Ukrajina

[Helios]

[apsidejzi]

Ode tema haman na drugu stranicu podforuma

Da to sprijecimo evo jednog BUB-a s ledja. Jbt isto neka igrica

[mishic]

Ukrajinski analitičar Jevhen Dykyi napravio je ovu analizu vezano za Ukrajinu na način da se bojim da će i nama dobro doći ako mi dođemo pameti.

Nije da to priželjkujem ali kao što apetiti rutalja nemaju kraja ni naša opuštenost nije nimalo blaža od ukrajinske. Treba je pročitati više puta.

[madner]

Smjer Orekhovskoe:
Neprijatelj je krenuo u jurišne operacije na položajima 1430 motorizovane. Trenutačno se vode borbe.

Ovo je sa ruskih TG kanala i samo potvrda onog sto je Kuper pisao i opet ovo stize sa kasnjenjem, Kuper je napisao da su Ukrajinci prosli pored Robotyne sa jedne strane i uslu u Novoprokopivku odakle je ruski garnizon i posada pobjegla tj. raspala se a onda su uskocili specnaci koji jos drze juzni dio tog sela slicno je i sa Robotyne gdje Rus pokusavaju sa kontranapadima da vrate mjesto dok su 65 i 47 ZSU brigada vec unutar mjesta.

Meni izgleda da je neko opet Cooperu prodao pricu, ali nadam se da nije tako. Po svim drugim kanalima ZSU je sjeverno od Robotyne i pokusava stvoriti uslove za napad.

[statixx]

Jedna za ekipu iz Mordora.

[SanskiBiser]

Frisko od Kenneth Gregg.

Ažuriranje 02.07.2023.
Kenneht Gregg

sada imamo potpuni blok informacija s fronta!


To znači da nam sada dolaze veće stvari. To znači da će moje dnevno izvješće u biti biti citat onoga što je objavio Glavni stožer. Zadnji jučerašnji update pokazao je stanje za 30.06.2023, što sada znači da imamo 72 sata kašnjenja u izvješćivanju.

Ovako stoji dnevno izvješće Glavnog stožera:

Trenutno se vode teške borbe na svim područjima fronta. Neprijatelj ima operativne stvari koje se događaju u Avdiivki i Svatovama.

Naše oružane snage napreduju na južnom krilu Bakhmuta, čak i na sjevernom krilu vode se ofenzivne bitke.

Postupno napredujemo u smjeru Berdjanska i Melitopolja.

Ovo malo informacija nije dano od početka ofenzive u Harkovu.

Dakle, u drugim zanimljivim vijestima. Počinjemo s viješću da imamo novi armijski korpus, odnosno 10. armijski korpus. Osnovan je prije nekoliko mjeseci u Poltavi, ali je tek sada najavljen. 10. armijski korpus uključuje mehanizirane jedinice, topničke jedinice, jedinice bespilotnih letjelica i lako pješaštvo. Opremljeni su zapadnim materijalom i već su na frontu.

Izvodimo raketne napade na Donjeck, vojni aerodrom u Primorsk-Akntansadu i svakodnevne napade na željezničku prugu u Yasinovateu.
Kao što znate, turista je strahovito porastao u području Bakhmuta, sada tamo imaju 50.000 ljudi.

SLAVA UKRAJINI

[Hame_]

Frisko od Kenneth Gregg.

Spoiler

Show

Ažuriranje 02.07.2023.
Kenneht Gregg

sada imamo potpuni blok informacija s fronta!


To znači da nam sada dolaze veće stvari. To znači da će moje dnevno izvješće u biti biti citat onoga što je objavio Glavni stožer. Zadnji jučerašnji update pokazao je stanje za 30.06.2023, što sada znači da imamo 72 sata kašnjenja u izvješćivanju.

Ovako stoji dnevno izvješće Glavnog stožera:

Trenutno se vode teške borbe na svim područjima fronta. Neprijatelj ima operativne stvari koje se događaju u Avdiivki i Svatovama.

Naše oružane snage napreduju na južnom krilu Bakhmuta, čak i na sjevernom krilu vode se ofenzivne bitke.

Postupno napredujemo u smjeru Berdjanska i Melitopolja.

Ovo malo informacija nije dano od početka ofenzive u Harkovu.

Dakle, u drugim zanimljivim vijestima. Počinjemo s viješću da imamo novi armijski korpus, odnosno 10. armijski korpus. Osnovan je prije nekoliko mjeseci u Poltavi, ali je tek sada najavljen. 10. armijski korpus uključuje mehanizirane jedinice, topničke jedinice, jedinice bespilotnih letjelica i lako pješaštvo. Opremljeni su zapadnim materijalom i već su na frontu.

Izvodimo raketne napade na Donjeck, vojni aerodrom u Primorsk-Akntansadu i svakodnevne napade na željezničku prugu u Yasinovateu.
Kao što znate, turista je strahovito porastao u području Bakhmuta, sada tamo imaju 50.000 ljudi.

