moonca wrote: ↑05/07/2023 14:12
Hakiz wrote: ↑05/07/2023 14:00
Svi koji ne žele da ih uzmu lopatom za ručak imaju nekoliko pravila. Zato mene ručak kada odem negdje na put, u grad u koji prvi put dođem, u pravilu košta 1/3 do maksimalno 2/3 u najgorem slučaju, od onoga šta ljudi po forumima i sličnim stranicama pišu da su platili. A jedem i obilno i dobro.
A ti čudni savjeti su kombinacija mog iskustva, kao i iskustava drugih koji su ih spremni podijeliti. I daju rezultate.
..kad si na godishnjem, pogotovo druga drzava.. shto manje jedesh, manje su shanse da chesh neki 'bug' pokupiti...
.koliko koshta, je relevantno... ..ali zaliti se da je neshto skupo shto je narucheno u restoranu .. je (

) ima menu. s cijenama...
Jesti moraš, to je bilološka nužnost. Na godišnjem, u drugoj državi, moraš jesti.
Ako isto jelo možeš u restoranu koji je samo 30 metara dalje od skupog restorana pred kojim stojiš pojesti za 1/2 cijene, a uz to kada dođeš do njega vidiš da je pun lokanih ljudi, a to znači da je u njemu sigurno jesti, davanje novca onom skupom restoranu je bacanje tog novca. Možda izgubiš pogled na neku turističku znamentost, ali zato možeš doživjeti srdačan susret sa lokalcima. A i draže mi je novac ostaviti nekom lokalnom barbi koji sa ženom i djecom pravi ukusna jela i hrani radničku klasu, negu korporativnom lancu restorana ili nekom mafijašu ili moćniku koji je oteo atraktivnu lokaciju i pomoću nje zarađuje svoje Ferrarije.
To ti je isto kao upoznavati grad kroz prozor taksija umjesto u gužvi lokalnog pravoza. Ako negdje idem, idem valjda zbog toga da upoznam taj grad, ljude, kulturu, kuhinju itd. Pa ako mi iždžepare u tramvaju i autobusu i to je upoznavanje.
Slike zgrada koje su u tom gradu mogu gledati i na internetu, ne idem u njega zbog toga.
Svako ima svoje, neka radi ko šta hoće.