Robovlasnistvo u srednjovjekovnoj Bosni

[Eborg]

Evo upravo na HRT 1 traje emisija pod nazivom "Škrinja:Sloboda".Tema je robovlasnishtvo u srednjem vijeku i percepcija istog iz dubrovachke perspektive i njihove kasnije zabrane trgovine robovima.

Kakogod,ovi iz arhive i historichari su govorili o tome kako je u srednjovjekovnoj Bosni (12. i 13. vijek pa nadalje) postojala "klasa robova" koja je kao takva sluzhila diljem zemlje i tom grupom ljudi se trgovalo.Te ljude su onda navodno trgovci robovima prodavali shto u Dubrovnik,shto u hrvatske gradove,shto diljem svijeta.Navodno je glavna tachka trgovine bila luka Gabela gdje se dnevno prodavalo 30-tak robova.Cijena je za robinje bila 25-30 dukata dok je za mushke robove bila od 10 do 20 dukata.Radi usporedbe,za isti novac se moglo dobiti 250 kilograma janjetine ili 450 kg pshenice.

Ovo je haman pravi biznis bio.Zna li neko neshto vishe o ovome,ja sam bash mislio da je u srednjovjekovnoj Bosni trgovina robovima bila poprilichno nepozheljna pa chak i kazhnjavana na osnovu nekih tekstova koje sam chitao?I ko su ti ljudi bili?Heretici,zarobljenici ili samo nesrecnici koji se nisu mogli braniti od lokalnih velomozha?

Vrlo interesantno.

[ice tea]

I ja koliko znam da je to kod nas bilo nepozeljno prilicno. Robovima se trgovalo dole oko Trebinja. Postojali su kao ti trebinjski ropci, koji su hvatali robove pa ih prodavali, tako nesto.

[Banksy]

Evo upravo na HRT 1 traje emisija pod nazivom "Škrinja:Sloboda".Tema je robovlasnishtvo u srednjem vijeku i percepcija istog iz dubrovachke perspektive i njihove kasnije zabrane trgovine robovima.

Ne vjeruj ništa Branki Šeparović, ta ti voli slagat ...

[andrija2007]

A ja mislio da je robovlasnistvo kod nas pojava novijeg datuma!

[ponosni]

Ima li neko podataka o ovom pitanju da ne nagadjamo?
Venecija bi se zaletila u Dalmaciju, pokupila ljude i ajmo malo na dozivotno veslanje, EuroHerz placa osiguranje
To su bile galije na robovski pogon, gledali ste Ben Hura. Trgovali su i Spanjolci, Portugal, Turci i Dubrovnik...
Znaci bogatije zemlje istoka i zapada. To je znaci bio obicaj onoga vremena, iako je bio feudalizam.
Je li se radilo o civilnim zrtvama, ili ratnim zarobljenicima, ili je obicaj ostao jos od doba Rima? Mada je cudno.
U Dalmaciji inace nije bilo ni krutog feudalizma s kmetovima, nego tek na sjeveru Hrvatske, u doticaju s pokvarenom i bogatom ali ipak feudalnom Evropom.

[Dangubic]

Evo upravo na HRT 1 traje emisija pod nazivom "Škrinja:Sloboda".Tema je robovlasnishtvo u srednjem vijeku i percepcija istog iz dubrovachke perspektive i njihove kasnije zabrane trgovine robovima.

Kakogod,ovi iz arhive i historichari su govorili o tome kako je u srednjovjekovnoj Bosni (12. i 13. vijek pa nadalje) postojala "klasa robova" koja je kao takva sluzhila diljem zemlje i tom grupom ljudi se trgovalo.Te ljude su onda navodno trgovci robovima prodavali shto u Dubrovnik,shto u hrvatske gradove,shto diljem svijeta.Navodno je glavna tachka trgovine bila luka Gabela gdje se dnevno prodavalo 30-tak robova.Cijena je za robinje bila 25-30 dukata dok je za mushke robove bila od 10 do 20 dukata.Radi usporedbe,za isti novac se moglo dobiti 250 kilograma janjetine ili 450 kg pshenice.

