Istočno Sarajevo

[mirota]

slazem se, sjajan post

[Haris.ba]

ali iz puno prica sa Sarajlijama koji su dosli u moj grad kao izbjeglice, imam malo drukciju percepciju...

Pa de. Pricaj nam. Evo, de malo detaljnije sto zapalise kucu u Ilijasu tvojoj zeni, i to Armija.

[konektovan]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

[Haris.ba]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

Pa mozda smo mi pod propagandom. Eto, ima priliku da ispravi krive Drine ako hoce.

[Dope_Man]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

Na temi Ukrajina bjese jedan, sasvim razumno pisao, nelos lik.. kad dotjerase cara do duvara i napisa da mu je izvjesni general heroj.

[konektovan]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

Pa mozda smo mi pod propagandom. Eto, ima priliku da ispravi krive Drine ako hoce.

Tezak je put do istine..moras se onda obracunati sa samim sobom prvo..

[konektovan]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

Na temi Ukrajina bjese jedan, sasvim razumno pisao, nelos lik.. kad dotjerase cara do duvara i napisa da mu je izvjesni general heroj.

To su ti momenti.....

[Haris.ba]

Pa mozda smo mi pod propagandom. Eto, ima priliku da ispravi krive Drine ako hoce.

Tezak je put do istine..moras se onda obracunati sa samim sobom prvo..

Da mi barem prvo priznamo da su na onoj tabli "morali napustiti" pise istina?

Nisu ljudi htjeli "pod muslimanima" i morali napustiti. Ljudi pisu istinu, a "mi" histerisemo.

[team87]

Tezak je put do istine..moras se onda obracunati sa samim sobom prvo..

Da mi barem prvo priznamo da su na onoj tabli "morali napustiti" pise istina?

Nisu ljudi htjeli "pod muslimanima" i morali napustiti. Ljudi pisu istinu, a "mi" histerisemo.

oni pod tim "morali" misle na protjerivanje, a ustvari su "morali" jer su im njihove vlasti naredile, a ne "muslimani", to je problem u toj tabli

[Mrvice_ba]

​Gdje je 157.000 sarajevskih Srba?

Dolijevanjem ulja na vatru, u svrhu političkih prepucavanja, građani neće dobiti ništa. Danas Sarajevo i Istočno Sarajevo nisu neprijatelji i nema potrebe da ponovo otkopavamo ratne sjekire



Rođen sam i odrastao u Sarajevu. U sastavu mog grada je prije rata bilo deset opština. Danas taj isti prostor ima četrnaest opština, od čega devet pripada Kantonu Sarajevo, a pet gradu koji se zove Istočno Sarajevo. Njemu je pripojena i opština Sokolac, udaljena nekih 40 km od sarajevske Vijećnice, tako da je to danas površinski najveći bh. grad. Da bi se došlo do Sokoca, moraju se proći sela Ljubogošta, Sumbulovac, Mokro, Ravna Romanija itd., sve redom mjesta koja su, po popisima stanovništva, većinski i prije rata bila srpska. Većinski su Srbi živjeli i u Lukavici, mjestu koje je danas centar Istočnog Sarajeva. Za Sokolac me veže i jedna online rasprava, kada se moj prijatelj iz Niša počeo raspravljati s jednom našom zajedničkom kolegicom koja je tvrdila da je protjerana iz Sarajeva, i za koju smo nakon nekoliko razmijenjenih rečenica utvrdili da je ustvari sa Sokoca, te je samo igrom slučaja rođena u opštini Centar, iz razloga jer se tu nalazila bolnica. Ona je prije rata živjela na Sokocu, u ratu takođe, a i poslije rata, sve dok nije otišla u Beograd, pričajući priču kako je protjerana iz svog grada.

