Dobar intervju gospodina Željka Komšića. Zašto Trojka zanemaruje put BiH u NATO itd.
Nedavno ste boravili u Antaliji zajedno sa kolegama iz Predsjedništva BiH. Kakve utiske nosite sa foruma, da li ste zadovoljni porukama koje ste dobili od sagovornika?
Svi sastanci koje smo imali zapravo nose jedinstvenu poruku – puna podrška Bosni i Hercegovini u ovom aktualnom trenutku vezano za pregovarački status sa EU. Nekako su svi razgovori sa nama bili vezani za tu temu.
Naglasili ste problem prekomjernog naoružavanja susjeda, posebno Srbije, u proteklim godinama. O regionalnim pitanjima razgovarali ste i sa Miroslavom Lajčakom, specijalnim predstavnikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine. Ukupno gledajući prilike u regionu u posljednje tri-četiri godine, imamo li razloga za optimizam?
Bosna i Hercegovina je i danas pod jednom vrstom embarga, odnosno pred nemogućnosti značajnijeg naoružavanja naših oružanih snaga, zato što posjedujemo organičeni suverenitet jer kadrovi SNSD-a i HDZ-a slušaju Beograd i Zagreb po tome kao i po drugim pitanjima. S druge strane Srbija nema taj problem, i svako novo naoružavanje Srbije stvara ogromnu razliku. Ako Srbija napravi preveliku razliku, i ako joj se to poklopi sa uspjesima Rusije postavlja se pitanje upotrebe tolikog naoružanja. Ja ne znam za situaciju da neko nabavlja i gomila veće količine oružja bez ozbiljnog razloga. Elementarna logika nalaže da će to oružje jednom biti i upotrebljeno. Zato je za očuvanje mira nužno održati balans, a i to je u ovim turbulentim geopolitičkim okolnostima teško. Nažalost.
U posljednje vrijeme često ste izloženi žestokim kritikama ministra vanjskih poslova gospodina Elmedina Konakovića. Dogovor članova Predsjedništva BiH iz 2019. godine da se, nakon mukotrpnih pregovora, potpiše Program reformi i uputi u sjedište NATO-a, Konaković naziva "velikom izdajom" zbog koje su, kako on kaže, "Dodiku date odriješene ruke da nas skine sa NATO puta" te da nam sada "trebaju Dodikove ruke da se vratimo na taj put". Zašto Konaković koristi sintagmu "velika izdaja" za dogovor iz 2019. godine i kako odgovarate na navedene kritike da je Programom reformi Dodiku omogućeno da BiH "skine sa NATO puta"?
Konakoviću je izdaja nešto sasvim imanentno. Kada slušam Konakovića kako govori o tome kakva bi Bosna i Hercegovina trebala biti i kako spremno udovoljava zahtjevima Zagreba i Čovića, ja se osjećam izdano, osjećam se kao "trinaesto prase" u svojoj zemlji! On je spreman da izda, između ostalih, i mene i slične meni, a mi sigurno radimo u interesu BiH a ne Hrvatske, zarad UZP-a. OK, sigurno nije jedini sa takvim stavovima i meni nije prvi put da tako nešto čujem. Na kraju krajeva, dobro je i to znati, znati ko ti šta i kako misli! Ipak, u nekom hipotetičkom i apstraktnom izboru između njega i Čovića, ja bih ipak izabrao njega a ne Čovića. Ali, kažem, nismo svi isti!
A što se tiče NATO-a, Konaković pitanje NATO integracije i obavezu Vijeća ministara oko dostavljanja Programa reformi svodi na nivo naših političkih i stranačkih odnosa što je potpuno promašeno. Itekako dobro razumijem kakve sve teškoće postoje u procesu dostavljanja Programa reformi, ali ne želim prihvatiti to da Vijeće ministara nije gotovo ni pokušalo da dostavi Program reformi za 2023. Zašto nije pokušalo, to je zapravo pravo pitanje. To sigurno nije zbog imena komisije u čijoj je nadležnosti taj rad. Stvar je u tome da ta komisija ne radi. I to nije odgovornost samo Konakovića da budem do kraja korektan nego i predsjedavajuće Krišto pa i ostatka Vijeća ministara. Moguće da pomenuti ne znaju kako se izrađuje Program reformi pa ga nisu ni dostavili u sjedište NATO-a. Mi nemamo ništa protiv toga da pomognemo eventualno u izradi Programa reformi jer smo u prošlom mandatu poslali tri. Ovo govorim bez ikakve malicioznosti i tome slično. Ako treba pomoći, jer je to interes države, tu smo.