SLAVA UKRAJINI

[zigzag]

U pravu je ukrajinac, ni prvi ni zadnji zapadni komentar koji pizdi pijuckajući čaj u svojoj kući.

Treba imati muda pa krenuti kroz milione pješadijskih i tenkovskih mina. I ukrajinci znaju da im nema druge ali prije ili kasnije će istjerati rusku bagru.

Ukrajinski analitičar Jevhen Dykyi reaguje na tekst Grahama Alissona, profesora sa Harvarda, koji je za Washington Post „izračunao“ da će ukrajinskim snagama ovim tempom biti potrebno 16 godina da oslobode okupiranu teritoriju.

Neprijatelj kontrolira nebo, nadmoć avijacije nad našom veća je od deset puta. Štedimo svaki projektil, neprijatelj ih troši višestruko više. Saveznici su nam dali oklopna vozila za otprilike dvije američke divizije. Pred nama je fronta duga tisuću i pol kilometara, stotine četvornih kilometara gustih minskih polja i ešalonirana obrana tri linije utvrda. To je realnost u kojoj je naša ofenziva započela i trenutno se odvija. Stvarnost u kojoj niti jedna vojska naših saveznika nije napredovala, niti pokušala nešto slično. U njihovoj teoriji to je nemoguće. Teorija je zapravo mudra i točna, u takvim uvjetima ne treba napadati. Ali u našoj stvarnosti jednostavno nemamo izbora – pa napredujemo...

Za to vrijeme, u drugoj stvarnosti, dobro uhranjeni profesor političkih znanosti s Harvarda, koji je rat gledao isključivo na TV-u, uzima kalkulator i dijeli udaljenost do Sevastopolja s udaljenosti koju su naši momci prevalili u jednom danu. I s pogledom punim poštovanja piše da nam je do oslobođenja Krima ostalo još oko 16 godina. Ne može shvatiti da u ratu udaljenosti nisu linearne – postoji jedan kilometar koji se mora prevaljivati mjesecima, a onda iza linija obrane ostaju stotine kilometara koje se potom prevale u jednom danu – ako ste prije toga svladali taj prvi kilometar. To je razumljivo svakome tko se borio, ali što se tiče tog bahatog Harvarda, on vidi kartu na internetu i smatra je dovoljnom za mudre zaključke. Ovu besmislicu tiskaju utjecajne tiskovine, a ona se pretače u čitav niz drugih tiskovina, čiji se opći sadržaj svodi na jedno: saveznici, koji nam nisu dali ni jednu desetinu sredstava koja je - prema njihovoj vojnoj doktrini - neophodna za ofenzivnu kampanju koju smo započeli, "razočarani" su niskim tempom našeg napredovanja koje "ne ispunjava njihova očekivanja..."

Dykyi međutim naglašava da Ukrajinci krivce prvenstveno moraju tražiti u sopstvenim redovima.

Čini se da moramo odbiti snažan informacijski napad, pa čak i ofenzivnu kampanju koja determinira promjene u javnom mnijenju i čiji je cilj da nas prisili na "zamrzavanje sukoba". To sada postaje gotovo naš glavni problem, stoga vrijedi shvatiti suštinu i pokušati pronaći moguća rješenja. Za početak, odbacimo emocije i napustimo pozu "uvrijeđeni od saveznika", jer mi se stvarno nemamo što vrijeđati. Saveznici postoje, mi drugih nemamo, nećemo ih prepravljati i tjerati da gledaju svijet našim očima, osjete našu bol i misle našim mozgovima...
Ne zaboravite da nas nisu saveznici spriječili da se pripremimo za ovaj rat. Čak i tih osam godina kad je rat već trajao, iz nekog razloga nismo se pripremali da će on postati isti u biti, ali potpuno drugačijih razmjera – iako je to bilo sasvim očito. I zato sada moramo moliti svaku granatu od saveznika, iako smo za 8 godina mogli imati sve potrebne zalihe oružja, opreme i streljiva, kao i obučenu vojnu rezervu. Sva ta 3-4 mjeseca, kada su saveznički obavještajci već iscrtali na mapi sve strijele koje su napadači doista i zabili, umjesto zasjede duž ovih strelica, unaprijed naoružavajući teritorijalnu obranu i vodeći pravovremenu mobilizaciju – mi smo se spremali za roštilj u maju. Zato su sve naše pobjede u ovom ratu plaćene neusporedivo višom cijenom nego što je to moglo i trebalo biti. Zato nam sada treba ova očajnička i iznimno složena ofenzivna kampanja – iako bi bilo neusporedivo lakše zadržati Jug u proljeće 2022. nego ga sada ponovno zauzeti. Stoga, nemojmo sve grijehe svaljivati na Bidena, Trumpa i Sullivana, i nemojmo se smatrati nedužnima. Došli smo do sadašnjeg stanja, posebice do potpune ovisnosti o vanjskoj pomoći, te do potrebe oslobađanja gotovo svakog petog metra naše zemlje prvo zbog niza sopstvenih grešaka, a tek onda zbog čudnih "crvenih linija" u glavama naših saveznika...

