Ukrajina

[lvartheboneless]

Volio bih da je ova priča oko F-16 samo navlakuša, da se ovi još dodatno opuste. Da se koncetrišu maximalno na Bahmut gdje je trenutno najveće rokanje, misleći da Ukri čekaju Američke lovce.

A da im ovi zabiju u narednih para dana sa ovom dugoočekivanom kontrom na nekom totalno drugom dijelu, npr: Herson ili čak na Sjeveru, gdje rijetko ko misli da će udariti.

Sve nešto kontam da bi sad za vikend moglo da se desi nešto veće, krupnije.

[nebitan lik]

Samo nek oni prave privatne vojske i nek pocne medjusobni rat za vlast u rusiji da popuste ostatak svijeta na miru.

... moja prognoza: Rusiju opet ceka 1917. godina...
ne Oktobarska - ali, nekakva "revolucija" sigurno

Treba samo neki zid veliki dici,bila bi nakezda divljaka u mrski,zlocinacki,satanisticki zapad

[drug_profi]

Onaj dokument o evaluaciji sposobnosti Ukrajinskih pilota za upravljanje zapadnim avionima.
Datum evaluacije mart ove godine.
Prognoza 4 do 5 mjeseci za osposobljavanje pilota za samostalne borbene zadatke.
Ako je počelo npr. tad. onda je august najranije kad imamo gotove pilote.

A ako je počelo ranije onda je ova evaluacija besmislena.
Osim ako se ne radi o tome da se u Arizoni vrsila evaluacija, a npr. u Teksasu odavno postoji obuka za koju ovi u Arizoni ne znaju.
I da je evaluacija rađena na iskusnim pilotima, a obuka vršena na manje iskusnim novacima.
Te da su to dva odvojena projekta.
Jedan za obuku F-16 pilota po USAF protokolu, a drugi za preobuku iskusnih pilota sovjetskih ratnih aviona.
Pa se taj dokument pušta u javnost sa tempiranim kašnjenjem.

A možda uopšte još nema ni jedan Ukrajinac koji je zaista letio na F-16.
Zato vjerovatno postoje strani dobrovoljci.

također, to ukazuje da nece biti jedna velika ofanziva, vec vise njih, sve dok se ruje ne istope.

[Bernardinac]

@SanskiBiser

Spoiler

Show

Tom Cooper drugi dio tj., nastavak prethodnog clanka...

Ukraine Air War: Assault Mode, Part 2
https://xxtomcooperxx.substack.com/p/uk ... e-part-6b4

Puno vam hvala što ste me pratili kroz 1. dio. Smatram da je toliko pozitivnih reakcija vrlo ohrabrujuće – još više jer smatram da drugi dio treba slijediti na sličan način.

Glavni dio clanka pod spojlerom:

Spoiler

Show

Za početak danas, 'podsjetnik' na 'vokabular':

- ARM = proturadarski projektil

- CBU = jedinica kazetnih bombi

- ECM = elektroničke protumjere

- ECCM = elektroničke protumjere

- GBAD = kopnena protuzračna obrana

- IADS = integrirani sustav protuzračne obrane

- IDF/AF = Izraelske obrambene snage/zračne snage (službeni naziv, 1948.-2004.)

- SAM = projektil zemlja-zrak

- SA-2 = S-75 (Dvina/Volga/Desna) SAM-sustav sovjetske proizvodnje

- SA-3 = SAM-sustav sovjetske proizvodnje S-125 (Neva).

- SA-6 = SAM sustav 2K12 (Kub/Kvadrat) sovjetske proizvodnje

- SEAD = suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane

- SyAADF = Sirijske arapske zračne obrambene snage (službeni naziv od 1973. do 2012.)

