Izrael je opet pocinio zlocin!

[Hakiz]

Evo citam zakazana vanredna UN sjednica povodom ovog danasnjeg Izrazelskog bombradovanja ovog podrucija gdje se humanitarna pomoc djeli, stotine poginulih civila - zlocin bez presedana.

Meni nije jasno kako neki ne shvataju da Izrael moze da ispali manju nuklearnu raketu na ito mjesto da hiljade pogine, jer ce to USA opravdati, bas kao sto ce biti na ovoj vanrednoj sjednici sa vetom.

Amerikanci će staviti veto na bilo kakvu odluku, pogotovo osuđujuću. To već znamo.

[GandalfSivi]

Mater im jebem da im jebem…

[Chmoljo]

Ne mozes drzavu graditi na takvom jebenom rasizmu.

Zauzvrat dobijes imbecile koji su laki na obaracu. Ovo ce sve dugorocno kostati izrael.

[SmokingMan]

Is this what a democracy looks like?

[bordo gandalf]

Amerika je izvor zla

[Hakiz]

Ma, tačno je da je rat nehuman itd. Zbog te karakteristike rata imamo i Ženevsku Konvenciju i Sud Pravde itd.

I mi ovdje, na forumu, pričom rat nećemo zaustaviti.

Sa druge srane, ovo šta Izrael (Njegovo političko i vojno vođstvo) radi i onome koji je skroz naivan jasno pokazuje da Izraelu nije (jedini) cilj da kazni i uništi Hamas, cilj mu je ili potpuni nestanak ili porobljavanje palestinaca ako ne uspiju da ih sve pobiju i isele. To Izrael radi decenijama, a teroristički akti kao ovaj Hamasa im daje razlog da pojačaju brutalnost u nekim periodima, kao u ovom.

To opravdati i racionalizovati je nehumano. I države (političari) kao i ljudi koji to opravdavaju i racionalizuju su oni koji podržavaju zločin. Ne zaboravimo da i u Americi i u Njemačkoj itd, čak i u samom Izraelu, da i među Jevrejima kao i nejevrejima ima ljudi koji javno osuđuju ovo šta Izrael trenutno radi, kao i ono šta decenijama radi palestincima. Ne možemo ni te kolektivitete osuditi u cjelini.

Pa da se okrenemo pojedincima: General War je, naprosto, nečovjek.

[sumirprimus]

Lijepo boga mi, dozvoljeno dijagnoze uspostavljat na forumu i vriejdjat nekaznjeno.

[SmokingMan]

Nalazimo se negdje na raskrsnici između: bilo je, / nije, / nema dovoljno dokaza / nedoslijednost u svjedočenju / ćutnja / jesu krivi / nisu krivi, gdje treba napokon neke stvari postaviti na njihovo mjesto. Tko govori istinu, tko je taji, tko nije u pravu, a tko jeste?! Nešto postoji, no ovaj surovi konflikt trenutno zagušuje možda ono najvažnije, šta se zaista desilo 7. Oktobra!?

[Bitvin]

Ovo je svijet u kojem živimo, gdje se dešava genocid uživo pred očima svijeta, a pravdu ne poteže "napredni Zapad" nego zemlje Afrike i Srednje Amerike:

Nikaragva je podnijela tužbu Međunarodnom sudu pravde u Hagu (ICJ) protiv Njemačke zbog davanja finansijske i vojne pomoći Izraelu i zbog odbijanja sredstava UN-ove palestinske agencije za izbjeglice (UNRWA). Prema tvrdnji Nikaragve, Njemačka krši konvenciju o genocidu iz 1948. godine i Ženevsku konvenciju iz 1949. godine o zakonima ratovanja na okupiranim palestinskim teritorijama.

Južna Afrika prethodno je pokrenula tužbu protiv Izraela zbog počinjenja genocida nad Palestincima u Gazi. Prošlog mjeseca ICJ je naredio hitne mjere uključujući poziv Izraelu da zaustavi sve potencijalne akte genocida u Gazi.

[alijagoro]

Cestitke George Gallowayu na pobjedi,kaze ovo je za Gazu

[Charuga]

Pa ja, nisu oni. Njihovi vojnici jesu bili prisutni, ali samo da kontrolisu ulazak pomoci za civile. Pucali? Ne, ni pod razno. Oni tamo su se sami ubijali ... poznato od ranije nekima.

