Ukrajina

[drug_profi]

Jel važno što je bilo, ili ćete radije da se sa petokolonašem naprđujete?

[Mrvice_ba]

Gdje nam gostuje dunge ove sedmice?

Nije se odavno javio.

Orke preuzimaju momentum, juznu ofanzivu su slomili.

[madner]

Zanimljivo kako kada imaju sta da se pohvale snimci nisu vise ugrozavanje operativne sigurnosti.

Sta reci za logicki sklop koji misli da su znatno degradirali Ruse, uz znatno bolji omjer naravno ali je ofanziva kulminirala. Kako se ne vidi nelogicnost pozicije?

Deepstaate je updejtovo mapu, Ruski napredak postoji ali nista znacajno zasad.

[Mrvice_ba]

Zanimljivo kako kada imaju sta da se pohvale snimci nisu vise ugrozavanje operativne sigurnosti.

Sta reci za logicki sklop koji misli da su znatno degradirali Ruse, uz znatno bolji omjer naravno ali je ofanziva kulminirala. Kako se ne vidi nelogicnost pozicije?

Deepstaate je updejtovo mapu, Ruski napredak postoji ali nista znacajno zasad.

Ma nemaju rezultata orke, slicno ko ukrajinci kod robotnija.

[Čitalac]

Kuleba se nada da će se odnosi sa Varšavom vratiti u normalu sada kada su izbori u Poljskoj okončani.

Ministar vanjskih poslova istaknuo je da na strateške odnose Ukrajine s Poljskom "ništa ne može utjecati, jer su ti odnosi preduboki i previše je toga za njih vezano".
"I što je najvažnije: taktički, možemo misliti svašta jedni o drugima, ali strateški, Poljska i Ukrajina ne mogu živjeti jedna bez druge i neće preživjeti u ovom teškom, okrutnom svijetu jedna bez druge", dodao je.
Kuleba je napomenuo da iz Poljske više nema oštre retorike oko spora oko žita ili nabave oružja, a "u samoj Poljskoj su ti razgovori dosta elegantno prekinuti u jednom trenutku, kada su oni koji su tako govorili shvatili - i pokazalo im se od strane vlastitih kolega - da su prešli granicu."
"Drugo, cijenimo Poljsku i odnose s Poljskom, ali imamo i druge susjede s kojima također razvijamo vojno-tehničku suradnju, koji čine puno kako bi pomogli Ukrajini", dodao je ministar.

[OvakoNeIde]

Edit:
Evo sad nađoh. Niej tako strašno. Malo jači agregat je dovoljan.

LITE BEAM is a 7.5kW HEL interceptor for C-mUAVs and ground targets such as IEDs and UXOs, neutralizing targets from a distance of a few hundred meters to up to 2000 meters. The first proven prototype of LITE BEAM is already available.

Edit 2:
Za Iron beam već treba ozbiljniji agregat ili mreža.

IRON BEAM, a 100kW class High Energy Laser Weapon System (HELWS), is expected to become the first operational system in its class. IRON BEAM is designed to intercept a wide range of threats such as RAM and UAVs from a distance of a few hundred meters to up to several kilometers. The system can be integrated on multiple platforms and may be a complementary HEL interceptor to any multilayer defense array.

Ba bih shodno ovom prenesenom sa stranice proizvođača ipak pretpostavio da se na snimku vidi Lite Beam, jer za Iron Beam se tek kaže "da će biti".

Potrebno je znatno više ulazne energije da se dobije 7.5kW lasera. A što se tiče izvora napajanja, pa i ne mora baš biti priključen na Čatiće, kondenzatori su davno izmišljeni. Problem sa svjetlosti je što ne voli baš nečist vazduh.

[lajkujMe]

[madner]

Arestovič je postao ukrajinski Strelkov. Nestao je iz tamošnjih medija, ali se i dalje pažljivo osluškuje šta priča i piše. Pritom je ostao obavezan sagovornik za strane posmatrače i novinare u Kijevu. Tako je i ovaj njegov tekst proteklog vikenda izazvao burne reakcije. Po Arestoviču, Ukrajina nije na dobrom putu, a izbori usred rata jedini su spas.
Danas sam nešto veći pesimista, ali ruku na srce na osnovu onoga što sam mogao da vidim i čujem, ne mislim da je situacija baš toliko kritična.

