Jugoslavija

[Osmi Socrates]

Pa to i nije nešto čudno. Valjalo je SSSR-u financirati sve članice Kominterne širom svijeta tolike godine.

Kad pročitaš, "onaj komunista putovao širom čitave Evrope, pa ostani tamo dvije godine, pa tamo tri godine", sve je to financirao SSSR.

Ne znam kako ih to čini drugačijim od bilo koje druge terorističke mreže na svijetu.

Al' Španija je i koštala. Regrutiranje svih komunističkih dobrovoljaca za borbu u Španiji je išlo preko SSSR-a i Kominterne. Tito je to lično radio u Jugoslaviji. I OK, to je za neke bio i plemeniti cilj. Borba protiv fašizma.

Međutim, oni su slali i one koji likvidiraju nepodobne ljevičare na republikanskoj strani. Tako da kad čitaš "onaj član KPJ bio u Španiji", nikad ne znaš da li je bio regularni borac protiv Franca ili dželat nevinih ljudi.

[piupiu]

I ne samo to - Sovjeti su doslovno minirali Spansku revoluciju i prodali je falangistima, jer je Staljin imao u izgledu sporazum s Hitlerom o podjeli Poljske, koju su Vermaht i Crvena armija nekoliko godina kasnije koordinirano i slozno napali na dva fronta i tako u vrlo krakom roku vojno slomili.

Poljska je, navodno, bila spremna ratovati protiv Njemacke, ali istovremeno i protiv Sovjetskog Saveza vec nisu mogli, pa su se predali, vjerujuci da ce tako barem spasiti zivote svojih vojnika od besmislenog zrtvovanja - u tome su uspjeli tek djelomicno, jer su Sovjeti ipak strijeljali hiljade zarobljenih poljskih vojnika i oficira i tijela strpali u neobiljezene masovne grobnice.

Sovjetske mutne radnje u Spaniji tridesetih spominje i Kiš u priči pod naslovom Krmača koja proždire svoj okot (iz Grobnice za Borisa).
Vrijedi pogledati i film Land and Freedom (Ken Loach).

Nesta mi naumpade kako Spaniju spominjete, da je nekako slucajno bas u isto vrijeme kada je bio gradjanski rat su zlatne rezerve Sovjetskog Saveza naglo skocile, a spanske se istopile. Mislim da su 2/3 tih rezervi zavrsile u Moskvi.

Ono, ideologija je ideologija. Ali, ipak pare su pare....

Ne bih znao nista o tome, ali me ne cudi.

Zahvaljujuci Sovjetskom Savezu, Spanija je postala fasisticka drzava i nakon Drugog svjetskog rata je ostala jedina fasisticka drzava na svijetu - to se promijenilo tek nakon Frankove smrti sedamdeset i neke i to ne odmah.

[piupiu]

[piupiu]

[Čitalac]

Pa to i nije nešto čudno. Valjalo je SSSR-u financirati sve članice Kominterne širom svijeta tolike godine.

Kad pročitaš, "onaj komunista putovao širom čitave Evrope, pa ostani tamo dvije godine, pa tamo tri godine", sve je to financirao SSSR...

1937. godine rukovodstvo KPJ potrošilo je: 20.509 austrijskih šilinga, 49.209 dinara, 103.600 čeških kruna, 8.785 američkih dolara, 3.000 švedskih kruna, 250 engleskih funti i 353.855 francuskih franaka.
Prihodi od članarine iznosili su manje od 1 posto budžeta, nekoliko procenata činile su donacije iz SAD i Kanade, a sve preostale troškove pokrivala je Moskva. U budžetu su moskovske dotacije označavane „prihodom A“.
Uplate iz Moskve pokrivale su: plate, putovanja i dnevnice za desetoro stalno zaposlenih, troškove obilaska partijskih organizacija i organizovanja skupova u zemlji i inostranstvu, školovanje partijskih zvaničnika, iznajmljivanje stanova, izdavanje partijskih listova, izradu falsifikovanih dokumenata itd.

[Osmi Socrates]

Mene interesira kako se Krleža izvukao da ne zagine još prije rata. On je bio jedan od rijetkih koji je Staljina odmah prekrižio zbog zločina u čistkama. To mu je otprilike trebalo i presuditi.

Sa soc-realizmom je završio isto prije rata iz estetsko-intelektualnih razloga. Odbio otići u partizane da ga neki pomahnitali staljinista ne rokne u šumi.