[Crvene_brigade]

Rat u Ukrajini: Ukrajinci na pragu strateškog skoka kakav je 1945. doveo do konačnog pada Trećeg Reicha. Sve se sad vrti oko mosta na rijeci Konka

Ukrajnske snage prešle su na lijevu obalu Dnjepra. Sad se moraju probiti dalje, a za to je ključan jedan most

PIŠE: GORAN REDŽEPOVIĆ

Pred izlazak iz močvarnog okruženja, kao prepreka nalazi se rijeka Konka, lijeva pritoka velikog Dnjepra. Tek nakon prelaska mosta dužine oko 250 metara na rijeci Konka, stupa se na „čvrsti“ dio lijeve obale, izravno u grad Oleški. Tek ako ukrajinska vojska uspije ovladati gradom Oleški, moglo bi se govoriti o operaciji koja bi mogla značajno ugroziti jugozapadno krilo ruske obrane.

Kako će se dalje razvijati ukrajinska ofenziva? Najveći dobitak oslobođenog teritorija ostvaren je južno od Velike Novosilke, na spoju Zaporoške i Donjecke oblasti. Do sada je, na ovom dijelu, potvrđeno protjerivanje ruskog agresora s 200 četvornih kilometara. U velikoj mjeri “ispeglana” je ruska izbočina prema sjeveru. Znači li to stvaranje osnovice za glavni udar? Telegram je početkom lipnja pretpostavio moguća tri scenarija ukrajinske ofenzive.

Pritiskom na cijelu dužinu fronta, bez posebno izraženog težišta, može doći do nekontroliranog popuštanja ruske obrane. To bi izazvalo domino efekt s konačnim ishodom kolapsa cijelog fronta. Nešto slično dogodilo se u Oluji u kolovozu 1995. godine. Drugi mogući razvoj događaja može ići u smjeru korištenja stvorene prilike. To znači da na dijelu fronta gdje se uoči slabost ruske obrane Ukrajinci mogu prenijeti težište napada po dubini. Za to im ide u prilog mnogo propusnija mreža unutrašnjih komunikacija kojom se omogućava manevar snaga uzduž linije fronta.

I konačno, cijela ofenziva može se fokusirati na jednom težišnom, ranije planiranom pravcu, s nekoliko manjih pomoćnih prodora. To zahtijeva veliku koncentraciju snaga i sredstava.

Treći scenarij nikad nije bio opcija

Sad je očito da treći scenarij nikad nije bio na stolu. Otvaranjem novih pravaca napada, prva i druga varijanata i dalje ostaju u igri. Trenutno najviše pažnje privlači sad već potvrđeni prelazak Združenih snaga Ukrajine na lijevu obalu Dnjepra kod srušenog Antonovski mosta, pored sela Dači. Prema još neprovjerenim informacijama, Ukrajinci su paralelno sa srušenim postavili i pontonski most. Navodno koriste i skele za prebacivanje teške tehnike. Pouzdanih vijesti je jako malo.

Zbog toga je teško prosuditi radi li se o diverzantskoj akciji većih razmjera radi odvlačenja ruskih snaga ili široj operaciji nasilnog prelaska rijeke. Naime, teren na lijevoj obali Dnjepra kod Antonovskog mosta nije pogodan za formiranje širih mostobrana. Od srušenog mosta prema „čvrstoj“ obali vodi tri kilometra autoputa M17 okruženog rukavcima i limanima velike rijeke. Dakle, sav promet motornih vozila nužno je kanaliziran na jednu prometnicu.

Na kraju, pred izlazak iz močvarnog okruženja, kao prepreka nalazi se rijeka Konka, lijeva pritoka velikog Dnjepra. Tek nakon prelaska mosta dužine oko 250 metara na rijeci Konka, stupa se na „čvrsti“ dio lijeve obale, izravno u grad Oleški. Rušenjem mosta, rijeka Konka postaje još jedna dodatna velika prepreka koja bi se morala savladati pod neprijateljskom vatrom. Tek ako ukrajinska vojska uspije ovladati gradom Oleški, koji je prije izbijanja sukoba brojao oko 24.000 stanovnika, moglo bi se govoriti o operaciji koja bi mogla značajno ugroziti jugozapadno krilo ruske obrane.

Rusi su taj most okupirali 2022.

Zbog strateške važnosti Antonovski mosta, ruske snage okupirale su grad već na početku invazije 2022. godine. Kad su ruske okupacijske trupe 6. lipnja ove godine minirale branu Nova Kahovka, grad je bio djelomično poplavljen. Međutim, njegova cijela okolica, uključujući položaje i tehniku okupatora, našla se pod vodom. Vodeni val pomaknuo je ranije pripremljena minska polja, pa sad više ni Rusi ne znaju koji dio obale je čist od mina.

