Ukrajina

User avatar
madner
Posts: 57524
Joined: 09/08/2004 16:35

#173251 Re: Ukrajina

Post by madner »

CrveniKuk wrote: 28/06/2023 07:04
drug_profi wrote: 27/06/2023 22:53

Pazi na zasjedanju AVNOJ-a nisu bili samo partizani i komunisti, vec i predstavnici skoro svih stranaka iz Kraljevine, pa čak i Radikali.
Naravno da je svako imao neke prijedloge koji idu uz njihovu agendu, ali su BiH patriote kod Tita izvojevale obnovu državnosti BiH upravo zasjedanjem ZAVNOBIHa u Mrkonjic gradu 4 dana prije.
Moj deda je bio vijecnik ZAVNOBIH-a. I naravno da sam ponosan.
Rodoljub Čolaković je u svojoj knjizi, Zapisi iz NOR-a, detaljno opisao borbu BH komunista, da BiH dobije status federalne jedinice u budućoj Jugoslaviji. On je istakao, da je jedinstvo BH komunista, bez obzira na nacionalnu pripadnost, omogućilo da se taj status, na kraju i dobije. Takođe, naveo je pokušaje, komunista iz Hrvatske, a pogotovo komunista iz Srbije, da BiH se podjeli, između Srbije i Hrvatske, kao da dobije status AP u sklopu Srbije (to je bi stav manje radikalnih komunista iz Srbije), pa do kompromisa, da bude AP pod kontrolom buduće federalne Jugoslavije.
Ljudi zaboravljaju pocetne postavke, BiH je proje rata podjeljenja izmedju Srbije i Hrvatske.

Tada su Srbi iz BiH bili odlucujuca snaga, ne treba to zaboraviti.
geoxx
Posts: 2393
Joined: 08/08/2015 23:39

#173252 Re: Ukrajina

Post by geoxx »

drug_profi wrote: 28/06/2023 00:36
Hame_ wrote: 27/06/2023 22:26 Putin-Prigožinova prijevara stoljeća: Pripazite na Bjelorusiju!

Demokratski strateg za Dnevni Kos Zajednicu
Utorak, 27. juni 2023 u 12:26:42 sati

Image


"Ništa od ovoga nema smisla" je najčešće korišten truizam kao odgovor na ono što se dogodilo u Rusiji tijekom vikenda.

Ali meni je sve ovo imalo savršenog smisla. U nekom trenutku tijekom te Prigožinove neuspjele izvedbe puča vrijedne Oscara, nešto mi je kliknulo u glavi i tada sam tačno znao što se događa.

Neki će odbaciti ono što ću sada skicirati. Međutim, ovo je samo moje viđenje onoga što se događa iza kulisa.

Godinama sam analizirao Rusiju. To je intrigantno mjesto koje plijeni maštu. Mnogi ljudi na Zapadu ne razumiju kako funkcioniraju. To nas često navodi da ih precijenimo ili podcijenimo.

Stavit ću malo oraha na stol, stoga me slijedite i stvari će vam možda početi imati više smisla do kraja ovog dnevnika.
Radi se o sposobnosti prijetnje, a ne zapravo o korištenju nuklearki.
Show
Vojna doktrina Rusije



Problem za Putina je taj što ruska strategija eskalacije do deeskalacije više ne izaziva onaj strah kao nekada. Naoružana najvećim svjetskim nuklearnim arsenalom, Rusija je godinama muzla tu strategiju. Bio je to pametan način odvraćanja Zapada dok su se prikrivale slabosti i neučinkovitosti ruskih konvencionalnih snaga.

Rusija je toliko često prijetila nuklearnim oružjem da to više nitko ne shvaća ozbiljno. Oni su kao onaj dječak koji je vikao vuk. Nadalje, rat u Ukrajini je skinuo tu masku s njihove konvencionalne vojske na takav način da je vjerodostojnost Rusije ozbiljno narušena na Zapadu. Kad god Putin ovih dana prijeti, tretiraju ga kao starca koji viče u vjetar.

Učinkovitost ruske strategije od eskalacije do deeskalacije u potpunosti ovisi o tome da ljudi vjeruju da bi mogli stvarno povući nuklearni okidač. Ironično je da, koliko god Putin izgledao ludo i iracionalno sa svojom greškom u Ukrajini, zapadni obavještajci na njega još uvijek uglavnom gledaju kao na stabilnu, opreznu i prilično predvidljivu osobu. To je razlog zašto je Biden bio spreman prijeći toliko mnogo Putinovih crvenih linija, ali na način postupnog "kuhanja žabe".

Washington Post



Zadnju rečenicu sam namjerno istaknuo. Bidenova strategija bila je vrlo učinkovita u Ukrajini, ali dolazi s tom opasnom neizvjesnošću.

Jedna od luđih stvari koju sam vidio od nekih komentatora ovdje na Dnevnom Kosu i drugdje je ideja da se Rusija može potpuno istisnuti iz Ukrajine, uključujući aneksirani Krim, bez ikakvog vjerojatnog rizika od nuklearne eskalacije.

Da, činjenica je da je ruska konvencionalna vojska slaba. SAD ima dovoljno sposobnosti da natjera Ukrajinu da dobije ovaj rat u relativno kratkom roku ako želi, ali ne bismo trebali biti potpuno zaslijepljeni ohološću.

Postoji razlog zašto je Biden bio tako postupan u svom pristupu čak i kada je prelazio određene crvene linije.

Uskoro ću se vratiti u Prigožinu, pa vas molim da ne odlazite još…

Kada je Putin prešao Rubikon i pokrenuo svoj zlosretni rat protiv Ukrajine, znao je da više nema povratka. Mislim da nije zamišljao da bi mu sve krenulo tako loše u početku, ali kada je donio tu svjesnu odluku u svojoj glavi, znao je da je ovo njegov posljednji čin.

Iz tog razloga, stvarna prijetnja nuklearne eskalacije u Ukrajini daleko je, daleko veća nego što mnogi na Zapadu misle.

Putin sebe vidi kao utjelovljenje ruske države. Sve je prokockao u ovom ratu. Sa 70 godina, to mu je u ovom trenutku kockanja: dvostruko ili ništa. Po njegovom mišljenju, i umovima mnogih Rusa, gubitak rata u Ukrajini predstavljao bi takvu egzistencijalnu prijetnju za njih da bi zahtijevao nuklearni odgovor. Putin zna da je njegovo vrijeme ionako skoro isteklo (Ruski muškarci nemaju najdulji očekivani životni vijek), mislim da ne bismo trebali podcijeniti njegovu spremnost da baci tu kocku ako osjeti da treba.

Ali Putin je vrlo proračunat - ponekad previše proračunat da spektakularno pogrešno izračuna. Ako vas želi ustrijeliti, on nikada nije taj koji će povući obarač. Kao bivši obavještajni časnik, usavršio je umijeće nagovaranja drugih da rade njegov prljavi posao. Nije da nećemo znati da je on to postavio, on voli izazvati strah u drugima dok djeluje pod oblakom poricanja.

Jedna od njegovih najvećih briga trenutno je da Zapad više ne shvaća njegove prijetnje ozbiljno. Ruska strategija od eskalacije do deeskalacije potpuno je izopačena jer nitko ne vjeruje da će doista išta postići.

Ali što ako bi Putin pronašao pravog luđaka s kriminalnom pozadinom, koji je poznat kao nemilosrdan i drzak, i koji je pokazao nešto hrabrosti na bojnom polju?

Image

Što ako znate da će ovaj luđak reći ili učiniti bilo što kako bi postigao kraj, ima makijavelistički način razmišljanja sličan vama, vrhunski je propagandist koji će ići do krajnjih granica u psihopsiooperaciji ?