[piupiu]

Ovo ce sve dugorocno kostati izrael.

Kakav paradoks, jbt. Ko u nekom orverlijanskom filmu.

[Chmoljo]

Ovo ce sve dugorocno kostati izrael.

Kakav paradoks, jbt. Ko u nekom orverlijanskom filmu.

I ti mislis isto?

[cvrčak_na_hedonizmu]

Ovo ce sve dugorocno kostati izrael.

Kakav paradoks, jbt. Ko u nekom orverlijanskom filmu.

I ti mislis isto?

Jasta ce, bas ce ih kostati, bezveze se tjesite. Dok ih podrzava finansijski sektor, MSM i "izrabrani" politicari u prevari zvanoj demokratija bice sve kako oni hoce. To sto su ili ce pobiti 50.000 ili pola miliona ljudi je "nebitno", nit' koga zanima. Ove sto se pitaju ocito ne zanima previse, ljudi su potrosna roba, to je barem jasno.

Farse o demokratijama, ljudskim pravima, raznoraznim sudovima, moralima, pravdama padaju u vodu kada imas genocid uzivo. Desilo se nama, a mi smo sega sta se desava palestincima.

I sta onda. Nista. Crkni. Jaci tlaci.

[Optimus09]

Evo citam zakazana vanredna UN sjednica povodom ovog danasnjeg Izrazelskog bombradovanja ovog podrucija gdje se humanitarna pomoc djeli, stotine poginulih civila - zlocin bez presedana.

Meni nije jasno kako neki ne shvataju da Izrael moze da ispali manju nuklearnu raketu na ito mjesto da hiljade pogine, jer ce to USA opravdati, bas kao sto ce biti na ovoj vanrednoj sjednici sa vetom.

Svima je jasno.Opasno je sto medju nama hodaju oni koji podrzavaju genocid.

[Chmoljo]

Kakav paradoks, jbt. Ko u nekom orverlijanskom filmu.

I ti mislis isto?

Jasta ce, bas ce ih kostati, bezveze se tjesite. Dok ih podrzava finansijski sektor, MSM i "izrabrani" politicari u prevari zvanoj demokratija bice sve kako oni hoce. To sto su ili ce pobiti 50.000 ili pola miliona ljudi je "nebitno", nit' koga zanima. Ove sto se pitaju ocito ne zanima previse, ljudi su potrosna roba, to je barem jasno.

Farse o demokratijama, ljudskim pravima, raznoraznim sudovima, moralima, pravdama padaju u vodu kada imas genocid uzivo. Desilo se nama, a mi smo sega sta se desava palestincima.

I sta onda. Nista. Crkni. Jaci tlaci.

Naravno da nije isto pobiti 50.000 ili pola miliona. Da jeste mnogi bi to uradili.

Svijet nije crno-bijel, tako da i te price o nepostojanju demokratije, ljudskih prava i slicno su samo price. Mnogo ljudi uziva plodove i demokratije i ljudskih prava i zasigurno njima to nisu puste price.

[mishic]

"ZRAELSKI DESNIČARSKI MINISTAR PORUČIO: "Takozvani mjesec ramazan mora biti izbrisan i naš strah od ovog mjeseca mora biti izbrisan""

Takozvani ministar a stvarni nacista će jednoga dana ipak morati odgovarati za svoj fašizam koji ga je prožeo do kosti. Hitlerovo sjeme niče i tamo gdje se svijet najmanje nadao tome.

[cvrčak_na_hedonizmu]

I ti mislis isto?

Jasta ce, bas ce ih kostati, bezveze se tjesite. Dok ih podrzava finansijski sektor, MSM i "izrabrani" politicari u prevari zvanoj demokratija bice sve kako oni hoce. To sto su ili ce pobiti 50.000 ili pola miliona ljudi je "nebitno", nit' koga zanima. Ove sto se pitaju ocito ne zanima previse, ljudi su potrosna roba, to je barem jasno.

Farse o demokratijama, ljudskim pravima, raznoraznim sudovima, moralima, pravdama padaju u vodu kada imas genocid uzivo. Desilo se nama, a mi smo sega sta se desava palestincima.