Laži slične ovoj već trideset godina se šire javnim prostorom, i nažalost, neki nasjedaju na njih. Moj bivši amsterdamski kolega Goran, inače rođen u Holandiji, a porijeklom iz Titovog Užica, ubijeđen je tako kako u Sarajevu više nema srpskog uha. Nevjerovatne su mi te jezičke poskočice, pogotovo za nekoga ko nije ni rođen na Balkanu, ali mi i govore da je propaganda učinila svoje. Drugi primjer blizak mojoj porodici je naš prvi komšija, takođe imena Goran, koji je do kraja 1993. godine bio pripadnik Cacine jedinice pri Armiji RBiH, dok je ostatak rata proveo na Grbavici, teritoriji pod kontrolom srpske vojske. To smo saznali kada je poslao pismo komšinici teti Olgi, kazavši kako su uselili u nečiji stan, pun k'o šibica, tvrdeći da se i dalje bavi švercom, pokušavajući ostati dalje od oružja.

Teti Olgi je Armija RBiH upala nebrojeno puta u stan, čak i tokom noći, radeći kontrole ili provjeravajući navodne dojave o slanju signala. Svaki put bi samo zatekli stariju ženu koja uopšte nije Srpkinja nego Ukrajinka, i čija je porodica lojalna Bosni, ali izgleda da nije bilo dovoljno. I Goran i teta Olga su iskreno plakali kad je tata poginuo 1993. godine.

Ovih dana je gradonačelnik Istočnog Sarajeva ispunio obećanje, te je postavio tablu koja govori o 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo, te se navodno naseliti u Istočno Sarajevo. Redale su se razne reakcije na ovu odluku, i iskopali su se stenogrami, novinarski tekstovi i druge stvari koje govore o tome koliko ova priča nema smisla. Jedan od najboljih istraživačkih tekstova na tu temu napisala je za Inforadar kolegica Gordana Katana, gdje je detaljno istražila sve okolnosti pod kojim su sarajevski Srbi odlazili, ali nije zgoreg razmontirati i teoriju o ovim brojevima.

Sarajlije danas žive po cijelom svijetu

Po popisu 1991., na prostoru sarajevskih deset opština živjelo je oko 157.000 Srba, a po popisu 2013. u Istočnom Sarajevu živi oko 60.000 ljudi, od kojih su 94,2% Srbi. Ako pretpostavimo da se jednak broj ljudi rađao i umirao, iako je realno prirodni priraštaj negativan, te kada dodamo još 13.000 Srba koji danas žive na prostoru Kantona Sarajevo, dobijemo broj od 84.000 ljudi manje. Samim tim što znamo da na prostoru nekadašnjeg Sarajeva po popisu iz 2013. godine živi manji broj ljudi, možemo pretpostaviti da se mnogo ljudi iselilo iz grada u treće zemlje, i da Sarajlije danas žive u Kanadi, Americi, Austriji, Srbiji, Hrvatskoj itd. Iseljavali su ljudi tokom rata, ali iseljavaju i danas, a mnogo manje ljudi se vraća. Kada još dodamo tešku propagandu protiv koje postoje hiljade dokaza, a koje govore o ucjenama i tjeranju vlastitog stanovništva da odseli, prostom računicom dobijemo činjenicu da apsolutno nema govora o planskom protjerivanju srpskog stanovništva s područja Sarajeva, nego se ustvari radi o koloni ljudi od kojih su neki na kamionima i traktorima odnosili čak i stolariju, odlazivši s Grbavice, Hadžića, Ilidže i Vogošće. Ako su bili nosioci stanarskog prava, pretpostavlja se da su ipak unovčili odlazak time što su prodali nekretnine, mada je sigurno bilo slučajeva gdje su ovi stanovi otišli u bescijenje i gdje su se ratni profiteri itekako okoristili.