Dok razmišljate o tim pitanjima, evo još nešto za promišljanje:

NBC vijesti



Ali problem za Putina je što čak i premještanje nuklearnog oružja u Bjelorusiju izgleda ne plaši Zapad:

BBC vijesti



Čini se da je Lukašenko pomalo lud, ali svi znamo da je on samo Putinova marioneta koja djeluje pod punim vodstvom Kremlja. Putinovo premještanje nuklearnog oružja u Bjelorusiju u osnovi se smatra premještanjem u drugu regiju Rusije. Lukašenko prima zapovijedi od Putina i neće biti ovlašten s njima raditi što želi. To Zapadu pruža neku utjehu.

Ali što ako postoji luđak koji je dovoljno hrabar da prkosi Kremlju? Tko je spreman otvoreno izazvati vojno vodstvo? Tko se čini dovoljno drskim da pokrene državni udar kako bi zamijenio navedene vođe? Tko je uopće spreman počiniti samoubojstvo izravnim potkopavanjem povoda za rat, a zatim otvoreno osporavanjem Putinove vlasti u Rusiji?

Zacijelo bi Zapad morao ozbiljno shvatiti tog luđaka da je nekako preuzeo kontrolu nad nekim nuklearnim oružjem, zar ne? Siguran sam da bi ih to nasmrt preplašilo.

Što ako si skuhao najsloženiji plan s tim lukavim propagandistom koji je postao gospodar rata kako bi stvorio što veću distancu između tebe i tog pravog luđaka?

Ako ovaj luđak ode i napravi neko ludo sranje, to vam daje maksimalnu mogućnost poricanja, zar ne?

Uostalom, budući da vas je taj luđak učinio slabim i pokušao srušiti vašu vladu, nitko pri zdravoj pameti ne bi povjerovao da on radi po vašim naredbama, kad se dogodi to ludo sranje kojeg se svi boje, zar ne?

Sada, da uklonimo sumnju iz umova koji se miješaju, što ako bombardirate nekoliko infrastruktura u vlastitoj zemlji i čak dopustite da neki helikopteri i avioni budu oboreni kako biste pokazali da je sranje stvarno i da nemate kontrolu nad tim usranim ludim luđakom?

Ne postoji bunar u paklu za koji bi bilo koja zdrava osoba pomislila da ste sve ovo koordinirali s ovim luđakom u razrađenoj zavjeri, zar ne?

Baš kao što ne postoji način na koji bi bilo koja razumna osoba pomislila da ćete bombardirati svoje stambene blokove kako biste stvorili izgovor za rat u Čečeniji i na kraju otvorili put vašem usponu na vlast.

Ali zašto? Zašto bi Rusija izvela tako razrađenu prijevaru?

Rusija treba luđaka na svojoj strani koji će preplašiti Zapad i natjerati ih da ozbiljnije shvate rusku nuklearnu prijetnju. Jevgenij Prigožin savršena je zamjena za to.

Ono što se dogodilo tijekom vikenda koordinirao je cijeli ruski sigurnosni aparat, uključujući i FSB. Putin i Prigožin savršeno su odigrali svoje glavne uloge, a Lukašenko je ušao u pravom trenutku uz svu svoju podršku.

Ništa u vezi s tim nema smisla, jer su razrađene smicalice osmišljene za maksimalnu obmanu javnosti. Kad ste bivši časnik KGB-a koji ima cijelu vladu na raspolaganju, bez ikakvih kontrola i ravnoteža koje bi vas obuzdale, lako možete izvoditi složene trikove poput ovog koje ni najkreativniji pisac fikcije ne bi zamislio. Čak ne mislim da bi Xi Jinping ovo mogao izvesti u Kini.

Bio sam skeptičan cijelo vrijeme kada su počele pristizati vijesti o tome što se događa. Lukašenkov rani let u Tursku upalio je moj alarm radar da se nešto kuha iza kulisa. Čim sam čuo da je posredovao u nekom dogovoru između Prigožina i Putina i da će se Prigožin nekako preseliti u Bjelorusiju, glasno sam se nasmijao jer sam odmah znao da sam upravo svjedočio jednoj od najfantastičnijih smicalica u povijesti geopolitike.

Završne misli:

Pažljivo pratite što se događa u Bjelorusiji od sada nadalje.

Postoji razlog zašto je Putin tamo prebacio taktičko nuklearno oružje; postoji razlog za ovaj neuspjeli puč koji je vodio Prigožin; Postoji razlog zašto je Lukašenko bio taj koji je posredovao u tom "sporazumu" u pravom trenutku, a zatim ponudio Prigožinu tu zgodnu priliku za "egzil" u Bjelorusiju.

Rusija želi da Zapad ponovno ozbiljno shvati svoje nuklearne prijetnje. Želi biti u mogućnosti učinkovito koristiti svoju vojnu doktrinu eskalacije do deeskalacije. Ima li boljeg načina za to nego tajno instalirati nepokolebljivog luđaka u državu klijenta kojeg ste upravo naoružali nuklearnim oružjem? To Rusiji omogućuje da drži svoje prste na nuklearnom okidaču dok koristi uvjerljivo poricanje.

Putin je itekako svjestan s kakvim bi se teškim posljedicama Rusija suočila ako otvoreno povuče nuklearni okidač u Ukrajini. Želi imati tu opciju i protiv Ukrajine, ali ne želi izravnu odgovornost za to. Bidenova administracija upozorila je Putina na katastrofalne posljedice ako krene u nuklearnu akciju u Ukrajini.

To je razlog zašto bi se Putin i Prigožin tako iscrpno potrudili da nametnu ovu prijevaru. Sve je u izgledno vjerojatnom poricanju Rusije ako odluči upotrijebiti nuklearno oružje.

Nevjerojatna je činjenica da više ljudi nije shvatilo ovo. Meni je jasno ko dan što Rusi rade ovdje. Ako odvojite vrijeme da stvarno analizirate ovu situaciju unatrag nekoliko mjeseci, dijelovi savršeno pristaju jedan uz drugog.
Ovo sve meni ima više smisla i logičnije je od onog kako nam je svima servirano i kako izgleda.
Dakle, nadam se da je u NATO trust mozgova jaci od ruskog i da ce naci nacin da miniraju ovo.
Konstantno se kao krajnji cilj navodnog plana izrezirane pobune navodi nesto banalno i nesto sto se moglo vrlo lako uraditi i bez toga. Kao ono da je cilj smjena ministra i par generala, ono treba mu povod za to. Putin je imao milion nacina da ovog postavi u Bjelorusiju, pa na kraju krajeva i bez bilo kakvog razloga, ali je iz nekog razloga izabrao onaj koji njemu licno najvise steti jer je u komplet svemiru dominantnan narativ da on gubi moc u drzavi i da to vise nije stabilno kao prije. Zato je i ova teorija nategnuta.