Nakon namjerno izazvane poplave, veći dio snaga namijenjenih za obranu lijeve obale Dnjepra ruski zapovjednici prebacili su kao pojačanje na zaporoški front. I pored toga, prilazi gradu Oleški mogu se braniti relativno malim snagama. Povijest ratovanja uči nas da je kod nasilnog prelaska rijeke ili desantiranja na morsku obalu ključna brzina uspostave i širenja mostobrana odnosno vrijeme reakcije protudesantnih snaga.

Dakle, ključno je u što kraćem roku proširiti mostobran u dubini radi stvaranja dostatne operativne osnovice za organizaciju daljnjeg napredovanja. Zasad Ukrajinci šire mostobran u uskom pojasu, paralelno s rijekom. Još uvijek nema govora o dostizanju potrebne operativne dubine za organizaciju borbenih djelovanja jedne mehanizirane brigade.

Moguć je scenarij iz ratne 1945.

Ako ruske snage uspješno ne sruše most na rijeci Konka, mogla bi se ponoviti situacija iz bitke za Remagen s početka ožujka 1945. godine. Tada su snage Wehrmachta neuspjelo minirale Ludendorffov most preko rijeke Rajne. To je omogućilo 1. američkoj armiji pod zapovjedništvom generala Courtneyja Hicksa Hodgesa prelazak na desnu obalu Rajne i nastavak operacija prema srcu Njemačke. Adolf Hitler osobno je naredio formalno suđenje i streljanje njemačkih časnika koji su propustili srušiti most kod Remagena. O ovoj poznatoj bitci iz Drugog svjetskog rata snimljen je i odličan ratni film.

Njemački promašaj nastao je prvenstveno zbog zbrke u zapovijedanju i loše logistike. Naime, stizale su kontradiktorne zapovijedi, a umjesto vojnog eksploziva, za rušenje jedinog preostalog mosta od strategijskog značaja na rijeci Rajni, dobili su mnogo slabiji industrijski. Posvemašnja zbrka po pitanju zapovijedanja i logistike vlada i u redovima ruske vojske. Prvog dana potvrđen je prelazak oko 70 ukrajinskih vojnika, a kasnije se govorilo i o tri ukrajinska tenka, za što nema potvrde.

Prilaze gradu Oleški brane ruski padobranci. Međutim, čini se da su naoružani samo desantnim borbenim vozilima pješadije, koji imaju znatno slabiju oklopnu zaštitu, te oklopnim transporterima BTR-82. Jedan od desantnih oklopnjaka tipa BMD-2 uništen je podmetnutom protuoklopnom minom na prilazu mostu preko rijeke Konka. Izgleda da su ukrajinski specijalci prije izvođenja napada rasporedili svoje snage uzduž autoputa M17. Na taj način sprečavaju angažiranje ruskih rezervi.

Vodi se i jak elektronički rat

U pripremi operacije, Ukrajinci su rasporedili svoja sredstva za elektroničko ratovanje u rajonu forsiranja rijeke. Javlja se da su aktivnim ometanjem onemogućili djelovanje ruskih izvidničkih i napadnih dronova. To je prva potvrda s ruske strane da su Združene snage Ukrajine na jednom dijelu fronta pretekle Ruse u elektroničkom ratovanju. Ako krenu u pohod na Oleški, Ukrajinci mogu računati na potporu svoga topništva s desne obale Dnjepra.

Rusko raspoloživo topništvo znatno je ograničeno. Najveći dio dalekometne artiljerije prebačen je kao pojačanje za obranu zaporoškog fronta. Dio ruskih minobacača, i njihovi uređeni položaji, stradali su u poplavama. U svakom slučaju, Rusi će morati povući dio snaga s fronta u Zaporožju ako žele spriječiti daljnje širenje mostobrana na lijevoj obali Dnjepra. Automatski, smanjit će se raspoložive rezerve za obranu položaja u Zaporožju, Donjecku, a odnedavno i u Luganskoj oblasti, gdje se intenziviraju ukrajinski protunapadi nakon što je zaustavljen ruski pokušaj prodora prema zapadu.

Dosadašnji tijek operacije izgleda kao “peglanje” linije fronta. Pored rajona Stepova, Orihiva, Velike Novosilke, Krasnohorivke, Avdiivke i Bahmuta, posljednje informacije govore o ukrajinskim aktivnim djelovanjima s ukupno četiri brigade u rajonu Serebjanskih šuma i šumskog područja istočno od mjesta Torsjake, na zapadnim granicama Luganske oblasti. Paralelno, kombinacijom raketnih i topničkih udara te diverzijama otežava se, a na moment i potpuno obustavlja, željeznički promet prema okupiranom dijelu Hersona i Zaporožja. Degradirana ruska logistika već uzima svoj danak, ne samo u streljivu i pogonskom gorivu, nego i u prehrani ruske vojske.