- USAF = Zračne snage SAD-a

Jučer sam objasnio nešto o mogućnosti preživljavanja jedne SA-2 SAM lokacije. Moglo bi se nabrajati, vjerojatno, 'desetke' sličnih primjera – bilo iz arapsko-izraelskog rata u listopadu 1973. ili nekih drugih sukoba. Mislim da je na ovom mjestu dovoljno spomenuti samo još jedan takav primjer, iako vjerojatno najpoznatiji: poznata (i slavna) izraelska operacija Mole Cricket 19, izvedena 9. lipnja 1982., protiv integriranog sustava protuzračne obrane (IADS) Sirijskih arapskih zračnih obrambenih snaga (SyAADF) raspoređenih u središnjem Libanonu. Kao što je (više nego) dobro poznato, Izraelci su tvrdili da su 'uništeni' 19 sirijskih SAM lokacija unutar dva sata od tog poslijepodneva. To je ono što ćete pročitati u svakom pojedinom izvještaju o toj akciji. Ono što nećete pročitati je da je 14 dotičnih sirijskih SAM-stranica bilo u potpunosti operativno sljedećeg jutra...


No, 'ponavljanje vježbe' nije moja omiljena aktivnost. Umjesto toga, danas bih se želio pozabaviti nečim što se odnosi na naslov ove 'mini-serije' značajki: ono s 'napadnim načinom'. Ne brinite: ta je priča nedovoljno objavljena kao i ona o operativnoj povijesti sjevernovijetnamskih, egipatskih i sirijskih SAM-operatera (namjerno izbjegavam Sovjete i Kineze, jer ih je pratio moj kolega Krzysztof Dabrowski tako dobro u njegovoj izvrsnoj knjizi ' Lov na U-2 ').

***

Otprilike u isto vrijeme kada su Sovjeti razvili i pokrenuli proizvodnju svog SAM-sustava S-75 (tj. 'SA-2 Guideline'), SAD su razvile SAM sustav koji je na kraju ušao u službu pod oznakom MIM-23 Hawk. Kao i SA-2, ovo je uključivalo šest vučenih lansera. Međutim, svaki od šest lansera imao je tri lansirne tračnice. Znači: jedno mjesto SAM-a MIM-23 imalo je ukupno 18 projektila 'spremnih za ispaljivanje', umjesto 'samo šest', kao sovjetski SA-2. Prije svega, osim radara za nadzor, MIM-23 je dobio dva radara za upravljanje paljbom. Osim mnoštva zapovjedne i potporne opreme, prikolica s punjenjem, generatora struje itd., ključni elementi svake 'bojne' ili 'mjesta' MIM-23 bili su otprilike ovako:

- 1x radar za prikupljanje pulsa (PAR; kasnije 'Improved-PAR/IPAR'; nadzorni radar)

- 2x Doppler radar za osvjetljenje velike snage (HPIR; radar za kontrolu vatre)

- 6x lansera M192 s ukupno 18 projektila.

- 6x generatora struje.




PAR - radar za nadzor (ili 'posmatranje ciljeva') - radar MIM-23.




HPIR - ili radar za kontrolu vatre - MIM-23. Dva su dodijeljena svakom SAM mjestu.





Znači: od samog početka, jedno SAM mjesto Hawk bilo je sposobno gađati dvije mete u isto vrijeme (u usporedbi s sposobnošću 'jedan cilj po SAM mjestu' SA-2, SA-3 i SA -6). Štoviše, umjesto – u biti – 'radio-komandnog navođenja uz pomoć radara', kao u slučaju SA-2, Hawk je koristio kontinuirani val (CW) sustav navođenja. Isto kao 'poluaktivno radarsko navođenje' u slučaju projektila zrak-zrak. To znači: njegovi radari za upravljanje paljbom pratili su metu tako da su projektili (automatski) pratili radarski odjek mete.




