Comandini wrote: ↑28/05/2023 03:21
Niti u jednoj drzavi koja je dobila svoju nezavisnost od Osmanskoga carstva silom, osim djelomice u grckoj, nije postojala prava burzoaska elita - Soulioti u Grckoj i Bugarske poglavice su vrlo slicne tvom opisu djilkosa; a da ne pricamo o prekodrinskim knezovima. Naravno, u nekom idealnom svijetu formi tvoje rijeci su tacne, ipak, ovakva vrsta pogleda na Gradascevica je kod nas recidiv iz marksistickog poimanja te pobune za vrijeme Jugoslavije.
Naravno, apsolutno si u pravu, to i ne sporim. Nije uopće pitanje kakvi su oni bili, nego kakve šanse za uspjeh su oni u tom društvenohistorijskom kontekstu imali.
Ta idealizirana predodžba po kojoj je nas "zafrkao" Omer-paša Latas pobivši neke naše velike "prvake" jednostavno nema smisla jer se u suštini radilo o regresivcima koji su željeli zadržati svoje posjede i privilegije protiv struja onog vremena. Zaboravlja se da i je i trigger srpskim ustancima upravo bila buna dahija koji su isto tako digli bunu protiv ukidanja janjičara. Ne znam zašto ljudi misle da bi kod nas bilo nešto drugačije - poslije par desetljeća gazdovanja Gradaščevića i sličnih, digla bi se pravoslavna i katolička raja da zbaci "turski jaram" s vrata (jer iz njihove perspektive svaka muslimanska vlast je loša), stvar bi vjerojatno i po običaju završila unutrašnjim sukobom među begovima, Osmansko Carstvo ne bi ništa pripomoglo jer bi držalo Bošnjake za izdajice, a zapadne zemlje bi jedva čekale (i navijale i nadodavale municiju) da se muslimane iz Bosne istrijebi.
Jednostavno, iskreno ne vidim nikakve šanse da bi u Evropi 19. st. (uzimajući tadašnje geopolitičke prilike i moralne standarde) u Bosni uspjela nastati i opstati neka moderna funkcionalna evropska nacija koja bi bila multireligiozna, kompaktna i održiva, i to još uz feudalno vodstvo, i to još muslimanskih prvaka. Ako imaju problem s Bošnjacima danas zato što su muslimani, možeš misliti kako bi to bilo u 19. vijeku kad su svi navijali za progon Osmanskog Carstva iz Evrope i nekakvo simboličko rušenje "vlasti islama". Austrougarska je nešto najbolje što su Bošnjaci mogli dobiti u ono vrijeme, bukvalno svaka druga opcija bi vodila u istrebljenje kakvo se dogodilo u Srbiji ili Grčkoj.
Hrišćanski narodi Balkana, s druge strane, nisu imali takvih problema, iz cijelog niza razloga: iako vođeni kabadahijama i bez ikakvih građanskih standarda, bili su konsolidirani mržnjom prema "vjekovnim okupatorima" i njihovoj vjeri, imali su podršku hrišćanskog svijeta i demografsku masu koja može stvoriti i održati države. Šareni tepih Bosne jednostavno ne bi tako lako prošao u toj priči.