Totalni raspad ruskog fronta nije vjerojatan

Hoće li doći do kolapsa ruskog fronta? Vrlo vjerojatno da, ali samo lokalno, na dijelovima gdje obranu dominantno sačinjavaju nasilno mobilizirani rezervisti ili lokalni martićevci. Potpuni raspad ruskih obrambenih linija, za sada, nije vjerojatan. Ruski zapovjednici još uvijek imaju opciju povlačenja snaga, skraćivanja linije fronta i koncentracije borbeno spremnijih postrojbi. Tako su činili u zapadnom dijelu Hersonske oblasti u jesen prošle godine.

Na pravcu južno od Velike Novosilke, Združene snage Ukrajine došle su na 12 do 15 kilometara od osnovne ruske obrambene linije. Naime, na tom dijelu, ruski inženjerski uređeni trostruki obrambeni pojas prelazi u jednostruku obrambenu liniju.

Na pravcu Orihiv-Tokmak ukrajinske napadne kolone došle su na 25 kilometara od Tokmaka, ključnog komunikacijskog čvorišta cijelog južnog fronta. Hoće li ukrajinski zapovjednici izabrati mjesto proboja ruskih obrambenih linija južno od Velike Novosilke i tako dužim putem zaobići višestruke obrambene položaje i kružnu obranu u Tokmaku, ili će se kraćom pravcem kroz više linija obrane probijati prema Tokmaku? Nije moguće predvidjeti.

Ruski brod polako i sigurno tone

Međutim, imajući u vidu visoke manevarske sposobnosti novoformiranih ukrajinskih mehaniziranih brigada, taj bi se proboj mogao dogoditi na bilo kojem dijelu fronta, ako se ukaže prilika. Ukrajinci su krenuli na početku s ograničenim napadima na tri, a sad već polako prodiru na šest generalnih pravaca. Ukupno, od početka lipnja, oslobođeno je najmanje 300 četvornih kilometara okupiranog područja.

„Našpanana“ ruska obrana ne uspijeva, sukladno svom doktrinarnom načelu, protuudarima povratiti izgubljene obrambene položaje. Uz sve to, njihova vatrena moć bazirana na volumenu ispaljenog čelika polako gubi utrku u odnosu na sve učinkovitiju ukrajinsku artiljeriju. Ruski ratni stroj u Ukrajini i dalje izgleda kao nasukani brod koji polako, ali sigurno, tone sve dublje. Na brodu je svakim danom sve više rupa. Moskva jednostavno ne uspijeva začepiti sve otvore iz kojih nadire voda.

Izvor: Telegram hr

[mishic]

"Ukrajinski analitičar Jevhen Dykyi reaguje na tekst Grahama Alissona, profesora sa Harvarda, koji je za Washington Post „izračunao“ da će ukrajinskim snagama ovim tempom biti potrebno 16 godina da oslobode okupiranu teritoriju."

Ovo treba pročitati nekoliko puta i dobro upamtiti radi poređenja i analiza.

[Crvene_brigade]

Bježanija gologuzana...

[statixx]

Izgleda bice bjezanija iz Klishivke vrlo brzo.

[mirota]

mokri snovi...

[Mrvice_ba]

mokri snovi...

Ti se nadas pobjedi orka?

[JoseMujica]

Ukrajinski analitičar Jevhen Dykyi napravio je ovu analizu vezano za Ukrajinu na način da se bojim da će i nama dobro doći ako mi dođemo pameti.

Nije da to priželjkujem ali kao što apetiti rutalja nemaju kraja ni naša opuštenost nije nimalo blaža od ukrajinske. Treba je pročitati više puta.

ako nam ukrajinci trebaju otvarati oči onda nas odmah treba jebat i da se poklopimo po ušima

[Zorge]

Izgleda da je poginuo jedan američki marinac u kramatorsku prije neki dan

[Dope_Man]

Ti se nadas pobjedi orka?

On je dokazati srbofil (da ne iskoristim pravu rijec) i naravno rusofil. Najbolje ignorisati.

[Čitalac]

Berlin i Varšava nikako da se dogovore oko servisa za Leoparde isporučene Ukrajini, a prvi tenkovi uveliko čekaju popravak, piše Spiegel.

