Sarkastosaurus
Ukrajinski rat, 29. kolovoza 2023
Sarkastosaurus
29. kolovoza 2023
Dobro jutro svima!
Za danas sam pripremio pregled
najnovijih zbivanja na bojnom polju i neke 'analize' (ili: nazovite to 'bularenje') ponašanja SAD-a u vezi s ovim ratom.
Z
RAČNO/RAKETNO RATOVANJE
Posljednjih nekoliko dana, ruska raketna ofenziva na Ukrajinu znatno je usporena: na nešto poput ispuštanja 4-6 krstarećih raketa, Shahed LPGM ili Kh-59 PGM dnevno, od kojih većinu zatim obara ukrajinska protuzračna obrana.
S ukrajinske strane… rano 27. kolovoza, SBU je trebao izvršiti napad UAV-om na zračnu bazu Kalino/Kursk International.
Navodno je do 16 Spypaqa australske proizvodnje raspoređeno za napad na jedan radar SAM-sustava S-300/SA-10, dva Pantsyr/SA-22 SAM-sustava, četiri Su-30 i jedan MiG-29. Međutim, do sada nismo vidjeli nikakve dokaze za takav uspjeh.
Spypaq UAV, napravljen od kartona i gume, a pokreće ga električni motor koji mu daje domet od oko 120 km. Radar ga de facto ne može otkriti, a teško ga je čak i čuti.
Sinoć je Kerčki most ponovno bio zatvoren: prijavljena je velika aktivnost protuzračne obrane. Ukrajinski M142 i M270 su, navodno, pogodili niz ciljeva u južnom Zaporizhzhya i južnom Hersonu.
Među onima za koje se tvrdi je nekoliko ruskih baza u području Tokmaka, najmanje jedan MSTA-S, jedan sustav za elektroničko ratovanje Svet KU RB636 i barem po jedan radar Predel-E (element protubrodskog sustava Bastion, iako je vjerojatnije P-40 ili Krasukha) i sustav elektroničkog ratovanja Leer-2.
BITKA ZA DONBAS
Općenito,
Rusi su u procesu preraspoređivanja svojih VDV trupa iz područja Kupyansk-Svatove-Kremina u Bakhmut i južno Zaporizhzhya. Zamjena njihovih razbijenih VSRF formacija. Na primjer, 76. VDV divizija – jedna od posljednjih 'netaknutih' ruskih formacija ove veličine (u smislu: nije pretrpjela tako teške gubitke kao druge VDV formacije od početka rata) – trebala bi krenuti prema Područje Tokmaka. Razlog: gotovo tri mjeseca ukrajinskih ofenzivnih operacija iscrpile su glavne formacije 42. i 58. CAA do krajnjih granica: više se ne mogu boriti. A najnoviji razvoj događaja pokazao je da 'lokalna' pojačanja – poput dvije (iscrpljene) VDV divizije XXII. armijskog korpusa i 49 .CAA, nedavno ponovno razmještena s bojišnice duž rijeke Dnipro – neće biti dovoljna..
...osim što ZSU radi neke stvari na svoju ruku, o kojima neću javno govoriti... (prim.prev.
)
Još uvijek nije jasno koliko je VDV trupa u pitanju već stiglo do južne bojišnice, ali: prije otprilike 3-4 dana kolona od oko 500 vojnih vozila navodno se kretala iz luke Berdjansk u sjevernom smjeru. Očito je taj stigao po brodu preko Azovskog mora...
Nije iznenađujuće, nema se što drugo za izvijestiti iz ovog dijela Ukrajine osim da je
u području Klishchivka ZSU ne samo uspjela potisnuti Ruse, definitivno, iza 'željezničke pruge' sjeverno i istočno od tog sela, i istočno od Andriivka, već ali: već bi trebao gurati u smjeru Opytne.
UKRAJINSKA PROTUOFENZIVA
Ne mogu ne priznati da je posljednjih nekoliko dana postalo gotovo nemoguće saznati što se točno događa u južnom Zaporožju i jugozapadnom Donjecu. S jedne strane, službeni Kijev objavljuje daleko manje vijesti nego posljednja dva mjeseca, a i neslužbeni izvori uglavnom šute. S druge strane,
i ruski kontakti i društveni mediji izvještavaju na tako zbunjen način (vidi: 'proboj ovdje, prodor tamo'), da je gotovo nemoguće 'povezati točke'. Mislim da je razlog tome što su gotovo svi zbunjeni – i to planski: čini se da stožer ZSU grupe snaga Tavriya često mijenja smjer svojih 'glavnih napora'. Recimo, jedan dan se gura na brdu 166, drugi na Kopanima, drugi na Verbovima,th CAA i Keystone Cops u Moskvi. Stoga, umjesto pokušaja opisati to riječima, ovdje je karta područja Robotyne-Novoprokopivka, s 'plavim strelicama' koje označavaju sve prijavljene napade i napredovanja ZSU-a u zadnjih 4-5 dana.