MIM-23A isporučen je Izraelu sredinom 1960-ih: došao je kao grubo iznenađenje za Egipćane, nakon što su se počeli suočavati s njim, nakon arapsko-izraelskog rata u lipnju 1967. (također 'Šestodnevni rat'), i brzo je zaslužio zastrašujuću reputaciju unutar egipatskih zračnih snaga. Do 1968. godine, njegova učinkovitost potaknula je EAF na ponovno osposobljavanje velikog dijela svojih – oskudnih – udarnih snaga lovaca-bombardera MiG-17F u sredstva za takozvano 'Suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane' (SEAD).

Vjerojatno je EAF u prosjeku imao oko 80-100 MiG-17F u službi. Ovo zvuči kao 'puno'. Što se tiče borbene sposobnosti, to je bilo vrlo malo. Naravno, mali MiG je bio podjednako klican od strane njegovih pilota i zemaljske posade, jer je bio jednostavan za održavanje, vrlo pouzdan i okretan. Međutim, izvorno je zamišljen kao presretač na velikim visinama. Na maloj visini bio je vrlo malog dometa i nosio je samo minimalno ratno opterećenje. Maksimalno – za udare na domet od oko 120-150 km – uključivalo je dvije bombe kalibra 250 kg i 8 nevođenih raketa. Prije svega, MiG-17 se nije mogao uspoređivati ​​s primarnim izraelskim 'SEAD-oružjem': F-4E Phantom II. Njegova sposobnost nošenja vanjskog oružja bila je daleko od Phatomove sposobnosti da vuče 3000+ kilograma bombi pri brzini od 1000 (+) km/h u rasponu od 400+ km… Doista, nosio je oruzje kao citav skvadron migova 17.

Njihova izvorna zadaća egipatskih MiG-ova 17 od 1967. do 1968. bila je napasti 'druge' izraelske kopnene snage: ali, pod datim okolnostima, cijela 'flota' je umjesto toga morala biti preusmjerena na napade na izraelsku protuzračnu obranu .

Na ovaj ili onaj način, već od 1969., situacija u Ratu iscrpljivanja duž Sueskog kanala bila je takva da Egipćani nisu htjeli učiniti ništa, bez obzira gdje na bojišnici ili na Sinajskom poluotoku – a da prethodno ne pošalju njihovi MiG-ovi 17 da napadnu najbliže izraelsko mjesto SAM-a MIM-23 Hawk. Njihovi piloti briljirali su u letenju na kritično niskim visinama (5-15m/15-90ft) i njihovi napadi su bili prilično učinkoviti: oni bi, stvarno, pogodili svaki put. Problem: naoružanje koje su koristili MiG-ovi u svojim SEAD operacijama bilo je prelako. Njihove bombe kalibra 250 kg bile su neučinkovite (prije svega zbog mekog, pjeskovitog tla Sinaja); ne uzrokujući gotovo nikakvu štetu. Zapravo, piloti su ih obično raspoređivali tijekom svog prvog napada kako bi prestrašili Izraelce: kako bi natjerali njihove posade MIM-23 u skloništa.


Izraelski lanser M192 s tri projektila HAWK.

Nakon otprilike godinu dana takvih aktivnosti, Egipćani su zaključili da su njihovi SEAD-udari zatvarali ciljane MIM-23 SAM-stranice u prosjeku na oko 4 sata. Toliko je Izraelcima obično trebalo da poprave svoje HPIR-ove. U nekoliko slučajeva gdje je HPIR bio potpuno uništen, Izraelcima bi trebalo do 12 sati da donesu novi. S druge strane, deseci MiG-ova su oboreni, a njihovi piloti ubijeni: nekoliko od strane Hawka, više od strane izraelskih presretača. Ipak, Egipćani nisu imali izbora nego nastaviti tim putem: to je otišlo toliko daleko da je, kada se Rat iscrpljivanja zahuktao na njihovoj 'sjevernoj bojišnici' (onoj između Izraela i Sirije), 1972., EAF rasporedio svoje najbolje SEAD sredstvo – No. 62 Eskadrila – u Siriju, čime je dodatno iscrpila svoju oskudnu flotu lovaca-bombardera. Ova postrojba je tamo ostala tijekom listopada 1973.