I sta onda. Nista. Crkni. Jaci tlaci.

Naravno da nije isto pobiti 50.000 ili pola miliona. Da jeste mnogi bi to uradili.

Svijet nije crno-bijel, tako da i te price o nepostojanju demokratije, ljudskih prava i slicno su samo price. Mnogo ljudi uziva plodove i demokratije i ljudskih prava i zasigurno njima to nisu puste price.

Za pocetak, ti svijet predstavljas crno bijelim tvrdnjom da ce se nesto dugorocno vratiti Izraelu, a nece, jer im se moze. Vrlo prosto. Tvrdnja je netacna do srzi, na zalost. Nece im se nista vratiti, ni kratkorocno, ni dugorocno. Bezveze se lazes.

Dalje, koliko % stanovnistva uziva plodove suplje price o demokratiji, slobodama i ljudskim pravima ? "Mnogo ljudi" na koje se pozivas ne predstavlja dio Europe, mali djelic Sjeverne Amerike i nekoliko drzava Azije i Okeanije. To je, prijatelju, manjina koja parazitira na muci i eksploataciji vecine pri cemu to parazitiranje sebi pravda sarenim lazama o slobodama, demokratijema i ljudskim pravima. To sve pije vode dok se ne pojavi korona, pobuna farmera sirom Europe ili strajk kamiondzija u Kanadi. Onda vidis da ga svi redom puse, neko vise, a neko manje i da je prica o demokratiji, slobodama i ljudskim pravima farsa i to zestoka. Jedine "slobode" koje se ne mogu osporiti jesu seksualne, ali to vec prelazi u dekadenciju, nemoral i razvrat, al nije tema da ne granam dalje

Neozbiljno je da koliko toliko obrazovana osoba vjeruje u sarene laze i bajke. Realnost, na zalost, govori drugacije.

Doduse, kognitivna disonanca je cudo, tako je lakse sebi neke stvari objasniti odnosno zanemariti ih u potpunosti.

[Chmoljo]

Nemam namjeru natucati sa teoreticarima zavjera koji drugima govore o kognitivnim disonancama.

Pazi molim te, mali djelic Sjeverne Amerike ima demokratske sisteme.

[cvrčak_na_hedonizmu]

Nemam namjeru natucati sa teoreticarima zavjera koji drugima govore o kognitivnim disonancama.

Pazi molim te, mali djelic Sjeverne Amerike ima demokratske sisteme.

Ides licno u nedostatku argumenata. Iston da ja tebi kazem "gejmeru ne vidis dalje od svog nosa" i da mi je to argument, a nije.

Prica je pocela o dugorocno ce se vratiti Izraelu, ja kazem i objasnim zasto nece, ti mi napises da sam teoreticar zavjera ( primjer iz udzbenika kognitivne disonance ).

Vjeruj u sta hoces, al te jebe realnost, dogadjaji govore drugaciju pricu.

Da ne zacatavamo temu, idemo bezveze u off, a cini se da osim uvreda i parola vratice se nemas nista.

Do mene, dio Sieverne Amerike, dio, ostatak stanovnistva ne uziva slobode, prava i farsu zvana demokratija.

Zivio

[sumirprimus]

Mali djelic, nema i ne treba dalje

[cvrčak_na_hedonizmu]

Mali djelic, nema i ne treba dalje

Dvije drzave na cijelom kontinentu.....mozda tri, mali djelic brojem, ne populacijom

Osim ako ne mislis da oni u demokratijama Nikaragve, Hondurasa, Gvatemale, Salvadora i ostalih bastiona ljudskih prava i sloboda uzivaju ko vecina u Europi

Bazveze zacatavamo, prica je suplja svakako. Ti pravdas Izrael, Chmoljo ne znam sta radi, laze sebe da ce biti dobro, da ce ovi biti kaznjeni i ostatak nelagode ubije pricom o teorijama zavjere. Jah, da je Bogdo tako.

[sumirprimus]

Ja ne pravdam nikog.

[Chmoljo]

Nemam namjeru natucati sa teoreticarima zavjera koji drugima govore o kognitivnim disonancama.

Pazi molim te, mali djelic Sjeverne Amerike ima demokratske sisteme.