Poljska i Njemačka planirale su krajem svibnja otvoriti centar za popravak tenkova Leopard na teritoriju Poljske, ali zasad se dvije zemlje ne mogu dogovoriti – i ne radi se samo o novcu.
Dana 21. travnja, u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, ministar obrane Boris Pistorius najavio je da će se krajem svibnja u Poljskoj otvoriti centar za popravak tenkova Leopard isporučenih Ukrajini. Ministar je čak mogao odrediti okvirnu cijenu takozvanog remontnog čvorišta na 150 milijuna eura. Međutim, dva mjeseca nakon sastanka u Ramsteinu, prema izvorima obrambene industrije, njemačko-poljski projekt još nije napredovao. Umjesto toga, Berlin i Varšava vode nepomirljive sporove oko detalja strukture zajedničkog ulaganja.
Prvi nacrt sporazuma bio je spreman prije nekoliko dana, ali do kraja prošlog tjedna dokument nije potpisan zbog raznih kontroverznih pitanja. Prema planu, dva njemačka proizvođača tenkova Rheinmetall i Krauss-Maffei Wegmann (KMW) trebali su stvoriti zajedničko ulaganje. Zajedno s poljskom državnom tvrtkom PGZ planirano je otvaranje radionice u poljskim tvornicama u Gliwicama i Poznańu. Troškove popravka tenkova Leopard snosila bi njemačka vlada. No, u industrijskim krugovima kažu da ovaj projekt ipak usporava Poljska. Na primjer, poljska tvrtka PGZ predstavila je vrlo osebujne ideje o troškovima popravke tenkova, a upućeni govore o iznimno napuhanim cijenama. Primjerice, PGZ za takozvanu “primarnu dijagnostiku” tenkova traži više od 100 tisuća eura. U Njemačkoj za takvu dijagnostiku obično uzimaju samo oko 12 tisuća eura. Osim toga, PGZ ne želi dati nikakva jamstva za popravak, što je također posve neuobičajeno. Njemački proizvođači tenkova smatraju da su sporovi politički motivirani. Već mjesecima vlada u Varšavi vodi kampanju protiv Berlina, a vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) gotovo nikada ne propušta priliku govoriti protiv njemačke vlade.
U Poljsku je iz Ukrajine već stiglo nekoliko tenkova Leopard kojima je potreban popravak, pa je nemoguće odgađati pokretanje centra. U ponedjeljak će Boris Pistorius imati priliku razgovarati o otvaranju servisnog centra sa svojim poljskim kolegom Mariuszom Blaszczakom.

[A_A_AKCIJA]

Izgleda da je poginuo jedan američki marinac u kramatorsku prije neki dan

Izgleda da je poginulo 200njak tisuća Rusa, do neki dan

[A_A_AKCIJA]

mokri snovi...

Bježe Rusi, normalno.

Naučili samo protiv slabijeg

[Ima Bosne_Bice Bosne]

Izgleda da je poginuo jedan američki marinac u kramatorsku prije neki dan

Izgleda da je poginulo 200njak tisuća Rusa, do neki dan

Ma hebo 200njak tisuca Rusa, drkica se baca na jednog marinca, ha ja...

[Distortion]

Wargonzo izvjestava

[emirolini]

Gazi Rusiste i cetnike.

[Bernardinac]

Rat u Ukrajini: Ukrajinci na pragu strateškog skoka kakav je 1945. doveo do konačnog pada Trećeg Reicha. Sve se sad vrti oko mosta na rijeci Konka

Ukrajnske snage prešle su na lijevu obalu Dnjepra. Sad se moraju probiti dalje, a za to je ključan jedan most

Spoiler

Show

PIŠE: GORAN REDŽEPOVIĆ

Pred izlazak iz močvarnog okruženja, kao prepreka nalazi se rijeka Konka, lijeva pritoka velikog Dnjepra. Tek nakon prelaska mosta dužine oko 250 metara na rijeci Konka, stupa se na „čvrsti“ dio lijeve obale, izravno u grad Oleški. Tek ako ukrajinska vojska uspije ovladati gradom Oleški, moglo bi se govoriti o operaciji koja bi mogla značajno ugroziti jugozapadno krilo ruske obrane.

Kako će se dalje razvijati ukrajinska ofenziva? Najveći dobitak oslobođenog teritorija ostvaren je južno od Velike Novosilke, na spoju Zaporoške i Donjecke oblasti. Do sada je, na ovom dijelu, potvrđeno protjerivanje ruskog agresora s 200 četvornih kilometara. U velikoj mjeri “ispeglana” je ruska izbočina prema sjeveru. Znači li to stvaranje osnovice za glavni udar? Telegram je početkom lipnja pretpostavio moguća tri scenarija ukrajinske ofenzive.

Pritiskom na cijelu dužinu fronta, bez posebno izraženog težišta, može doći do nekontroliranog popuštanja ruske obrane. To bi izazvalo domino efekt s konačnim ishodom kolapsa cijelog fronta. Nešto slično dogodilo se u Oluji u kolovozu 1995. godine. Drugi mogući razvoj događaja može ići u smjeru korištenja stvorene prilike. To znači da na dijelu fronta gdje se uoči slabost ruske obrane Ukrajinci mogu prenijeti težište napada po dubini. Za to im ide u prilog mnogo propusnija mreža unutrašnjih komunikacija kojom se omogućava manevar snaga uzduž linije fronta.

I konačno, cijela ofenziva može se fokusirati na jednom težišnom, ranije planiranom pravcu, s nekoliko manjih pomoćnih prodora. To zahtijeva veliku koncentraciju snaga i sredstava.

Treći scenarij nikad nije bio opcija

Sad je očito da treći scenarij nikad nije bio na stolu. Otvaranjem novih pravaca napada, prva i druga varijanata i dalje ostaju u igri. Trenutno najviše pažnje privlači sad već potvrđeni prelazak Združenih snaga Ukrajine na lijevu obalu Dnjepra kod srušenog Antonovski mosta, pored sela Dači. Prema još neprovjerenim informacijama, Ukrajinci su paralelno sa srušenim postavili i pontonski most. Navodno koriste i skele za prebacivanje teške tehnike. Pouzdanih vijesti je jako malo.