U međuvremenu, reputacija MIM-23 donijela mu je 'nadogradnju' nadimka: s 'Hawk' na 'Homing All-the-Way Killer', HAWK. Štoviše, ponekad između 1972. i ranih 1973. nova, znatno poboljšana varijanta označena kao MIM-23B I-HAWK počela je stizati na Bliski istok. Nikada nisam našao vremena provjeriti je li sljedeće postalo moguće samo pojavom te verzije ili ne, ali: I-HAWK se mogao rasporediti u takozvanom 'jurišnom načinu'.

U takvom modusu operacija, jedno mjesto SAM-a bilo bi podijeljeno na dva elementa: svaki od dva HPIR-a tada bi kontrolirao tri lansera M192. Umjesto jednog, Izraelci su 'odjednom' imali dva SAM-postaja. Ukupno 12 koje su primili do 1973. mogli bi biti raspoređeni kao 24….

Štoviše, temeljeno na egipatskim (i sovjetskim) SAM operacijama iz Rata iscrpljivanja, Izraelci su naučili koristiti svoje MIM-23 na 'ofenzivan' način: brzo bi ponovno rasporedili jedan, dva ili elemente više svojih SAM-ova. položajima vrlo blizu crte bojišnice, aktivirati ih na kratko vrijeme, a zatim se brzo povući prije nego što neprijatelj uspije reagirati topničkim ili zračnim udarima.

Ironično, najuspješnija izraelska operacija 'Assault Mode' ostaje uglavnom nepoznata: ako uopće postoji, mogli biste čitati o letećim supermenima IDF-a/AF-a koji su tog dana oborili 'puno MiG-ova', 'na nišanu'. Zapravo... Na vrhuncu arapsko-izraelskog rata u listopadu 1973., tijekom noći s 23. na 24. listopada 1973., Izraelci su pokrenuli napad na Suez City. Ovaj je napad bio podržan raspoređivanjem najmanje 'polovice' jedne od njihovih MIM-23 SAM-stranica u jurišnom načinu rada, vrlo blizu njihovih čelnih trupa. Stoga, kada su EAF angažirale čak 32 MiG-a 21 kako bi osigurale vrhunsku zaštitu za svoje lovce-bombardere poslane da napadnu neprijateljske kopnene jedinice, one su se našle pred neočekivanim 'zidom od projektila'. Nijedan pilot nije mogao ignorirati SAM-ove koji su letjeli u njihovom smjeru. Kad su njihovi ciljani zrakoplovi počeli manevrirati kako bi izbjegli, Egipatske formacije su se raspale. Piloti su izgubili sposobnost međusobnog podržavanja. Bili smo prezauzeti čak i da bismo tražili neprijateljske borbene zrakoplove. U tom su ih trenutku pogodili izraelski Mirage i F-4E: piloti ovih su tvrdili da su unistili oko 15 aviona, od kojih se 14 smatra 'potvrđenim', bez svojih gubitaka. Egipćani su potvrdili gubitak dva MiG-a od strane HAWK-a i šest od strane neprijateljskih presretača...

Sasvim slične scene dogodile su se tijekom Drugog iračko-kurdskog rata 1974.-1975. U tom slučaju, dvije jedinice Carskog iranskog ratnog zrakoplovstva opremljene MIM-23B I-HAWK-ovima i prerušene u 'kurdske pobunjenike' (čak noseći tradicionalne halje) raspoređene su u sjeverni Irak. Iračke zračne snage (IrAF) tog vremena bile su dobro uvježbane, borbeno iskusne i imale su dobro razvijenu doktrinu 'protupobunjeničkih' (COIN) operacija. Doista, ovo je podsjećalo na operacije američkih zračnih snaga nad Južnim Vijetnamom (uključujući prednje kontrolore zraka koji lete Cessnama O-1A nabavljenima od SAD-a kasnih 1950-ih). Ali, nije imao pojma o prisutnosti iranskih MIM-23, niti sredstava da im se suprotstavi. Štoviše, u početku nitko od ciljanih posada nije preživio da kaže što ih je pogodilo. U roku od nekoliko tjedana, Iranci su preuzeli 14-15 "kilova", uključujući i onu protiv visokoletećeg bombardera Tupoljev Tu-16. Iračani su tek u tom trenutku shvatili s čime se suočavaju. Od tog vremena nadalje, MIM-23B I-HAWK postao je poznat kao 'Dolina smrti' između pilota iračkih zračnih snaga…