Ides licno u nedostatku argumenata. Iston da ja tebi kazem "gejmeru ne vidis dalje od svog nosa" i da mi je to argument, a nije.

Prica je pocela o dugorocno ce se vratiti Izraelu, ja kazem i objasnim zasto nece, ti mi napises da sam teoreticar zavjera ( primjer iz udzbenika kognitivne disonance ).

Vjeruj u sta hoces, al te jebe realnost, dogadjaji govore drugaciju pricu.

Da ne zacatavamo temu, idemo bezveze u off, a cini se da osim uvreda i parola vratice se nemas nista.

Do mene, dio Sieverne Amerike, dio, ostatak stanovnistva ne uziva slobode, prava i farsu zvana demokratija.

Zivio

Jesi li realan?

Optuzujes me da idem licno nakon sto si napisao

Neozbiljno je da koliko toliko obrazovana osoba vjeruje u sarene laze i bajke. Realnost, na zalost, govori drugacije.

Doduse, kognitivna disonanca je cudo, tako je lakse sebi neke stvari objasniti odnosno zanemariti ih u potpunosti.

Dalje, spominjes "gejmanje", iako apsolutno zanemarujes da su jevreji u samoj zizi teorija zavjera tako da isto itekako ima veze sa temom, dok gejmanje apsolutno nema.

Tvoji argumenti su smijesni, a ego prevelik da bi imalosmisla ista pisati sto se kosi sa tvojim uvjerenjima - namjerno ne kazem argumentima.

Baska sto si se ti nakacio na postove koji nisu tebi upuceni i trazis raspravu, odgovaras licno, pa se zalis kad ti se licno odgovori i sad ne zelis u off.

Dovidjenja ba.

[zarko.filip]

https://www.tagesanzeiger.ch/geld-im-gaza-konflikt-wie-die-hamas-milliarden-scheffelte-230904249092
Prvi pokušaj. SMS poruka glasnogovorniku Hamasa, terenskog ureda u Libanonu. Beirut je jedan od rijetkih gradova u kojima islamistička teroristička skupina još uvijek ima ured. “Draga moja”, piše Walid Kilani natrag, glasnogovornik, naravno, nema problema, Osama Hamdan iz Politbiroa dostupan je za intervju. Detalji bi uslijedili.

Zvuči konspirativno, ali nekako razumljivo s obzirom na izraelsku prijetnju dronovima. Baš početkom siječnja jedan od najvažnijih ljudi u politbirou Hamasa u Bejrutu ubijen je dronom.

Sljedećeg dana, Kilani piše da dođe u "Fantasy", što u Bejrutu može značiti dvije stvari: "Fantasy Super Night Club" ili "Fantasy World", zabavni park za djecu. "Zgrada pokraj Fantasy Worlda", objašnjava Kilani. Dakle, ne noćni klub.



Skriven iza djece

U lunaparku se vrte vrtuljke i bljeskaju neonske lampice. Na suprotnoj strani ulice, na četvrtom katu stambene zgrade, nalazi se libanonski ogranak Hamasa. Hamas se ovdje može osjećati sigurno, tri kata iznad dječjeg vrtića. To što se Hamas krije iza djece nije ništa novo na Bliskom istoku.

Ljudi koje možete sresti ovdje u Bejrutu ideolozi su Hamasa. Oni ne namjeravaju umrijeti boreći se protiv Izraela. Vaše oružje su: riječi. Hamas je uvijek bio dobar u podjeli rada. Postoji političko krilo i naoružane Qassam brigade. A tu su i ljudi koji vode računa o financijama.

Kao nijedna druga organizacija prije njega, Hamas je shvatio kako se teror može financirati u 21. stoljeću – te vile i luksuzne živote njegovih vođa. Onaj tko želi pratiti put novca, pronaći će tragove do Bejruta i Istanbula, Irana, Katara i Njemačke. Dolari, euri i šekeli pronalaze svoj put do Gaze preko donacijskih računa i mjenjačnica, teku kao kriptovaluta i ponekad su jednostavno transportirani u koferima.

Hamasovo bogatstvo ima mnogo veze s lažnim tvrtkama i paravanima. I s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, koji je namjerno pomogao Hamasu da zaradi još više novca.