Ovo je haman pravi biznis bio.Zna li neko neshto vishe o ovome,ja sam bash mislio da je u srednjovjekovnoj Bosni trgovina robovima bila poprilichno nepozheljna pa chak i kazhnjavana na osnovu nekih tekstova koje sam chitao?I ko su ti ljudi bili?Heretici,zarobljenici ili samo nesrecnici koji se nisu mogli braniti od lokalnih velomozha?

Vrlo interesantno.

Veoma stara teme ,prije se ta pijaca zvala drijevo i razlog sto je robovlasnistvo bilo razvijeno u srednjovjekovnoj Bosni je sto je papa zabranio prodaju i hvatanje krstenog stanovinstva u robove ,posto je Bosna imala puno nekrstenog stanovista ,bogumila i ostalih razvio se dobar biznis.Nasi vladari su dobro zaradjivali na prodaji robova a i ugari su cesto pod izgovorom krscanstva upadali i hvatali robove po Bosni. Naskuplje su bile djevojcice u dobi od 10 do 15 godina i najvise ih je prodato u Veneciji. Bosanska pijaca robova je veoma bila poznata na mediteranskom podrucju i dobar dio bodandke ekonomije se zasnivao na prodaji robova np za vladavine Mateja Ninoslava su hiljade robova prodate.

[Piaty]

Mislio sam da je ban Matej bio bolji čovjek, kad ono i on govno kao i naš zadnji bosanski kralj.

[nikeze]

Da, bila je trgovina robljem do 1430 godine u dolini Neretve. O tome je napravljen magistarski rad. Postoje i notarski ugovori o prodaji roblja u dubrovačkim arhivama. Dubrovnik je bio najveća tržnica roblja na Mediteranu. Najviše se prodavalo roblje iz Bosne jer su bili heretici pa je to crkva tolerisala dok bosanski kralj nije zabranio crkvu bosansku 1430 godine i sve proglasio katolicima pa je papa zabranio trgovinu robljem iz Bosne. Zbog siromaštva neki su Bošnjani prodavali svoju djecu na pijaci u dolini Neretve u srednjem vijeku.
Kasnije je pijaca robova prebačena u vrijeme Turaka u Ulcinj i dovoženi su tu crni robovi iz Afrike. U Ulcinju je do drugog svjetskog rata postojalo selo crnaca iz Afrike i jedan je učestvovao u borbi sa partizanima i poslije rata je imao fotografsku radnju. Kasnije su se raselili po Srbiji i izmješali sa stanovništvom.

[TheMule]

Mislio sam da je ban Matej bio bolji čovjek, kad ono i on govno kao i naš zadnji bosanski kralj.

Ako ces gledati sa danasnjim moralnim sensibilnostima, onda ni jedan nije bio "dobar". Ni banovi, ni kraljevi, ni sultani.

[Piaty]

Mislio sam da je ban Matej bio bolji čovjek, kad ono i on govno kao i naš zadnji bosanski kralj.

Ako ces gledati sa danasnjim moralnim sensibilnostima, onda ni jedan nije bio "dobar". Ni banovi, ni kraljevi, ni sultani.

Poznato je meni da je trgovina robljem bila prisutna ama baš u svakoj zemlji i da Bosna tu nije nikakva iznimka nego me zateklo da je ban Matej prodavao svoje Bošnjake kao robove Veneciji.

Sad ako može neko razjasniti, da li je ban Matej kasnije postao katolik jer, koliko je meni poznato, Bosna se pod njegovom vladavinom borila protiv križara, a pretpostavljam da se u vremenu kada je on sam bio krstjanin nije bavio prodavanjem robova.

P.S

A kada spominješ današnji moral i kako se projicira prema starim vladarima, pa eto recimo meni se Katarina Kosača nikako ne sviđa pogotovo kada sam čuo da ona ostavlja Bosnu papi u amanet, isto kao što ovi ostavljaju danas Bosnu Erdoganu u amanet.

[swanfilter]

Imali su i Izetbegovici crnu robinju po dolasku u BiH ...

[trambusek88]

Naše sve religije dopuštaju robovlasništvo u svetim knjigama.