Zbog toga je teško prosuditi radi li se o diverzantskoj akciji većih razmjera radi odvlačenja ruskih snaga ili široj operaciji nasilnog prelaska rijeke. Naime, teren na lijevoj obali Dnjepra kod Antonovskog mosta nije pogodan za formiranje širih mostobrana. Od srušenog mosta prema „čvrstoj“ obali vodi tri kilometra autoputa M17 okruženog rukavcima i limanima velike rijeke. Dakle, sav promet motornih vozila nužno je kanaliziran na jednu prometnicu.

Na kraju, pred izlazak iz močvarnog okruženja, kao prepreka nalazi se rijeka Konka, lijeva pritoka velikog Dnjepra. Tek nakon prelaska mosta dužine oko 250 metara na rijeci Konka, stupa se na „čvrsti“ dio lijeve obale, izravno u grad Oleški. Rušenjem mosta, rijeka Konka postaje još jedna dodatna velika prepreka koja bi se morala savladati pod neprijateljskom vatrom. Tek ako ukrajinska vojska uspije ovladati gradom Oleški, koji je prije izbijanja sukoba brojao oko 24.000 stanovnika, moglo bi se govoriti o operaciji koja bi mogla značajno ugroziti jugozapadno krilo ruske obrane.

Rusi su taj most okupirali 2022.

Zbog strateške važnosti Antonovski mosta, ruske snage okupirale su grad već na početku invazije 2022. godine. Kad su ruske okupacijske trupe 6. lipnja ove godine minirale branu Nova Kahovka, grad je bio djelomično poplavljen. Međutim, njegova cijela okolica, uključujući položaje i tehniku okupatora, našla se pod vodom. Vodeni val pomaknuo je ranije pripremljena minska polja, pa sad više ni Rusi ne znaju koji dio obale je čist od mina.

Nakon namjerno izazvane poplave, veći dio snaga namijenjenih za obranu lijeve obale Dnjepra ruski zapovjednici prebacili su kao pojačanje na zaporoški front. I pored toga, prilazi gradu Oleški mogu se braniti relativno malim snagama. Povijest ratovanja uči nas da je kod nasilnog prelaska rijeke ili desantiranja na morsku obalu ključna brzina uspostave i širenja mostobrana odnosno vrijeme reakcije protudesantnih snaga.

Dakle, ključno je u što kraćem roku proširiti mostobran u dubini radi stvaranja dostatne operativne osnovice za organizaciju daljnjeg napredovanja. Zasad Ukrajinci šire mostobran u uskom pojasu, paralelno s rijekom. Još uvijek nema govora o dostizanju potrebne operativne dubine za organizaciju borbenih djelovanja jedne mehanizirane brigade.

Moguć je scenarij iz ratne 1945.

Ako ruske snage uspješno ne sruše most na rijeci Konka, mogla bi se ponoviti situacija iz bitke za Remagen s početka ožujka 1945. godine. Tada su snage Wehrmachta neuspjelo minirale Ludendorffov most preko rijeke Rajne. To je omogućilo 1. američkoj armiji pod zapovjedništvom generala Courtneyja Hicksa Hodgesa prelazak na desnu obalu Rajne i nastavak operacija prema srcu Njemačke. Adolf Hitler osobno je naredio formalno suđenje i streljanje njemačkih časnika koji su propustili srušiti most kod Remagena. O ovoj poznatoj bitci iz Drugog svjetskog rata snimljen je i odličan ratni film.

Njemački promašaj nastao je prvenstveno zbog zbrke u zapovijedanju i loše logistike. Naime, stizale su kontradiktorne zapovijedi, a umjesto vojnog eksploziva, za rušenje jedinog preostalog mosta od strategijskog značaja na rijeci Rajni, dobili su mnogo slabiji industrijski. Posvemašnja zbrka po pitanju zapovijedanja i logistike vlada i u redovima ruske vojske. Prvog dana potvrđen je prelazak oko 70 ukrajinskih vojnika, a kasnije se govorilo i o tri ukrajinska tenka, za što nema potvrde.

Prilaze gradu Oleški brane ruski padobranci. Međutim, čini se da su naoružani samo desantnim borbenim vozilima pješadije, koji imaju znatno slabiju oklopnu zaštitu, te oklopnim transporterima BTR-82. Jedan od desantnih oklopnjaka tipa BMD-2 uništen je podmetnutom protuoklopnom minom na prilazu mostu preko rijeke Konka. Izgleda da su ukrajinski specijalci prije izvođenja napada rasporedili svoje snage uzduž autoputa M17. Na taj način sprečavaju angažiranje ruskih rezervi.