Vezano za samo ime komisije, gospodina Konakovića a i sve koje zanima zašto je promjenjen naziv Komisije upućujem na Američku ambasadu kao i na britansku ambasadu koji su u zadnjin tren insistrirali na promjeni naziva komisije nazivajući to samo “pitanjem semantike” dok je sadržaj ostao isti i BiH je aktivirala MAP.
Da li ste zadovoljni radom aktualnog saziva Vijeća ministara BiH na polju Programa reformi, dokumenta koji bi se svake godine trebao dostavljati u sjedište NATO-a?
Naravno da nisam zadovoljan jer znam da svaka zemlja koja je ušla u Evropsku uniju prvo je ušla u NATO savez. Uzalud je otvaranje pregovora sa EU ako nema napretka na NATO putu. A nema ga jer ova vlast ne dostavlja Program reformi. I to nije nezadovoljstvo nego zabrinutost. Uostalom, sami se zapitajte zašto sada nemamo one vježbe sa partnerima iz NATO-a na Manjači koje smo imali dok smo dostavljali Programe reformi.
Burne reakcije u javnosti izazvala je odluka Predsjedništva BiH da imenuje Milana Tegeltiju za konzula BiH u Rijeci? Zašto ste podržali tu odluku?
Da nismo glasali kako jesmo, Bosna i Hercegovina ne bi imala ambasadore u Turskoj i Libiji. A na tome je, razumljivo i opravdano, posebno insistirao gospodin Denis Bečirević.
Uostalom, ako im se Tegeltija ne sviđa, neka ga odbiju. Nisam ja hvalio Dodika i njegovu politiku nego Milanović. I nije moj problem što je sada Milanović u nezahvalnoj poziciji jer mu on mora dati, čime će naljutiti hrvatsku javnost, ili odbiti egzekvaturu Tegeltiji, čime će se zamjeriti svom velikom prijatelju Dodiku.
Zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić podnio je kaznenu prijavu protiv Vas zbog imenovanja generala u Zajednički štab Oružanih snaga BiH. Kako odgovarate na optužbe za krsenje procedura i zanemarivanje Parlamenta BiH?
Ne odgovaram, jer znam da smo sve uradili u skladu sa zakonom, a to što im se neki generali sviđaju manje a neki više to nije pitanje zakona i struke nego HDZ-ov pokušaj politizacije. Oficir koji je imenovan u generalski kor je također Hrvat i ispunjava sve uvjete za to, samo ima jedan "grijeh" - nije HDZ-ov Hrvat i nema njihov "certifikat". General na kojem su oni insistirali ima HDZ-ov "certifikat" ali je stekao uvjete za penziju i nije imao odgovarajuću školsku spremu predviđenu za tu poziciju. To je glavni razlog bijesa HDZ politike i kadrova. Kao da Hrvata nema mimo HDZ-a!
Među bh. zvaničnicima, kako u poziciji tako i opoziciji, naprasno se pojavio optimizam da ćemo dobiti zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa EU. Dijelite li taj optimizam?
To je i moj utisak. Recimo da sam umjereni optimista. No, činjenica je da će to biti, ako je bude, prije svega geopolitička odluka donesena zbog ukupne situacije na evropskom kontinentu a ne rezultat nekog velikog rada i truda aktuelne vlasti. Kako god, ja ću biti sretan kad dobijemo otvaranje pregovora jer znam da je jedino od tog gledanja kroz prste gore da Bosna i Hercegovina ne dobije otvaranje pregovora. Ne mogu biti cinik, ali ne želim lagati ni sebe niti druge. Bitno je da se krećemo, a koliko ćemo dugo pregovarati i kada će zaista pregovori početi, to u ovom trenutku niko ne zna, ni u Evropi niti u BiH. Ono što je bitno jeste da u okviru tog procesa država i njene institucije jačaju a ne da slabe pod izgovorom napretka ili lažnih priča o napretku iz usta briselskih birokrata.