[dr_Evil]

A kada spominješ današnji moral i kako se projicira prema starim vladarima, pa eto recimo meni se Katarina Kosača nikako ne sviđa pogotovo kada sam čuo da ona ostavlja Bosnu papi u amanet, isto kao što ovi ostavljaju danas Bosnu Erdoganu u amanet.

Mudro zboris. ALi treba samo uvijek spomenuti da ona ni po cemu nije mogla niti imala pravo da ostavi bilo sta u emanet. Ona nije posljednja kraljica, nego je bila majka od kralja "kraljica majka". Posljednja kraljica je naravno Mara.

No dobro, sve to vise nije vazno. Vazan je onaj IMT gen, a to je da su plemstvo i begovi u nas samo uvijek od zla oca i od gore matere. Naravno da su prodavali svoj narod, kao sto nas i danas prodaju.

[Piaty]

A kada spominješ današnji moral i kako se projicira prema starim vladarima, pa eto recimo meni se Katarina Kosača nikako ne sviđa pogotovo kada sam čuo da ona ostavlja Bosnu papi u amanet, isto kao što ovi ostavljaju danas Bosnu Erdoganu u amanet.

Mudro zboris. ALi treba samo uvijek spomenuti da ona ni po cemu nije mogla niti imala pravo da ostavi bilo sta u emanet. Ona nije posljednja kraljica, nego je bila majka od kralja "kraljica majka". Posljednja kraljica je naravno Mara.

No dobro, sve to vise nije vazno. Vazan je onaj IMT gen, a to je da su plemstvo i begovi u nas samo uvijek od zla oca i od gore matere. Naravno da su prodavali svoj narod, kao sto nas i danas prodaju.

Možda ti malo svjetonazorski ili općenito gledaš na to, ja većinom posmatram duh vremena pa tako plemstvo poklano od strane Latasa nije isto kao ono plemstvo koje je nastalo nakon toga. Za ovo drugo bih se složio da je od zla oca i od gore matere. To je ujedno i ovo što imamo danas.

Koliko se sjećam, voliš Derviša Sušića i njegove Uhode:

"Husein je kapetan, ali ne turski nego svoj. Husein nije polupismeni posjednik koji hrani bandu odmetnika za obračun s istim takvim susjedom. On je Evropljanin koji klanja i Bošnjak koji mrzi Turke. Husein nije despot. Kad prolazi čaršijom, pješice uljudno se javi svakom starijem. Kad jaše pred pratnjom, ljudi se sklone u kraj i smiješe i dive se i konjima i jahačima. Začudo, niko ne zavidi njegovom bogatstvu, niti ikog žulja nepovjerenje prema njemu zbog ogromne razlike u imetku. Uspio je da mu vjeruju kako ih neće iznevjeriti."

[dr_Evil]

A kada spominješ današnji moral i kako se projicira prema starim vladarima, pa eto recimo meni se Katarina Kosača nikako ne sviđa pogotovo kada sam čuo da ona ostavlja Bosnu papi u amanet, isto kao što ovi ostavljaju danas Bosnu Erdoganu u amanet.

Mudro zboris. ALi treba samo uvijek spomenuti da ona ni po cemu nije mogla niti imala pravo da ostavi bilo sta u emanet. Ona nije posljednja kraljica, nego je bila majka od kralja "kraljica majka". Posljednja kraljica je naravno Mara.

No dobro, sve to vise nije vazno. Vazan je onaj IMT gen, a to je da su plemstvo i begovi u nas samo uvijek od zla oca i od gore matere. Naravno da su prodavali svoj narod, kao sto nas i danas prodaju.

Možda ti malo svjetonazorski ili općenito gledaš na to, ja većinom posmatram duh vremena pa tako plemstvo poklano od strane Latasa nije isto kao ono plemstvo koje je nastalo nakon toga. Za ovo drugo bih se složio da je od zla oca i od gore matere. To je ujedno i ovo što imamo danas.