Prema izraelskim podacima, vjerovalo se da je oko 30.000 boraca prije rata pripadalo Hamasu. Prije 7. listopada, kada su Hamasovi teroristi probili graničnu ogradu s Pojasom Gaze, ubijali izraelske kibuzije i priredili židovskoj državi najgori dan u njezinoj povijesti.



Bogatstvo u siromašnom dijelu svijeta

Ponosni su na ovaj 7. listopada, Hamasovce na četvrtom katu koji trenutno stoje u kuhinji. Vaš libanonski ured mora da je nekoć bio stan. Press soba je u dnevnoj sobi; nekoliko novinara iz arapskih medija sjedi na plišanim sofama i bulji u svoje mobitele.

Govornik Kilani pozdravlja vas kao starog prijatelja. Intervju? Govornik Kilani žali. Bar ne danas. Ne u Bejrutu.

Ljudi definitivno imaju pitanja za Hamas koja nadilaze rat u Gazi. Kako je Hamas mogao izgraditi stotine kilometara tunela i toliko raketa u svom siromašnom obalnom pojasu? Samo u tjednima nakon 7. listopada otpustio ih je oko 12.000. Kako to da njihovi lideri žive u vilama i skupim hotelima u Bejrutu, Istanbulu, Kataru? Oni sada gladuju na vrhu dok izraelske bombe padaju, ali u Hamasovim tunelima ima dosta zaliha hrane. Kako teroristička organizacija može zgrnuti takvo bogatstvo u jednom od najsiromašnijih područja na svijetu?

U nedjelju krajem siječnja progovorio je Basem Naim, član Politbiroa Hamasa. Trenutno je u Istanbulu, gdje vole boraviti i Hamasovci. Oni iz gornjeg ešalona, čelnici, koji još uvijek donekle slobodno lete regijom, četiri mjeseca nakon 7. listopada i samo nekoliko tjedana nakon što je šef izraelske vanjske tajne službe Mossad izričito upozorio da će svi biti progonjeni, ne važno gdje.

Basem Naim šalje WhatsApp poruku: "Poslat ću vam lokaciju za sat vremena."



Tjelohranitelj na ulazu

Rano poslijepodne, vožnja vas vodi od centra do predgrađa, gdje grad izgleda čisto i pobožno, pomalo poput Katara. Široke ulice, luksuzni stambeni kompleksi s bazenima, mnoštvo džamija.

Područje se zove Basaksehir, ovdje živi mnogo bogatih Arapa, a mnogi natpisi za trgovine i restorane su turski i arapski. Naimov tjelohranitelj čeka na ulazu u dogovoreni kafić. Tjelohranitelj je vjerojatno neophodan. Ne samo u Libanonu, već ni u Turskoj više nije previše sigurno biti član Hamasa: u siječnju je turska policija uhitila 34 osobe koje su navodno bile povezane s Mossadom, izraelskom stranom tajnom službom.

Tjelohranitelj koji bi trebao čuvati Naima je povjerljive sorte, bez provjere vas dovodi do stola svog šefa, 61-godišnjeg gospodina u vunenoj jakni s palestinskom zastavom na reveru. Naim je bio ministar zdravlja u Pojasu Gaze. Do 2012. Danas, kao član Politbiroa, međunarodnom tisku objašnjava zašto je za sve kriv samo Izrael.

A zločini Hamasa? Prebacuje se unutar nekoliko sekundi. Liječnik koji se brine za svoju obitelj postaje čovjek koji je ponosan na napad 7. listopada. Naim zapravo donosi pozitivan zaključak. Nakon ubijenih Izraelaca, nakon višemjesečnog rata u Gazi, nakon svih patnji, svih razaranja.

U međuvremenu on je u punom propagandnom modu, ovdje u kafiću, okružen obiteljima koje jedu slatke deserte. "7. listopada trebao bi im biti lekcija", kaže, Izraelcima, Zapadu. “Nitko ne može ignorirati Palestince.” Masakr, potpuni uspjeh? “Nažalost, to tako funkcionira”, kaže. „Okupacijske vlasti nisu dobročinstva. Odlaze tek kada im to zanimanje postane preskupo.”