Desetljeće kasnije, Iračani su se ponovno suočili s 'Dolinom smrti' – tijekom rata s Iranom (vođen 1980.-1988.). U početku: s gotovo istim rezultatima. Iranci su cijelo vrijeme premještali svoje 'polu SAM-lokacije' po bojnom polju, iznenadili neprijatelja i nanijeli mu gubitke. Situacija je dosegla takve razmjere da je Bagdad zahtijevao hitnu isporuku Caiman i Remora ECM-pods, te Baz-AR antiradarskih projektila od Francuske: sve je to naručeno već prije rata (štoviše, kao reakcija na iskustva iz Druge iračke borbe). Kurdski rat). Međutim, kao i sve zapadne sile, Francuzi su se pripremali suprotstaviti se snagama Varšavskog pakta pod vodstvom Sovjetskog Saveza. Stoga im nije bilo stalo do razvoja oružja koje bi se moglo suprotstaviti oružju proizvedenom u SAD-u. I njihova tehnologija je zaostajala za američkom, koja je imala obilje nedavnih borbenih iskustava iz Vijetnamskog rata. Dakle, Francuzi su najprije morali razviti svu visoku tehnologiju potrebnu za izradu sustava elektroničkog ratovanja i proturadarskih projektila koje su naručili Iračani, a zatim ih proizvoditi...


Lansiranje MIM-23B I-HAWK kojim upravlja Iran.

Prvi Baz-AR-i stigli su do Iraka 1981. godine, ali su francuskim i iračkim zračnim snagama trebali mjeseci da ih učine operativnim. Štoviše, bili su mnogo skuplji od Kh-9 sovjetske proizvodnje (naziv prema ASCC/NATO-u 'AS-9 Kyle') koji je Moskva u međuvremenu hitno dopremila u Bagdad (rezultirajuće bitke 'AS-9 protiv MIM-23B I-HAWK' 'su duža priča, ispričana ovdje). Razvoj Caimana i Remora trajao je do 1984. godine. Do tada su deseci IrAF zrakoplova oboreni od strane iranskih HAWK-ova, odnosno kombinacija HAWK-ova i presretača F-4 i F-14 iranskih zračnih snaga. Međutim, kada su Caimani i Remoras bili u službi, oni su postali 'ići' ili 'ne ići' pitanje: u biti, do kraja tog rata, IrAF nije pokrenuo nijednu operaciju bilo gdje iznad bojnog polja (da ne govorimo dublje o tome) Iran) bez njihove dostupnosti. Toliko su razlike pravili.

***

Zaključak: SAM-lokacije mogu biti "složene i nespretne". U usporedbi s brzinama kojima djeluju zračne snage, one su, de facto, 'fiksne na poziciji', jer su puno prespore. Štoviše, kao i suvremeni SA-2, ili moderni PAC-3, IRIS-T, NASAMS itd. - sustavi poput MIM-23B nisu bili stvarno 'mobilni'. Radije 'montiran na kamion (ili -vučen) i prenosiv cestom'. Ipak, možete ih pomicati; može ih se dovesti vrlo blizu bojnog polja – i tako iznenaditi neprijatelja. 'Jednostavno' njihovim postavljanjem na neočekivane položaje. Ključno pitanje bilo je, i ostaje, djelovati nepredvidivo: često ih ponovno postavljati, a ne uključivati ​​radare i emitirati cijelo vrijeme – jer kad god se radar uključi, neprijatelj ga može 'nanjušiti' uz pomoć svojih sredstava elektroničkog izviđanja... što me dovodi do teme sljedeće 'epizode' ove priče, koja će biti ispričana u 3. dijelu.