Prilično ne iznenađuje da
postoji barem isto toliko zabune u pogledu toga gdje Rusi raspoređuju koje svoje jedinice. Pokušao sam označiti njihov raspored na gornjoj karti, ali: imajte na umu da postoje kontradiktorna izvješća u vezi s tim i da su mnoge jedinice u međuvremenu u vrlo lošem stanju. Doista: većina pukovnija navedenih na ovoj karti ima svoje bojne razbacane posvuda. U biti, stožer 58. HAA -a koristi pojedinačne bojne kao 'vatrogasne postrojbe', pokušavajući pokrpati crtu bojišnice gdje god je kriza.
Štoviše, jedinice poput 291. , 1429. i 1430 .MRR, plus BARS-3, svi su trebali biti onesposobljeni za nastavak borbenih operacija: ali, njihovi ostaci – možda satnija vrijedna svake – još uvijek su tu, jer nema zamjene. Samo, gdje točno…. nema pojma. 201. MRR , BARS-11 i BARS-14, također se mogu opisati kao 'teško pretučeni'. Nejasno je točno stanje 810. NIB -a , 56. i 108. pukovnije VDV-a, dok PMC Carskih vukova očito nije bio dovoljan za obranu Kopana, inače ga Stožer 58. CAA -e ne bi ojačao preraspoređivanjem BARS-11 i 503. MRR (19. MRD ) tamo.
BTW, ovo s Kopanom je jako zanimljivo.... 'situacija' – i, po meni, klasičan primjer kako se ZSU bori tokom ove ofenzive. U biti, 65. mech je prvi gurnuo u južnom smjeru, tjerajući 810. NIB natrag. To je potaknulo neke da najave ukrajinsko napredovanje niz T0408 na Ilchenkove i Solodka Balka. Da li zato što je tada naišla na prejak otpor, ili planski, ova ukrajinska brigada tada kao da je 'okrenula prema zapadu' i napala izloženi bok BARS-11, zakotrljavši ga sve do Kopana.
Zašto to? Jer, s obzirom na to da je većina živica srušena višemjesečnim topničkim baražama, razminiranjem i detoniranjem mina, na ovom sektoru bojišta ostalo je iznimno malo zaklona. Dakle, najveći problem za Ukrajince je čin čišćenja staza kroz ruska minska polja kako bi prišli i napali njihove rovove. Ali, kada su u rovovima, ima mnogo zaklona.
Dakle, lakše je napredovati kroz rovove, nego ih jurišati 'frontalno'.
Znam da se ZSU bori na taj način kroz prvu crtu rovova takozvane 'Surovikinove linije', između Novoprokopivke i Verbove, najmanje posljednja dva, ako ne i tri tjedna (kao i obično, tek od nekih 36-48 sati). da to potvrđuje frakcija "video ili se nije dogodilo" na društvenim mrežama). Uistinu, upravo su na taj način Ukrajinci potisnuli Ruse sve do istočnog ruba Novoprokopivke – zauzvrat 'otvorivši' put za napredovanje na isto selo sa sjevera. Gotovo je sigurno da postoji sličan pristup (navodno od strane 46. zračnodesantne ?), u međuvremenu u smjeru Verbove. Zamislite, 'drži ih za nos, udari ih u utrobu' dobar je sažetak ove taktičke metode.
Očigledno je vrlo slična situacija u području Staromlynivka.
Ruski…. T-72? nokautiran od strane ZSU pješaštva unutar Novoprokopivke, prije 2-3 dana.
S svjetlije strane…
Pokušavajući čitati pritužbe američkih medija – pogledajte primjere poput NYTs, WP, FP, itd. (a broj takvih slučajeva u međuvremenu raste iz dana u dan) – o načinu na koji Ukrajinci vode ovaj rat u međuvremenu je postalo više nego iskustvo bez nade, tu nema pomoci. Citanje postaje vježba tolererisanja visoko elokventne, profesionalne nekompetentnosti. Toliko, dijelim dojam onih koji kažu da netko (vjerojatno netko iz istog Manafort-Mogilevich-GRU/FSB/Pudding-kutka koji je već inscenirao izbore u SAD-u 2016., Brexit i još par afera) vodi plaćenu PRBS-kampanju.