Ono što je drugi par rukava su neke stvari na koje se nije moglo mnogo utjecati, a to je taj pritisak većine koji su sigurno neki Srbi osjećali kada bi se vraćali u Sarajevo. Dešavalo se da im je teže doći do dokumenata, a poznajem čak i slučajeve ljudi koji su bili obrisani iz evidencija, pa bi morali na druge načine dokazivati da su nekad postojali u svom gradu. Zapošljavanje je takođe bilo veliki problem, što se u bošnjačkim krugovima pravdalo time da to nije slučaj samo sa Srbima, nego sa svima. Vjerovatno tako i jeste bilo, ali ako biste krajem devedesetih ušli u recimo šalter salu Opštine Stari Grad, vjerujem da ne biste naišli ni na jedno srpsko ime među zaposlenicima, mada dopuštam i da griješim. Istina je i da je divlja gradnja najviše bila razvijena na Ilidži, gdje je bilo mnogo Srba, pa je samim tim mijenjana demografska slika, slučajno ili namjerno, mada najvjerovatnije za novac, kada bi opštinari jednostavno tolerisali sve što se izgradi. Ilidža je imala i radio stanicu pod nazivom DISS, Demokratska inicijativa sarajevskih Srba, koja je kasnije ugašena.

Strah od odmazde

Ipak, postavlja se pitanje zašto je ipak veliki broj ljudi podlegao pritisku da odseli iz dijelova nekadašnjeg Srpskog Sarajeva koji su pripali FBiH, a kolegica Katana za Inforadar piše da se radi o različitim motivima, od straha od odmazde, preko SDS-ovih ucjena, pa sve do nepostojanja želje da se živi s druga dva naroda. Ovu temu je načeo i režiser Pjer Žalica, u filmu Praznik rada, u kojem lik Savo u jednom monologu govori svojim saborcima iz Armije RBiH kako ovo nije Bosna kakvu su mu obećali, te kako je u jednom momentu postao višak, čak i unutar Armije, moravši se uvijek više dokazivati nego neko ko se zove Amir, Muhamed ili Mustafa.

Nama koji smo bili u Sarajevu je teško priznati da je to bilo tako. Sjećam se slučaja jednog od mojih zetova, koji je zbog pogrešnog imena morao uvijek ići na najzahtjevnije terene tokom rata, a slobodne dane je dobijao rjeđe od ostalih, iako je sve vrijeme bio lojalan, ostavljajući kući svoju ženu (a moju rodicu) muslimanku, te dvoje male djece. Razmišljajući danas o tome, postaje mi potpuno razumljivo zašto bi se jedan Savo u određenom momentu umorio od svega toga, te svoj životni put nastavio u Torontu, a poslije rata se i nismo baš slomili da te ljude vratimo u grad. Jednu od rijetkih inicijativa je imao OHR, gdje je 1998. godine tzv. Sarajevskom deklaracijom planirano da se u grad vrati barem 20.000 Srba i Hrvata. Iako nema preciznih podataka o tome, čini se da se desilo obrnuto, te da ih je od 1998. barem toliko iselilo.

Teško je mjeriti volju građana da odu iz Sarajeva nakon rata, ali mnogi koji su tu živjeli se sjećaju oglasa koji bi izlazili petkom, kao i svakodnevnih oglasa u dnevnim novinama. Krajem devedesetih su oglasi bili puni ponuda koje su glasile „mijenjam stan na Grbavici za ekvivalentnu nekretninu na Palama, u Lukavici, Beogradu ili Novom Sadu“. Takvih oglasa je bilo i u obrnutom smjeru, kao i onih gdje ljudi mijenjaju istočni za zapadni Mostar i obrnuto. Dejtonskim sporazumom svi su dobili šansu da ponovo usele usvoje nekretnine. Odmah nakon rata je to bilo stanarsko pravo, a vrlo brzo su se stanovi mogli otkupiti, i to uz pomoć certifikata koji su se mogli kupiti za 1% vrijednosti. To znači da su ljudi stanove od 100.000 KM otkupljivali za hiljadu, i to su mogli uraditi apsolutno svi, bez obzira odakle dolazili, jesu li ukaljali ruke tokom rata, bili odgovorni za ratne zločine, pa čak bili i u zatvoru zbog toga. Kasnije su se te nekretnine preprodavale, i po mnogo povoljnijim cijenama kupovale u drugom entitetu, često i u samom Istočnom Sarajevu. Svoje stanove prodali su i Nele Karajlić i Sonja Karadžić.