Naim misli na ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali. U svakom slučaju, kaže, Izrael više ne može sklapati mir s arapskim zemljama zaobilazeći Palestince. To je ono što je izraelski premijer Netanyahu imao na umu: već je sklopio sporazum s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i s Bahreinom. Izraelci su se nadali da će Saudijska Arabija uskoro biti spremna. Država koja se prije uvijek smatrala zaštitničkom silom Palestinaca. U Hamasu su, kaže Naim, mislili: "Ako sada ništa ne poduzmemo, uskoro ćemo biti potpuno zaboravljeni."



"Kako mislite na civile ovdje?"

Što je Naimu prošlo kroz glavu kada je vidio slike i filmove masakra? Oklijeva na trenutak, ne zadugo. “Da budem iskren, bio sam ponosan.” Hamas je svojim borcima naredio da ne ubijaju civile. “I usput,” kaže Naim, “što ovdje znači civil? U Izraelu su svi od 18 do 55 godina vojnici, bilo aktivni ili kao rezervisti.”

Tako je to s terorizmom: u borbi za tobože sveti cilj za sve postoji opravdanje. Čak i za ubijanje ljudi koji plešu u izlazak sunca. Basem Naim svakim slogom udara o stol: "Sada nas nitko ne može ignorirati." Izrael to konačno mora shvatiti. Inače će za nekoliko godina sve ispočetka. Tako je na Bliskom istoku već desetljećima.

Tako je to ovdje. Desetljećima. U čemu Hamas igra odlučujuću ulogu. Naim to kaže ovako: “Hamas je dio strukture društva. Ima nas posvuda." To je ono što je želio njihov utemeljitelj, Sheikh Yasin, čovjek po kojem su nazvali protutenkovski projektil. Ni Yasin nije bio borac, više ideolog, dugo je sjedio paraliziran u invalidskim kolicima.

Vođen mržnjom prema Izraelu, osnovao je Hamas 1987. godine, u godini prve Intifade, prvog velikog palestinskog ustanka.



Islamska država

Yasin je želio da se svi muslimani bore protiv židovske države. Svoje ciljeve zapisao je u osnivačkoj povelji Hamasa: prvo uništenje Izraela, zatim islamske države na području između Sredozemlja i Jordana. Taj se slogan, "od rijeke do mora", danas čuje posvuda na propalestinskim demonstracijama.

Danas bi se reklo da je Hamas imao jasan temeljni brend: nacionalnu palestinsku agendu u kombinaciji s islamizmom. To je bilo prikladno za to vrijeme, u Afganistanu su se mudžahedini borili protiv Sovjeta, au Libanonu je Hezbollah rastao. Diljem Bliskog istoka politički islam je bio u usponu. Upravo je Hamas poslao prve bombaše samoubojice u Izrael.

Kada je palestinski vođa Yasser Arafat 1993. odletio u Oslo i pristao na mirovni sporazum s izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom, Hamas je bio izostavljen - nije se želio uključiti u dogovor s Izraelom. Slično političaru s izraelske strane koji je prvi put postao premijer 1990-ih: Benjamin Netanyahu. Jedanaest godina kasnije umro je Arafat, bezbožni socijalist iz Hamasove perspektive. Arafatov nasljednik, blijedi Mahmoud Abbas i njegova stranka Fatah nisu imali nikakve šanse protiv Hamasove propagande, a od nadanja iz Osla jedva da je išta ostalo. Godine 2006. Hamas je pobijedio na palestinskim parlamentarnim izborima. Ostalo je povijest.



Razina zemlje u razvoju

Ono što je jasno jest da su se Fatah i Hamas mrzili gotovo jednako koliko su mrzili Izrael. I da je Hamas krvavo istjerao Fatah i njegove sljedbenike iz Gaze. Od tada ona vlada obalnim pojasom, a Abbas upravlja Zapadnom obalom. Nikad više nije bilo izbora. Ratovi redovito. 2008., 2012., 2014. godine.

Čak i između dva rata, gotovo da nije bilo tiho. Hamas je bombardirao Izrael svojim sve boljim raketama, a izraelske zračne snage odgovorile su noćnim bombardiranjem. Zbog svoje neučinkovitosti i korupcije, Hamas je ubrzo postao gotovo jednako omražen među ljudima u Pojasu Gaze kao i njegov neprijatelj, Izrael. Ljudi u Hamasu uvijek su voljeli borbu protiv Izraela. Barem se još uvijek bori, ili su mnogi u Gazi mislili dok su živjeli u bijedi.

