Ko salje djecu na psihijatriju ili psiholosko savjetovalsite

[shandrprcSA]

juce u u jednoj skoli djeca napisala "Likvidacija" i 10tak ucenika sa imenom i prezimenom a u drugoj "Da ce pobiti pojedine ucenike" takodje sa imenom i prezimenom i haj ti znaj jel to djecija zajebancija ili ce fakat nesto biti od toga.Previse se u skolama tolerise...

[mali_balon]

Evo sad se u skolamamprecise tolerise a kad pocne neka presija odma se laje na sistem...do juce pedagozi u skolama samo bili ikebane i sad te ikebane treba da salju djecu psiholizima...
Ili ona mi vaem djetetu nista ne mozemo nemirno je to je ustvari dijete sa posebnim potrebama...pa bi sam na rodteljskom gdje uciteljica kuka satima kako je nzahvalno raditi sa djecom sa posebnim potrebama da njih treba u druge skole specijazovane i tako to...mi ostali sokirani.....i sad takva uciteljica da prepozna neko cudno ponasanje.....pa njoj je sve cudno sto po njenim standardima nihe normalno

[laik1981]

A ko treba da ga salje ako se problemi desavaju u skoli?

Opet ponavljam nije problem ko ga salje nego je problem kvalifikacija onoga ko salje i onoga kome se salje...kontas...hoce li to biti ozbiljni neki ljudi ili ovi sto su sad tu

Kakvih kvalifikacija?
Djecu saljemo u te skole u kojima rade oni koji rade i lijecimo ih kod ljekara koji ih lijece. Vec smo pristali na te kvalifikacije. Ne znam u cemu je sporno sto ce isti ti ljudi rjesavati i ovu problematiku. Od psihologa se pravi neki bauk. Ljekar kao i svaki drugi, samo sto se bavi mentalnom problematikom.

[izvrsni direktor]

A poceli ste odma rezat i lajat ocekivano

Bravo bravo, ovaki i jesu protiv doktora i obrazovanih

[Chmoljo]

Jebi ga cmoljice bil ti dao da tamo neki nastavnik i pedagog salji tvoje dijete tamo nekom psihologu.....nemoj me zajebavat...

Ja ne znam jesmo li nas dvoje ludi, ali mi svoje dijete sagledavamo i kroz vrline i kroz mane. Ne kazem, da neko maltretira moje dijete saljuci ga bezveze, vise puta, iz ocito glupih razloga, da, bilo bi mi krivo.

Da dijete ima mracne misli, izjave, bizarne ispade, bio bih ljut ako mi ne bi skrenuli paznju na to.

Izvini, ali ja nastavnike ne gledam kao neke neprijatelje, nego nekoga ko saradjuje sa mnom u izgradnji mog djeteta.

Nas dvoje nismo tipovi koji ocekuju divljenje jer smo spremni na to da nam dijete moze imati mane, vec prosto ne zelimo za da mu napravimo medvjedju uslugu i ne suocimo ga sa problemom ako ga ima zbog njegovog dobra.

Cisto sebicni razlozi. Zelim da mi dijete bude sretno i to mi je na prvom mjestu. Boli me kurac sta ce Hikmeta naklapati u slobodno vrijeme o mom djetetu jer je otislo psihologu.

[no_sikiriki]

Od psihologa se pravi neki bauk. Ljekar kao i svaki drugi, samo sto se bavi mentalnom problematikom.

Psiholog nije ljekar. Psiholog završava filozofski fakultet.
Psihijatar je doktor koji se bavi mentalnim zdravljem.
Ali eto, nebitno, za neke su i jedni i drugi problem, jer ne bi da budu "obilježeni".

[laik1981]

Od psihologa se pravi neki bauk. Ljekar kao i svaki drugi, samo sto se bavi mentalnom problematikom.

Psiholog nije ljekar. Psiholog završava filozofski fakultet.
Psihijatar je doktor koji se bavi mentalnim zdravljem.
Ali eto, nebitno, za neke su i jedni i drugi problem, jer ne bi da budu "obilježeni".

Ma ovo ljekar je figurativno. Bave se i psiholozi mentalnim zdravljem.