Ipak, ne mogu se prestati pitati…
S druge strane,
svi mogući američki 'stručnjaci' su SAD-centrični, ili ne razumiju sam opseg i veličinu ovog rata. Do određenog stupnja, to je samo po sebi očekivano jer su prošla desetljeća otkako su prestali podučavati razumijevanje pozadine i konteksta u američkom školskom sustavu.
Ja barem ne sumnjam da su američki vojni časnici indoktrinirani da čitaju mnogo knjiga o vojnoj povijesti: znam da se previše njih ponosi time. No, koliko se toga dobro iskoristi, posve je drugo pitanje. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što njihovi politički gospodari sigurno nikada nisu učinili ništa slično.
Iznad svega, SAD je 'supersila', pa samim time i odgaja svoju djecu kao djecu supersile. Što znači da su neke stvari super-samorazumljive, a djeca ne bi trebala previše niti znati niti razmišljati. Hvala puno.
Na primjer, još od secesionističkog rata 1861.-1865., SAD sve svoje ratove vode u obliku golemih materijalnih bitaka (ili 'bitki iscrpljivanja'). Oni, doslovno, 'utapaju' svoje protivnike u masi vlastite opreme, streljiva i rezultirajuće vatrene moći. Sukladno tome, ne samo većina američke javnosti, nego čak i američki vojni časnici očekuju da se svi drugi bore na isti način.
Naravno, potonji bi mogli biti savršeno svjesni potrebe za finoćom u vođenju ratova, ali: njihova sposobnost da ih stvarno primijene je, baš kao i njihova sposobnost naglašavanja kod saveznika – ravna nuli. Oni su dogmatični i vezani su za popise u svom načinu razmišljanja i nisu ratovali u ovakvoj vrsti rata od 1945.
Stoga, osim nekoliko časnih veterana na koje sam tijekom vremena naišao, ljudi tamo zapravo nemaju ni traga ideja što znači voditi ovaj rat u Ukrajini (u međuvremenu), 2022.-2023. (i dalje)…
No, barem meni, sve je to još 'shvatljivo'. Nešto što mislim da mogu shvatiti, pa čak i objasniti. Ono što je zaista začuđujuće je mnoštvo drugih činjenica.
Kao i u mnogim vlastitim ratovima, Amerikanci – pogotovo takvi 'super mozgovi' poput Bidenovog savjetnika za nacionalnu sigurnost (pravnika po struci, BTW), da ne govorimo o bezbrojnim 'američkim dužnosnicima koji daju komentare pod uvjetom anonimnosti', uporno citirani gore spomenute medijske platforme – ponovno rade točno istu grešku koju su već učinile na mjestima poput Vijetnama, Afganistana ili Iraka. Oni pokušavaju 'modelirati ishod' – umjesto da traže načine da dobiju rat. Sukladno tome, opskrbljuju Ukrajinu 'dovoljno da izdrži', ali ne i 'dovoljno za pobjedu' - tek onda da se žale da Ukrajinci ne rade 'stvari' koje od njih očekuju, a još manje kako žele njima učiniti.
To je tako jer ne samo taj savjetnik za nacionalnu sigurnost, već i masa njegovih pomoćnika, uopće nije u stanju shvatiti koliko je malo teške opreme – prije svega glavnih borbenih tenkova (MBT) i borbenih vozila pješaštva (IFV), a ne govore o sustavima protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja – oni i ostatak NATO-a isporučili su Ukrajini. Toliko su nesposobni po tom pitanju, da to ne mogu ni vlastitoj javnosti objasniti: narod ih treba birati na njihova mjesta i plaćati za sve što rade (vidi: porezni obveznici & glasači)…. Kao rezultat toga, američka javnost je ozbiljno uvjerena da su poslali 'tisuće' MBT-ova i IFV-ova, a da Ukrajinci sve to rasipaju – dok se stvarni brojevi poslanih broje u desecimai, u slučaju američkih i francuskih glavnih borbenih tenkova (MBT): 0/nula ![/u]
Popratni proizvod je činjenica da američki Amerikanci ne mogu ni razumjeti koliko je ZSU već kratak za medicinsku opremu: cijelo vrijeme je kritično kratak samo za morfij i stezaljke, a da ne govorimo o terenskim ambulantnim kolima i CASEVAC vozilima…
….pa, naravno: Amerikancima koji se 'mi-vodimo-samo-ratove-iscrpljenja' ovo je stvarno 'posve nezamislivo'. Čak i više ako ti dosadni Ukrajinci tada ne rade stvari koje Amerikanci od njih očekuju. Zaključak je neizbježan, a jednako kvalitetan kao i prije Puddingove sveopće invazije: ZSU 'mora biti' korumpirana i nesposobna...