Sigurno ga je Tito zalajkao bez obzira na sve, pa ga je štitio sve to vrijeme do rezolucije Informbiroa. Poslije je valjda i zvanično bio miljenik među komunistima.

On je već bio ozbiljan intelektualac, ali ne znam kako su odlučili da je "poštena inteligencija".

[John Cleese]

Mene interesira kako se Krleža izvukao da ne zagine još prije rata. On je bio jedan od rijetkih koji je Staljina odmah prekrižio zbog zločina u čistkama. To mu je otprilike trebalo i presuditi.

Sa soc-realizmom je završio isto prije rata iz estetsko-intelektualnih razloga. Odbio otići u partizane da ga neki pomahnitali staljinista ne rokne u šumi.

Sigurno ga je Tito zalajkao bez obzira na sve, pa ga je štitio sve to vrijeme do rezolucije Informbiroa. Poslije je valjda i zvanično bio miljenik među komunistima.

On je već bio ozbiljan intelektualac, ali ne znam kako su odlučili da je "poštena inteligencija".

Krleza je bio stara kurva i znalacki je zivio vjesto koketirajuci i lijevo i desno, pritom cuvajuci bezbjednu distancu - istina je da ga je Tito stitio i da mu se osobno dopadao, sto je bio dovoljan uvjet da bude percipiran kao postena inteligencija i mnogo vise od toga

Kad je Andric dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost bilo je i prilicno cujnih izraza nezadovoljstva sto nagradu nije dobio Krleza - da je na to ikako mogla utjecati KPJ, vjerojatno bi je i bio dobio

[Osmi Socrates]

Da sam se ja pitao Nobelovu nagradu za književnost bi dobio Selimović.

Malo su požurili sa tim guranjem sa koje god strane. Meša napisao beton roman, niko mu ne može pera odbiti, sa koje god strane da priđeš. Al' svejedno, znam da se u tome ne slažemo.

[John Cleese]

Da sam se ja pitao Nobelovu nagradu za književnost bi dobio Selimović.

Malo su požurili sa tim guranjem sa koje god strane. Čovjek napisao beton roman, niko mu ne može pera odbiti, sa koje god strane da priđeš. Al' svejedno, znam da se u tome ne slažemo.

Pa iskreno, meni je Selimovicev senzibilitet najblizi i kao pisac mi je od spomenutih najdrazi, a i kao covjek - ne bi mi bilo nimalo krivo da je on nagradjen.

Njegov je opus (koji sam na svoje veliko zadovoljstvo u potpunosti uspio upoznati), doduse, osjetno neujednacen, posmatran u cjelini, sto naravno ne smatram eliminirajucim faktorom.

[Čitalac]

[swanfilter]

Meni licno je Staljin tesko poremeceni bolesnik, i nacin kako je on vodio drzavu i provodio svjetonazor nema nikakve veze cak ni sa najzadrtijim oblikom komunizma. Komunizam, revolucija proleterijata i narod kao vodeca snaga su samo paravan. Hitler je ratom ubio milijone. Ovaj u miru nekoliko puta vise. Fakticki, smisao postojanja drzave sveo se na cistke i radne logore na svakom koraku. Proleterijat riljao kao robovi il kmetovi u feudalizmu. Ko se pobunio da je gladan, zadesila ga sudbina Ukrajinaca.

Ono njegovo vidjelo nije proleterijata, vladavine naroda i revolucije za jednakost svih. Ma sta mislili o Jugi, sistemu i Titu, budimo sretni da ovdje uvidise pogubnost takve politike. Kakva je Juga izasla iz rata, da se islo tim putem cijelo vrijeme, ne bi ni promil napretka postigli.

[sumirprimus]

U ovoj ex yugi svi bili kurve po sveznadaru clizu

[sinuhe]

Ima tu neispričanih priča. Šteta što zbog ovog zadnjeg rata malo koga to više i zanima. Mnogi su tako zaboravljeni ili su se izvukli kao Jovo Kapičić toliko da je pred kraj života bio medijska zvijezda.

[Čitalac]

Kapičiću doduše ide u prilog što, za razliku od čitave plejade generala i nekadašnjih partizana, nikada nije podržao Miloševića. Naprotiv, bio je simpatizer Liberalnog saveza Crne Gore i oštar kritičar kako Miloševića tako i crnogorskog DPS-a.