[Heva]

Evo sad se u skolamamprecise tolerise a kad pocne neka presija odma se laje na sistem...do juce pedagozi u skolama samo bili ikebane i sad te ikebane treba da salju djecu psiholizima...
Ili ona mi vaem djetetu nista ne mozemo nemirno je to je ustvari dijete sa posebnim potrebama...pa bi sam na rodteljskom gdje uciteljica kuka satima kako je nzahvalno raditi sa djecom sa posebnim potrebama da njih treba u druge skole specijazovane i tako to...mi ostali sokirani.....i sad takva uciteljica da prepozna neko cudno ponasanje.....pa njoj je sve cudno sto po njenim standardima nihe normalno

Kad bi htjeli imati pošteno školstvo, nijedno odjeljenje ne bi trebalo imati više od 15tak učenika, kako bi s predavač mogao u okviru časa posvetiti potrebama i mogućnostima svakog djeteta jer, iskreno, svako dijete ima svoje mogućnosti i potrebe. Što se tiče predavača u osnovnim, njima su "ugurana" djeca SPP nakon ubrzanog kursa od par popodneva, dok se za defektologe, logopede i druge stručne osobe iz tih oblasti ide 4 godine na fakultet. I kako da bilo ko od njih bude kompetentan osim da pazi da se dijete ne povrijedi, da se zabavi s nečim, da se ne svaša, da ne tuče druge ili drugi njega, i da usput nauči cijelo odjeljenje nečem korisnom? Kad je u odjeljenju sve OK - onda je to normalno jer je učiteljica ili nastavnik plaćen za to, a ako nije - zna se ko je kriv: predavač je nekompetentan, nestručan... inkluzija j empatična ideja od koje sama djeca SPP nemaju nikakve koristi osim što su skupa s drugom djecom. Ako nemaju asistenta u nastavi, to je vrlo tanko, beskorisno sjedenje jer se dijete ne mže angažovati u dovoljnoj mjeri u okviru njegovih mogućnosti jer predavač mora paziti i na druge šta rade, ocijeniti ih, pojasniti... nije to baš tako lak posao. Ako pričamo samo "o čuvanju djece", pa ko šta nauči - e, onda je to drugi par rukava.

[Haris.ba]

Kad bi htjeli imati pošteno školstvo, nijedno odjeljenje ne bi trebalo imati više od 15tak učenika,

Finska koja je pojam obrazovanja ima oko 20 ucenika po razredu.

Nego, mi vec idemo prema razredima sa oko 20 djece zbog demografije.

P.S.
Samo da dodam da mi je drago sto su roditelji dekonstruisali instrukciju ministarstva. Neko pravnicki nepismen je ono pisao.

[Heva]

Psiholog nije ljekar. Psiholog završava filozofski fakultet.
Psihijatar je doktor koji se bavi mentalnim zdravljem.
Ali eto, nebitno, za neke su i jedni i drugi problem, jer ne bi da budu "obilježeni".

Ma ovo ljekar je figurativno. Bave se i psiholozi mentalnim zdravljem.

Slažem se s tobom. Svi predavači imaju tu psihološko - pedagošku grupu ispita ali se ne mogu nositi sa problemima kao pedagog i psiholog, ipak oni mogu da idu dublje u korijen problema i daju bolji savjet od onog što bi predavač u školi mogao osmisliti, posebno ako ima malo godina u školi. PP služba inače ide 2x godišnje na sate OZ baš da "pipne puls" svakog odjeljenja kroz slobodan razgovor, upitnike... Ići kod školskog psihiloga ili pedagoga nije obilježavanje, svi se spisi na kraju godine bacaju. Djtetu nekad treba rame za plakanje koje možda nema kod kuće, psiholog to može nekad lakše postići nego razrednik zauzet ocjenjivanjem i predavanjima

[mali_balon]

Opet ponavljam nije problem ko ga salje nego je problem kvalifikacija onoga ko salje i onoga kome se salje...kontas...hoce li to biti ozbiljni neki ljudi ili ovi sto su sad tu

Kakvih kvalifikacija?
Djecu saljemo u te skole u kojima rade oni koji rade i lijecimo ih kod ljekara koji ih lijece. Vec smo pristali na te kvalifikacije. Ne znam u cemu je sporno sto ce isti ti ljudi rjesavati i ovu problematiku. Od psihologa se pravi neki bauk. Ljekar kao i svaki drugi, samo sto se bavi mentalnom problematikom.

