Što se tiče inostranstva, Rambo i nije baš nešto pogodio sa tom mjesečnom platom, a nisam siguran ni da mu je suština tvrdnje u potpunosti tačna.
Iz limitiranih podataka šta se desilo sa starom kanadskom dijasporom, otprilike, bili su uvijek odvojeni većina Srba i Hrvata i nisu se mogli očima gledati.
Bio je mali broj "Jugoslovena", koji su došli u nekom među-periodu između Drugog Svjetskog i posljednjeg rata. Oni su se rastali u tučnjavi (bilo je i gorih stvari) nakon početka rata devedesetih, a pomagali su im oni koji su došli nakon Drugog Svjetskog Rata i njihovi potomci koji su prije toga na "Jugoslovene" gledali kao na izrode. Navodno je to bio i ozbiljan problem za policiju u nekim gradovima, pa su pribjegavali raznim metodama.
Što se tiče ostalih etničkih skupina, i nije baš bilo puno Bošnjaka prije zadnjih ratova.
Makedonaca nešto više, oni su uglavnom bili smatrani kao "Srbi". Nakon zadnjih ratova, neki od njih su postali neupitni Makedonci, neće ništa da imaju sa Srbima.
Crnogorci su samo dobra anegdota, oni su uvijek bez izuzetka išli zajedno u grupu sa Srbima. Tako je i ostalo, mada hajd' ti znaj šta će Crnogorcu pasti napamet iz dana u dana.
Slovenci svoju politiku. Neće da imaju išta sa bilo kime od ovih gore.
Albanaca sa Kosova nije bilo toliko prije masovne evakuacije u Kanadu tokom Kosovskog Rata. Njima ne pada napamet da budu Jugosloveni. A ni naši.
Što se mene lično tiče, niko nije "moj" dok ja to ne odlučim neovisno od svega. Ne znam uopšte šta će to ljudima u životu, a pogotovo u dijaspori. Mada, ja i nisam dijaspora.
Ako imaš političko mišljenje, mišljenje o ratu, mišljenje o devedesetim, opet ne moraš imati nikoga ko je "tvoj". Pa da i uzmemo u obzir da je neko "tvoj" zbog etničke ili bilo koje druge pripadnosti, bolje je da šutiš o svemu ovom gore navedenom. To ti nije nikakav plus.
Svaki čovjek bi trebao dolaziti do približno istih zaključaka o devedesetim bez obzira na to ko je njegov a ko nije.