Dok sam imao prevelika očekivanja od naše protuofenzive, činio sam to oslanjajući se na kalkulacije. U to vrijeme ta očekivanja nisu izgledala pretjerano, brojke koje sam znao obećavale su značajan uspjeh. No, napravili smo niz grešaka koje su, i to se mora priznati (ako poštujemo svoje ljude i želimo s njima ozbiljno razgovarati) dovele situaciju u stratešku mrtvu točku.
Dvije su glavne pogreške učinjene na bojnom polju:
1) Za potrebe mita o "tvrđavi Bahmut" potrošeno je mnogo vojnika, opreme i resursa. Najprije u obrani na nepovoljnim linijama, a zatim (i danas) u pokušaju povratka hrpe ruševina preostalih od Bahmuta. Ove trupe danas nam nedostaju na jugu. Proboj na jugu donio bi nam strateški uspjeh u ratu i preuzimanje inicijative – političke, moralne i vojne. Dapače, vratili bismo rusku vojsku i Putinov režim u stanje prije 23. veljače, što bi značilo krah cjelokupne Putinove strategije – potrošiti tolike živote i resurse, izgubiti stratešku poziciju u svijetu i tržišta – a vratiti se na početak, to bi bila katastrofa za Kremlj. Ali pogreška je već učinjena i nastavlja se učvršćivati.
2) Nedostatak izgradnje velikih obrambenih objekata, naše "Surovikin linije" na svim područjima bojišnice gdje se branimo. Takve strukture dramatično bi povećale borbenu stabilnost naših trupa, nanijele bi još veće gubitke Rusima, smanjile opterećenje naših snaga i omogućile preusmjeravanje dijela njih u ofenzivna područja. To nije učinjeno i to je naša druga strateška greška. Kao što vidimo, nijedna odluka u ratu nije konačna, a briljantan početak ne znači i briljantan kraj. Odluku o preusmjeravanju vojnih napora i izgradnji strateških obrambenih linija nije mogao donijeti vojni vrh (to je iznad njegove razine odgovornosti), već samo politički.
Strateške greške na terenu prate strateške greške u javnoj upravi, vanjskoj i unutarnjoj politici – korupcija, realna perspektiva smanjenja pomoći Ukrajini, zatezanje vijaka unutar zemlje, destrukcija odnosa s najbližim susjedima – sve su to izravni rezultati donesenih ispravnih ili pogrešnih političkih odluka. Sada smo u škripcu. Rusi ne mogu pobijediti nas, ne možemo ni mi njih. Za odlučujući pomak u ratu, bilo koja strana mora biti u stanju dramatično povećati resurse, a takva mogućnost ne postoji.
Rusko vodstvo radikalno povećava vojni proračun, intenzivira proizvodnju, pokušava osigurati opskrbu iz Sjeverne Koreje/Kine, poboljšava sheme krijumčarenja i gradi politiku "Globalni jug protiv globalnog zapada". Zadatak mu je izdržati do američkih predsjedničkih izbora (studeni 2024), a zatim ponovno pregovarati u svoju korist.
Naše vodstvo guši gospodarstvo, građanske slobode i političke suparnike, svađa se sa susjedima i ključnim partnerima i potiče korupciju. Rusija, uza sve svoje nedostatke, ima stvarni suverenitet, a mi to nemamo. Rusija donosi kanibalske, ali adekvatne odluke, a naše vodstvo je korumpirano i neadekvatno, što naši glavni sponzori i partneri stalno ističu. Takva nas politika vodi u slijepu ulicu.
Prema mojoj procjeni, naše rukovodstvo davno je iscrpilo granice svojih mogućnosti. Od njih više ne treba očekivati adekvatna rješenja koja odgovaraju situaciji. Narodu čak ne žele reći istinu: neće biti granica iz 1991, neće biti ni Krima u bliskoj budućnosti, ali će biti obrane, krvi, znoja i suza. I umjesto da se obrana, znoj, krv i suze olakšaju širenjem građanskih sloboda, oslobađanjem gospodarstva i koncentriranjem resursa na obranu, dolazi do progona onih koji govore istinu. Zato partneri inzistiraju na izborima. Zato što je naše vodstvo dovelo situaciju u slijepu ulicu i nastavlja ustrajati na svojoj pogrešnoj politici. To nas vodi u katastrofu. Zato inzistiram na izborima. Izbori daju nadu za resetiranje, razbijanje monopola nesposobnosti i daju šanse onima koji su u stanju donositi odluke koje odgovaraju stvarnom stanju.
Razumijem ljude koji strahuju da bi izbori u vrijeme rata doveli do unutarnjih potresa. Ali ti su ljudi jednostavno u inerciji prenapuhanih očekivanja. Poštujem zablude ovih ljudi, jer one nisu uzrokovane njihovom glupošću, već nedostatkom pravih informacija i nesposobnosti da trezveno procijene situaciju. Ali, vjerujte mi, u sljedećih nekoliko mjeseci čak i oni koji se kategorički protive izborima počet će moliti za njih – kao za jedinu nadu za izlaz iz strateškog ćorsokaka.