Pogotovo dio da ce ovaj moci ispaljivati nuklearke kako mu qrcu cejf, a Rusija ce kao biti lisena bilo kakve odgovornosti. How yes no.
User avatar
Dope_Man
Posts: 8017
Joined: 03/06/2016 16:31

#173253 Re: Ukrajina

Post by Dope_Man »

toska wrote: 28/06/2023 01:47 Iskreno, da sam na njegovom mjestu, u vrijeme dok se još vaga o obimu i vrsti pomoci Ukrajini u naoružanju, pogotovo Europa, više bih blefirao u vezi nuklearnog i prepadao Berlin i ostale ali ni to preko neke mjere jer nije pametno, više ono dvosmislene izjave.
Pa radio je to, samo ne on direktno vec naravno preko lutke kojoj je zabio ruku u supak, konkretno za potrebe nuklearnih prepadanja to je bio međedev. Svako drugi dan su isle izjave: "imamo nuklearke" .. "znate li da imamo nuklearke".. "nuklearna sila ne moze izgubiti rat" i slicne gluposti. Bas zato sto je toliko lajao niko ih vise i ne slusa.
User avatar
Gandalf
Posts: 11136
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#173254 Re: Ukrajina

Post by Gandalf »



Heroji kreću u deratizaciju štakora
User avatar
Gandalf
Posts: 11136
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#173255 Re: Ukrajina

Post by Gandalf »



Nadam se skorom oslobođenju Bahmuta
User avatar
Distortion
Posts: 3190
Joined: 08/09/2007 19:56

#173256 Re: Ukrajina

Post by Distortion »





Bajram Šerif Mubarek Olsun! :bih:
CrveniKuk
Posts: 3347
Joined: 22/04/2022 21:54

#173257 Re: Ukrajina

Post by CrveniKuk »

madner wrote: 28/06/2023 08:12
CrveniKuk wrote: 28/06/2023 07:04
Rodoljub Čolaković je u svojoj knjizi, Zapisi iz NOR-a, detaljno opisao borbu BH komunista, da BiH dobije status federalne jedinice u budućoj Jugoslaviji. On je istakao, da je jedinstvo BH komunista, bez obzira na nacionalnu pripadnost, omogućilo da se taj status, na kraju i dobije. Takođe, naveo je pokušaje, komunista iz Hrvatske, a pogotovo komunista iz Srbije, da BiH se podjeli, između Srbije i Hrvatske, kao da dobije status AP u sklopu Srbije (to je bi stav manje radikalnih komunista iz Srbije), pa do kompromisa, da bude AP pod kontrolom buduće federalne Jugoslavije.
Ljudi zaboravljaju pocetne postavke, BiH je proje rata podjeljenja izmedju Srbije i Hrvatske.

Tada su Srbi iz BiH bili odlucujuca snaga, ne treba to zaboraviti.
Da, sporazum Cvetković-Maček.
User avatar
JoseMujica
Posts: 32831
Joined: 11/01/2011 14:33
Location: u zagrljaju Vojina Mijatovića
Grijem se na: malograDŽane
Vozim: Tuarega
Horoskop: Poskok

#173258 Re: Ukrajina

Post by JoseMujica »



Bajrambarećula uz izgleda amfibijsku operaciju na istočnoj obali Dnjepra
statixx
Posts: 9730
Joined: 15/12/2011 14:40
Location: Sarajevo

#173259 Re: Ukrajina

Post by statixx »

User avatar
Peacean
Posts: 9378
Joined: 11/09/2017 11:13
Location: Sarajevo

#173260 Re: Ukrajina

Post by Peacean »

Kako je krenulo u budućnosti neće biti VRF već će svaki general imati svoj PMC :D
User avatar
pici
Posts: 46230
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...
Grijem se na: Ženske gHuzove
Vozim: Trajvan
Horoskop: Djevac

#173261 Re: Ukrajina

Post by pici »

Image

Moram se nadovezad na ove kaubojštine preko usta i nosa. Te ninja fazone pale kod zastrasivanja neprijatelja, zastita od prasine i pijeska, kad pljackas itd. U borbi sa ovom ponjavom preko usta mozes pretrcat 20-30 metara i da te srce strefi. Ovo za saharskog pijeska je OK, za voznju iza vozila ili tenkova isto OK al za borbu, gdje trcis, lezis, klecis, puzes, hodas itd, to je krpa koja te guši. Evo stavite krpu preko usta i napravite 30 sklekova ili cucnjeva, ima srce da vam iskoci. Manekenisanje a i prikrivanje indetiteta ko kriminalci. To da.
User avatar
jednonogi_Jack
Posts: 2949
Joined: 14/12/2005 21:21

#173262 Re: Ukrajina

Post by jednonogi_Jack »

madner wrote: 28/06/2023 08:10

Napokon.
Ima li išta da oni mogu u kompletu proizvoditi? Tenk, transporter ili sl.
Je li im ona tvornica u Kharkivu uništena?
User avatar
Optimus09
Posts: 3717
Joined: 27/11/2017 06:48
Location: Berlin

#173263 Re: Ukrajina

Post by Optimus09 »

Jel wagner razoruzan,mislim na tesko razoruzanje,onda bi mogla poceti sezona prozora opet :izet:
User avatar
Gandalf
Posts: 11136
Joined: 02/06/2008 23:52
Location: ...........................

#173264 Re: Ukrajina

Post by Gandalf »

statixx wrote: 28/06/2023 09:47
:D

Čekam još da vidim jedinicu portira iz Grijanja kako " brane " Bahmut u čast putlera a protiv zlog Zelenskog

Drugi k........ a ne druga sila :D
User avatar
pici
Posts: 46230
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...
Grijem se na: Ženske gHuzove
Vozim: Trajvan
Horoskop: Djevac

#173265 Re: Ukrajina

Post by pici »

I Ukrajinci normala imaju svoje ratne profitere, samo sto je u ratu to tesko razotkrivati. Policija za kriminal i korupciju radi u ratnim uslovima. Unaske to nismo imali jer je komplet tj da ne grijesim dusu za Bajram, veci dio rukovodstva i komande bio upleten u kriminalne i koruptivne stvari. Iz rata smo izasli kao najsiromasniji u europi ali i sa najvise bogatasa. Nije bez veze izreka, Nekom rat, nekom Brat.
Last edited by pici on 28/06/2023 10:10, edited 1 time in total.
statixx
Posts: 9730
Joined: 15/12/2011 14:40
Location: Sarajevo

#173266 Re: Ukrajina

Post by statixx »

Crvene_brigade
Posts: 4020
Joined: 19/10/2014 21:31

#173267 Re: Ukrajina

Post by Crvene_brigade »

Bajrambarecula i slava herojima 🇧🇦🇺🇦

User avatar
pici
Posts: 46230
Joined: 19/07/2007 23:17
Location: zbrinut u kupleraju...
Grijem se na: Ženske gHuzove
Vozim: Trajvan
Horoskop: Djevac

#173268 Re: Ukrajina

Post by pici »

Optimus09 wrote: 28/06/2023 10:06 Jel wagner razoruzan,mislim na tesko razoruzanje,onda bi mogla poceti sezona prozora opet :izet:
Bilo je da moraju predati tesko naoruzanje, za komplet razoruzanje jos nema naznaka. Uglavnom oklope moraju predati.
statixx
Posts: 9730
Joined: 15/12/2011 14:40
Location: Sarajevo

#173269 Re: Ukrajina

Post by statixx »

Sinoc je gorilo skladiste u Melitopolu.

CrveniKuk
Posts: 3347
Joined: 22/04/2022 21:54

#173270 Re: Ukrajina

Post by CrveniKuk »

Zanimljiv tekst u kojem se opisuje sukob na modelima ekonomija između Ukrajince i Rusije. Dosta zanimljiv tekst….u ovom tekstu, mogu se prepoznati obrasci ponašanja u našem regionu, koji imaju direktan uticaj na stanje u BiH.
Ukrajina – Rusija: narodni protiv oligarhijskog kapitalizma
Spoiler
Show
Ne bih želio dovesti u pitanje krovnu misao da se radi esencijalno o nacionalnom sukobu Ukrajinaca i Rusa, pa usto i o proxy ratu Zapada i Rusije, ali bih za ovaj esej izdvojio da se na rubovima sukoba odvija ništa manje značajan sukob dvije različite ekonomske koncepcije. Rat se vodi između dviju tendencija, jednoj o državi manje ovisnoj ekonomiji nasuprot druge, politički diktirane ekonomije; između dekoncentracije ekonomske moći i njezine jake centralizacije. Savršeno tome pristaje izjava dana u prvoj polovici prethodnog stoljeća iz usta ruskog emigrantskog pisca Nikolaja Berdjajeva da je “vidljivi materijalni rat samo manifestacija nevidljivog duhovnog rata”. U ukrajinsko-ruskom ratnom slučaju ovo se tiče, između ostalog, također i okršaja dviju ekonomskih ideja.