Ok...jest u pravi si....

[mali_balon]

Jebi ga cmoljice bil ti dao da tamo neki nastavnik i pedagog salji tvoje dijete tamo nekom psihologu.....nemoj me zajebavat...

Ja ne znam jesmo li nas dvoje ludi, ali mi svoje dijete sagledavamo i kroz vrline i kroz mane. Ne kazem, da neko maltretira moje dijete saljuci ga bezveze, vise puta, iz ocito glupih razloga, da, bilo bi mi krivo.

Da dijete ima mracne misli, izjave, bizarne ispade, bio bih ljut ako mi ne bi skrenuli paznju na to.

Izvini, ali ja nastavnike ne gledam kao neke neprijatelje, nego nekoga ko saradjuje sa mnom u izgradnji mog djeteta.

Nas dvoje nismo tipovi koji ocekuju divljenje jer smo spremni na to da nam dijete moze imati mane, vec prosto ne zelimo za da mu napravimo medvjedju uslugu i ne suocimo ga sa problemom ako ga ima zbog njegovog dobra.

Cisto sebicni razlozi. Zelim da mi dijete bude sretno i to mi je na prvom mjestu. Boli me kurac sta ce Hikmeta naklapati u slobodno vrijeme o mom djetetu jer je otislo psihologu.

Sve to stoji i mene boli k za hikmetu i njih 50 sta ce pricati....na ovoj temi je sve bajno a neki dan smo svi pljuvali nastavnike i sistem i sve redom.....razumijem predstavu....
Kakvi ba nasi nastavnici i padagozi ne budi budala....vecina ih je tu samo normi da odradi jebe se njima za tvoje dijete...sto je starije vise im se jebe....naravno ima izuzetaka....
Ti ko da si s marsa pao...

[Chmoljo]

Sve to stoji i mene boli k za hikmetu i njih 50 sta ce pricati....na ovoj temi je sve bajno a neki dan smo svi pljuvali nastavnike i sistem i sve redom.....razumijem predstavu....
Kakvi ba nasi nastavnici i padagozi ne budi budala....vecina ih je tu samo normi da odradi jebe se njima za tvoje dijete...sto je starije vise im se jebe....naravno ima izuzetaka....
Ti ko da si s marsa pao...

nisam s marsa pao, nego nije sve crno-bijelo.

i zdravtsvo je korumpirano do srži, često i nekompetentno, pa opet spakuješ dijete i odvedeš ga doktoru. problem se ne rješava presjecanjem, nesudjelovanjem dok nije sve savršeno, već se treba aktivno raditi na njemu.

[mali_balon]

Evo sad se u skolamamprecise tolerise a kad pocne neka presija odma se laje na sistem...do juce pedagozi u skolama samo bili ikebane i sad te ikebane treba da salju djecu psiholizima...
Ili ona mi vaem djetetu nista ne mozemo nemirno je to je ustvari dijete sa posebnim potrebama...pa bi sam na rodteljskom gdje uciteljica kuka satima kako je nzahvalno raditi sa djecom sa posebnim potrebama da njih treba u druge skole specijazovane i tako to...mi ostali sokirani.....i sad takva uciteljica da prepozna neko cudno ponasanje.....pa njoj je sve cudno sto po njenim standardima nihe normalno