Nema razloga ovo ne provesti, ne treba pomoc nikoga za ovu akciju.

Tacno je da je Strelkov, bumo vidjeli hoce li bolje zavrsiti.

[drug_profi]

Potrebno je znatno više ulazne energije da se dobije 7.5kW lasera. A što se tiče izvora napajanja, pa i ne mora baš biti priključen na Čatiće, kondenzatori su davno izmišljeni. Problem sa svjetlosti je što ne voli baš nečist vazduh.

Koliko impulsa moze izvuci iz kondenzatora?
Ono treba da ima ROF od vjerovatno nekoliko impulsa u minuti.

[kluz franjo]

ZSU izgleda sinoć masivno raketirala aerodrome u okupiranom Berdjansku i Luhansku.

Ruski izvori navode ATACMS

[drug_profi]

Mislim da je teško pomiješati GLSDB i ATACMS.

A čini mi se da su ATACMS, koje je Biden obećao, sa kasetnim punjenjima, što je idealno za ove napade na aerodrome u pozadini.

Ove kasetne ATACMS su faktički zastarjele glave koje se ne nabavljaju vise za US Army.

Ukraine: In September 2023, U.S. officials told the press and President Zelensky that the Biden administration had agreed to send Ukraine a small number of ATACMS missiles. [71] On 3 October, The Pentagon announced that it is ready to send a small number of ATACMS, the cluster munitions armed version with a range of “300 kilometers (190 miles)”, pending approval by US President Joe Biden.[72]

[lajkujMe]

Ako je veca steta od Chernobayevke ekstra

(Prvi raketni napad na aerodrom Kherson 7 helikoptera zijanilo)

[kluz franjo]

600. dan trodnevne spec. operacije.

Mick Ryan sa osvrtom:

For Ukraine, 2023 has been a year of strategic reconstitution and building their military forces, while simultaneously undertaking two defensive campaigns (the east in Jan-April and the northeast now) and two offensive ground campaigns in the south and east. They are now a very experienced, million-person military. If previous wars provide any insight, and we factor in the learning undertaken by the Ukrainians in the past year, we can expect the Ukrainians to be even more effective tactically and strategically in 2024.

We need to continue (and enhance) our support for this courageous nation to ensure they can leverage all they have learned in the past 600 days.

https://mickryan.substack.com/p/600-days-of-war

[Dupli_skalp]

Samo da prijavim stanje Ruske ofanzive

Samo ipak se ovaj rujan slobodno šeta ovuda.
Znači ipak su pomakli linije.

pa očigledno da jesu.

[Dupli_skalp]

Arestovič je postao ukrajinski Strelkov. Nestao je iz tamošnjih medija, ali se i dalje pažljivo osluškuje šta priča i piše. Pritom je ostao obavezan sagovornik za strane posmatrače i novinare u Kijevu. Tako je i ovaj njegov tekst proteklog vikenda izazvao burne reakcije. Po Arestoviču, Ukrajina nije na dobrom putu, a izbori usred rata jedini su spas.
Danas sam nešto veći pesimista, ali ruku na srce na osnovu onoga što sam mogao da vidim i čujem, ne mislim da je situacija baš toliko kritična.