Koliko se sjećam, voliš Derviša Sušića i njegove Uhode:

"Husein je kapetan, ali ne turski nego svoj. Husein nije polupismeni posjednik koji hrani bandu odmetnika za obračun s istim takvim susjedom. On je Evropljanin koji klanja i Bošnjak koji mrzi Turke. Husein nije despot. Kad prolazi čaršijom, pješice uljudno se javi svakom starijem. Kad jaše pred pratnjom, ljudi se sklone u kraj i smiješe i dive se i konjima i jahačima. Začudo, niko ne zavidi njegovom bogatstvu, niti ikog žulja nepovjerenje prema njemu zbog ogromne razlike u imetku. Uspio je da mu vjeruju kako ih neće iznevjeriti."

Dervis Susic je legenda, Uhode fantasticna knjiga, a Kapetan mora biti uzor. Slazem se Latas je pobio sve sta je pametno bilo, ali IMT gen je stariji.

I za vrijeme Kapetana begovi su se medjusobno ubijali, i sa sobom na hiljade Bosnjaka vodili u smrt samo da bi oni imali vise utjecaja i naravno novca. I to ne medjusobno nego braca medjusobno, pa tako i Huseionov intimus je umjesto da mu se glava ocapari dat njemu na cuvanje.

[HelaS]

Evo upravo na HRT 1 traje emisija pod nazivom "Škrinja:Sloboda".Tema je robovlasnishtvo u srednjem vijeku i percepcija istog iz dubrovachke perspektive i njihove kasnije zabrane trgovine robovima.

Kakogod,ovi iz arhive i historichari su govorili o tome kako je u srednjovjekovnoj Bosni (12. i 13. vijek pa nadalje) postojala "klasa robova" koja je kao takva sluzhila diljem zemlje i tom grupom ljudi se trgovalo.Te ljude su onda navodno trgovci robovima prodavali shto u Dubrovnik,shto u hrvatske gradove,shto diljem svijeta.Navodno je glavna tachka trgovine bila luka Gabela gdje se dnevno prodavalo 30-tak robova.Cijena je za robinje bila 25-30 dukata dok je za mushke robove bila od 10 do 20 dukata.Radi usporedbe,za isti novac se moglo dobiti 250 kilograma janjetine ili 450 kg pshenice.

Ovo je haman pravi biznis bio.Zna li neko neshto vishe o ovome,ja sam bash mislio da je u srednjovjekovnoj Bosni trgovina robovima bila poprilichno nepozheljna pa chak i kazhnjavana na osnovu nekih tekstova koje sam chitao?I ko su ti ljudi bili?Heretici,zarobljenici ili samo nesrecnici koji se nisu mogli braniti od lokalnih velomozha?

Vrlo interesantno.

Veoma stara teme ,prije se ta pijaca zvala drijevo i razlog sto je robovlasnistvo bilo razvijeno u srednjovjekovnoj Bosni je sto je papa zabranio prodaju i hvatanje krstenog stanovinstva u robove ,posto je Bosna imala puno nekrstenog stanovista ,bogumila i ostalih razvio se dobar biznis.Nasi vladari su dobro zaradjivali na prodaji robova a i ugari su cesto pod izgovorom krscanstva upadali i hvatali robove po Bosni. Naskuplje su bile djevojcice u dobi od 10 do 15 godina i najvise ih je prodato u Veneciji. Bosanska pijaca robova je veoma bila poznata na mediteranskom podrucju i dobar dio bodandke ekonomije se zasnivao na prodaji robova np za vladavine Mateja Ninoslava su hiljade robova prodate.

Da, bila je trgovina robljem do 1430 godine u dolini Neretve. O tome je napravljen magistarski rad. Postoje i notarski ugovori o prodaji roblja u dubrovačkim arhivama. Dubrovnik je bio najveća tržnica roblja na Mediteranu. Najviše se prodavalo roblje iz Bosne jer su bili heretici pa je to crkva tolerisala dok bosanski kralj nije zabranio crkvu bosansku 1430 godine i sve proglasio katolicima pa je papa zabranio trgovinu robljem iz Bosne. Zbog siromaštva neki su Bošnjani prodavali svoju djecu na pijaci u dolini Neretve u srednjem vijeku.
Kasnije je pijaca robova prebačena u vrijeme Turaka u Ulcinj i dovoženi su tu crni robovi iz Afrike. U Ulcinju je do drugog svjetskog rata postojalo selo crnaca iz Afrike i jedan je učestvovao u borbi sa partizanima i poslije rata je imao fotografsku radnju. Kasnije su se raselili po Srbiji i izmješali sa stanovništvom.