Indeksi ekonomskih sloboda u svijetu prema recentnim podacima korespondiraju s tipovima vladavina; tamo gdje su se etablirale autokracije i diktature, ondje su ekonomske slobode inferiorne, a stope siromaštva strše prema visokim postotcima. Prava je, ali i žalosna istina da velika većina ljudske populacije živi u tako opisanom političkom i ekonomskom miljeu, gdje su osobni život i privatna imovina prilično nezaštićeni, nesigurni i izloženi udaru izvanjskih sila.

Ukrajinsko-ruski rat je konac višedesetljetne tranzicije bivšeg komunističkog svijeta (1989.-2022.), i nakon njega su se rasčistile mnoge stvari. Na jednoj strani vidimo Rusiju i njezino definitivno odbijanje tranzicijskog puta, a na drugoj stani ukrajinsku odlučnost da korača tranzicijskim putem kojim su prošle okolne srednjoeuropske i baltičke države. Gradnja novog Berlinskog zida na granicama Rusije dijeli one koji su prihvatili integraciju u zapadni svijet od onih zemalja koje su je kategorički odbacile ili je odbacuju (Rusija, Bjelorusija i Srbija).

Povijest bi bila predosadna da se ispunila hiperoptimistička prognoza Francisa Fukuyame o univerzalnoj pobjedi liberalne demokracije. Bez obzira na ishode rata, Rusija će platiti skupu geopolitičku cijenu ulazak Švedske, Finske i vjerojatno Ukrajine u NATO, a razmatranje Japana da proizvede atomsku bombu zatvara je sa zapada i istoka u čvrst obruč.

Ruska pobjeda, ako bi se realizirala nad poraženom Ukrajinom, donijela bi osjetno širenje autokracije, čega bi posljedice bile opće opadanje političkih i ekonomskih sloboda diljem Zapada i ostatka svijeta. Na tisuću kilometara dugim linijama fronta u Donbasu i na Dnjepru odlučuje se budućnost međunarodne politike.

Točno je da je raširena ideja globalizacije obilježila svjetsku politiku u posljednjih tridesetak godina nakon završetka bipolarne podjele svijeta. Sve je očitije da od ostvarenja globaliziranog svijeta u punom značenju te riječi neće biti ništa. Čini se da bi se svijet mogao raspasti na više suprotstavljenih blokova. Ruska i kineska priželjkivanja naklonjena su tome da se oformi multipolarni svijet u kojem ne bi bezuvjetno dominirala Amerika kao predvodnica zapadnog svijeta. Više se ne čini nevjerojatnim mogućnost uspostavljanja paradigme o “sukobu civilizacija” kako je pisao američki politolog Samuel Huntington, kada je pokušao prognozirati arhitekturu svijeta 21. stoljeća.

Ne treba očekivati da bi se u zapadnom svijetu mogle nametnuti diktature ruskog tipa, ni one što su stasale pod ruskim utjecajem u postsovjetskom svijetu, niti partijske diktature Kine, ili vojne diktature u zemljama Afrike i Azije. Sve su one za Zapad na neki način proživljene, u sebi anakrone, stvar njegove dalje ili daleke prošlosti. Zato bi se prije pojavila diktatura tehnokratskog tipa nalik nekim postupcima u Kanadi Justina Trudeaua, nešto što smo već mogli iskusiti prema već viđenim i isprobanim praksama zapadnih vlada primijenjenima za vrijeme koronavirusa. Međutim, ideje slobode i demokracije na Zapadu su toliko duboko ukorijenjene da je gotovo nemoguće da bi bilo kakva diktatura i neka totalna ideologija mogle izdržati na dugi rok bez izbijanja unutarnjeg otpora.

Putinizam je nasuprot tome opozvao zapadne reforme iznutra. Vanjska politika je morala po zakonu logike poći istom antizapadnom putanjom bez obzira na bogatu i uhodanu ekonomsku suradnju ostvarivanu sa zapadnim zemljama dugi niz godina. Njegov neoboljševički i neokomunistički duh ponovno je ukrajinskim ratom skršio sve veze sa Zapadom na isti način kao što je to učinila Lenjinova Rusija, prva socijalistička zemlja na svijetu kada se dala u početnom razdoblju svojeg postojanja izolirati od zapadnog svijeta.

Za putinizam bi se prije reklo da je nasljednik lenjinizma i staljinizma nego carske Rusije ako se uzmu u obzir njihovi odnosi sa Zapadom. Rusija dinastije Romanova (1613.-1917.) težila je za priključkom zapadnim standardima, a reformama se ona u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća preobražavala u kapitalističku zemlju. Na političkom planu je uvela ustavni poredak u posljednjim godinama postojanja, i nije uopće iznenađujuće da se u tom razdoblju velikog ekonomskog napretka rađa i zlatno doba ruske (klasične) književnosti (Dostojevski, Tolstoj).

Rusija kao da se nije znala u tim prosperitetnim vremenima nositi s teretom na leđima odjedanput dostupnih prevelikih sloboda, dotada nepoznatima ruskom društvu. Pogotovo je to vrijedilo za ponašanje ruskih elita. Slobode su iskorištene za destruktivnu agitaciju revolucionarnim idejama. Kako je zapisao već spomenuti i tada rezignirani ruski filozof protjeran u emigraciju Berdjajev, Rusija nije pronašla ravnotežu i smisao za kompromis, vrline toliko potrebne za dobro osmišljenu politiku i stabilnu zajednicu, nego je postala sama sebi plijenom svoje krajnje neumjerenosti. Prvi svjetski rat samo je akcelerirao skori kraj ruskog carizma srušenog u krvavom prevratu. Vesternizacija Rusije će tako naprasno završiti u katastrofi Ruske revolucije 1917. i nastupujaćem građanskom ratu (1918.-1922.). Ekonomska šteta nanesena revolucijama i ratovima bila je zapanjujuća za rusko i ukrajinsko gospodarstvo čija je nosiva poljoprivreda pala na trećinu kapaciteta one prije 1914. Poznate Staljinove “petoljetke” su forsirajući ubrzanu industrijalizaciju Sovjetskog saveza htjele oporaviti posrnulo sovjetsko gospodarstvo u desetljećima prije nego je došlo do Hitlerovog napada.

Odnosi između predsjednika Vladimira Putina i oligarha su dosta specifični, određeni opisanim ruskim povijesnim iskustvom, tako da je na njegovim osnovama izgrađena konstelacija moći današnje Rusije. Dobri poznavatelji ruske prošlosti upozoravaju da je ovaj trenutni odnos, pun specifičnosti sav u otklonu u odnosu na raspodjelu moći u zapadnim društvima demokratske pozadine. On slijedi u stopu obrasce uzete iz ruske povijesti, iz dalekih vremena kada su Rusijom vladali svemoćni moskovski kneževi i carevi. Prema takvim spoznajama proizlazi da su one međusobne relacije uspostavljene kod organizacije vlasti između careva i plemstva (rus. boljari) identične onima između autokrata Putina i bliskih mu oligarha u ruskom društvu poslije pada komunizma. Konstante ustaljenih običaja i mentaliteta u upravljanju državama su puno snažnije nego mi, skloni vidjeti povijest površinski kroz stalnu izmjenu aktera i događaja, dopuštamo prihvatiti. O ovome je detaljno pisao Edward L. Keenan, solidno verziran u područjima srednjovjekovne ruske povijesti. Obrazac za postkomunističku oligarhizaciju Rusije i Ukrajine dviju najznačajnijih država, potom i cjelokupnog bivšeg sovjetskoga prostora, preuzet je prema Keenanovim istraživačkim rezultatima iz arhaičnog načina upravljanja državom kakav je egzistirao između ruskih velikaša s jedne, i ruskih kneževa i careva s druge strane polova moći.