Spoiler

Show

Dok sam imao prevelika očekivanja od naše protuofenzive, činio sam to oslanjajući se na kalkulacije. U to vrijeme ta očekivanja nisu izgledala pretjerano, brojke koje sam znao obećavale su značajan uspjeh. No, napravili smo niz grešaka koje su, i to se mora priznati (ako poštujemo svoje ljude i želimo s njima ozbiljno razgovarati) dovele situaciju u stratešku mrtvu točku.
Dvije su glavne pogreške učinjene na bojnom polju:
1) Za potrebe mita o "tvrđavi Bahmut" potrošeno je mnogo vojnika, opreme i resursa. Najprije u obrani na nepovoljnim linijama, a zatim (i danas) u pokušaju povratka hrpe ruševina preostalih od Bahmuta. Ove trupe danas nam nedostaju na jugu. Proboj na jugu donio bi nam strateški uspjeh u ratu i preuzimanje inicijative – političke, moralne i vojne. Dapače, vratili bismo rusku vojsku i Putinov režim u stanje prije 23. veljače, što bi značilo krah cjelokupne Putinove strategije – potrošiti tolike živote i resurse, izgubiti stratešku poziciju u svijetu i tržišta – a vratiti se na početak, to bi bila katastrofa za Kremlj. Ali pogreška je već učinjena i nastavlja se učvršćivati.
2) Nedostatak izgradnje velikih obrambenih objekata, naše "Surovikin linije" na svim područjima bojišnice gdje se branimo. Takve strukture dramatično bi povećale borbenu stabilnost naših trupa, nanijele bi još veće gubitke Rusima, smanjile opterećenje naših snaga i omogućile preusmjeravanje dijela njih u ofenzivna područja. To nije učinjeno i to je naša druga strateška greška. Kao što vidimo, nijedna odluka u ratu nije konačna, a briljantan početak ne znači i briljantan kraj. Odluku o preusmjeravanju vojnih napora i izgradnji strateških obrambenih linija nije mogao donijeti vojni vrh (to je iznad njegove razine odgovornosti), već samo politički.
Strateške greške na terenu prate strateške greške u javnoj upravi, vanjskoj i unutarnjoj politici – korupcija, realna perspektiva smanjenja pomoći Ukrajini, zatezanje vijaka unutar zemlje, destrukcija odnosa s najbližim susjedima – sve su to izravni rezultati donesenih ispravnih ili pogrešnih političkih odluka. Sada smo u škripcu. Rusi ne mogu pobijediti nas, ne možemo ni mi njih. Za odlučujući pomak u ratu, bilo koja strana mora biti u stanju dramatično povećati resurse, a takva mogućnost ne postoji.
Rusko vodstvo radikalno povećava vojni proračun, intenzivira proizvodnju, pokušava osigurati opskrbu iz Sjeverne Koreje/Kine, poboljšava sheme krijumčarenja i gradi politiku "Globalni jug protiv globalnog zapada". Zadatak mu je izdržati do američkih predsjedničkih izbora (studeni 2024), a zatim ponovno pregovarati u svoju korist.
Naše vodstvo guši gospodarstvo, građanske slobode i političke suparnike, svađa se sa susjedima i ključnim partnerima i potiče korupciju. Rusija, uza sve svoje nedostatke, ima stvarni suverenitet, a mi to nemamo. Rusija donosi kanibalske, ali adekvatne odluke, a naše vodstvo je korumpirano i neadekvatno, što naši glavni sponzori i partneri stalno ističu. Takva nas politika vodi u slijepu ulicu.
Prema mojoj procjeni, naše rukovodstvo davno je iscrpilo granice svojih mogućnosti. Od njih više ne treba očekivati adekvatna rješenja koja odgovaraju situaciji. Narodu čak ne žele reći istinu: neće biti granica iz 1991, neće biti ni Krima u bliskoj budućnosti, ali će biti obrane, krvi, znoja i suza. I umjesto da se obrana, znoj, krv i suze olakšaju širenjem građanskih sloboda, oslobađanjem gospodarstva i koncentriranjem resursa na obranu, dolazi do progona onih koji govore istinu. Zato partneri inzistiraju na izborima. Zato što je naše vodstvo dovelo situaciju u slijepu ulicu i nastavlja ustrajati na svojoj pogrešnoj politici. To nas vodi u katastrofu. Zato inzistiram na izborima. Izbori daju nadu za resetiranje, razbijanje monopola nesposobnosti i daju šanse onima koji su u stanju donositi odluke koje odgovaraju stvarnom stanju.
Razumijem ljude koji strahuju da bi izbori u vrijeme rata doveli do unutarnjih potresa. Ali ti su ljudi jednostavno u inerciji prenapuhanih očekivanja. Poštujem zablude ovih ljudi, jer one nisu uzrokovane njihovom glupošću, već nedostatkom pravih informacija i nesposobnosti da trezveno procijene situaciju. Ali, vjerujte mi, u sljedećih nekoliko mjeseci čak i oni koji se kategorički protive izborima počet će moliti za njih – kao za jedinu nadu za izlaz iz strateškog ćorsokaka.