U ova dva zadnja posta sadržana je cijela tema

Postoje li igdje ikakvi pisani tragovi bosanskog robovlasništva?
Odakle su odvođeni ljudi na prodaju na dubrovačkoj tržnici robljem?
Je li ta tržnica mogla biti izvor zaraznih bolesti onog vremena, jesu li se te bolesti mogle proširiti po Bosni i načiniti epidemiju?

[Dangubic]

Evo upravo na HRT 1 traje emisija pod nazivom "Škrinja:Sloboda".Tema je robovlasnishtvo u srednjem vijeku i percepcija istog iz dubrovachke perspektive i njihove kasnije zabrane trgovine robovima.

Kakogod,ovi iz arhive i historichari su govorili o tome kako je u srednjovjekovnoj Bosni (12. i 13. vijek pa nadalje) postojala "klasa robova" koja je kao takva sluzhila diljem zemlje i tom grupom ljudi se trgovalo.Te ljude su onda navodno trgovci robovima prodavali shto u Dubrovnik,shto u hrvatske gradove,shto diljem svijeta.Navodno je glavna tachka trgovine bila luka Gabela gdje se dnevno prodavalo 30-tak robova.Cijena je za robinje bila 25-30 dukata dok je za mushke robove bila od 10 do 20 dukata.Radi usporedbe,za isti novac se moglo dobiti 250 kilograma janjetine ili 450 kg pshenice.

Ovo je haman pravi biznis bio.Zna li neko neshto vishe o ovome,ja sam bash mislio da je u srednjovjekovnoj Bosni trgovina robovima bila poprilichno nepozheljna pa chak i kazhnjavana na osnovu nekih tekstova koje sam chitao?I ko su ti ljudi bili?Heretici,zarobljenici ili samo nesrecnici koji se nisu mogli braniti od lokalnih velomozha?

Vrlo interesantno.

Veoma stara teme ,prije se ta pijaca zvala drijevo i razlog sto je robovlasnistvo bilo razvijeno u srednjovjekovnoj Bosni je sto je papa zabranio prodaju i hvatanje krstenog stanovinstva u robove ,posto je Bosna imala puno nekrstenog stanovista ,bogumila i ostalih razvio se dobar biznis.Nasi vladari su dobro zaradjivali na prodaji robova a i ugari su cesto pod izgovorom krscanstva upadali i hvatali robove po Bosni. Naskuplje su bile djevojcice u dobi od 10 do 15 godina i najvise ih je prodato u Veneciji. Bosanska pijaca robova je veoma bila poznata na mediteranskom podrucju i dobar dio bodandke ekonomije se zasnivao na prodaji robova np za vladavine Mateja Ninoslava su hiljade robova prodate.

Da, bila je trgovina robljem do 1430 godine u dolini Neretve. O tome je napravljen magistarski rad. Postoje i notarski ugovori o prodaji roblja u dubrovačkim arhivama. Dubrovnik je bio najveća tržnica roblja na Mediteranu. Najviše se prodavalo roblje iz Bosne jer su bili heretici pa je to crkva tolerisala dok bosanski kralj nije zabranio crkvu bosansku 1430 godine i sve proglasio katolicima pa je papa zabranio trgovinu robljem iz Bosne. Zbog siromaštva neki su Bošnjani prodavali svoju djecu na pijaci u dolini Neretve u srednjem vijeku.
Kasnije je pijaca robova prebačena u vrijeme Turaka u Ulcinj i dovoženi su tu crni robovi iz Afrike. U Ulcinju je do drugog svjetskog rata postojalo selo crnaca iz Afrike i jedan je učestvovao u borbi sa partizanima i poslije rata je imao fotografsku radnju. Kasnije su se raselili po Srbiji i izmješali sa stanovništvom.