Drugi autor upućen u rusku povijest i kulturu Marc Raeff iznio je slična zapažanja. Upozorio je na suštinske razlike razvoja Rusije i Zapada kad je riječ o odnosu kraljeve vlasti prema plemstvu. Valja istaknuti jednu distinkciju – ukrajinski povijesni prostor je krajem 18. stoljeća došao većim dijelom pod rusku vlast, a prije tog razdoblja spadao je u sastav Poljsko-Litvanske unije gdje je nezavisno i utjecajno plemstvo po zapadnom obrascu igralo osobitu ulogu, sasvim drugačiju od one ruskog pandana.

Plemstvo u Rusiji tako nije bilo nezavisan i solidaran stalež kako se afirmiralo na Zapadu sa svim svojim privilegijama i slobodama zajamčenim od vladara, gdje je u slučaju kraljeve ugroze istih imalo pravo na otpor (ius resistendi et contradicendi) protiv vladarevih pretenzija. Ono je bilo važan faktor vladanja koji je stavio granice kraljevoj samovolji ili što bi se modernim rječnikom reklo – diktaturi. Zlatna bula Andrije II. i Magna charta libertatum Ivana bez zemlje iz 13. stoljeća su bile kraljevske garancije slobodnog plemićkog položaja ugarsko-hrvatskog i engleskog plemstva u budućim stoljećima. Raeff ne nalazi u ruskoj povijesti nikakve slične ustavne dokumente. Ruski plemić je dugovao titulu, položaj i imovinu isključivo caru, živio je u velikoj političkoj i ekonomskoj nesigurnosti, a rusko plemstvo nije organizirano nastupalo u svojim zahtjevima pred vrhovnom vlasti, nego je bila atomizirana snaga bez ozbiljnije prilike da ograniči apsolutnu moć ruskih vladara. Boljareva služba je bila krajnje personalna, podređena caru, tako da rusko plemstvo nije razvijalo osjećaj sentimenta prema ruskoj državi i društvu. Ova bezuvjetna subordinacija položaja plemstva carskoj moći toliko se usjekla u memoriju ruske države bez obzira na promjene režima tijekom stoljeća, ostajući okvirom najnovijih odnosa ruskih oligarha i predsjednika Putina. Prijetnje oligarsima Putin je uputio u govoru naciji povodom prve godišnjice invazije na Ukrajinu kada ih je pozvao da se solidariziraju s ruskim narodom pod sankcijama i ratnim prilikama. Suptilno ih je upozorio što ih može zadesiti ako se samo prisjete njegovih mjera prema nelojalnim oligarsima poput recimo Gusinskog, Berezovskog i Khodorkovskog. U prijevodu bi to značilo sibirski zatvor, egzil ili smrt.

Oligarhizacija se razvijala u područjima ekonomije usporedo s rađanjem autoritarnih režima. Oni su djelovali i djeluju u skladu sa zakonom spojenih posuda kako tamošnje prilike pokazuju. Osim baltičkih država članica euroatlantskih integracija (Litva, Estonija, Latvija) i Ukrajine pogođene ratom, sve druge države bivšeg SSSR-a su više ili manje u kolopletu diktatura (Bjelorusija i Srednja Azija) ili su pak opterećene proruskim separatizmima (Moldavija, Gruzija) i konfliktnim krizama dugog trajanja (Azerbejdžan, Armenija). Sovjetska duboka država i njezine preživjele mreže, stare veze i dubinski utjecaji diljem nekadašnjeg sovjetskog prostora su preko tih modela upravljanja htjeli povratiti izgubljenu moć Kremlja u posljednjih dvadesetak godina.

Ukrajina se najviše odupirala ovom ruskom modelu. Isprva se doduše neuspješno pokušala otrgnuti u “Narančastoj revoluciji” 2004., da bi poslije buknula i druga ukrajinska nacionalna revolucija s gotovo istim ciljevima, “Euromajdan revolucija” otprije deset godina, sa zahtjevom za konačno okretanje Ukrajine od ruskih utjecaja i njezino usmjeravanje prema Zapadu.

Što je moskovski utjecaj bivao većim u državama regije, to je snažnije oblike dobio oligarhijski model države i ekonomije. Kroz instaliranje prevlasti autokracije i dijela lojalnih oligarha Moskva je htjela mirnim putem ovladati Ukrajinom, a kada joj to nije nikako uspijevalo nakon što je zbačen s vlasti njoj naklonjeni Janukovič, okrenula se ratnim sredstvima u ostvarenju svojih ciljeva. Janukovič je pokušao zavesti autoritarni režim uz pomoć Moskvi sklonih oligarha iz industrijske Ukrajine smještene na istoku zemlje, do pred rat proruski raspoložene, imajući pred sobom putinovski uzor, ali Ukrajina, zemlja s brojnim regionalnim, vjerskim, političkim, povijesnim i nacionalnim razlikama, jednostavno nije bila adekvatan materijal za takav tip režima i Janukovičeva je vladajuća epizoda bila osuđena na propast koja se obistinila u pobjedi Majdanske demokratske revolucije.

Ona jest bila uperena protiv oligarhijske hegemonije u Ukrajini. Oligarhizacija je bila emanacija moskovskog upravljačkog mentaliteta, ali daleko od toga da je predstavljala isključivo i jedino izraz ruskih interesa u Ukrajini. Ukrajinski oligarsi su se znali i oduprjeti takvim interesima. Oligarhijski sistem u Ukrajini nije imao ništa od ruskih obilježja, u njemu je stalno tinjala borba za prevlast pojedinih oligarha. Njihovo nadmetanje za vlast je dalo neizbrisiv pečat cijeloj ukrajinskoj stranačkoj i parlamentarnoj politici u posljednjih dvadestak godina. U nepostojanju jake središnje vlasti među oligarsima je vladalo natjecanje za što je moguće veći utjecaj na političku vlast i medijsku scenu i samo uvjetna podjela na proukrajinske (Poroshenko, Kolomoysky) i proruske oligarhe (Medvedchuk), na što se mora gledati cum grano salis obzirom da su mnogi koketirali i s proukrajinskim i proruskim administracijama u ime promocije vlastitih financijskih interesa (Ahmetov, Firtash, Pinchuk).

Dakle, ruska vanjska politika se još od vremena Jeljcina, a naročito za Putinove vladavine sva zaokupljala oko nastojanja za reintegracijom bivšeg sovjetskog prostora. Kremaljske inicijative su stalno žurile stvoriti različite aranžmane političko-ekonomskih unija kako bi Rusija nastavila biti centrifugalna točka novog okupljanja, od Zajednice neovisnih država do aktualne Euroazijske ekonomske unije. Sa tom svrhom je i nastala dobro poznata ideologija “ruskog sveta”. Njome se htjelo legitimirati političku i ekonomsku ofenzivu Ruske federacije posljednjih desetljeća. U prvo vrijeme je “ruski svet” zamišljan kroz kulturnu suradnju Rusije i ruskih manjina u drugim državama, da bi se u hodu vremena sve više orijentirao prema širenju ruskog ekonomskog i posredno političkog utjecaja.