Kad bi htjeli imati pošteno školstvo, nijedno odjeljenje ne bi trebalo imati više od 15tak učenika, kako bi s predavač mogao u okviru časa posvetiti potrebama i mogućnostima svakog djeteta jer, iskreno, svako dijete ima svoje mogućnosti i potrebe. Što se tiče predavača u osnovnim, njima su "ugurana" djeca SPP nakon ubrzanog kursa od par popodneva, dok se za defektologe, logopede i druge stručne osobe iz tih oblasti ide 4 godine na fakultet. I kako da bilo ko od njih bude kompetentan osim da pazi da se dijete ne povrijedi, da se zabavi s nečim, da se ne svaša, da ne tuče druge ili drugi njega, i da usput nauči cijelo odjeljenje nečem korisnom? Kad je u odjeljenju sve OK - onda je to normalno jer je učiteljica ili nastavnik plaćen za to, a ako nije - zna se ko je kriv: predavač je nekompetentan, nestručan... inkluzija j empatična ideja od koje sama djeca SPP nemaju nikakve koristi osim što su skupa s drugom djecom. Ako nemaju asistenta u nastavi, to je vrlo tanko, beskorisno sjedenje jer se dijete ne mže angažovati u dovoljnoj mjeri u okviru njegovih mogućnosti jer predavač mora paziti i na druge šta rade, ocijeniti ih, pojasniti... nije to baš tako lak posao. Ako pričamo samo "o čuvanju djece", pa ko šta nauči - e, onda je to drugi par rukava.

Ovdje se sve zavrsava i pocinje....kada bi htjeli....a posto mo necemo jer tu treba neko da preuzme odgovornost onda od tog nema nista...

[Cherry-Cherry]

Mi smo zatucan, glup i neobrazovan narod, koji je zaslužio sve što mu se dešava

[laik1981]

Podsjetimo, u aktu Ministarstva se navodi da će učenik koji prijeti da će ugroziti svoj ili tuđi život na bilo koji način odmah biti upućen na psihijatrijski pregled na Kliniku za psihijatriju, Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju KCUS-a.

Ja jednostavno ne razumijem odbojnost prema provjeravanju ovakvih situacija od strane struke.

Evo jedan primjer iz skole u koju ide moje dijete. Ista su generacija ali ne idu u isto odjeljenje. Radi se o djetetu koje je od pocetka skolovanja bilo problematicno. Od prvog dana skolovanja je prijetilo i psovalo drugoj djeci, ometalo casove do te mjere da ih je bilo nemoguce odrzavati. Pokusavalo se razgovorima i sa djetetom i sa roditeljima. Njemu roditelji razvedeni i vode medjusobni rat, a to dijete koriste kao oruzje. Na vecinu poziva na razgovore se nisu ni odazivali vec je dolazila nena koja se uglavnom i brinula o tom djetetu. Uglavnom problematicna porodica. Dijete u trecem razredu pocelo hodati sa makazama po razredu i prijetiti djeci da ce im izbiti oko, da ce ih zaklati i sl. Sve to kroz smijeh i zezanciju. Ja sam ga gledao na putu od skole do kuce kako vinta nekom cjevcugom i trza drugu djecu.I djeca i uciteljica prozivljavali traume. Tek tad se socijalna sluzba ukljucila ozbiljnije. Dijete na polovini treceg razreda prebaceno u drugu skolu. Na srecu nikad nije nekog fizicki povrijedio, ali je mogao bezbroj puta.

Sta raditi sa takvim djetetom? Cekati da se desi neka tragedija ili ga odvojiti od druge djece? Ovo je eksteman slucaj, ali masa je slucajeva gdje su se stvari zapustale, pa je doslo do tezih slucajeva bullyinga. Ja mislim da nista ne treba prepustati slucaju. Bolje i preventivna posjeta psihijatru nego jedan promil sanse da neko zaplati glavom.

[mali_balon]

Sve to stoji i mene boli k za hikmetu i njih 50 sta ce pricati....na ovoj temi je sve bajno a neki dan smo svi pljuvali nastavnike i sistem i sve redom.....razumijem predstavu....
Kakvi ba nasi nastavnici i padagozi ne budi budala....vecina ih je tu samo normi da odradi jebe se njima za tvoje dijete...sto je starije vise im se jebe....naravno ima izuzetaka....
Ti ko da si s marsa pao...

nisam s marsa pao, nego nije sve crno-bijelo.

i zdravtsvo je korumpirano do srži, često i nekompetentno, pa opet spakuješ dijete i odvedeš ga doktoru. problem se ne rješava presjecanjem, nesudjelovanjem dok nije sve savršeno, već se treba aktivno raditi na njemu.