U ova dva zadnja posta sadržana je cijela tema

Postoje li igdje ikakvi pisani tragovi bosanskog robovlasništva?
Odakle su odvođeni ljudi na prodaju na dubrovačkoj tržnici robljem?
Je li ta tržnica mogla biti izvor zaraznih bolesti onog vremena, jesu li se te bolesti mogle proširiti po Bosni i načiniti epidemiju?

Potrazi Mehmed Hodzic robovi u srednjovjekovnoj Bosni , ne znam podijeliti tekst na forumu.Dubrovacki arhivi imaju puno zapisa o tome.

[nikeze]

https://hrcak.srce.hr/file/280696
https://knjizevnost.fandom.com/bs/wiki/ ... _1279-1301

[HelaS]

Hvala obojici na usmjerenju...

Iz ovih tekstova da se zaključiti da srednjevjekovna Bsna nije imala snage da se odupre otimanju njenog stanovništva i robovanju, što je svojevrsno poniženje, znak nemoći i nesposobnosti vlasti da adekvatno zaštiti svoje stanovništvo, da ima razvijenu privredu i državnu moć.

Kakva je bila situacija sa robovima drugih srednjevjekovnih država iz našeg područja, Srbija, Crna Gora, itd?

[nikeze]

Srednjovjekovna trgovina robljem koja je cvala osobito u 14. i 15. stoljeću u Italiji, ostavila je duboke tragove i kod nas, a napose na ušću Neretve. Kraj oko ušća Neretve od davnine je bio značajno središte trgovine i lučki emporij.

Njegovu važnost uočili su vrlo brzo i Dubrovčani. Preko 200 dubrovačkih trgovaca utaborilo se u drijevskom trgovištu, gdje su osnovali vlastitu koloniju, zvanu Osobljani, i podigli golema stovarišta soli, da bi i na taj način pomogli blagostanju svoje Republike, jer je taj artikl onda donosio trgovcima velike profite.

Drijeva su današnje hercegovačko mjesto Gabela, 4 km udaljeno od Metkovića. Drijeva su u srednjem vijeku bila centar Neretvanske krajine, a u srpskim listinama često se spominju pod imenom Drijevi ili Drevi, što znači lađa, skela gdje su pristajali brodovi. Dubrovčani su Drijeva zvali "Forum Narenti", "Mercatum Narenti", a pod Mletačkom vlasti Drijeva dobivaju ime Gabela što na talijanskom znači carina, porez, tj. mjesto gdje se plačala "gabella" ili carina, naročito za sol.

Zahvaljujući poduzetnim Dubrovačkim trgovcima, Drijeva su vrlo rano došla na zao glas. Naime, srednjovjekovna institucija ropstva bila je zakonom sankcionirana. Da je ona bila i u Dubrovniku zakonom ustanovljena vidi se iz dubrovačkog statuta od 1272.godine, gdje je u 6. knjizi uvršten niz poglavlja (42 - 53) o društvenom položaju robova.

Roblje se uglavnom kupovalo u Bosni i dopremalo suhozemnim putem do Drijeva, a odatle se odvozilo u izravno na sva svjetska tržišta: u Veneciju, Genovu, Apuliju, Siciliju, pa čak i na afričku obalu (Tripolis). Pored dubrovačkih trgovaca znatnog udjela u trgovini robljem na ušću Neretve imali su i Korčulani, a njima se pridružiše Mlečani i Katalonci.

Trgovalo se muškim i ženskim robljem, a pretežno ženskim jer je ono bilo daleko jeftinije. Za vrijeme turskih provala to se osobito ticalo bjegunaca iz unutrašnjosti zemlje. Najzad, ta se trgovina toliko razvila da se više nije pazilo, da li su robovi iz Bosne (a bilo ih je iz Usora, Huma, Srijema i Raške), jesu li patareni ili nisu. Oni su se, navodno, mogli slobodno prodavati u katoličkim zemljama. Bilo je, naime, slučajeva da su trgovci na putu hvatali slobodne ljude i prodavali ih.

