Penzije su sada preko 500, tetka zivi sama sa penzijom manjom od 600 i ona to razgodi, istina ima neke ustedjevine pa tim parama plati majstora ako treba ili neki nenadani trosak, ali sa tom penzijicom ona razvuce. Penzioneri jedu jako malo, nije da stede nego takav metabolizam, njima su zapravo lijekovi najveci problem plus rezije. Naravno poguramo mi malo, ali moze ona eto ljeti bez problema. Malo bastica, vise kao hobi ali bude domaceg povrca.
Nije to zivot kakav penzioneri zasluzuju, ali jbg, snalaze se. Odreknu se mnogo cega. Nevjerovatno je da neko zna sa 600 pregurati mjesec a neko ne zna ni sa 3000. Sve do organizacije, navika i prilagodljivosti.
Mislim da je ovdje ljudima najvise pun kurac tog navlacenja od prvog do prvog i odsustvo rahatluka. Sto bi rekla jedna poznanica, kad je tek odselila u Atlantu, kaze ne mogu da se naviknem ne mogu da vjerujem da udjem u trzni centar i ne gledam koliko sta kosta, uopce ne gleda cijene samo kvalitet hrane koju kupuje. Toga nama fali, rahatluka.