Nakon godina pod Hamasom, stopa nezaposlenosti u Gazi nedavno je bila gotovo 50 posto, a bruto domaći proizvod po stanovniku, oko 1250 dolara godišnje, bio je na razini najsiromašnijih zemalja u razvoju. No uz svu skupu terorističku infrastrukturu, svo oružje i rakete, Hamas je stvorio i vojsku civilnih zaposlenika. Oni ovise o Hamasovoj blagajni kako bi prehranili svoje obitelji – i stoga su dužni biti lojalni.

Dakle, razgovarajmo o Hamasovom novcu, g. Naim. Odakle dolazi? Svatko tko zaroni u svijet Hamasovih financija uskoro će imati dojam da rade u portfelju multinacionalne korporacije, a ne islamističke terorističke skupine. Prema dokumentima koji su dospjeli u ruke izraelske tajne službe 2018., posjeduje investicije vrijedne nekoliko stotina milijuna dolara, od rudarskih i cestovnih tvrtki u Sudanu do nebodera u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i developera nekretnina u Alžiru.

Kruže slike šefa Politbiroa Ismaila Hanije koji posjeduje vilu u blizini plaže u Kataru i godinama nije kročio u Pojas Gaze. Slike ga prikazuju u privatnom avionu. Na drugima se vidi njegov sin Maaz kako pozira s prijateljima na pozlaćenim krevetima, a priča se da se izdanci vodstva Hamasa vole zabavljati pijući u klubovima.

Novčani kolaps: Izraelske dnevne novine Haaretz procjenjuju da je godišnji proračun kojemu je Hamas imao pristup prije 7. listopada bio do 2,5 milijarde dolara. Koliki je iznos pretpostavlja i izraelski stručnjak Yitzhak Gal. Hamas ima dvostruku ulogu: na Zapadu je uvršten kao teroristička organizacija, u Gazi je država. I, kao svaka vlada na svijetu, kontrolira proračun. Spomenute milijarde su ovaj proračun.

Prije svega, tu su resursi palestinskih vlasti. To je struktura pod predsjedanjem Mahmouda Abbasa, koja je u jednom trenutku trebala postati država. To je bila ideja još u Oslu, kada je čovječanstvo još vjerovalo u rješenje bliskoistočnog sukoba. U svakom slučaju, Abbas službeno dobiva financijsku pomoć iz inozemstva, iz SAD-a, iz Europske unije, iz Saudijske Arabije – da se sve ne uruši na palestinskim područjima. Dio tih sredstava odlazi u Gazu, gdje Hamas na kraju odlučuje što će s njima.

Čak i ako nas EU uvjerava da njezin novac nikad nije financirao terorizam. Stručnjaci su manje sigurni može li se to točno znati u Bruxellesu.



Novac teče

Novac autonomne vlasti vjerojatno je najveća stavka u proračunu Hamasa. Odmah nakon toga dolaze porezi koje Hamas ubire u svojoj ulozi vlade. Osim toga, Hamas ima i novac koji mu pritječe iz inozemstva, primjerice iz Irana ili Katara. A novac teče. Sredstva iz Katara i Irana sljedeća su velika stavka u proračunu, bez njih Hamas vjerojatno ne bi preživio godine prije 7. listopada.

Stiže li novac i sada? "Iranci nas nastavljaju podržavati", uvjeravao je Basem Naim. U slučaju Katara je drugačije, Zaljevski emirat je zaustavio isplate. To je zbog načina na koji su te isplate donedavno završavale u Gazi. Ne o skrivenim mjenjačnicama u Istanbulu i drugdje. Ne, o Izraelu, službeno.



Netanyahuov plan

“Izraelci su znali sve”, kaže Basem Naim. "Dobili su popis imena i mogli su uložiti veto ako ga ne žele." To je bilo u interesu obje strane. Ili bolje: u interesu Hamasa iu interesu Benjamina Netanyahua. Plan je svom kabinetu predstavio 2018., prema kojem bi Hamasu također bilo dopušteno isplaćivati izravnu pomoć siromašnim obiteljima.