Vodi se i jak elektronički rat

U pripremi operacije, Ukrajinci su rasporedili svoja sredstva za elektroničko ratovanje u rajonu forsiranja rijeke. Javlja se da su aktivnim ometanjem onemogućili djelovanje ruskih izvidničkih i napadnih dronova. To je prva potvrda s ruske strane da su Združene snage Ukrajine na jednom dijelu fronta pretekle Ruse u elektroničkom ratovanju. Ako krenu u pohod na Oleški, Ukrajinci mogu računati na potporu svoga topništva s desne obale Dnjepra.

Rusko raspoloživo topništvo znatno je ograničeno. Najveći dio dalekometne artiljerije prebačen je kao pojačanje za obranu zaporoškog fronta. Dio ruskih minobacača, i njihovi uređeni položaji, stradali su u poplavama. U svakom slučaju, Rusi će morati povući dio snaga s fronta u Zaporožju ako žele spriječiti daljnje širenje mostobrana na lijevoj obali Dnjepra. Automatski, smanjit će se raspoložive rezerve za obranu položaja u Zaporožju, Donjecku, a odnedavno i u Luganskoj oblasti, gdje se intenziviraju ukrajinski protunapadi nakon što je zaustavljen ruski pokušaj prodora prema zapadu.

Dosadašnji tijek operacije izgleda kao “peglanje” linije fronta. Pored rajona Stepova, Orihiva, Velike Novosilke, Krasnohorivke, Avdiivke i Bahmuta, posljednje informacije govore o ukrajinskim aktivnim djelovanjima s ukupno četiri brigade u rajonu Serebjanskih šuma i šumskog područja istočno od mjesta Torsjake, na zapadnim granicama Luganske oblasti. Paralelno, kombinacijom raketnih i topničkih udara te diverzijama otežava se, a na moment i potpuno obustavlja, željeznički promet prema okupiranom dijelu Hersona i Zaporožja. Degradirana ruska logistika već uzima svoj danak, ne samo u streljivu i pogonskom gorivu, nego i u prehrani ruske vojske.

Totalni raspad ruskog fronta nije vjerojatan

Hoće li doći do kolapsa ruskog fronta? Vrlo vjerojatno da, ali samo lokalno, na dijelovima gdje obranu dominantno sačinjavaju nasilno mobilizirani rezervisti ili lokalni martićevci. Potpuni raspad ruskih obrambenih linija, za sada, nije vjerojatan. Ruski zapovjednici još uvijek imaju opciju povlačenja snaga, skraćivanja linije fronta i koncentracije borbeno spremnijih postrojbi. Tako su činili u zapadnom dijelu Hersonske oblasti u jesen prošle godine.

Na pravcu južno od Velike Novosilke, Združene snage Ukrajine došle su na 12 do 15 kilometara od osnovne ruske obrambene linije. Naime, na tom dijelu, ruski inženjerski uređeni trostruki obrambeni pojas prelazi u jednostruku obrambenu liniju.

Na pravcu Orihiv-Tokmak ukrajinske napadne kolone došle su na 25 kilometara od Tokmaka, ključnog komunikacijskog čvorišta cijelog južnog fronta. Hoće li ukrajinski zapovjednici izabrati mjesto proboja ruskih obrambenih linija južno od Velike Novosilke i tako dužim putem zaobići višestruke obrambene položaje i kružnu obranu u Tokmaku, ili će se kraćom pravcem kroz više linija obrane probijati prema Tokmaku? Nije moguće predvidjeti.

Ruski brod polako i sigurno tone

Međutim, imajući u vidu visoke manevarske sposobnosti novoformiranih ukrajinskih mehaniziranih brigada, taj bi se proboj mogao dogoditi na bilo kojem dijelu fronta, ako se ukaže prilika. Ukrajinci su krenuli na početku s ograničenim napadima na tri, a sad već polako prodiru na šest generalnih pravaca. Ukupno, od početka lipnja, oslobođeno je najmanje 300 četvornih kilometara okupiranog područja.

„Našpanana“ ruska obrana ne uspijeva, sukladno svom doktrinarnom načelu, protuudarima povratiti izgubljene obrambene položaje. Uz sve to, njihova vatrena moć bazirana na volumenu ispaljenog čelika polako gubi utrku u odnosu na sve učinkovitiju ukrajinsku artiljeriju. Ruski ratni stroj u Ukrajini i dalje izgleda kao nasukani brod koji polako, ali sigurno, tone sve dublje. Na brodu je svakim danom sve više rupa. Moskva jednostavno ne uspijeva začepiti sve otvore iz kojih nadire voda.

Izvor: Telegram hr

[/spoiler]

Da ovaj nije nešto pobrko sa Konkom?
Konka protiče kroz Orikhiv?

EDIT:
Naravno kao i Alexandrovki, Bilohorvika itd.... Fakat ima i dole Konka

[Dimu1927]

Izgleda da je poginuo jedan američki marinac u kramatorsku prije neki dan

Izgleda da je poginulo 200njak tisuća Rusa, do neki dan

200k orka za jednog marinca dobar omjer samo nek nastave ovim tempom