Rusija nastavlja s naporima da obnovi svoje ozbiljno smanjene vojne činove i potrošeno naoružanje. Ali postoji malo brdo problema unatoč optimističnim izjavama dužnosnika o radnoj snazi i proizvodnji.
To uzrokuje ozbiljne probleme na prvoj crti jer zamjena ljudstva i materijala ne uspijeva ići ukorak s iscrpljivanjem koje uzrokuju ukrajinske oružane snage.
Proljetna vojna kampanja jedva je ispunila vladine ciljeve za regrutiranje vojnika po ugovoru za regularne vojne postrojbe i dragovoljaca za " dobrovoljačke formacije " Ministarstva obrane (MoD). Sa svoje strane, ruska vojna industrija pokazuje se uspješnijom u konzumiranju financiranje poreznih obveznika nego proizvodnja ratnog oružja.
Od jeseni 2022. nema jasnih službenih podataka o tome koliko je ljudi zapravo unovačeno u rusku vojsku.
No unatoč službenim naporima da se zataškaju podaci, neki su još uvijek dostupni. Daje približan uvid u ono što se događa i sugerira da Kremlj ima ozbiljnih problema.
Gubi ljude nevjerojatnom brzinom. Procjenjuje se da je najmanje 47.000 poginulo , s daljnjih 78.000 tako teško ranjenih da se ne mogu vratiti na bojno polje. U međuvremenu, potvrđeno je da je više od 11.000 komada opreme izgubljeno, uključujući više od 2.100 tenkova . Smatra se da su pravi brojevi mnogo veći.
Zamjene su stoga ključni nacionalni prioritet. Uzmimo rusku proljetnu vojnu kampanju 2023., koja je trajala od 1. travnja do 15. srpnja, i koja je trebala regrutirati 147.000 vojnika.
Postoje sugestije da je upao u probleme.
Na primjer, samo 2500 od više od 3000 očekivanih novaka poslano je u trupe iz Permske oblasti u razdoblju od 1. travnja do 6. srpnja; a slanje nedostajućih 500 novaka u zadnjem tjednu novačke kampanje jedva je moguće. Gotovo ista situacija dogodila se u Tatarstanu, gdje je do prvog tjedna srpnja opskrbljeno samo dvije trećine od više od 3000 planiranih novaka. Sa svoje strane, regija Novosibirsk izjavila je da je samo 50% od 2000 planiranih novaka unovačeno do 14. lipnja, ali je obećala poslati ostalih 50% do 15. srpnja.
U drugom primjeru, rečeno je da je osam vojnih vlakova s 5000 novaka poslano iz uralskih regija u vojni okrug Dalekog istoka, ali prvi vojni vlak prevozio je samo 300 novaka, drugi oko 200, treći još 200, sljedeći vlak daljnjih 200. To sugerira da vojni dužnosnici na različitim razinama sustava možda namjerno pogrešno prikazuju konačne brojke kako bi sakrili svoj neuspjeh (ovo je, uostalom, bio standardni odgovor u Sovjetskom Savezu s često izmišljenim petogodišnjim planovima.)
Štoviše, ročnici su glavni izvor vojnika po ugovoru (onih koji produžuju službu) u ruskim oružanim snagama. Posljedično, nedostatak regruta neminovno znači i manjak izvođača. Sve dok Kremlj poštuje svoj politički dogovor s ruskim društvom i ne šalje regrutirane vojnike u rat protiv Ukrajine dok umjesto toga "kupuje krv" plaćama za vojnike daleko većim nego bilo gdje drugdje na tržištu rada,
sve veći manjak vojnika po ugovoru neizbježan je ima inflatorni učinak na "cijenu krvi".
Što se tiče novačenja ugovornih vojnika i dragovoljaca, situacija je također mutna. Dmitrij Medvedev, zamjenik šefa ruskog Vijeća sigurnosti, objavio je dvije brojke za one koji su se prijavili od 1. siječnja 2023.: 117.400 od 19. svibnja i 134.000 od 1. lipnja.
Otprilike dva tjedna kasnije, Vladimir Putin je izjavio da postoji 150 000 vojnika pod ugovorom i 6 000 dragovoljaca (vojnici koji potpisuju kratkoročne uvjete od tri do devet mjeseci koji služe u neregularnim dobrovoljačkim formacijama, a ne u regularnim vojnim jedinicama.) Nekoliko dana nakon toga, ministar Obrambeni Sergej Shoygu ponudio je različite brojke: 114.000 vojnika po ugovoru i 52.000 dragovoljaca, uz prosječno dnevno ukupno 1336 novih vojnika. To bi značilo ukupno 166.000 .
Ovi brojevi toliko se razlikuju da bi trebalo sumnjati u njihovu točnost, ako ne i pitanje jesu li namjerno krivotvoreni.
Međutim, možda postoji objašnjenje.
Ruski kadrovski sustav sada je jednosmjerna ulica. Budući da je djelomična mobilizacija započela u rujnu, svi ruski ugovorni vojnici, narednici i dočasnici bili su prisiljeni potpisati nove ugovore kada stari isteknu. Drugim riječima, brojke mogu biti umjetno povećane od strane onih koji već služe.