pod 2) je po meni ključno u cijelom tekstu i tu je apsolutno u pravu!

svaki ruski napad je u većini slučajeva završio probijanjem linija i hajde vraćaj sve to nanovo ili se nikad ne vrati nego se ostane na tzv. "povoljnijim položajima" kao vadiona priči za javnost.

[kluz franjo]

Satelitski snimci aerodroma u Berdjansku od prije 20-ak dana pokazuju značajnu koncentraciju agresorske opreme.

A NASA FIRMS potvrđuje da je sinoć bilo vatre...

[Dupli_skalp]

Spoiler

Show

Eto dolazak na noge i ubjedjivanje da se preda kosta jednog ukra glave

strašno... i to od pripadnika tako iskusne i sposobne brigade.

slava heroju

[Dimu1927]

Samo ipak se ovaj rujan slobodno šeta ovuda.
Znači ipak su pomakli linije.

pa očigledno da jesu.

Nisu "nazalost"

[Dupli_skalp]

pa očigledno da jesu.

Nisu "nazalost"

pa lik u video govori da su mrtvi na zemlji i rusi i ukrajinci i da će tek kasnije kupiti ukrajince.

[drug_profi]

Samo ipak se ovaj rujan slobodno šeta ovuda.
Znači ipak su pomakli linije.

pa očigledno da jesu.

Nisu u ovom slučaju, ima geolokacija. Ovo je iza ruske linije. Izgleda da su ih tukli čim su formirali kolone za napad.
Malih pomaka ima, ali nisu faktički bitni.

[Dimu1927]

Nisu "nazalost"

pa lik u video govori da su mrtvi na zemlji i rusi i ukrajinci i da će tek kasnije kupiti ukrajince.

Ne kaze to, niti ima ukrajinaca na ovom snimku, slab si s prevodom. Eto imas mapu cak i pokazuje brdo iznad fabrike odakle ih tuku ukrajinci i prema kojem su i krenuli napadati

[drug_profi]

600. dan trodnevne spec. operacije.

Mick Ryan sa osvrtom:

For Ukraine, 2023 has been a year of strategic reconstitution and building their military forces, while simultaneously undertaking two defensive campaigns (the east in Jan-April and the northeast now) and two offensive ground campaigns in the south and east. They are now a very experienced, million-person military. If previous wars provide any insight, and we factor in the learning undertaken by the Ukrainians in the past year, we can expect the Ukrainians to be even more effective tactically and strategically in 2024.

We need to continue (and enhance) our support for this courageous nation to ensure they can leverage all they have learned in the past 600 days.

https://mickryan.substack.com/p/600-days-of-war

Pa taman će u 2024. imati vjerovatno i avijaciju i sve moguće điđe koje se razvijaju u dronaži, preciznoj municiji i dalekometnim raketama.
Ostaje problem kako rješiti minska polja.
Termobarični eksploziv bi pravio koridore, ali zapad nema alternativu za Solncepek TOS-1A.
Znam da BM-30 ima također termobarične glave kao jednu od vrsta municije koje ispaljuje.
Ukrajinska Vilkha je kopija Smercha BM-30, pa možda se Ukrajinici dosjete da i tu municiju razviju. Ako već nisu.

[JoseMujica]

[Čitalac]

Andriy Biletskyi, osnivač Azova i komandant Treće jurišne brigade, od početka agresije samo je dva puta razgovarao sa novinarima. U trećem javnom nastupu komentariše zbivanja na frontu i stanje ruske vojske.