Postoji mnogo jednostavnih načina za brzo poboljšanje mobilnosti SAM-sustava. Na primjer: možete ih prevoziti uokolo na komercijalnim prikolicama s ceradom ili - kao na ovoj fotografiji prikazanoj na iranskom MIM-23B I-HAWK - na vojnim kamionima. Ključno je: mobilnost povećava mogućnost preživljavanja!

(nastavit će se….)

Pretpostavljam kako će završiti ovaj tekst i zašto je Patriot bio postavljen na aerodromu.

[sumirprimus]

u kakav dzek pot

[General War]

Izgleda da rusi znaju...koji mozak, ne zna ni procitati pitanje

Uh, evo nam još jednog objektivnog.

Mjenjaju se prvoligaši

S druge strane , vidim stalni tim lafinasa je na braniku internet otadjbine

[SanskiBiser]

od 6 minute razgovor sa ekspertom za naoruzanje Thomas C. Theiner za kojeg je jedan kolega ( cije se ime previse spominje na ovoj temi vec danima - ljudi su opsjednuti s njim) , rekao nakon napdada Kinzalima na Kijev da pokusava manipulisati javnost, te da je srozao svoju reputaciju i krediblitet. Uzimajuci u ozbir "aftermath" i naknadni razvoj dogadjaja, narocito imajuci u vidu sto ponovljeni napad drugi dan nista nije postigao vec su patrioti ponovo odradili posao kao i na optuznicu protiv tri naucnika za izdaju a koji su radili na projektu Kinzal mislim da Theiner vise nego zasluzuje da se poslusa s obzirom da se ispostavilo da sve sto je rekao je tacno...potpuno je detaljno objasio kako je isao i protekao napad na Kijev i sta su Rusi pokusali.

[pici]

Onaj dokument o evaluaciji sposobnosti Ukrajinskih pilota za upravljanje zapadnim avionima.
Datum evaluacije mart ove godine.
Prognoza 4 do 5 mjeseci za osposobljavanje pilota za samostalne borbene zadatke.
Ako je počelo npr. tad. onda je august najranije kad imamo gotove pilote.

A ako je počelo ranije onda je ova evaluacija besmislena.
Osim ako se ne radi o tome da se u Arizoni vrsila evaluacija, a npr. u Teksasu odavno postoji obuka za koju ovi u Arizoni ne znaju.
I da je evaluacija rađena na iskusnim pilotima, a obuka vršena na manje iskusnim novacima.
Te da su to dva odvojena projekta.
Jedan za obuku F-16 pilota po USAF protokolu, a drugi za preobuku iskusnih pilota sovjetskih ratnih aviona.
Pa se taj dokument pušta u javnost sa tempiranim kašnjenjem.

A možda uopšte još nema ni jedan Ukrajinac koji je zaista letio na F-16.
Zato vjerovatno postoje strani dobrovoljci.

također, to ukazuje da nece biti jedna velika ofanziva, vec vise njih, sve dok se ruje ne istope.