Isti trg, a dva naziva

Godine 2003. desila se arbitraža koja je pripojila još jedan dio Sarajeva Federaciji. Naime, dijelovi naselja Dobrinja su pripojeni Kantonu Sarajevo, a to nije bilo označeno kao veliki srpski pogrom, nego se desilo da su tu ljudi ostali živjeti sve do danas. Dovoljno je prošetati tim dijelom grada i pogledati prezimena na ulazima. Kako i sve kod nas biva uređeno naopako, i dalje postoje ulice u Sarajevu koje su podijeljene između entiteta, pa su tako parni brojevi plavi, a neparni zeleni. S jedne strane je to Trg Williama Shakespearea, a s druge Trg Ilidžanske brigade, iako se radi o istom trgu. Kada sam kupovao stan 2015. godine, dok su cijene još bile relativno povoljne, na Trgu W. Shakespearea je stan od 60 kvadrata koštao 80.000 KM, dok je s druge strane isti takav, čak i jednako projektovan, bio prodavan za 60.000 KM. To je vjerovatno bio i posljednji, ali i najmanji val odlaska Srba, koji su preselili preko puta svojih stanova, ili u ulicu niže prema Lukavici, a usto zaradili nešto novaca, čemu sam svjedočio i dok sam pregledavao desetine stanova na Dobrinji 1 i Dobrinji 4. Kasnije će se dešavati da i Bošnjaci i Hrvati počnu kupovati stanove u ovom dijelu Istočnog Sarajeva, shvativši da je potpuno besmisleno davati 3.000 KM za kvadrat, ako možete proći za 2.000 tako što se samo pomaknete petsto metara. Danas postoje zgrade u dijelovima Dobrinje i Lukavice u RS-u u kojima su većinski vlasnici Bošnjaci, te obrnuti slučajevi gdje u entitetu FBiH u nekim zgradama i dalje ima više Srba, ali to bi valjda trebalo da budu normalne stvari.

Dva Sarajeva danas nisu neprijatelji

Ono što je bitno za reći je da poslije rata ova dva grada veoma dobro funkcionišu jedan pored drugog. Ogroman je broj ljudi koji iz Istočnog Sarajeva rade u Sarajevu, dok obrnuto baš i nije tako. Ako npr. radite na benzinskoj pumpi, čak u istoj firmi će vam se plata razlikovati i po 300-400 KM zavisno jeste li zaposleni u Buća Potoku (FBiH) ili u Lukavici (RS). Tenzije su vrlo rijetke, ljudi se druže i odlaze jedni drugima. Samo naselje Dobrinja je dobilo jednu novu dimenziju jer se pored Dobrinje nalazi centar Istočnog Sarajeva, pa samim tim ima i dobrih kafića, restorana i raznih drugih sadržaja. Svako ljeto se održavaju i razni koncerti, poput onog prošlogodišnjeg gdje je gostovala Lepa Brena, gdje je na Trgu Republike Srbije barem pola gostiju bilo iz Kantona Sarajevo. Interesantno je da je Brena rekla kako voli gostovati i pjevati u Sarajevu, te je riječ Sarajevo spomenula barem deset puta, dok je Istočno spomenula samo na početku koncerta.