Zahvaljujući srpskom nacionalizmu i Slobodanu Miloševiću koji je stao na čelo te zločinačke politike, Jugoslavija koja je zbog Tita i partizana uživala ogroman ugled u svijetu, raspala se u krvi i zločinima. Srbija je jedina zemlja na planeti koja je zaslužila da je bombarduje Atlantski savez! Samo je NATO bombama mogao biti spriječen zločin biblijskih razmjera koji je ta politika namjeravala da sprovede i na Kosovu. Srbija je najodgovornija za rat u Jugoslaviji, za zločine i nasilje, koje je početkom devedesetih potreslo Balkan i Evropu. Velika je šteta što NATO pakt nije ranije reagovao. Možda bi na taj način mnogi teški zločini mogli biti izbjegnuti...Miloševićeva vojska je bruka Srba i Jugoslavije! Stidim se vojske ubica, ratnih zločinaca, pljačkaša, sjecikesa, kriminalaca, vojske koja je, stavivši se pod srpsku nacionalističku komandu, postala okupatorska u svim državama bivše Jugoslavije. Ubijali su nenaoružane ljude, djecu, starce...Ratko Mladić nije vojnik! On je kukavica i zločinac! Na ideji antifašizma, 21. decembra 1941. u Rudom smo formirali vojsku koja se borila protiv stotinu puta nadmoćnijeg neprijatelja. A ovi?! Pogledajte samo šta su uradili u Bosni koja je bila najveća žrtva i ovoga i onoga rata! Sramota!

[piupiu]

Evrovizija 1972.

[piupiu]

Da sam se ja pitao Nobelovu nagradu za književnost bi dobio Selimović.

Malo su požurili sa tim guranjem sa koje god strane. Čovjek napisao beton roman, niko mu ne može pera odbiti, sa koje god strane da priđeš. Al' svejedno, znam da se u tome ne slažemo.

Pa iskreno, meni je Selimovicev senzibilitet najblizi i kao pisac mi je od spomenutih najdrazi, a i kao covjek - ne bi mi bilo nimalo krivo da je on nagradjen.

Njegov je opus (koji sam na svoje veliko zadovoljstvo u potpunosti uspio upoznati), doduse, osjetno neujednacen, posmatran u cjelini, sto naravno ne smatram eliminirajucim faktorom.

Jugoslavija je zaista imala veliku književnost, no svi su oni (+ Krleža, Sušić i one dosadne lektire iz srednje - Lalić, Davičo) pisci političkih romana, zarobljeni u moderni i epohalnim ideologijama, turobni i mračni. A gdje su anti-epohalni, slobodoumni pisci tipa Pekić i Kiš? Ili izuzetni Vidosav Stevanović—Bogu hvala na malo magičnog realizma—i njegov "Testament"... Nego, ne znam otkud te teške kvalifikacije od Krleži, sve što mu se spočitavate, on je u svojoj literaturi bukvalno masakrirao?

[Edin H.]

Znaš li koji je amandman potpisao?

[Čitalac]

O Krleži je neke zanimljive epizode zapisao Ljubodrag Đurić, u to doba šef Titovog kabineta.