Ukrajinci su poceli sa ofanzivom poodavno.Informativno-obavjestajni rat nikad nije ni stao. Ako smo pomislili na neku veeeeliku ofanzivu i gdje ce rusi biti porazeni u mjesec dana to je bajka. Ide se u etapama.Gricka se Bahmut, Herson, Svatove, Kupljansk itd.Sve su to lokalne ofanzive koje daju odredjeni doprinos za jednu vecu, pa jos vecu itd. Citavo ljeto do jesenjih kisa bit ce vrelo na fontu. Sve se to mora brizno isplanirati pa i sopstvene greske i zamke. Rusima zna se, idu tu i tu i nema tu taktiziranja.Ukri to rade NATO-vski, udaraj i gdje vidis slabu kariku, lomi je. Mislim da ce nesto biti slicno i u ovoj ofanzivi ko i u prosloj.Slomili tj probili ruse kod Čhalovske, zaobilazili i opkoljavali vece utvrde, jedan krak na Izjum, jedan na sjever i centralni prema Kupljansku.Rusi se rastocili.Potrebno je samo pogodno vrijeme, trenutak i mjesto.

[General War]

A sta je problem? Ostecen patriot pa popravljen, ova slika nije iz ukraine.

polualfabetizirani pacijentu, slika je samo ilustracija

Cetvrtazbukarski pacijentu, pitao sam za tvoj upis koji je eto onako pratio ilustracijom...pises kao da je Hamo golfom 2 udario u antenu radara

[sumirprimus]

bogme ovo je vece od jeseni 2022. ovde treba da grune na vise strana i treba da se ukljuce sve ove jurisne brigade koje su obucavene i opremane od strne zapada.
nema tu malo po malo, ni zajebancije. a verijeme ce pokazti kako ce krenut i na sta ce ispast.

[sumirprimus]

kako kaze never forget never forgive, malo su se preveslali svi koji misle da su ukri ko mi pa ce prekabulit zlocine agersora.

[drug_profi]

u kakav dzek pot

Nadam se da je tipfeler, ili je i on nasjeo na fejk. Znaci ovo treba da se dogodi veceras. Nije se jos dogodilo.

[Bobi]

Dobro vas je bolan s tim licnim prepucavanjem, doci ce neko od modova i žiknut vas, dajte vijesti analize, predvidjanja.

[DaysleepeR]

u kakav dzek pot

Nadam se da je tipfeler, ili je i on nasjeo na fejk. Znaci ovo treba da se dogodi veceras. Nije se jos dogodilo.

korigovao je datum u komentaru na twitteru.

[drug_profi]

kako kaze never forget never forgive, malo su se preveslali svi koji misle da su ukri ko mi pa ce prekabulit zlocine agersora.

Drvo rezbareno... bravo.

[pici]

bogme ovo je vece od jeseni 2022. ovde treba da grune na vise strana i treba da se ukljuce sve ove jurisne brigade koje su obucavene i opremane od strne zapada.
nema tu malo po malo, ni zajebancije. a verijeme ce pokazti kako ce krenut i na sta ce ispast.

Moguce je da udare na vise frontova. Samo je pitanje koji ce popustiti. Eno Šojgu obilazi Jug. Sve su indicije da tamo Ukri traze rupu. Jesu ove nove brigade skoncentrisane oko Zaporozja i Dnipro ali ima ih i oko Hersona.Po ovome, Jug bi bio cilj.E sad, jeli navlakusa ili su ukri sigurni u proboj juga.Zivi bili pa vidjeli.

Sjeverno od Harkiva su ukri sa tenkovima na granici sa rusijom.Stisla guza.

[sumirprimus]

op op nesto stuca u bjelorusiji, mozda nista a mozda...

[drug_profi]

bogme ovo je vece od jeseni 2022. ovde treba da grune na vise strana i treba da se ukljuce sve ove jurisne brigade koje su obucavene i opremane od strne zapada.
nema tu malo po malo, ni zajebancije. a verijeme ce pokazti kako ce krenut i na sta ce ispast.

Moguce je da udare na vise frontova. Samo je pitanje koji ce popustiti. Eno Šojgu obilazi Jug. Sve su indicije da tamo Ukri traze rupu. Jesu ove nove brigade skoncentrisane oko Zaporozja i Dnipro ali ima ih i oko Hersona.Po ovome, Jug bi bio cilj.E sad, jeli navlakusa ili su ukri sigurni u proboj juga.Zivi bili pa vidjeli.