Dana 14.travnja 1393.godine vodila se čak rasprava pred dubrovačkim knezom Šimunom Gučetićem što je neki katalonski trgovac kupio dvije ropkinje (katolkinje), dopremljene iz trgovišta Brštanik u Neretvu, kod Opuzena.

Naime, katalonski trgovac je dao Dubrovčaninu Tonku Milkoviću jedan zamotak skupocjenog krzna da ga ponese sobom i proda u trgovištu Brštanik. Za novac koji utrži neka mu kupi nekoliko bosanskih ropkinja (patarenki). Tonko je kupio dvije ženske, imenom Stojana i Tvrdislava, te zaračunao ih 36 dukata. S njima je bila i treća, zvana Grlica.

Sve tri su izišle 14.travnja 1393.godine pred dubrovačkog rektora Šimuna Gučetića i njegova tri suca. One su se potužile rektoru, rekavši mu da su kršćanke, te da ne mogu biti kupljene ni po pravu i zakonu dubrovačkome. Na to ih je rektor oslobodio.

Po tome se moglo zaključiti da se trgovina robljem nije mogla obavljati ako su ovi bili katolici, nego samo ako su bili patareni iz Bosne. Tako se u srednjem vijeku proširila fama "da Bosna prodaje ljude".

Kako je ta trgovina bila unosna i prilično raširena, ona je uvela i svoje posebne uzanse. Dubrovački trgovac kupio bi sam ili po svom agentu roba u Bosni ili susjednim krajevima. Prilikom kupnje obično bi se ukratko izložio historijat, kako je dotični dospio u ropstvo, ime i porijeklo roba koji bi istovremeno izjavio da se kupoprodajni ugovor sklapa njegovim znanjem i privolom, pa je u tom slučaju zabilježeno i ime prodavača, a on bi opet dokazao vlasništvo nad robom. Kupac, odnosno gospodar, utvrdio bi svoja prava koja su se često svodila na to da može s robom postupati kao sa svojom stvari.

U 13. stoljeću plaćalo se za ropkinju 6, 8, 10 i 12 velikih dinara, u 14. stoljeću 6 dukata. Za muškog roba plaćalo se dvostruko ili trostruko više. Kupnja se vršila i u zamjenu za drugu robu, a ne samo za gotov novac. Dešavalo se i to, da bi vlasnik poslao roba na dar svome prijatelju u Dubrovnik.

Potkraj 14. stoljeća javlja se težnja da se suzbije "trgovina ljudskim mesom na Neretvi". Bosanski vladari bili su prisiljeni da poduzmu energične mjere. Korčulanima je bilo zabranjeno da ikome u Drijevima pomažu kod prodaje ljudi. Učestale pritužbe bosanskih vladara kod dubrovačkog kneza (protest Hrvoja Vukčića, zatim Stjepana Dabiše) da se takva nečasna trgovina ukine, dovele su do toga da je dubrovački Senat izdao već 1400.godine stroge zabrane "protiv trgovine ljudskim mesom na Neretvi", a 27.siječnja 1416.godine zabranio je trgovinu robljem i transporte robova na dubrovačkim lađama pod prijetnjom 6 - mjesečnog zatvora u podzemnim tamnicama Kneževog dvora, sa globom. Napokon i dubrovačko Veliko vijeće 1444.godine je izdalo definitivnu zabranu trgovine robljem.
Izvod iz knjige:
Ivo Smoljan "Neretva", Zagreb, 1970.g.

[nikeze]

