Meni se čini izvjesnim, s obzirom na druge poteze koje su povlačili, poput masovne izgradnje atomskih skloništa i masovnog naoružavanja, a sve u pripremi za nuklearni rat, da je atomska bomba i našim komunistima izazivala noćnu poluciju.geralt wrote: ↑05/03/2024 21:12U Vincu su ulozene ozbiljne pare za tadasnje uslove i tadasnji jugoslovenski budzet, i to nije bilo samo zbog "napretka nauke". Taj pokusaj iz 50-ih je bio corak, pa se pokusali u 70-im (isto corak), pa je bio u 80-im ozbiljniji pokusaj koji je vodio Branko Mamula i koji je jugoslovensko Predsjednistvo ukinulo 1987: https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.2968/056002016n+1 wrote: ↑05/03/2024 00:37Googlao sam nakon gledanja filma, i došao do zaključka da događaji opisani u filmu nisu imali nikakve veze sa atomskom bombom, te da Jugoslavija nikada nije imala program razvoja iste, nego se u najboljem slučaju ideja razvoja bombe nekoliko puta navodno spomenula među vodećim komunistima i raspravljalo se o kapacitetima, te došlo do zaključka da ih Jugoslavija ne posjeduje.dječak sa šibicama wrote: ↑05/03/2024 00:34 Pa proguglaj, imas kamaru tekstova o tome.
Bjelogrlic je udrobio svega pomalo, i Rankovicevu nestrpljivost i pritisak na naucnike da urade posao, i lijecenje u Francuskoj i tako dalje, taj dogadjaj je istinit a radi dramaturgije ubacena je famozna sveska sa formulama i paljenje iste u ime humanizma i zanimljivosti filma.
Međutim, nisam ubijeđen da su imali išta što bi se moglo nazvati programom nuklearnog naoružanja ni na nakon čitanja članka koji si postavio, prvenstveno zato što se autori pozivaju na dokumente koje će navodno predstaviti u članku naslova "Yugoslavia’s Covert Nuclear Weapons Programs", i za kojeg kažu da je forthcoming, ali 20+ godina kasnije, koliko vidim, isti se nikada nije pojavio. Također se pozivaju na draft Dedijerove knjige "Tito’s Bomb", a koja također nije ugledala svjetlost dana.
Ključni argument im je dokument "O dva bitna uslova za razvitak atomske energije kod nas", a u kojem je navodno razvoj nuklearnog naoružanja naveden kao državni cilj. U jednom drugom radu o jugoslovenskom nuklearnom programu (link ispod) nalazim tvrdnju da je autor gore spomenutog dokumenta Dedijer, i da je isti napisao kao kritiku jugoslovenskog nuklearnog programa, te dostavio Titu, pa nisam siguran da se može uzimati kao dokaz službenog stava države. Uz to, dokument nije dostupan javnosti, pa je teško provjeriti šta tamo piše uopće.
Sve ostalo je rekla-kazala na bazi nepostojećih dokumenata, pogotovo dio koji se odnosi na period iza 1974., odnosno navodnog ponovnog pokretanja programa nuklearnog naouržanja, između ostalog jer bi cijela stvar bila suprotna zvaničnom stavu Jugoslavije o nuklearnom oružju i principima Nesvrstanih, na koje je Jugoslavija bila mnogo ponosna.
Ima jedan američki izvještaj iz 1997. naslova "Yugoslavia's nuclear legacy: Should we worry?" (link ispod) koji zaključuje:
Mislim da je to ujedno i najbolji opis.This report has reviewed past and present security and environmental concerns surrounding Yugoslavia’s nuclear program. Recent allegations and past fears aside, there is a lack of open-source information to verify that Yugoslavia ever had a serious “nuclear weapons program.” While Tito likely aspired to have a nuclear weapons production capability, and did conduct research into both plutonium reprocessing and uranium enrichment, these activities do not appear to have reached a level of technical competence nor to have involved enough weapons-related research to be considered a “nuclear weapons program".
https://www.etd.ceu.edu/2022/miljkovic_marko.pdf
https://www.nonproliferation.org/wp-content/uploads/npr/koch43.pdf
, mada je remake. 
.