Dolijevanjem ulja na vatru, u svrhu političkih prepucavanja, građani neće dobiti ništa. Danas Sarajevo i Istočno Sarajevo nisu neprijatelji i nema potrebe da ponovo otkopavamo ratne sjekire. Čak se čini i kako se svakodnevni politički obračuni dešavaju na relaciji Banjaluka - Sarajevo, a ne između dva Sarajeva. I jedni i drugi volimo doći i na Bjelašnicu (FBiH) i na Jahorinu (RS), ali i na zajednički Trebević, čiji je put obnovila Vlada Kantona Sarajevo. Kada jednima nestane vode, ovi drugi će poslati, i tako to funkcioniše već godinama. Čak je i FK Slavija svoje evropske utakmice igrala na Koševu, i niko nije imao ništa protiv, a dva grada su zajedno organizovala i mnoge događaje, poput Evropskog olimpijskog festivala mladih (EYOF) 2019. godine. Ne moramo se slagati u mnogo toga, ali možemo se barem složiti da nam valja živjeti, ako ne zajedno, onda jednima pored drugih. Zbog toga priča o 157.000 protjeranih Srba ne bi smjela izlaziti na oficijelne kanale, jer ona jednostavno nije tačna, i najviše šteti samim građanima Istočnog Sarajeva.

Iako vjerovatno ima i protjeranih, a posebno ima onih koji se tako osjećaju, činjenica je da je mnogo sarajevskih Srba 1996. godine odabralo da žive negdje drugo. Mnogi su bili ucijenjeni i maltretirani, i to treba razumjeti, ali da je Sarajevo sistematski istjeralo 157.000 ljudi – jednostavno nije istina.

Prometej

U vecini zgrada Bošnjaci ne smiju staviti prezime na sandučić. Pokrivene zene muslimanke imaju strašnih problema ako nekome dolaze u goste...

[Haris.ba]

Da mi barem prvo priznamo da su na onoj tabli "morali napustiti" pise istina?

Nisu ljudi htjeli "pod muslimanima" i morali napustiti. Ljudi pisu istinu, a "mi" histerisemo.

oni pod tim "morali" misle na protjerivanje, a ustvari su "morali" jer su im njihove vlasti naredile, a ne "muslimani", to je problem u toj tabli

Ja koliko znam u srpskom jeziku postoji glagol "proterati". I da misle da su protjerani, to bi i stavili.

Oni su otvoreni oko svega.

https://www.nezavisne.com/novosti/bih/T ... ica/778423

Evo Cosic lijepo objasnio. Ne misle da su protjerani. Vec, morali napustiti zbog straha za bezbjednost. Da li je bilo stvarno toga da je neko strahovao za svoju bezbednost? Jeste.

Ali, otvoreni su mnogi onda bili do kraja sta to znaci mnogima "strah za svoju bezbjednost". Pa i gradonacelnik zato spominje "manjinu".
Objasnjeno 100 puta na temi,.

Prema njegovim riječima, poznato je da je jedan broj njih napustilo Sarajevo 1992. sa teritorije gdje su bili manjina, iz straha za sopstvenu i bezbjednost svojih porodica.

"Kao što nam je poznat i egzodus iz Sarajeva u februaru i martu 1996. godine, što je takođe istorijska činjenica, a ljudi su takođe morali da napuste Sarajevo u strahu za bezbjednost.

[team87]

oni pod tim "morali" misle na protjerivanje, a ustvari su "morali" jer su im njihove vlasti naredile, a ne "muslimani", to je problem u toj tabli

Ja koliko znam u srpskom jeziku postoji glagol "proterati". I da misle da su protjerani, to bi i stavili.

Oni su otvoreni oko svega.

https://www.nezavisne.com/novosti/bih/T ... ica/778423

Evo Cosic lijepo objasnio. Ne misle da su protjerani. Vec, morali napustiti zbog straha za bezbjednost. Da li je bilo stvarno toga da je neko strahovao za svoju bezbednost? Jeste.

Ali, otvoreni su mnogi onda bili do kraja sta to znaci mnogima "strah za svoju bezbjednost". Pa i gradonacelnik zato spominje "manjinu".
Objasnjeno 100 puta na temi,.