- Redovne kopnene snage Rusije, komponenta koja se najviše trudi, a to je uvijek pješaštvo, doslovno su pri kraju. Rusiju ne smatram običnim neprijateljem i ne mislim da je naša pobjeda zajamčena, ne pozivam na opuštanje, ali što se dogodilo? Na početku invazije mislili su da će to biti vojno-redarstvena akcija, da će svi podići ruke i da će se zapravo operacija pretvoriti u uspostavljanje reda i razoružavanje, tako su mislili. Iz očitih razloga, rat se nije odvijao po njihovom scenariju. I umjesto da su to brzo shvatili, počeli mobilizirati stanovništvo, regrutirati ga u vojsku ili poduzeli korake poput bjekstva iz Kijeva i Harkiva, oni su umjesto toga vikali: naprijed, naprijed, naprijed. I potpuno su zbrisali svoje kadrove, samo su ih izbrisali do nule. Nemaju više narednika ni mlađih časnika s iskustvom. Odnosno, oni koji idu na front sa skraćenim tečajevima, također vrlo brzo ili postaju invalidi ili umiru. Oni ne gomilaju iskustvo. Ne postaju više profesionalni. Stalno vidim istu stvar: kopnene snage Ruske Federacije, posebno u komponentama kao što su pješaštvo, tenkovi, oklopna vozila, uvijek su loše. Od prošlog ljeta konstantno se slabo bore. I oni tu ne mogu ništa. Ali, napreduju na drugim područjima: u smislu elektroničkog ratovanja postali su puno moćniji, u smislu bespilotnih sustava, a topništvo im je dovoljno kvalitetno. Zrakoplovstvo su počeli koristiti višestruko učinkovitije. Ali komponenta kopnene vojske kod njih je mrtva i tako će i ostati…
- Motivacija im je u prosjeku izuzetno slaba, bjekstva su periodična. Ali ovisi i o jedinici. Napominjem da, primjerice, postoji 131. desantna brigada. Sada su je odlučili rasporediti u diviziju, povučena je najvećim dijelom s fronta. Mnogi je smatraju najboljom desantno-jurišnom jedinicom Ruske Federacije. Andriivku su, naime, tijekom prvog razdoblja operacije branili oni. Imaju iznimno visok moral i otpornost. To im nije pomoglo, svakako su izginuli, ali za 3. brigadu to je bio najteži neprijatelj ikad. Bilo je to u doslovnom smislu kost na kost. Postoje i takvi pododjeli. Malo ih je i obično nisu oni za koje čujete na internetu, to nisu "Akhmati" ni "Hispaniola". Ali to ne znači da svi ruski padobranci dobro stoje s moralom. Recimo, 83. desantno-jurišna brigada bila nam je jedan od najlakših neprijatelja, bio je užitak boriti se s njima. I njihove zračno-desantne trupe također su uglavnom loše, ali postoje neke jedinice koje imaju visok moral…
- Naš najveći problem je što su Rusi daleko ispred nas po operativno-taktičkim bespilotnim sustavima. Prije svega govorim o Orlanu jer nam je to veliki problem. Orlan ne uspijevamo kvalitativno ometati. Naravno, može se oboriti no naša protuzračna obrana, kao što znate, ima značajan deficit, posebice prednja protuzračna obrana. Ovaj UAV je veliki problem. Jer danju i noću ponekad se dešava da 11 "Orlana" leti u pojasu brigade. To znači da vam topništvo ne radi. To znači da je vaš napad na oklopna vozila ili bilo kakve ozbiljne skupine ili vodove nemoguć. Ne možete izvoditi inženjerijske radove, kopati kaponire, graditi zemunice. Imao sam iskustva s korištenjem gotovo svih vrsta zapadnih UAV i Orlan je učinkovitiji. Drugi problem je Lancet koji oni aktivno koriste i za koji još nije pronađeno rješenje. Lancet pogađa veliki broj topničkih sustava. Jeftin je, dovoljno je precizan i koliko znam otprilike trećina letova mu je uspješna. U čemu smo jači? To je kontrola same linije bojišnice. Odnosno, imamo ogroman broj Mavica, prije svega, i dalje o trošku volontera. Osim toga, imamo Starlink, koji nam daje mnogo više mogućnosti u tom pogledu. No, što se tiče bespilotnih letjelica više klase, Rusi su ipak u velikoj prednosti...
- Unatoč standardima NATO, naša vojska je u mnogočemu postsovjetska vojska. Suočavamo se s ruskom, postsovjetskom vojskom sa svojim slabostima i snagama. Slabosti su one koje sam rekao: njihova kopnena komponenta nikada neće biti kvalitetna, jer jednostavno nema vremena za učenje i profesionalizaciju. Odnosno, bore se s jako lošim ljudskim materijalom, koji je uz to i potpuno neprofesionalan. S druge strane, oni imaju dosta materijala. Hoćemo li uz pomoć 50, 100 F-16 moći parirati ruskoj zrakoplovnoj skupini od 200 zrakoplova? Nećemo. Hoćemo li ikada moći izjednačiti broj cijevi? Najvjerojatnije nećemo moći. Broj oklopnih vozila? Najvjerojatnije nećemo moći. Ako se borimo s neobučenim, slabo motiviranim jedinicama protiv ruskih neobučenih, slabo motiviranih jedinica, onda će nas prije ili kasnije slomiti iz elementarnog razloga jer ih jednostavno ima više. Ako planiramo pobjedu, potreban nam je asimetričan put…Sada je za Ukrajinu iznimno važno pitanje profesionalizacije, podizanja razine borbene obuke, prekvalifikacije, promicanja novih tehnologija, nove taktike. Zašto smo pobijedili u prvoj fazi? Imali smo ogromnu operativnu rezervu koja je imala ideju o ratu. U prvim danima rata u vojsku su se prijavili deseci, ako ne i stotine tisuća visoko motiviranih ljudi. Da, bili su civili, ali imali su ogroman motiv. Motivaciju za učenje, motivaciju za borbu. Ali vrijeme prolazi. Imali smo značajne gubitke, neki od tih ljudi su poginuli, neki su ranjeni…
- Što se tiče obuke naših ljudi u inozemstvu, kvaliteta je vrlo različita, ovisi o tome gdje ljudi idu. Oni koji su se pridružili padobranskim postrojbama visoko cijene obuku koju su tamo prošli. A oni koji su bili na obuci za mehanizirane trupe ocjenjuju obuku nulom i mnogo lošijom od one u Ukrajini…
- Na jugu napredujemo malo po malo. U svakom slučaju, svakim kilometrom smo sve bliže moru. Mislim da ćemo u bliskoj budućnosti teško nastaviti, vrijeme će to malo zaustaviti. Ali, opet, postoji zimski period, pogodan za ofenzivu, a postoji i proljeće. Ima mogućnosti, a nemamo puno opcija – profesionalizirati vojsku, skupiti resurse i pobijediti.