S pomoću ovako naoko benignog ideologema namjeravalo se prikriti prave nakane ruske politike – obnovu ruskog imperijalizma. Za zapadni progresivizam kome su na dnevnom redu bile globalizacija svijeta i univerzalna pobjeda demokracije to je zvučalo krajnje atavistički, nešto što pripada prohujalim vremenima. Mnoga upozorenja o opasnostima Putinove velikoruske politike nisu ozbiljno doživljavana. Nije jedan razlog za takvu nesmotrenost nego ih je više – opći trend intelekualnog propadanja Zapada čija se humanistika bavi odviše trivijalnim temama, ali i raširena simpatija za Rusiju primjetna i kod ideološki nepomirljive ljevice i desnice. Zapadna politika je također dugo u Putinu vidjela glavnog partnera popuštajući njegovoj agresivnoj politici, njezini ekonomski interesi su prevladavali nad evidentnom ruskom prijetnjom po međunarodni poredak. Stalno se nastojalo zadovoljavati Putinov režim i tim putem kupovati mir na širem planu.

Rast cijena energenata i njihove potražnje na svjetskom tržištu od 2000-ih godina nije se trošio na podizanje standarda ruskih građana već na neiživljene imperijalne ambicije, vojno naoružanje i vanjski obavještajni rad od čega su posebno indikativne investicije ruskih oligarha diljem postsovjetskog i zapadnog svijeta. One nisu imale toliko tržišnu logiku koliko iznad svega interese ruske države pred svojim očima. Oligarsi nisu u klasičnom smislu riječi poslovni ljudi kako se poimaju na Zapadu nego su produžena ruka ruske države, nastali pod izravnim patronatom u okviru “političkog kapitalizma”. Oligarsi su stekli akumulaciju kapitala u uskoj povezanosti s državom, a ne organskim putem preko tržišnog natjecanja. “Politički kapitalizam”, ta specifična odrednica ruskog kapitalizma, mogao se razviti u ruskoj etatističkoj tradiciji (samodržavlje) gdje je država povijesno imala višestruko veći upliv u gospodarstvu nego u zapadnim ekonomijama. Istina je da klasično poduzetnišvo u zapadnim zemljama koristi blagodati državnih subvencija, poreznih rasterećenja i protekcionističkih mjera, no ono je u daleko većoj mjeri slobodnije i time ovisnije o tržišnoj utakmici nego su to “politički kapitalisti” sasvim isprepleteni s moćnicima državne hijerarhije i podređeni režimu kao što je tipično za Putinovu Rusiju. Kako moć oligarha potječe primarno iz eksploatacije prirodnih resursa, a ne iz intelektualnog kapitala, znanja i vještina, onda je teritorijalni ekspanzionizam ruske države izravni nusprodukt “političkog kapitalizma” koji je prisiljen sebi priskrbljivati nove i nove resurse. Ne treba zaboraviti da su rudna bogatstava željeza i ugljena Donbasa – današnja jabuka razdora Ukrajinaca i Rusa – bila jednako privlačna kako Putinu tako onovremeno i Hitleru u njegovom istočnom pohodu za proširenje Trećeg Reicha. Ništa manje bitne nisu ni logističke luke za stratešku industriju Donbasa na Azovskom moru (Mariupolj) i njihova vojna zaštita u vidu crnomorske flote na anektiranom Krimu (Sevastopolj).

U zemljama državnog socijalizma tijekom 1990-ih nije u tolikoj mjeri slobodno tržište stvaralo ekonomsku elitu, koliko daleko više arbitriranje države o tome kome će se dodijeliti monopolizirali državni resursi. Rusija je sa svojim fenomenom oligarhizacije vjerojatno najekstremniji slučaj od svih zemalja istočne Europe koje su se, s većom ili manjom iskrenošću, zaputile smjerom kapitalističke i demokratske tranzicije. Ubrzo se uvidjelo da Rusija nije istinski prihvatila ekonomske i političke reforme jer bi one bile u stanju ugroziti apsolutnu kontrolu vlasti prerušene sovjetske elite. Ruski feudalizam se našao, kako smo prethodno ustanovili, ugrađen u temelje ruskog varijante kapitalizma. Nakon previranja u kaotičnim 1990-im, konsolidacija neosovjetske duboke države postignuta je za vladavine šefa obavještajne službe FSB-a (čitaj: KGB-a) Vladimira Putina. Nominalno je privatno vlasništvo u Rusiji dopušteno i u formalnom smislu ono postoji, no i dalje je suženo jer autokracija u bilo kojem trenutku može intervenirati i razvlastiti ga u korist svemoćne države.

Niti prema vanjskom držanju, ruska elita s kompleskom superiornosti nije bila spremna iskreno priznati postojanje novih država u bivšoj sovjetskoj regiji nastojeći što je moguće više relativizirati njihovu državnost. Ruska federacija se nije svojom nutarnjom voljom konstituirala već je zaživjela kao veliki relikt raspadnute sovjetske države, i to tako što su se sve druge republike odcijepile od ruske sovjetske republike (RSFSR) u prosincu 1991. Paradoks je da je separatizam drugih sovjetskih republika doveo do stvaranja Ruske federacije. Njezini stanovnici su glasovali na početku iste godine na referendumu za reformirani Sovjetski savez, ali nikada za današnju Rusiju kao samostalnu državu, dotle je protivno tome Ukrajina ipak izglasala premoćnim brojem glasova svoju nezavisnost na referendumu krajem 1991. Bilo je inicijativa o reintegraciji Rusije i Ukrajine u vremenima prije Narančaste revolucije 2004., međutim ruska politika nikada nije prihvatila Ukrajinu za ravnopravnog partnera.

Svugdje su u bivšim komunističkim zemljama stare komunističke elite zadržale utjecaj i moć u novim demokracijama, ali izgleda nigdje u takvim omjerima kao u Rusiji. Vladajuća nomenklatura suočena s ideološkom prazninom nastalom po slomu komunizma okrenula se oživljavanju velikoruskog nacionalizma i državno sponzoriranog pravoslavlja. Ruska tranzicija nije uspjela, doživjela je fijasko, do nikakve tranzicije zapravo nije ni došlo, osim kozmetičkih promjena izvanjske prirode. Sabotirana je prezirom ekspanzionističkih ruskih elita jer one nisu nikada intimno prihvatile poraz u Hladnom ratu i raspad Sovjetskog saveza, a kamoli da bi prihvaćale zapadne uzuse do krajnjih konzekvenci.

Ukrajinu je nakon 1991. kočio ruski pritisak u njezinom približavanju Zapadu. Moskva nije dala Kijevu da se emancipira, i tako suprotne silnice morale su dovesti prije ili kasnije do točke prijeloma. Rusija, primjenjujući ratno rješenje, ne nastupa samo ekspanzionističkim težnjama prema ukrajinskom teritoriju, već ima namjeru zaustaviti ukrajinsku tranziciju u svakom smislu.

Ukrajina je uz dodatak Bjelorusije i baltičkih zemalja sačinjavala najvitalniji dio sovjetske ekonomske infrastrukture. Nacionalizacijom industrije i kolektivizacijom poljoprivrede postala je egzemplarom sovjetskog ekonomskog modela uopće. Ukrajinski oligarsi, u pravilu pripadnici sovjetskog establishmenta, stasali su u vrijeme privatizacije 1990-ih godina za vladavine Leonida Kučme. Teška ekonomska kriza, pad standarda i industrijske proizvodnje nastali nakon kolapsa sovjetske države i zajedničkog tržišta prisiljavala je neodgodivu provedbu privatizacije. Kučma nije mogao ništa drugo nego kopirati model ruskog oligarhijskog kapitalizma. Velika financijska moć oligarha bila je odlikom njezine ekonomske strukture do dolaska globalne krize 2008. kada je stotinjak oligarhijskih obitelji kontroliralo više od dvije trećine nacionalnog bogatstva siromašne Ukrajine. Ukrajinska ekonomija je doživjela značajan rast do kraja 2000-ih godina, a oličenje tog uspona je oligarh Rinat Ahmetov podrijetlom Tatar čiji su se pretci rudari naselili u Donbas za sovjetske ere, prozvan “kraljem čelika”.

