Dio ruske strategije bas dok traje ukrajinska ofanziva jeste upravo da vrse lobiranje na zapadu kao i medijsku propagandnu kampanju usmjerenu na zapadnu publiku da ukrajinska ofanziva propada tj. da nije uspjesna. O tome je govorio i pisao danas i penzionisani australijski general Mick Ryan, strategicar u svom najnovijem upisu i kratkom podcast.Čitalac wrote: ↑18/06/2023 13:42 Pukovnik Richard Kemp u kolumni za Telegraph piše da treba obratiti pažnju na držanje Pariza i Berlina u slučaju da ukrajinska ofanziva ne postigne značajan rezultat.
https://www.telegraph.co.uk/news/2023/0 ... to-falter/...Ova kontraofanziva može se završiti na bilo koji način. Jedno je sigurno: ukrajinska pobjeda daleko je od zagarantovane. Već možemo vidjeti da se ova zabrinutost odražava u opreznim notama iz Bijele kuće, gdje predsjednik Biden vjerovatno razmišlja o šteti svom političkom programu koja bi mogla proizaći iz bilo čega osim odlučujućih dobitaka na bojnom polju. Na samitu NATO-a u Vilniusu sljedećeg mjeseca, ako članice zavire u ponor neuspjele kontraofanzive, sigurno će biti mnogo nesigurnih glasova. Oni koji već nisu bili voljni slati oružje imat će novi izgovor: Ukrajina nema borbenu moć da ostvari pobjedu. Nema veze što smo tokom prošle godine vidjeli daleko manje odlučan odgovor mnogih zemalja nego što je ova kriza zahtijevala. Kijev bi sada mogao imati daleko više tenkova Leopard da Berlin nije ometao njihovo raspoređivanje, a bilo bi čak i moguće imati F-16 na nebu da je odluka o njihovoj isporuci – još uvijek nije donesena – usvojena u Washingtonu godinu dana prije.
Rizik je da će ljudi poput Macrona i Scholza obnoviti svoje lobiranje da gurnu Kijev ka mirovnom sporazumu prije kraja godine. Kolebanje te vrste u Evropi potkopalo bi Bidenovu poziciju u Kongresu, uz dobre izglede republikanaca u Predstavničkom domu da osujete dodatno finansiranje Ukrajine. Ali to bi bio upravo pogrešan odgovor. Ako ofanziva posustane, Zapad će morati ozbiljno da se okrene pitanju kako da ojača ofanzivnu sposobnost Ukrajine. I ta čvrsta podrška moraće biti potkrijepljena najavom konačnog puta Ukrajine ka članstvu u NATO-u. Lideri u Vilniusu bi sebi trebali postaviti pitanje: ako Ukrajina sa snagom atlantskog saveza iza sebe ne može pobijediti rusku agresiju, koja je onda svrha NATO-a?
Ovo sto Rusi sad rade na frontu on zove operacija Kursk II.
12 minuta audio fajl gdje ovo elaborira je ovdje na linku
U izvješću iz rujna 1986. za Institut borbenih studija američke vojske , pukovnik David Glantz napisao je sljedeće:
U srpnju 1943., nakon napornih mjeseci razvijanja obrambenih tehnika, često uz visoku cijenu u pogledu ljudi i materijala, Sovjeti su se suočili s munjevitim ratom (priv.prev blickrig) i dokazali da je obrana od njega izvediva. Titanska, mučna operacija Kursk potvrdila je djelomično Clausewitzova stajališta. Ali također je pokazalo da pažljivo proučavanje organizacije snaga i upotrebe te primjena plodova tog proučavanja može dovesti do napadačke ili obrambene pobjede.
U nekim aspektima, ovo odražava učenje i prilagodbu koju su Rusi pokazali na taktičkoj i operativnoj razini tijekom proteklih 16 mjeseci u Ukrajini. Iako je to bilo neujednačeno i nije imalo istu opću kvalitetu i učinak kao prilagodba Ukrajine, došlo je do nekih poboljšanja u ruskim borbenim sposobnostima.
Šire gledano, Rusi su prilagodili svoju strategiju, prihvativši pristup igre čekanja u nadi da će moći izdržati dovoljno dugo da se zapadni pristaše Ukrajine umore od rata .
Stoga, u ovoj epizodi mog War Shorts podcasta, istražujem komponente ruskog plana da se 'ne izgubi' 2023. u obrambenoj kampanji koju sam nazvao Operacija Kursk II.
Podrazumijeva se, velika mi je nada da neće uspjeti u ovom odgovoru na ukrajinsku ofenzivu 2023.
https://open.substack.com/pub/mickryan/ ... medium=web
.Sprdacina od bivse svjetske sile.