...Većina članova CK KPH, pa i najužeg rukovodstva, bila je protiv Krleže. Sve je to prekinuo Tito opaskom da je Krleža veliki pisac, da drugovi sektaški gledaju na njega i da ne umeju da vode politiku. Zato je Tito imao poduži razgovor sa Krležom 1946. godine, u vili na Tuškancu, u Zagrebu, kome sam i ja delimično prisustvovao. Bakarić je to Titovo mišljenje sproveo u okvirima svoje nadležnosti, a Đilas i Vladimir Dedijer, kao moćni agitpropovci, u ostalim delovima Partije i zemlje. Tako je Miroslav Krleža postao rado viđen i rado priman gost u Užičkoj ulici broj 15.
Tito je meni i Zvonku Brkiću naredio da uvek kad se Krleža javi sa železničke stanice u Beogradu, da mu se pošalje automobil i stavi na raspolaganje. Zvonko Brkić, koji je bio vrlo neraspoložen prema Krleži, nije hteo ni nalog za automobil da izda, pa je i to prebacivao na mene…
Uvek kad je dolazio u Beograd, Krleža je odsedao u hotelu „Mažestik“ i odmah vraćao automobil. Tito ga je, obično, zvao oko podne i zadržavao na ručku. Prilikom jedne posete, Tito ga je pitao gde odseda u Beogradu. Krleža je odgovorio: U „Mažestiku“!
Tito je uzvratio: Kakav „Mažestik“, tamo je uvijek gužva.
Krleža je objasnio Titu da mu je to najpovoljnije, jer je u centru grada, lakše mu je za obilazak poznanika i prijatelja, te da se i u „Mažestiku“ sastaje s njima i ljudi ga lakše pronađu. Mi nismo obavestili Tita da Krleža vraća automobil čim se smesti u hotel. Zato mu je Tito dobrodušno dobacio:
— Imaš, brate, automobil, pa obilazi prijatelje!
Krleža je slegnuo ramenima, a ja objasnih Titu da Krleža vraća kola. Tito nam je onda naredio da šofer vozi Krležu u Beli dvor, koji
se stalno zagreva. Kad Krleža ču gde će ga smestiti, skoči na noge i reče: „Molim, vas! Kud god hoćete, samo ne u kraljevske dvore!“ Konačno je pristao na vilu.
Drugom prilikom, Krleža je zadržan na večeri. Tito je, obavezno, posle večere gledao film. Svi ukućani, pa i mi koji smo večeravali sa Titom, pravili smo mu društvo. Tako je i Krleža zadržan. Posle filma, Tito ga upita šta misli o gledanom filmu?
— Boza! — odgovori kratko Krleža.
— I boza nekad prija — nastavi Tito — meni, Đuriću i ostalima, jer živimo kao kaluđeri. Nigdje ne idemo, sem tamo kud moramo, po službenoj dužnosti. Ti, Krleža, slobodno hodaš kud hoćeš!
Krleža raširi ruke, pa reče: "Šta se tu može. Takva je sudbina svih vladalaca"!
Tito, kao, poče da se ljuti, pa se sve to pretvori u drugarsku šalu, uz Krležina izvinjavanja. Tito, kroz smeh, ipak Krleži reče da ga je malo udesio!
Krleža je samo jednom spavao u dodeljenoj mu vili. Onda me je zamolio da ništa ne govorimo Titu, a on će i ubuduće ponovo spavati u „Mažestiku“. Krležin odnos prema Titu nije bio snishodljiv, kao kod izvesnog broja drugova. Povremeno bi mu upućivao alegorične upadice, kao upozorenje na Titova preterivanja. Tako, jednom kad ga je Tito nutkao sa bogate trpeze, Krleža mu odgovori: "Hvala, hvala! Svega ima, kao na Vajmarskom dvoru!"

[Čitalac]

Znaš li koji je amandman potpisao?

To je ona čuvena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljena u Telegramu 1967. godine.

[Edin H.]

Znaš li koji je amandman potpisao?

To je ona čuvena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljena u Telegramu 1967. godine.

Ok hvala.

Kompozitori zabrljali.

https://narod.hr/kultura/17-ozujka-1967 ... g-jezika-2

[John Cleese]

Da sam se ja pitao Nobelovu nagradu za književnost bi dobio Selimović.

Malo su požurili sa tim guranjem sa koje god strane. Čovjek napisao beton roman, niko mu ne može pera odbiti, sa koje god strane da priđeš. Al' svejedno, znam da se u tome ne slažemo.

Pa iskreno, meni je Selimovicev senzibilitet najblizi i kao pisac mi je od spomenutih najdrazi, a i kao covjek - ne bi mi bilo nimalo krivo da je on nagradjen.

Njegov je opus (koji sam na svoje veliko zadovoljstvo u potpunosti uspio upoznati), doduse, osjetno neujednacen, posmatran u cjelini, sto naravno ne smatram eliminirajucim faktorom.

Jugoslavija je zaista imala veliku književnost, no svi su oni (+ Krleža, Sušić i one dosadne lektire iz srednje - Lalić, Davičo) pisci političkih romana, zarobljeni u moderni i epohalnim ideologijama, turobni i mračni. A gdje su anti-epohalni, slobodoumni pisci tipa Pekić i Kiš? Ili izuzetni Vidosav Stevanović—Bogu hvala na malo magičnog realizma—i njegov "Testament"... Nego, ne znam otkud te teške kvalifikacije od Krleži, sve što mu se spočitavate, on je u svojoj literaturi bukvalno masakrirao?