Prema njegovim riječima, poznato je da je jedan broj njih napustilo Sarajevo 1992. sa teritorije gdje su bili manjina, iz straha za sopstvenu i bezbjednost svojih porodica.

"Kao što nam je poznat i egzodus iz Sarajeva u februaru i martu 1996. godine, što je takođe istorijska činjenica, a ljudi su takođe morali da napuste Sarajevo u strahu za bezbjednost.

Oni itekako misle da su protjerani, bez obzira sta Cosic pricao, stav srba generalno je da su protjerani iz Sarajeva. Eto nek je sve tako kako si napisao, opet je laz da je istocno srajevo grad 157.000 srba koji su morali napustiti Sarajevu jer tu nit zivi 157.000 ljudi, nit je pola tih ljudi tamo zivjelo u Sarajevu prije rata, citava historija im je na lazima zasnovana, pa tako i ova tabla.

[mirota]

Mirota nije los lik uopste,..ali kao i vecina Srba, pod velikim uticajem propagande, pise to sto pise..

pa hvala, msm da nisam los, bar tako kazu koji me znaju...a ovde smo da razmijenimo misljenja, svakako...100 drugara imam drugih vjera i nacija, vala nikad nikakve probleme nismo imali, i ja kad odem u Mostar, Sarajevo, oni kad dodju u Trebinje, Beograd... jedan je zivot, i treba ga zivjeti bez mrznje i uzivati...

[mirota]

ali iz puno prica sa Sarajlijama koji su dosli u moj grad kao izbjeglice, imam malo drukciju percepciju...

Pa de. Pricaj nam. Evo, de malo detaljnije sto zapalise kucu u Ilijasu tvojoj zeni, i to Armija.

sta se ima detaljisati, jedino da posaljem temelje kuce
inace mi nije jasno, Srbi sravnili sve Bosnjacke kuce kod Visegrada npr, onda dosli Srbi iz Konjica i spavali pod vedrim nebom, glupaci

[Haris.ba]

Pa de. Pricaj nam. Evo, de malo detaljnije sto zapalise kucu u Ilijasu tvojoj zeni, i to Armija.

sta se ima detaljisati, jedino da posaljem temelje kuce
inace mi nije jasno, Srbi sravnili sve Bosnjacke kuce kod Visegrada npr, onda dosli Srbi iz Konjica i spavali pod vedrim nebom, glupaci

Ne, fascinantno mi da je kuca zapaljena od strane vojske nakon reintegracije. Ne kazem da nije. Ono, zasto. Da posalje signal d nema povratka? Je li samo jedna kuca zapaljena, ili vise njih?

[NediM17]

Istina je i da su mnogi Srbi devastirali svoje kuce prije odlaska, skidala se stolarija, sanitarije, cupali kablovi...
Onda dosli Bosnjaci pa dovrsili pos'o, skidali crijepove, cigle i sve sto su mogli iskoristiti.
Sa puta su se mogle vidjeti kuce npr. u Cekrcicima od kojih je ostao samo betonski skelet koji se kasnije urusio kao kula od karata.
A mnogi su kasnije trazili i dobili rekonstrukciju kuca koje su sami devastirali.

[Didier]

U vecini zgrada Bošnjaci ne smiju staviti prezime na sandučić. Pokrivene zene muslimanke imaju strašnih problema ako nekome dolaze u goste...

Aj ne laži...

