Da se rat desi jednom u 100 godina to bi mogao prihvatiti. No kada rat postane učestala pojava, navika, to više govori o njegovoj profitabilnoj prirodi, a manje kao putu ka rješavanju problema za dugotrajni period. Današnji ratovi se vode da bi se oni sveli na više manjih sukoba koji vremenom opstaju.JovicSA wrote: ↑22/03/2024 22:23 Ukrajina već plaća cijenu sada se samo ulozi dižu. Samo za mene je isto lansirati 30 krstarećih raketa na grad i poslati 10 napadača u pozorište ili trgovački centar. Ovo prvo je sofisticiranije naravno ali ništa manji zločin i ne oslobađa krivice nalogodavce i izvršioce. Moskva će zasigurno ovo iskoristiti da optuži ili barem da kaže kako su se napadači obučavali i dobili oružije iz Ukrajine. Vjerovatno će već osmisliti neki pogodan trag da spoje to dvoje. U stvrnosti možda je i false flag napad, namještaljka Putina da ima alibi za iduće poteze i da pridobije i najnevjernije Ruse u agresiji na Ukrajinu. Rat je prljaviji nego što mislimo.
Rat je, šta da se radi.
Šta recimo da rade zemlje sa slabom ekonomskom politikom, koja zavisi od omjera robnih razmjena i protoka novca, investicijama, prikupljenog Pdv.a,govorim o nama.
Kod nas bi se smanjenje radnih mjesta, u najgorem slučaju od 12%, katastrofalno odrazio na priliv novca u razne fondove, pogotovo penzioni i one koji trenutno isplaćuju ne tako velike iznose za različite kategorije osoba različitih socijalnih potreba.
Sjećam se kako smo živjeli u jednom takvom, i da je proces oporavka bio dosta neizvjestan, mada smo imali sreće što se rat završio u jednom dovoljno stabilnom globalnom ekonomskom ambijentu 90 tih. To jeste bio lokalni sukob, bez nekog značajnog globalnoga utjecaja, no hoću reći da slabiji uvijek ovise o tome kako se oni jači ponašaju na terenu. Te da svatko nema velike ekonomske kapacitete da iznese teret velikih sukoba.