Ma komentirali smo samo pomenutu trojicu i to u vezi odredjenog trenutka u povijesti knjizevnosti, bez namjere da rangiramo sve jugoslovenske pisce.
Kiš u mojoj biblioteci inace ima posebno mjesto, jos od davnog citanja Ranih jada, pa svega ostalog redom. I naravno da ima jos koliko hoces imena vrijednih spomena i djela itekako vrijednih citanja, sto naravno nije razlog za uzivljavanje u mit o nekakvoj nasoj bogom danoj posebnosti - uvjeren sam da si se i sama nacitala djela stranih pisaca i stoga dobro znas da i drugi narodi, pored juznoslovenskih, imaju knjizevnost kojom se mogu pohvaliti.

[Čitalac]

Hrvatski tjednik, još jedna zanimljiva priča iz Jugoslavije. Kao izdanje Matice Hrvatske, izlazio je na vrhuncu Hrvatskog proljeća 1971. godine (prvi broj 16. aprila te godine) i dostizao tiraž od 130 hiljada. Objavljena su 33 broja, uz vanredno izdanje. Docnije označen kao "najglasnije i najdrskije" glasilo hrvatskog nacionalizma i šovinizma. U januaru 1972. pohapšeni su Šime Đodan, Jozo Ivičević, Ante Bačić, Vlado Gotovac, Ante Glibota, Hrvoje Šošić, Franjo Tuđman, Bruno Bušić, Vlatko Pavletić, Marko Veselica i Zvonimir Komarica.

[Edin H.]

Ja sam samo čitao Glas Koncila

Stajale novine na Kaptolu imubaciš kovanice (ako hoćeš da platiš)

[teskeredzic_22]

Mene interesira kako se Krleža izvukao da ne zagine još prije rata. On je bio jedan od rijetkih koji je Staljina odmah prekrižio zbog zločina u čistkama. To mu je otprilike trebalo i presuditi.

Sa soc-realizmom je završio isto prije rata iz estetsko-intelektualnih razloga. Odbio otići u partizane da ga neki pomahnitali staljinista ne rokne u šumi.

Sigurno ga je Tito zalajkao bez obzira na sve, pa ga je štitio sve to vrijeme do rezolucije Informbiroa. Poslije je valjda i zvanično bio miljenik među komunistima.

On je već bio ozbiljan intelektualac, ali ne znam kako su odlučili da je "poštena inteligencija".

Puno je interesantnije zašto Krležu nisu likvidirale ustaše ? Nikada nećemo saznati.

O prelasku u partizane Krleža je bio jasan : "Svejedno je bilo ko će me likvidirati Dido (Kvaternik) ili Đido (Đilas)" , najlakše je naći izgovor ali Krleža definitivno nije bio partizan , komunista je bio ali partizan nije.

[John Cleese]

Mene interesira kako se Krleža izvukao da ne zagine još prije rata. On je bio jedan od rijetkih koji je Staljina odmah prekrižio zbog zločina u čistkama. To mu je otprilike trebalo i presuditi.

Sa soc-realizmom je završio isto prije rata iz estetsko-intelektualnih razloga. Odbio otići u partizane da ga neki pomahnitali staljinista ne rokne u šumi.

Sigurno ga je Tito zalajkao bez obzira na sve, pa ga je štitio sve to vrijeme do rezolucije Informbiroa. Poslije je valjda i zvanično bio miljenik među komunistima.

On je već bio ozbiljan intelektualac, ali ne znam kako su odlučili da je "poštena inteligencija".

Puno je interesantnije zašto Krležu nisu likvidirale ustaše ? Nikada nećemo saznati.

O prelasku u partizane Krleža je bio jasan : "Svejedno je bilo ko će me likvidirati Dido (Kvaternik) ili Đido (Đilas)" , najlakše je naći izgovor ali Krleža definitivno nije bio partizan , komunista je bio ali partizan nije.

Pa znao je covjek kako se sacuvati.
Augusta Cesarca su, za razliku od Krleze, strpali u Kerestinec, jer je otvoreno odbio da podrzi ustasku vlast, a i aktivno radio protiv nje, da bi ga nakon neuspjelog kolektivnog pokusaja bijega i strijeljali. Nedugo zatim ubili su i njegovu suprugu.
Neuspjeli bijeg je, navodno, organizirao "enigmaticni" Kopinic - nije najjasnije da li je neuspjeh bio posljedica lose organizacije ili sabotaze zbog unutarpartijskih nesuglasica.