Ključni uzrok neuspješnosti srpske državnosti leži u činjenici da nam je uvijek bilo važnije kolika nam je država od toga kakva je. To je jedan od osnovnih razloga što mi olako prihvatamo sve vrste autokratskih režima, nadajući se da će “jake” države, oličene u jakim liderima, biti efikasnije u teritorijalnoj ekspanziji nego što bi to bili liberalno-demokratski sistemi, koji su uvijek primarno fokusirani na pitanje “kakva” je država - tj. na unutrašnje upeglavanje sistema kroz pravnu državu i vladavinu prava, građanske slobode, toleranciju itd.
Najnovija verzija tog našeg krivog skretanja je formulacija “Srpski svijet” - najsvježija izvedba stare dijabolične ideje “Velike Srbije”, koja nikako da već jednom umre, i stalno uporno iskače iz groba, iznova i iznova zavijajući naš narod, a i okolne komšije, u crno. I uvijek se nađe neki politički pajac da glasnogovori tu ideju – nekad je to bio Šešelj, a danas je to exšef BIA Vulin. Gostujući nedavno na državotvornoj i “patriotskoj” PINK TV, novopečeni senator RS nas je, sav egzaltiran, obavijestio kako će se vječno sanjano “ujedinjenje svih Srba u jednu državu” desiti “u ovoj generaciji”, te da “ni glava nije malo” da se položi u svrhu ostvarenja te ideje.

Koliko god ovaj stupidni narativ danas djelovao kao puki ekscentrični ispad ne baš pametnog protagoniste, nije zgoreg porazmisliti o čemu se tu zapravo radi. Jer šešeljevsko iskustvo iz 90-tih naučilo nas je koliko budala na steroidima, sa fiksidejom istorijske Misije, može biti opasna po sve.
Putinistička ložiona
Ko god da je izumitelj budalaštine zvane "Srpski svijet" poprilično je jasno šta se time postiže. Najočitiji efekat takvog narativa jeste sabotiranje integracije ovih prostora - i međusobno i u EU. Ko bi normalan od Bošnjaka ili Crnogoraca nakon Vulinovih šešeljizama poželio da uđe u "Open Balkan", npr.? Čovjek ne mora da bude Ajnštajn pa da skapira čiji je to geopolitički interes.

Sama činjenica da je za širenje ove ideje Putin odlikovao Vulina “Ordenom prijateljstva” dovoljno govori o upotrebljivosti iste za “braću” sa istoka.
Sve to samo po sebi ne bi bilo ništa sporno – ljudi imaju pravo da zastupaju interese koga god žele. Ako neko želi da bude korisni idiot neke druge države, šta da se radi? – tuga, ali ok, Srbija i Republika Srpska su slobodne zemlje i ljudi u njima imaju, i treba da imaju, slobodu da zastupaju kakve god ideje i političke koncepte žele. Problem je, međutim, što država Srbija nije dovoljno jaka da eksponente stranih interesa ukloni sa važnih državnih funkcija. Naprotiv, to je zarobljena država primorana da ih toleriše. A mi u RS smo još luđi, pa ih za takve aktivnosti još i nagrađujemo počasnim titulama.
No, koliko god to sve bilo stupidno i pokazivalo jadno stanje srpske državnosti, zapravo i nije glavni problem. Pravi problem sa ovom budalaštinom je što to nije tek još jedna benigna politička koncepcija, koja služi za uveseljavanje “patriotskih” genija i održavanje zle krvi sa komšijama. Već visokozapaljiv material koji lako može izmaknuti kontroli. A stvar postaje naročito loša ako imamo u vidu koliko bi njenim kreatorima u sadašnjoj situaciji odgovaralo izazivanje nestabilnosti u predvorju same EU. To i jeste osnovna poenta: putinistička prijetnja Evropi da će, žrtvujući svoje korisne idiote na Krajini, izazvati haos na granici EU.
Izvor