Netanyahu je vjerovao da će stvari u Pojasu Gaze ostati tako mirne. Ne bi se više morao nositi s prijetnjom Hamasa, koji ne bi bio dovoljno jak da ugrozi Izrael. U isto vrijeme, međutim, bila je dovoljno jaka da nije ostavljala mjesta autonomnoj vlasti pod Mahmoudom Abbasom.

Netanyahu je vjerovao da se može udobno smjestiti. Njegov stav: među Palestincima jednostavno nema partnera za mir. U javnosti su se Hamas i Netanyahu zaklinjali na međusobnu mržnju. Dugo su šutke podržavali jedno drugo. Upravo je tako i bilo, priča Katar u hotelu Sheraton. Do 7. listopada.

Zar nitko nije vidio što dolazi u Gazi? Zašto nitko nije ništa poduzeo po pitanju financijskih tokova? Ako tražite odgovore na ovo, naići ćete na Udija Levija. Izraelac za kojeg se i kroz video razgovor može vidjeti koliko je ljut. Levi je nekoć bio čovjek koji je bio zadužen za isušivanje Hamasovih financijskih resursa u ime izraelske države.

Levi je 60-godišnji ćelavi muškarac. Zanima ga kako su proveli novogodišnju noć. “U Izraelu”, kaže Levi, “umjesto vatrometa bilo je raketiranja.” Nerad zapadnog svijeta ga pogađa. Kao i pogreške njegove vlastite vlade. Uvijek stavlja ruku na srce kada se žali na sve što je pošlo po zlu. Netanyahuovu odluku da svjesno pusti da novac teče Hamasu naziva "najgorom političkom odlukom u izraelskoj povijesti".



“Dopustili smo”

Levi je više od pola života proveo radeći za izraelsku tajnu službu. Od 2001. nadalje vodio je posebnu jedinicu “Harpun” za Mossad, skupinu stručnjaka iz obavještajnih službi, porezne vlasti, središnje banke i policije. To je bilo jedinstveno u svijetu. Nije bilo lako na početku, poreznici, agenti, bankari, došli su iz različitih svjetova. Ali tijekom godina, Levijevi ljudi uspjeli su iskrvariti Hamas. Financijski. Polako ali postojano. Bili su nešto poput izraelske financijske vojske. Čak i danas, Levi je još uvijek čovjek s kojim morate razgovarati ako želite znati kako Hamas dolazi do novca.

U video pozivu Udi Levi priča kako je tada upozorio Benjamina Netanyahua. Katarski novac za Gazu? Levi kaže da je sumnjao da cijeli svijet više neće učiniti ništa u vezi s Hamasovim transakcijama. Europljani i Amerikanci rekli su: "Ako mašete novcem iz Katara, zašto bismo vam mi pomogli?" Na kraju je i Mossad više-manje financijski prepustio Hamasu. Ovako se Hamas razvio u čudovište. „Dopustili smo to“, kaže Udi Levy.

Kako se čudovište može pobijediti? Stručnjaci poput američkog istraživača terorizma Matthewa Levitta opisuju kako je Zapad mnogo godina gledao na drugu stranu. Važniji su bili drugi teroristi, posebno IS koji je prijetio i Europi. Prema Levittu, njegovo se financiranje borilo svim mogućim sredstvima, uključujući i lokalno u Iraku, u malim razmjerima, u mjenjačnicama i s predstavnicima sustava hawala. To se sada mora dogoditi i s Hamasom. Udi Levi također poziva na to: "Moramo izvršiti pritisak na Tursku i Katar", kaže on.



Hamasova sreća

A što misli Hamas? Basem Naim, službenik koji je svratio u Istanbul, mora odmah otići; njegov vozač čeka ispred kafića. Netanyahu se, kaže, trenutno bori protiv skorog kraja svoje političke karijere u Gazi. Hamas će također preživjeti ovaj rat.

S jedne strane, Palestinci nisu imali sreće u geografskom smislu jer žive u susjedstvu Izraela. “Ali u isto vrijeme”, kaže on, “imali smo i sreće”: Europljani, Ujedinjeni narodi, brinuli su za Izrael. “Oni žele mir na Bliskom istoku. Prije ili kasnije doći će u Gazu." Svijet će, kaže, ponovno izgraditi Gazu.

Siguran je da će novac opet poteći.