Usporedbe radi, tijekom pet prijeratnih godina, 2017. – 2021., broj vojnika i dočasnika po ugovoru u ruskim oružanim snagama bio je oko 400.000 . Velika većina odslužila je samo dvogodišnji ugovor i rijetko ih je produžila za još jedan mandat (standardni rok za drugi i sljedeće ugovore je tri, odnosno pet godina).
Stoga se normalna godišnja rotacija vojnika i dočasnika po ugovoru može konzervativno procijeniti na 150.000. Stvarne brojke mogle bi biti i veće ako se uzme u obzir istraživanje ruske Nacionalne garde Rosgvardije, koja se suočava sa sličnim problemima kao i oružane snage:
tamo je 60% vojnika i 30% narednika otišlo iz vojne službe i prije isteka prvog ugovora.
Rotacija vojnika po ugovoru u ruskim oružanim snagama sada je gotovo zamrznuta, a istodobno postoji deficit novih novaka. Ovu situaciju potvrđuju dokazi iz Hanti-Mansijskog autonomnog okruga, gdje regionalne vlasti ne mogu regrutirati dovoljno vojnika po ugovoru unatoč dodatnim isplatama iz regionalnog proračuna. Štoviše, postoje dokazi da neki nedavno regrutirani ugovorni vojni radnici, poput posada tenkova, prolaze osnovnu obuku u pozadinskim područjima ratne zone. To također ukazuje na značajan deficit radne snage.
Kako bi zaposlio nove ugovorne vojnike za rat protiv Ukrajine, MORU je čak smanjio rok prvog ugovora s dvije godine na jednu i potpuno ukinuo potrebu prethodnog služenja vojnog roka ili stručne spreme. Također, Ministarstvo obrane pokušava prijaviti strane državljane i aktivno vrbuje zatvorenike, poput Wagner grupe 2022.
Paradoks je da se ugovorena vojna služba može čak smatrati sigurnom opcijom za one koji žele izbjeći rat. Na primjer, ruske strateške raketne snage dovršile su svoj godišnji plan za vojnike po ugovoru u lipnju 2023. Uzeo je 2000 ljudi: 1500 su bili regrutirani vojnici, a još 500 odlučilo se pridružiti jedinici koja nikada ne šalje svoje ljude u Ukrajinu. Isto bi moglo vrijediti i za druge grane ruskih oružanih snaga poput mornarice ili zračno-svemirskih snaga. (prim. prev. konacno su im neki dohakali
)
Hoće li rusko vodstvo nastaviti prihvaćati ono što se čini kao značajan pasivni otpor službi u Ukrajini? Kako može nastaviti rat bez daljnje eskalacije i naknadne mobilizacije? Vrlo je stvaran rizik da ovi problemi (koji učinkovito sprječavaju rotaciju trupa, ostavljajući ljude na bojišnici mjesecima jer ih nema tko zamijeniti) mogu izazvati novu pobunu. Svakako, pritužbe na ovo i druga pitanja bile su dovoljne da pokrenu smjenu jednog zapovjednika na prvoj liniji, general bojnika Ivana Popova, u srpnju.
U međuvremenu, vlasti nastavljaju izražavati optimizam u pogledu proizvodnje oružja unatoč činjenici da je angažman visokih dužnosnika u poslovnoj administraciji tvornica, takozvani "ručni način" upravljanja, zajedno s redovitim međuagencijskim sastancima i reorganizacijom naporima, pokazuje da u ovom području postoje ozbiljni i trajni problemi.
S jedne strane, indeksi proizvodne proizvodnje u industrijama povezanim s ruskim vojno-industrijskim kompleksom pokazuju značajan porast iz godine u godinu (vidi tablicu 2.).
(prim.prev. tablice su na linku)
Unatoč tome, metodologija ruskog indeksa proizvodnje oslanja se na formulu gdje se fizička količina proizvoda vrednuje u cijenama referentnog razdoblja (2018.)
Posljedično, stvarna dinamika proizvodnje u industrijama povezanim s vojnim sektorom može biti niža od pokazuju indeksi.
S druge strane, potraživanja od ruskih ministarstava vrtoglavo su rasla u 2022. godini: sa 6 trilijuna rubalja (81,4 milijarde dolara) na 9,26 bilijuna rubalja (135,2 milijarde dolara).
Uzrok su bila plaćanja unaprijed iz proračuna, nešto što će se ponoviti i 2023. posebno u proizvodnji oružja. Ali povećanje potrošnje ne mora nužno značiti i odgovarajuće povećanje proizvodnje zbog inflacije troškova plus.
Rusiji je, dakle, teško nadomjestiti izgubljeno i potrošeno oružje i sustave. To objašnjava zašto vidimo više oružja iz sovjetske ere uzetog iz dugotrajnih skladišta i poslanog na bojno polje. (Ovo sada uključuje tenkove T-55, oružje koje je Kremlj koristio za gušenje Mađarske pobune 1956. i Praškog proljeća 1968.)
I dok će se ruska invaziona vojska nastaviti boriti na okupiranim teritorijima Ukrajine, njezina daljnja degradacija u kvaliteti i kvantiteti vojnika i oružja čini se neizbježnom.