[kluz franjo]

600. dan trodnevne spec. operacije.

Mick Ryan sa osvrtom:

https://mickryan.substack.com/p/600-days-of-war

Pa taman će u 2024. imati vjerovatno i avijaciju i sve moguće điđe koje se razvijaju u dronaži, preciznoj municiji i dalekometnim raketama.
Ostaje problem kako rješiti minska polja.
Termobarični eksploziv bi pravio koridore, ali zapad nema alternativu za Solncepek TOS-1A.
Znam da BM-30 ima također termobarične glave kao jednu od vrsta municije koje ispaljuje.
Ukrajinska Vilkha je kopija Smercha BM-30, pa možda se Ukrajinici dosjete da i tu municiju razviju. Ako već nisu.

Ja mislim da je sada svim saveznicima konačno jasno, da je ključno pitanje kvantiteta.
Jer ZSU je dokazala da je i sa ograničenim količinama zapadne opreme (cezari, arčeri, skalpovi, itd...) u stanju napraviti značajnije pomake, pa sve do dominacije u određenim segmentima.
Ako minska polja nema ko da brani, onda se i ona relativno lako i brzo prolaze. Bez obzira na nezapamćene dimenzije istih.
A sa artiljerijskom i zračnom dominacijom i adekvatnom "pripremom" terena kroz potiskivanje odbrambenih kapaciteta, se i to pitanje lakše rješava.
Zato ne 2-3 F-16 do proljeća, već barem 20-ak. "Poduplati" himarse, cezare, PzH i ostale i "nahajcati" proizvodnju i isporuku municije.

Takođe treba imati u vidu da su Rusi defanzivom prema Tokmaku "kupili" još dodatnog vremena da se pokušaju spasiti u "pat".
Očigledno trenutno štekaju zalihe dalekometnih raketa i dronova. Za očekivati je pokušaj masivnog, kombinovanog napada najprije na ukrajinske PVO sisteme u cilju eksploatacije još jedine predosti koja im je ostala.