavu i narod, nekad jednostavno moras reci da smo fuj i da smo crna rupa.

Nažalost... sve što pričam je iz ličnog iskustva, ima mnogo toga što nisam napisao jer nije baš za javno iznošenje, nadam se da razumijete. Ali generalno ono što mogu reći da je svuda velika stigma prema toj djeci koja nisu tipična i klišeizirana po nekom patternu... nekad, u naše vrijeme to su bili geekovi, štreberi, čudaci, koje smo svi ipak prihvatali i u društvo i u škole i u sve. Danas su to "oštećena" djeca za koju nema mjesta nigdje osim u specijalnim ustanovama... A nisu svjesni da se intenzivnim radom i socijalizacijom ta djeca mogu dovesti u stanje sasvim normalnog funkcionisanja i života u društvu, plus što su ta djeca mali genijalci koji u pravilu izrastu u velike ljude (hint: Napoleon, Bethoven, Tesla, Elon Musk...)... Al jel... tu smo gdje smo, gdje je sve nakaradno...

[NEOPLAN]

dupli.

[dr_Evil]

Neurofeedback nipošto tako maloj djeci jer može kontra efekte napraviti.

Što se tiče invalidnine, ne želimo ići u to jer samim tim se dijete kategoriše u osobe sa posebnim potrebama, čime gubi pravo na redovni vrtić i redovno školovanje, već mora ići u osebno prilagođene ustanove koji imaju asistente za rad sa djecom, a čime se smanjuje mogućnost da se dijete samostalno razvija i sustiže "zaostatak". To je krajnja nužda ukoliko vidimo da nema napretka, a sad kako stvari stoje napredak je vidljiv, tako da smo optimisti.

Što se tiče kontakata logopeda šaljem u PP.

LP

Pa ja ne mogu da vjerujem sta citam, dijete zbog autizma gubi pravo na redovan vrtic i skolovanje. Uz sve sto covjek pokusava da voli svoju drzavu i narod, nekad jednostavno moras reci da smo fuj i da smo crna rupa.

Nažalost... sve što pričam je iz ličnog iskustva, ima mnogo toga što nisam napisao jer nije baš za javno iznošenje, nadam se da razumijete. Ali generalno ono što mogu reći da je svuda velika stigma prema toj djeci koja nisu tipična i klišeizirana po nekom patternu... nekad, u naše vrijeme to su bili geekovi, štreberi, čudaci, koje smo svi ipak prihvatali i u društvo i u škole i u sve. Danas su to "oštećena" djeca za koju nema mjesta nigdje osim u specijalnim ustanovama... A nisu svjesni da se intenzivnim radom i socijalizacijom ta djeca mogu dovesti u stanje sasvim normalnog funkcionisanja i života u društvu, plus što su ta djeca mali genijalci koji u pravilu izrastu u velike ljude (hint: Napoleon, Bethoven, Tesla, Elon Musk...)... Al jel... tu smo gdje smo, gdje je sve nakaradno...

Ma mi jesmo drustvo gdje je nesto sa kase vratit sramota, iako kosta 2 puta vise nego si mislio, a ne nesto drugo. ALi mislio sam da je u neku ruku sistem uspio da prepozna autizam kao stanje. Izbaciti dijete iz sistema obrazovanja samo jer je drugacije je kao pucati sebi u nogu, umjesto da dovedes dijete u stanje da sutra moze biti samostalno ti pravis obavezu za citav zivot, ako gledamo samo iz tog ekonomskog aspketa koji je bitan sistemu.

Ne znam braca sta da ti kazem, ako vidis da ne ide onda nemoj da se mislis puno, gledaj Skandinaviju ako imas diplomu koja moze proci, ili makar kakve susjedne papire. Ako dodjes to te tacke, javi se pa cu da te uputim oko svih prava za djecu sa autizmom.