[team87]

Ja takodjer nikakvih problema nemam sa rajom iz istocnog sarajeva, a znam ih dosta koji rade i izlaze po Sarajevu, to je tako normalno i svi se zajedno druzimo. S druge strane, godinama sam znao otici na pivu u istocno sarajevo jer je stvarno lijepo prosetati, sjesti u majstor za pivo, ima i finih slasticarni (je li ono apartman se zove, tako nesto), raja ljubazna, sve extra fakat...ali zadnjih par godina tamo ne idem nikako, mozda je primitivno ali vodim se politikom ne ostavljanja ni marke u RS-u, tako sam odlucio, ne zbog ljudi koji tamo zive nego zbog politika koje se provode na stetu moje drzave. Smatram da svaka marka koju potrosim u RS-u direktno ili indirektno podrzava taj zlocinacki rezim, ljude koji su razorili moj grad i moju drzavu i vjerujem da bi je opet razorili kad bi se ukazala prilika. Naravno, nisam skroz iskljuciv, ako vozim prema istoku normalno da cu stat negdje da nesto pojedem ako ne mogu da izdrzim do Sarajeva, ali u sustini to je vrlo rijetko i maksimalno se trudim da tamo ne ostavljam pare. Ne izbjegavam RS u fizickom smislu, normalno da cu kroz Lukavicu kad krenem na skijanje na Bjelašnicu, ali pare tamo ne ostavljam ili barem ostavljam teska srca.

[skupljac_zeljeza]

Evo Cosic lijepo objasnio. Ne misle da su protjerani. Vec, morali napustiti zbog straha za bezbjednost. Da li je bilo stvarno toga da je neko strahovao za svoju bezbednost? Jeste.

Što nisu Jovo Divjak, Dragan Vikić, Bogić Bogićević.....imali nečistu savjest pa bili zabrinuti za bezbjednost? Po snimcima sa YT dok je trajala bježanija, ono i nije bilo za glavnog grada države. Novinar ih pita, a oni prepričavaju guslarske pjesme. Vade mrtve iz groblja, čupaju stolariju i parket i pale te stanove. Kasnije će te stanove dobro unovčiti.

[Peacean]

Dok god se politika ne spominje svi se slažemo i družimo
Al kad krene dobra stara "Ko je počeo rat" odmah kreću podjele

[mirota]

sta se ima detaljisati, jedino da posaljem temelje kuce
inace mi nije jasno, Srbi sravnili sve Bosnjacke kuce kod Visegrada npr, onda dosli Srbi iz Konjica i spavali pod vedrim nebom, glupaci

Ne, fascinantno mi da je kuca zapaljena od strane vojske nakon reintegracije. Ne kazem da nije. Ono, zasto. Da posalje signal d nema povratka? Je li samo jedna kuca zapaljena, ili vise njih?

a vjeruj mi da ne znam to , mogu pitati zenu, nije njihova jedina, to znam

[mirota]

Evo Cosic lijepo objasnio. Ne misle da su protjerani. Vec, morali napustiti zbog straha za bezbjednost. Da li je bilo stvarno toga da je neko strahovao za svoju bezbednost? Jeste.

Što nisu Jovo Divjak, Dragan Vikić, Bogić Bogićević.....imali nečistu savjest pa bili zabrinuti za bezbjednost? Po snimcima sa YT dok je trajala bježanija, ono i nije bilo za glavnog grada države. Novinar ih pita, a oni prepričavaju guslarske pjesme. Vade mrtve iz groblja, čupaju stolariju i parket i pale te stanove. Kasnije će te stanove dobro unovčiti.

ma jok, dosli sa malo namjestaja na golu ledinu u Visegrad, kakva stolarija i jadi, nije tad bilo PVC, nece cupati trule prozore drvene sigurno

[mirota]