ROPSTVO U BOSNI
Institucija ropstva postojala je i u srednjovjekovnom dobu, međutim po svom intenzitetu i raširenosti ipak predstavlja jedan intermezzo između dvaju zloglasnih perioda historije ropstva – rimskog, za vrijeme antičkog perioda, i prekoatlantskog, za vrijeme ranog novog vijeka. Veliku ulogu u smanjenju trgovine ljudima imala je i Crkva, koja je zabranila porobljavanje kršćana.
O robovima u srednjovjekovnoj Bosni znamo jako malo, osim činjenice da su u njoj, za razliku od okolnih zemalja, robovi činili poseban društveni sloj čiji status se prenosio rođenjem. Daleko više podataka o robovima imamo u smislu trgovine ovom „robom“ s Dubrovnikom i drugim centrima. Među prodanim robljem dominiraju žene, s obzirom na to da se roblje u srednjem vijeku mahom koristilo kao pomoćna radna snaga za obavljanje kućanskih poslova ili kao priležnice.
Trgovinom robljem u Bosni su se bavili svi društveni slojevi, neki radi profita, a drugi jer su ih na to natjerale teške životne okolnosti. Tako je zabilježeno da je bosanski ban Prijezda 1279. godine preko svog povjerenika Vislavića prodao dvije robinje, a nešto kasnije je jednu ropkinju poklonio Benku Gunduliću. Kćerka kralja Dabiše Stojislava prodavala je roblje u Brštaniku, dok je Žore Bokšić, zakupnik carine i kraljevski protovestijar, zajedno sa svojom suprugom Marušom intenzivno učestvovao u prodaji roblja iz Bosne. Ovom vrstom trgovine bavili su se mnogi: Preljub Tolislavić iz Rudina; Franković iz Huma; Bogoslav Bratoslavić, Vlah bosanskog kralja; Boljeslav i Botko, ljudi
kneza Radivoja; Ruskoje Silović, trgovac robljem s Neretve i brojni drugi. Neki Dimitrije je 1379. godine prodao svoju sestru, a Milša
pataren 1398. vlastitu kćerku. Zabilježeni su i slučajevi kad su ljudi sami sebe prodavali u roblje zbog nemogućnosti vraćanja određenog duga ili općeg siromaštva i gladi. Robovi su dovoženi iz svih dijelova Bosne: uže Bosne, Prače, Lašve, Sane, Vrhbosne, Usore, Trebinja,
Srebrenika itd. Ovo roblje su kupovali trgovci iz bližeg i daljeg susjedstva, a po broju kupljenih robova naročito su se istakli: Mangano
iz Dubrovnika, Ricardo Giuliani iz Barija, Petrelo de Maselo iz Ankone, Antonio, sin Jakopov, i Leo Mazi, Bernardo Katalan. Robovi
su odvoženi u razna područja Evrope. Glavne pijace robova bile su u Veneciji i Bariju, odakle su odvoženi u unutrašnjost kontinenta, a
zabilježene su i prodaje u Marsej, Kretu, Barcelonu, Jerusalem, Tripoli, Majorku, Ankonu, Mesinu, Fermo, Salerno, Malfetu, Kandiju,
Grado, Firencu, Zaragozu, Merano, Valensiju itd.
Pravni položaj ovih robova posebno je zanimljivo pitanje. Naime, uslijed činjenice da
su Bosna i njeno stanovništvo etiketirani kao heretička zemlja i patarenski ljudi, crkvena zabrana njihovom trgovinom nije vrijedila, što je bio odličan izgovor za trgovce robljem. Položaj ovih robova je ipak bio nešto povoljniji nego u ranijem vremenu, iako je i dalje gospodar
mogao njima raspolagati po vlastitom nahođenju. Već na prelasku iz 14. u 15. stoljeće trgovina robovima drastično opada i robovi se sve više zamjenjuju slobodnim slugama, što nije bio gotovo ništa veći izdatak za gospodare, a ipak je bila društveno prihvatljivija praksa.
Godine 1400. u Dubrovnik su došli jaki protesti kralja Ostoje i vojvode Hrvoja protiv trgovine ljudima iz Bosne, da bi 1413. Malo vijeće donijelo zabranu trgovine robljem, koja se pretvorila u konačni dekret tri godine kasnije. Da je praksa ipak opstala, govori nam i žalba Pavla Jurjevića iz gore donesene povelje (1419), ali i podatak da je 1423. godine robinja koja je pobjegla u Dubrovnik vraćena
jednom bosanskom velikašu.
CODEX DIPLOMATICUS REGNI BOSNAE

[nikeze]

Ovdje je cjelovit tekst.
https://bogumili.rs/porobljavanje-bogumila-rs

[HelaS]

Ovdje je cjelovit tekst.
https://bogumili.rs/porobljavanje-bogumila-rs

Hvala