mishic wrote: ↑06/04/2024 00:41
Sva post-jugoslovenska društva su u velikim problemima proisteklim iz zajedničkog naslijeđa koje nije prevazišlo ni srednjovjekovne društvene bolesti.
Baš tako. Tranzicija je ponovo instalirala feudalne društvene odnose. Etnofeudalizam rulz.
Historijski kontekst zbog kojeg su ta društva ostala zaglavljena negdje duboko u prošlosti veoma je složen ali se grubo može sažeti u činjenicu da ta društva nisu bila slobodna nego su egzistirala ili pod šapom kolonijalnih sila ili su pak pod paskom i kontrolom ili tih ili drugih velikih sila pravila truhle kompromise unutar kojih se svako nezadovoljstvo guralo pod tepih a sila i moć jačih diktirala zadano ponašanje i odgađala prsijecanje Gordijevog čvora
Moram reći da se uvijek bunim kad istoričari insistiraju na kaskajućem procesu modernizacije, jer modernizacija je traumatizirajuća i donijela nam je ovo što danas gledamo po svijetu. Ali je živa istina da se društvo nije dobro adaptarilo - zato su pobjegli iz socijalizma, koji je mogao samo donekle završiti taj posao, nazad u nekakvu površnu religioznost i religijske fantazije o sebi kao vanvremenskim narodima/kategorijama.
I kako su se u kojoj epohi ti problemi gomilali i stvarali tenzije tako je onaj ko je dolazio do najveće moći redefinirao odnose, diktirao nova pravila i opet na stari način, guranjem pod tepih, nastavljao živjeti u iluziji da će sve to samo od sebe nestati, iščeznuti, biti prevaziđeno kao objektivan problem koji zahtijeva trezven i objektivan pristup umjesto iščekivanja neke nerealne demokratizacije koja nije moguća bez objektivizacije i lustracije.
Nažalost, ne postoje čiste, bezbolne transformacije. Svaka naprasna transformacija društva izaziva tektonske poremećaje. Da bi održao kakvu takvu stabilnost, potreban su odredjeni stepen nasilja (kazne), visok stepen ideologizacije i kontrole nad podrivačima procesa. Suštinski se društvene promjene ne razlikuju puno od promjene u nekoj radnoj organizaciji, korporaciji. E sad...
Zbog toga je u svakoj od ovih epoha "pobjednik" zanemarivao interese pobijeđenih i na stare antagonizme dodavao nove. I trenutno u svim društvima na Balkanu i zemljama ex-Jugoslavije (negdje manje, negdje više) imamo društva u kojima su skupštinske sale pretvorene u cirkus placeve, izabrane narodne predstavnike i obnašatelje vlasti u kriminalu, primitivizmu, kabadahijskom ponašanju pa čak i upotrebu fizičke sile. Ekonomski se tavori, organizirani kriminal, mito i korupcija buja, deklarativno težimo tamo gdje objektivno ni iz daleka nismo dosegli stepen onih kojima bi da se priključimo ili smo se netom priključili. Put preobrazbe i demokratizacija društva je znatno duži i zahtijevniji put od onoga što se na prvi pogled percipira pod tim.
Upravo. Pogledaj ovaj Budenov intervju iznad, baš o tome priča - tečno i elokventno. Ništa ovi ljudi ne rade i ne nude osim "bolje" prošlosti.
Svako od ex-Jugoslovenskih društava se pri tome osipa, nestaje, odumire i iseljava. Dakle jedan dio tih društava se demokratizira i modernizira u drugom i drugačijem okruženju a onaj dio koji ostaje ovdje tavori i nojevski se odnosi prema moru problema u kojima tone. Društva su neuređena, neorganizirana, državni sistemi nefunkcionalni, korumpirani i zloupotrebljavani, nezadovoljstvo je opšte ali nikakve ozbiljne široke društvene (građanske) akcije nema s ciljem da se to mijenja i popravlja. Šuti se i trpi, do kada i zbog čega niko ne zna, a vrijeme prolazi, tone se sve dublje a izlaza iz toga nigdje ni na vidiku. Kao da smo postali društva nojeva sa glavama duboko u pijesku dok nas nestaje i prijeti nam bezbroj opasnosti.
Sami smo si krivi. Izmedju ostalog jer je korupcija endemska, a anarhija kolektivni izbor ljudi. Dosadna sam više s jednim te istim primjerom - ali parkiranje je tipičan primjer. Ne znam jednu osobu koja je platila kaznu za parking bez vriske (ono, kao kad dvogodišnjak legne na cestu, vrišti i udara nogama i rukama) tipa
Šta mene ganjaš, ja plaćam porez, ganjaj kriminalcae ili
Kad uradiš XY, onda ću ti ja platiti kaznu, a dotad...
To je jedan poseban vid društvene patologije, kao kolektivni ASPD, narodski rečeno psihopatija, (zakon za mene ne važi, bezobzirno ponašanje, po svaku cijenu izbjegavaj odgovornost, zlostavljaj drugoga, laži ga, prevari, kradi, budi agresivan). Sami smo si krivi jer je to pitanje društvenog konsenzusa.