Ja takodjer nikakvih problema nemam sa rajom iz istocnog sarajeva, a znam ih dosta koji rade i izlaze po Sarajevu, to je tako normalno i svi se zajedno druzimo. S druge strane, godinama sam znao otici na pivu u istocno sarajevo jer je stvarno lijepo prosetati, sjesti u majstor za pivo, ima i finih slasticarni (je li ono apartman se zove, tako nesto), raja ljubazna, sve extra fakat...ali zadnjih par godina tamo ne idem nikako, mozda je primitivno ali vodim se politikom ne ostavljanja ni marke u RS-u, tako sam odlucio, ne zbog ljudi koji tamo zive nego zbog politika koje se provode na stetu moje drzave. Smatram da svaka marka koju potrosim u RS-u direktno ili indirektno podrzava taj zlocinacki rezim, ljude koji su razorili moj grad i moju drzavu i vjerujem da bi je opet razorili kad bi se ukazala prilika. Naravno, nisam skroz iskljuciv, ako vozim prema istoku normalno da cu stat negdje da nesto pojedem ako ne mogu da izdrzim do Sarajeva, ali u sustini to je vrlo rijetko i maksimalno se trudim da tamo ne ostavljam pare. Ne izbjegavam RS u fizickom smislu, normalno da cu kroz Lukavicu kad krenem na skijanje na Bjelašnicu, ali pare tamo ne ostavljam ili barem ostavljam teska srca.

ma vala trosim nemilice i po Mostaru ( na obje strane ), Sarajevu, je.e mi se kome ostavljam pare, neka zive ljudi od svog rada..Skijao sam na Bjelasnici, jer je ski lift puno jeftiniji neg na Jah..

[team87]

Ja takodjer nikakvih problema nemam sa rajom iz istocnog sarajeva, a znam ih dosta koji rade i izlaze po Sarajevu, to je tako normalno i svi se zajedno druzimo. S druge strane, godinama sam znao otici na pivu u istocno sarajevo jer je stvarno lijepo prosetati, sjesti u majstor za pivo, ima i finih slasticarni (je li ono apartman se zove, tako nesto), raja ljubazna, sve extra fakat...ali zadnjih par godina tamo ne idem nikako, mozda je primitivno ali vodim se politikom ne ostavljanja ni marke u RS-u, tako sam odlucio, ne zbog ljudi koji tamo zive nego zbog politika koje se provode na stetu moje drzave. Smatram da svaka marka koju potrosim u RS-u direktno ili indirektno podrzava taj zlocinacki rezim, ljude koji su razorili moj grad i moju drzavu i vjerujem da bi je opet razorili kad bi se ukazala prilika. Naravno, nisam skroz iskljuciv, ako vozim prema istoku normalno da cu stat negdje da nesto pojedem ako ne mogu da izdrzim do Sarajeva, ali u sustini to je vrlo rijetko i maksimalno se trudim da tamo ne ostavljam pare. Ne izbjegavam RS u fizickom smislu, normalno da cu kroz Lukavicu kad krenem na skijanje na Bjelašnicu, ali pare tamo ne ostavljam ili barem ostavljam teska srca.

ma vala trosim nemilice i po Mostaru ( na obje strane ), Sarajevu, je.e mi se kome ostavljam pare, neka zive ljudi od svog rada..Skijao sam na Bjelasnici, jer je ski lift puno jeftiniji neg na Jah..

Nemam nista protiv, zato i kazem da je ovo moje mozda i primitivno, ali sta cu, ne zelim ostavljati pare nekome ko koci napredak moje drzave i evropski put, ne mogu podrzavati sistem zbog kojeg je direktno ili indirektno moja plata manja duplo od onoga u Hrvatskoj, ali dobro jebiga svi smo razliciti

[Haris.ba]

ma jok, dosli sa malo namjestaja na golu ledinu u Visegrad, kakva stolarija i jadi, nije tad bilo PVC, nece cupati trule prozore drvene sigurno

Cupanje prozora je bilo specijalitet na zgradama. Ali, bilo je toga i na privatnim kucama. Na kraju, njihova kuca. Moze cupati.
Eno, imas snimak. Negdje na Dobrinji cini mi se. Snopovi naslaganih stokova prozora. Hej, radijatore za toplane nosali.

Zavisi od perioda. Prestanak sukoba je bio krajem 11.1995. Reintegracija je bila oko 02.1996. Tako, da naci se na ledini u nekim zimskim mjesecima ne vjerujem da je lijepo u tim mjesecima. Ali, mi i zvuci malo vjerovatnije.