I to je tek poslovični početak. Na operativnim razinama, američki stratezi - isti oni ljudi s jakom sklonošću omalovažavanju Francuza zbog ignoriranja mogućnosti da Wehrmacht protjera svoje tenkove kroz Ardene u svibnju 1940. - čini se da već nisu u stanju shvatiti što znači kada se Rusi koncentriraju ' 100 000 vojnika sa stotinama tenkova i topničkih oruđa duž jednog sektora bojišnice (vidi zapadno područje Kupyansk-Svatove-Kremina). Oni ne razumiju da nije važno ako je tih '100.000 (ruskih) trupa' loše organizirano, vođeno i obučeno: oni su i dalje ozbiljna prijetnja. Stoga Ukrajinci jednostavno ne mogu ignorirati te trupe i ostaviti jednu brigadu da drži liniju na tom sektoru, a sve ostalo 'baciti' u ofenzivu.
Američki se stratezi ne mogu prestati žaliti da su Ukrajinci i dalje uključeni u područje Bakhmuta. Čini se da je koncept stezanja Rusa u ovom sektoru kako bi se kupilo vrijeme za uspostavu, ponovnu obuku/reformu ofenzivnih snaga, ili kako bi se spriječilo Ruse da ponovno rasporede svoje snage negdje drugdje (južni Zaporizhzya) - potpuno neshvatljiv za njih... što bi, kao što je gore opisano, zapravo trebalo biti kristalno jasno: ofenziva ZSU-a u području Bakhmuta u posljednjih nekoliko mjeseci vezala je dvije ruske VDV divizije. Otkako je prestao, prije otprilike 7-10 dana, Keystone policajci u Moskvi su se našli slobodni započeti ponovno raspoređivanje treće divizije VDV-a u južnom Zaporožju...
Američki stratezi ne mogu razumjeti žestinu/žestinu ruske vatrene moći niti proširenje njihovog minskog rata. E sad, naravno: očekivati diplomce Yalea i Oxforda specijalizirane za filozofiju i juru, koji su vješto zajebali već u Libiji i Siriji, a nemaju ni gram vojnog iskustva – shvatiti takve faktore je 'previše'. No, barem bi trebali imati vojne savjetnike vješte da mu nekoliko stvari objasne – a opet, očito je da nemaju. Ili ako, oni su nevjerojatno otporni na savjete.
Nemam akademsku diplomu, pa ne mogu reći, ali: čini se da samo to što je imaš čini da sve bolje znaš...
...i imajte na umu: to su samo vojni aspekti ovog sukoba. Neću ni pokušavati ulaziti u politiku. Ovo može izazvati samo jedno povraćanje...
Kakvo onda iznenađenje, Amerikanci se i dalje pitaju kako to da su izgubili u Afganistanu i Iraku (sve pod uvjetom da su spremni prihvatiti tu činjenicu, koju većina njih jednostavno radije ignorira). Ne, oni se žale da im 'Ukrajina odvlači pažnju od NR Kine' – jer ne mogu shvatiti da ako Zapad pomaže Ukrajini da postane uspješna u zaštiti svojih ljudi i oslobađanju svoje zemlje, to automatski odvraća Peking od invazije na Tajvan .
Još jedan neshvatljiv zaključak, valjda...
Zaključak: stvarno je veliko iznenađenje. Zaluzhny, Syrsky & Co ne slušaju superpametne američke stratege… ne mogu reći koliko…
(Ne brinite: moja kritika ponašanja SAD-a ne bi trebala značiti da su 'Europljani' bolji. Naši političari su jednostavno previše nesposobni i previše korumpirani, ali da bi postali važan čimbenik na međunarodnoj sceni, dok su pola naših generala Rusi -navijači – ako ni zbog čega drugog, onda zato što su nekako 'siti Amerikanaca' i stoga su dovoljno kratkovidni da budu i 'revanšisti'. Pogledajte: 'ovo je rat SAD protiv Rusije, pa neka Rusi pokazuju Amerikancima njihovo pravo mjesto...'.)
pa jasno je da se hoće na more, kuda će se napadati nego na jug? Imas 3-4 pravca kojima se pruzaju komunikacije i naravno da ce se na nekom od tih pravaca napasti. Ukrajina je do naki dan isprobavala sve dok nije nasla gdje puca linija. I onda se fokusirala. Velika pamet je trebala za to pretpostaviti.
#181639 Re: Ukrajina