Sjeverno od Harkiva su ukri sa tenkovima na granici sa rusijom.Stisla guza.

Gdje god da UAF krene, Rusi će prebaciti sve što imaju.
Ako UAF bude imala više vojske nego što Rusi znaju, na drugom će mjestu pući.
Iako je protiv vojne logike, razdvajanje vlastitih snaga se kod Zalužnog i Syrskog pokazalo kao uspješna varka.
Možda opet ponove.

[drug_profi]

op op nesto stuca u bjelorusiji, mozda nista a mozda...

Ovo nije kruzni tok koji te dovodi iz prvaca Ukrajine u Gomelj.
Zna li ko gdje su Rusi smjesteni u Bjelorusiji?

[sumirprimus]

ovde nije ni poenta price prema ukr. nego odnosi untar bjelorusije, stanje lukasenka kao i otvorene poruke da ce ih ruje pogutat. uvijek je bilo price da je bjeloruska vojska protiv te ideje. vrijeme ce pokazati.

[drug_profi]

ovde nije ni poenta price prema ukr. nego odnosi untar bjelorusije, stanje lukasenka kao i otvorene poruke da ce ih ruje pogutat. uvijek je bilo price da je bjeloruska vojska protiv te ideje. vrijeme ce pokazati.

Pa pretpostavljam da to nije poenta, ali pokusavam da skontam da li se to spremaju da se suprotstave rusima koji su kod njih.

[sumirprimus]

ili dizu nivo borbene spremnosti vol 238

[sumirprimus]

ben valas ima dbar stav, skoro ko nas, po pitanju ukrajine i pitanja olosbdjanja teirtorije, dobro politicar je ne moze trazit javno raspad mordora na gubernije jelte

[Čitalac]

Vadim Pristaiko, ambasador Ukrajine u Velikoj Britaniji, kaže da je pred njegovom zemljom izuzetno težak period.

„Previše je pritiska, prevelika su očekivanja kojima moramo upravljati“, rekao je Pristaiko upitan kada će početi kontraofanziva. „Ako uspijemo pokazati da su sve investicije zapravo bile ispravne, da su date pravim ljudima u pravo vrijeme, nadam se da će nam to omogućiti da napravimo još jedan korak. Trenutak je veoma važan, zato se pripremamo i zato predsjednik ide na sva ova putovanja - da dobije sve veću podršku", kaže ambasador.
Ukrajina se drži svoje odluke da ne objavljuje podatke o broju poginulih.
"Iznutra, mi razumijemo koliko nas je već ubijeno i izgubljeno. Razumijemo da je više od 8 miliona van zemlje, tako da razumijemo gubitke. Razumijemo da će biti izuzetno teško boriti se sa nacijom koja je toliko puta veća od nas. Ali mi smo odlučni da to uradimo i nećemo reći Rusima koliko je to bolno – oni znaju da je bolno, a i mi znamo da je bolno. Samo se nadamo da će njihove majke cijeniti živote svojih sinova kao i naše“, naglašava Pristaiko.
Sa teškim ljetom krvoprolića pred nama, svijet čeka sa zadrškom da sazna ishod kontraofanzive.
„Znam da to može biti jako užasno ljeto i da bi cijena mogla biti užasna. Možda će se konačno nešto desiti sa ruskim društvom pa će i oni shvatiti da ubijaju svoju braću i sestre. Ali smo svjesni da ako stanemo, ako ne nađemo dovoljno snage, hrabrosti i energije da se probijemo kroz sve ovo, šta će se onda dogoditi s nama? Moramo pronaći način da pobjedimo i da obnovimo zemlju“, zaključio je Pristaiko.

[RefPus]

Marš trolu!

Ne trolam života mi. To je ista osoba za koju su mediji tvrdili da je držao onaj govor na kojem Azovci veličaju Ratka Mladića i tvrde da smo mi okupatori.