Od izbijanja rata u Donbasu 2014. tekli su usporedo jedno s drugim procesi uklanjanja ruskog utjecaja i deoligarhizacije ukrajinske ekonomije, što nimalo ne iznenađuje. Rat Ukrajine protiv Rusije zato posjeduje i socijalnu notu. Ukrajinski narod ne želi podržavati takav ekonomski model u kojem uska manjina pod zaštitom države kontrolira sve ekonomske poluge, ugledajući se na obližnje relativno tranzicijski uspješne susjede. Završno, na djelu je rat da tako kažemo za narodni kapitalizam u kojem bi i širi slojevi društva mogli sudjelovati u ekonomskom prosperitetu, i u kojem bi jače profunkcionirale tržišne slobode, a monopoli i protekcije oligarhijskog tipa kapitalizma bile što je moguće više potisnute u stranu.
Last edited by CrveniKuk on 28/06/2023 10:54, edited 1 time in total.
User avatar
apsidejzi
Posts: 9945
Joined: 25/05/2013 23:49

#173271 Re: Ukrajina

Post by apsidejzi »

drug_profi wrote: 28/06/2023 00:36
Hame_ wrote: 27/06/2023 22:26 Putin-Prigožinova prijevara stoljeća: Pripazite na Bjelorusiju!

Demokratski strateg za Dnevni Kos Zajednicu
Utorak, 27. juni 2023 u 12:26:42 sati

Image


"Ništa od ovoga nema smisla" je najčešće korišten truizam kao odgovor na ono što se dogodilo u Rusiji tijekom vikenda.

Ali meni je sve ovo imalo savršenog smisla. U nekom trenutku tijekom te Prigožinove neuspjele izvedbe puča vrijedne Oscara, nešto mi je kliknulo u glavi i tada sam tačno znao što se događa.

Neki će odbaciti ono što ću sada skicirati. Međutim, ovo je samo moje viđenje onoga što se događa iza kulisa.

Godinama sam analizirao Rusiju. To je intrigantno mjesto koje plijeni maštu. Mnogi ljudi na Zapadu ne razumiju kako funkcioniraju. To nas često navodi da ih precijenimo ili podcijenimo.

Stavit ću malo oraha na stol, stoga me slijedite i stvari će vam možda početi imati više smisla do kraja ovog dnevnika.
Radi se o sposobnosti prijetnje, a ne zapravo o korištenju nuklearki.
Show
Vojna doktrina Rusije



Problem za Putina je taj što ruska strategija eskalacije do deeskalacije više ne izaziva onaj strah kao nekada. Naoružana najvećim svjetskim nuklearnim arsenalom, Rusija je godinama muzla tu strategiju. Bio je to pametan način odvraćanja Zapada dok su se prikrivale slabosti i neučinkovitosti ruskih konvencionalnih snaga.

Rusija je toliko često prijetila nuklearnim oružjem da to više nitko ne shvaća ozbiljno. Oni su kao onaj dječak koji je vikao vuk. Nadalje, rat u Ukrajini je skinuo tu masku s njihove konvencionalne vojske na takav način da je vjerodostojnost Rusije ozbiljno narušena na Zapadu. Kad god Putin ovih dana prijeti, tretiraju ga kao starca koji viče u vjetar.

Učinkovitost ruske strategije od eskalacije do deeskalacije u potpunosti ovisi o tome da ljudi vjeruju da bi mogli stvarno povući nuklearni okidač. Ironično je da, koliko god Putin izgledao ludo i iracionalno sa svojom greškom u Ukrajini, zapadni obavještajci na njega još uvijek uglavnom gledaju kao na stabilnu, opreznu i prilično predvidljivu osobu. To je razlog zašto je Biden bio spreman prijeći toliko mnogo Putinovih crvenih linija, ali na način postupnog "kuhanja žabe".

Washington Post



Zadnju rečenicu sam namjerno istaknuo. Bidenova strategija bila je vrlo učinkovita u Ukrajini, ali dolazi s tom opasnom neizvjesnošću.

Jedna od luđih stvari koju sam vidio od nekih komentatora ovdje na Dnevnom Kosu i drugdje je ideja da se Rusija može potpuno istisnuti iz Ukrajine, uključujući aneksirani Krim, bez ikakvog vjerojatnog rizika od nuklearne eskalacije.

Da, činjenica je da je ruska konvencionalna vojska slaba. SAD ima dovoljno sposobnosti da natjera Ukrajinu da dobije ovaj rat u relativno kratkom roku ako želi, ali ne bismo trebali biti potpuno zaslijepljeni ohološću.

Postoji razlog zašto je Biden bio tako postupan u svom pristupu čak i kada je prelazio određene crvene linije.

Uskoro ću se vratiti u Prigožinu, pa vas molim da ne odlazite još…

Kada je Putin prešao Rubikon i pokrenuo svoj zlosretni rat protiv Ukrajine, znao je da više nema povratka. Mislim da nije zamišljao da bi mu sve krenulo tako loše u početku, ali kada je donio tu svjesnu odluku u svojoj glavi, znao je da je ovo njegov posljednji čin.

Iz tog razloga, stvarna prijetnja nuklearne eskalacije u Ukrajini daleko je, daleko veća nego što mnogi na Zapadu misle.

Putin sebe vidi kao utjelovljenje ruske države. Sve je prokockao u ovom ratu. Sa 70 godina, to mu je u ovom trenutku kockanja: dvostruko ili ništa. Po njegovom mišljenju, i umovima mnogih Rusa, gubitak rata u Ukrajini predstavljao bi takvu egzistencijalnu prijetnju za njih da bi zahtijevao nuklearni odgovor. Putin zna da je njegovo vrijeme ionako skoro isteklo (Ruski muškarci nemaju najdulji očekivani životni vijek), mislim da ne bismo trebali podcijeniti njegovu spremnost da baci tu kocku ako osjeti da treba.

Ali Putin je vrlo proračunat - ponekad previše proračunat da spektakularno pogrešno izračuna. Ako vas želi ustrijeliti, on nikada nije taj koji će povući obarač. Kao bivši obavještajni časnik, usavršio je umijeće nagovaranja drugih da rade njegov prljavi posao. Nije da nećemo znati da je on to postavio, on voli izazvati strah u drugima dok djeluje pod oblakom poricanja.

Jedna od njegovih najvećih briga trenutno je da Zapad više ne shvaća njegove prijetnje ozbiljno. Ruska strategija od eskalacije do deeskalacije potpuno je izopačena jer nitko ne vjeruje da će doista išta postići.

Ali što ako bi Putin pronašao pravog luđaka s kriminalnom pozadinom, koji je poznat kao nemilosrdan i drzak, i koji je pokazao nešto hrabrosti na bojnom polju?

Image

Što ako znate da će ovaj luđak reći ili učiniti bilo što kako bi postigao kraj, ima makijavelistički način razmišljanja sličan vama, vrhunski je propagandist koji će ići do krajnjih granica u psihopsiooperaciji ?

Dok razmišljate o tim pitanjima, evo još nešto za promišljanje:

NBC vijesti



Ali problem za Putina je što čak i premještanje nuklearnog oružja u Bjelorusiju izgleda ne plaši Zapad:

BBC vijesti



Čini se da je Lukašenko pomalo lud, ali svi znamo da je on samo Putinova marioneta koja djeluje pod punim vodstvom Kremlja. Putinovo premještanje nuklearnog oružja u Bjelorusiju u osnovi se smatra premještanjem u drugu regiju Rusije. Lukašenko prima zapovijedi od Putina i neće biti ovlašten s njima raditi što želi. To Zapadu pruža neku utjehu.

