Petera Olandta za Dnevni Kos
Nedjelja, 25. februara 2024.
Prošlo je dvije i deset godina od početka rata, a Demokracija još nije odlučila želi li i dalje postojati. Izvan kratkog razdoblja između februara 2022. i juna 2022., pomoć Ukrajini bila je kratkovidna i u potpunosti joj je nedostajalo razumijevanje izazova i prilike trenutka. Zapadne demokracije još uvijek pokušavaju odlučiti mogu li se gnjaviti da dopuste Ukrajini da postoji. Nikakva žrtva se od Zapada ne traži, niti je potrebna. Sjedinjene Države ne mogu dati ni četvrtinu iznosa od 61 milijarde dolara, a kamoli punu potporu Ukrajini koja je potrebna.
A šteta za Ukrajinu nije ni samo u niskom davanju. Obećanja davanja praćena izostankom istih doista su štetna. Ukrajinska ljetna ofanziva 2023. nikada se nije trebala dogoditi. Ukrajinci tada nisu imali sve alate i očekujući da će im stići još pomoći krenuli su s napadom koji je temeljio na zamjeni tih zaliha. Istina, ovo je retrospektiva. No, gledajući unatrag, da je Ukrajina znala da će američka pomoć u biti nestati u oktovru 2023., onda je svaka runda potrošena na napad tokom ljeta učinila odbranu prošle jeseni i zime još težom.
Možemo okriviti republikance što su stali uz čisto zlo i oni zaslužuju najveći dio krivnje. Ali demokracija treba gledati unaprijed i pripremiti se za teška vremena. Postojala je prilika 2022. da se odobri finansiranje za Ukrajinu na više od godinu dana. No odlučeno je da se možemo osloniti na republikance, koji su dosljedno na strani zla, kako bi i dalje podržavali podršku četvrtine iznosa za Ukrajinu.
I to je potpora četvrtine potrebnog. Dok su 2022. godine ljudi tražili tenkove, avione, rakete, protuzračnu odbranu i sve ostalo, odgovor je često bio da možemo poslati samo ono što Ukrajina može podnijeti, a Ukrajini je bila potrebna obuka prije nego što se može nositi s tim stvarima. Sada možemo vidjeti da iza kulisa 2022. i 2023. nije bilo nikakvih tajnih programa obuke kako bi se Ukrajina pripremila za napredne sisteme. Nikad nije postojao plan da im se nabavi nešto više od rabljenih ostataka. Čak i da 61 milijarda dolara dođe od SAD-a, to još uvijek nije sve što bi Ukrajina trebala imati za ratovanje.
Svjetska banka procjenjuje američki BDP na 25 trilijuna dolara za 2022. 61 milijarda dolara izdvojena za Ukrajinu iznosi 0,2% nacionalnog BDP-a i 7,3% obrambenog proračuna za 2020. od 837 milijardi dolara. Za usporedbu, odbrambena potrošnja u Drugom svjetskom ratu bila je iznad 40% BDP-a 1943. i 1944. godine. Potrošili smo 8 bilijuna dolara tokom 20 godina na rat protiv terorizma (iznad onoga što se smatralo normalnim izdacima za obranu), što u prosjeku iznosi 400 milijardi dolara godišnje. SAD je bio spreman izdvojiti 6 puta više godišnje za Saddama Husseina i Osamu Bin Ladena nego što smo mi za borbu protiv Putina i Rusije. Samo Afganistan iznosio je oko 300 miliona dolara dnevno (isti izvor). 300 miliona dolara dnevno protiv skupine koja je ubila 3.000 Amerikanaca 2001. I nismo voljni potrošiti to protiv zemlje koja napada naše izbore i pokušava demontirati našu demokraciju. I nismo voljni priskočiti u punu pomoć demokraciji koju fizički napada isti neprijatelj.
Ako demokrati konačno dobiju glasanje o pomoći Ukrajini (i dobiju glasovanje), samo ću djelomično slaviti. Zato što se još uvijek nećemo boriti svim snagama za demokraciju diljem svijeta. Rusija ne ispunjava svoje potrebe ni napola. Ponekad se možemo šaliti o njihovim pogreškama, ali oni troše kao da žele pobijediti. Ne moramo se približiti potrošnji istom iznosu kao postotku zajedničkog BDP-a naših saveznika, ali trošimo kao da to zapravo nije važno. Trošimo kao da si možemo priuštiti gubitak Ukrajine. Trošimo kao da je poštivanje međunarodne vladavine prava luksuz koji si jednostavno ne možemo priuštiti. Trošimo kao da Putin nije neki genocidni manijak koji želi uništiti demokraciju.
Zabrinut sam za demokraciju. Zato što se čini da nam nije dovoljno stalo da potrošimo onoliko koliko je potrebno da je zaštitimo. Čini se da nam nije dovoljno stalo da zaštitimo naše institucije od korporativne pohlepe i korupcije. Čini se da ne možemo razumjeti kako obuzdati destruktivne antidemokratske poruke koje prožimaju glavne medije.
Da, moramo GOTV i nastaviti s organizacijom. Ali također moramo biti jasniji u pogledu naših ciljeva i naših prioriteta. Moramo bolje financirati progresivne izvore vijesti. Ne samo da trebamo dobiti demokrate, već demokrate voljne vratiti vlast antimonopolskim zakonima, ojačati naš obrazovni sistem i ponovo ostvariti društvena očekivanja da naši vođe budu racionalne odrasle osobe s razinom profesionalne stručnosti daleko iznad onoga što mnogi od njih trenutno su sada.
Vrištat ću ako vidim još jedan komentar u stilu da bi Rusija bila potrošena izravnim sukobom s NATO-om. Imam vijesti za tebe. Rusija trenutno pobjeđuje protiv NATO-a. Ne, to nije kinetički rat, ali oni su spriječili NATO da iskoristi postotak svoje moći koji bi Ukrajinu stavio na vrh.
Rusija nema namjeru stati u ovom ratu. Sva ta duga vremena obuke za Ukrajince koji uče naprednu kompliciranu opremu sada je nadmašena duljinom rata. Umjesto da moć daleko nadmaši Rusiju, što je bilo savršeno moguće s dovoljnom potporom NATO-a, Ukrajina sada slabi na moći. Ovo je vrijeme kada je Ukrajina trebala iskoristiti SVOJU superiornu i neodoljivu vatrenu moć. Umjesto toga, marionete koje podržava Rusija, NATO-u se razbijaju po guzici u njihovim vlastitim demokratskim institucijama.
Ukrajina dobiva svoj dio rata. NATO ga gubi zbog Ukrajine, a glavni problem su Sjedinjene Države.