Ali što ako postoji luđak koji je dovoljno hrabar da prkosi Kremlju? Tko je spreman otvoreno izazvati vojno vodstvo? Tko se čini dovoljno drskim da pokrene državni udar kako bi zamijenio navedene vođe? Tko je uopće spreman počiniti samoubojstvo izravnim potkopavanjem povoda za rat, a zatim otvoreno osporavanjem Putinove vlasti u Rusiji?

Zacijelo bi Zapad morao ozbiljno shvatiti tog luđaka da je nekako preuzeo kontrolu nad nekim nuklearnim oružjem, zar ne? Siguran sam da bi ih to nasmrt preplašilo.

Što ako si skuhao najsloženiji plan s tim lukavim propagandistom koji je postao gospodar rata kako bi stvorio što veću distancu između tebe i tog pravog luđaka?

Ako ovaj luđak ode i napravi neko ludo sranje, to vam daje maksimalnu mogućnost poricanja, zar ne?

Uostalom, budući da vas je taj luđak učinio slabim i pokušao srušiti vašu vladu, nitko pri zdravoj pameti ne bi povjerovao da on radi po vašim naredbama, kad se dogodi to ludo sranje kojeg se svi boje, zar ne?

Sada, da uklonimo sumnju iz umova koji se miješaju, što ako bombardirate nekoliko infrastruktura u vlastitoj zemlji i čak dopustite da neki helikopteri i avioni budu oboreni kako biste pokazali da je sranje stvarno i da nemate kontrolu nad tim usranim ludim luđakom?

Ne postoji bunar u paklu za koji bi bilo koja zdrava osoba pomislila da ste sve ovo koordinirali s ovim luđakom u razrađenoj zavjeri, zar ne?

Baš kao što ne postoji način na koji bi bilo koja razumna osoba pomislila da ćete bombardirati svoje stambene blokove kako biste stvorili izgovor za rat u Čečeniji i na kraju otvorili put vašem usponu na vlast.

Ali zašto? Zašto bi Rusija izvela tako razrađenu prijevaru?

Rusija treba luđaka na svojoj strani koji će preplašiti Zapad i natjerati ih da ozbiljnije shvate rusku nuklearnu prijetnju. Jevgenij Prigožin savršena je zamjena za to.

Ono što se dogodilo tijekom vikenda koordinirao je cijeli ruski sigurnosni aparat, uključujući i FSB. Putin i Prigožin savršeno su odigrali svoje glavne uloge, a Lukašenko je ušao u pravom trenutku uz svu svoju podršku.

Ništa u vezi s tim nema smisla, jer su razrađene smicalice osmišljene za maksimalnu obmanu javnosti. Kad ste bivši časnik KGB-a koji ima cijelu vladu na raspolaganju, bez ikakvih kontrola i ravnoteža koje bi vas obuzdale, lako možete izvoditi složene trikove poput ovog koje ni najkreativniji pisac fikcije ne bi zamislio. Čak ne mislim da bi Xi Jinping ovo mogao izvesti u Kini.

Bio sam skeptičan cijelo vrijeme kada su počele pristizati vijesti o tome što se događa. Lukašenkov rani let u Tursku upalio je moj alarm radar da se nešto kuha iza kulisa. Čim sam čuo da je posredovao u nekom dogovoru između Prigožina i Putina i da će se Prigožin nekako preseliti u Bjelorusiju, glasno sam se nasmijao jer sam odmah znao da sam upravo svjedočio jednoj od najfantastičnijih smicalica u povijesti geopolitike.

Završne misli:

Pažljivo pratite što se događa u Bjelorusiji od sada nadalje.

Postoji razlog zašto je Putin tamo prebacio taktičko nuklearno oružje; postoji razlog za ovaj neuspjeli puč koji je vodio Prigožin; Postoji razlog zašto je Lukašenko bio taj koji je posredovao u tom "sporazumu" u pravom trenutku, a zatim ponudio Prigožinu tu zgodnu priliku za "egzil" u Bjelorusiju.

Rusija želi da Zapad ponovno ozbiljno shvati svoje nuklearne prijetnje. Želi biti u mogućnosti učinkovito koristiti svoju vojnu doktrinu eskalacije do deeskalacije. Ima li boljeg načina za to nego tajno instalirati nepokolebljivog luđaka u državu klijenta kojeg ste upravo naoružali nuklearnim oružjem? To Rusiji omogućuje da drži svoje prste na nuklearnom okidaču dok koristi uvjerljivo poricanje.

Putin je itekako svjestan s kakvim bi se teškim posljedicama Rusija suočila ako otvoreno povuče nuklearni okidač u Ukrajini. Želi imati tu opciju i protiv Ukrajine, ali ne želi izravnu odgovornost za to. Bidenova administracija upozorila je Putina na katastrofalne posljedice ako krene u nuklearnu akciju u Ukrajini.

To je razlog zašto bi se Putin i Prigožin tako iscrpno potrudili da nametnu ovu prijevaru. Sve je u izgledno vjerojatnom poricanju Rusije ako odluči upotrijebiti nuklearno oružje.

Nevjerojatna je činjenica da više ljudi nije shvatilo ovo. Meni je jasno ko dan što Rusi rade ovdje. Ako odvojite vrijeme da stvarno analizirate ovu situaciju unatrag nekoliko mjeseci, dijelovi savršeno pristaju jedan uz drugog.
Ovo sve meni ima više smisla i logičnije je od onog kako nam je svima servirano i kako izgleda.
Dakle, nadam se da je u NATO trust mozgova jaci od ruskog i da ce naci nacin da miniraju ovo.
:thumbup: :thumbup: :thumbup:
Crvene_brigade
Posts: 4020
Joined: 19/10/2014 21:31

#173272 Re: Ukrajina

Post by Crvene_brigade »

Idemo momci, slava herojima 🇺🇦

mariner
Posts: 365
Joined: 18/03/2011 19:39
Location: Los Rajvos

#173273 Re: Ukrajina

Post by mariner »

User avatar
madner
Posts: 57524
Joined: 09/08/2004 16:35

#173274 Re: Ukrajina

Post by madner »

jednonogi_Jack wrote: 28/06/2023 10:04
madner wrote: 28/06/2023 08:10

Napokon.
Ima li išta da oni mogu u kompletu proizvoditi? Tenk, transporter ili sl.
Je li im ona tvornica u Kharkivu uništena?
Mislim da mogu sve, osim mozda tenkova jer su izgubili Azovstal.

Ali kljucno je kolicina, ova firma se ponasa kao BHT 2002 godine, tj. bar se ponasala. Sto je cudno, borba je za opstanak UA, imaju lovu i znanje sad.
User avatar
Peacean
Posts: 9378
Joined: 11/09/2017 11:13
Location: Sarajevo

#173275 Re: Ukrajina

Post by Peacean »

madner wrote: 28/06/2023 10:45
jednonogi_Jack wrote: 28/06/2023 10:04
Ima li išta da oni mogu u kompletu proizvoditi? Tenk, transporter ili sl.
Je li im ona tvornica u Kharkivu uništena?
Mislim da mogu sve, osim mozda tenkova jer su izgubili Azovstal.

Ali kljucno je kolicina, ova firma se ponasa kao BHT 2002 godine, tj. bar se ponasala. Sto je cudno, borba je za opstanak UA, imaju lovu i znanje sad.
Ratne profitere ne zanima puno opstanak već koliko mogu da izvuku, valjda je zato i smijenjen ovaj. Mada ne vjerujem da će trošiti resurse na proizvodnju novih vozila, isplativije im je fokusirati se na popravke i modifikacije postojećih i zarobljenih vozila. Novu tehniku u svakom slučaju dobijaju od zapada.
Post Reply