Jest i opet ces gledat da go odvedes nekom dobrom doktoru, sto bi seljaci rekli sa pedigreom nego nekom prvom koji naleti...i kad ga treba operisat raspitaz ces e za tog doktora je znas kakav je sistem, jer znas da im zna dijete umrijeti zbog javasluka (zbaoravio sam ime curice sto je umrla prije nekolio godina)
Do problema dolazimo kada ti neko bez "pedigrea" oznaci dijete kao problematicno proglasi ga monstrumom, karikiram, a dijete malo zivlje od ostlaih ili cak mozda ima blazi oblik autizma za koji se nije znalo....jer smo tu gdje jesmo imu sistemu kojem jesmo

Nije problem psiholiga pedagoga i psihijatara ali neka to budu ljudi od struke koji znaju sta rade a ne da ispune neke norme i formulare....da rade sa tom djecom a ne napisi dijagnozu i salji kuci

[mali_balon]

Podsjetimo, u aktu Ministarstva se navodi da će učenik koji prijeti da će ugroziti svoj ili tuđi život na bilo koji način odmah biti upućen na psihijatrijski pregled na Kliniku za psihijatriju, Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju KCUS-a.

Ja jednostavno ne razumijem odbojnost prema provjeravanju ovakvih situacija od strane struke.

Evo jedan primjer iz skole u koju ide moje dijete. Ista su generacija ali ne idu u isto odjeljenje. Radi se o djetetu koje je od pocetka skolovanja bilo problematicno. Od prvog dana skolovanja je prijetilo i psovalo drugoj djeci, ometalo casove do te mjere da ih je bilo nemoguce odrzavati. Pokusavalo se razgovorima i sa djetetom i sa roditeljima. Njemu roditelji razvedeni i vode medjusobni rat, a to dijete koriste kao oruzje. Na vecinu poziva na razgovore se nisu ni odazivali vec je dolazila nena koja se uglavnom i brinula o tom djetetu. Uglavnom problematicna porodica. Dijete u trecem razredu pocelo hodati sa makazama po razredu i prijetiti djeci da ce im izbiti oko, da ce ih zaklati i sl. Sve to kroz smijeh i zezanciju. Ja sam ga gledao na putu od skole do kuce kako vinta nekom cjevcugom i trza drugu djecu.I djeca i uciteljica prozivljavali traume. Tek tad se socijalna sluzba ukljucila ozbiljnije. Dijete na polovini treceg razreda prebaceno u drugu skolu. Na srecu nikad nije nekog fizicki povrijedio, ali je mogao bezbroj puta.

Sta raditi sa takvim djetetom? Cekati da se desi neka tragedija ili ga odvojiti od druge djece? Ovo je eksteman slucaj, ali masa je slucajeva gdje su se stvari zapustale, pa je doslo do tezih slucajeva bullyinga. Ja mislim da nista ne treba prepustati slucaju. Bolje i preventivna posjeta psihijatru nego jedan promil sanse da neko zaplati glavom.

Pa to ja i trubim cijelo vrijeme nije problem da se dijete uputi psihologu....sto se ranije nije oglasila socijalna sluzba, sto dijete nije oduzeto roditeljima i dato nani, sto drzava ne pomogne nani da ga prehrani itd itd...ne nego hajmo mi njega u drugu skolu i rijesli smo problem

E tako ce i ovo biti...psihologu saku antidepresiva i kuci

[NediM17]

Ne propisuje psiholog lijekove.

[mali_balon]

Ne propisuje psiholog lijekove.

Pardon, psihijatar....znas sta hocu da kazem...nejse

[laik1981]

Evo malo cisto radi rasprave.

Spoiler

Show

Velikom broju ljudi nije jasna razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Stoga ne čudi što u situaciji, kad se jave određene mentalne smetnje, vlada konfuzija i osoba ne zna od koga zatražiti pomoć. Često se psihoterapija doživljava kao jedinstven pojam i odlazak psihoterapeutu kao neupitna pomoć, bez obzira o kojoj vrsti problema se radi i kojom vrstom psihoterapije se bavi taj psihoterapeut. No, to nije tako. Postoji cijeli niz psihoterapijskih pravaca. Najpoznatiji su psihodinamska, bihevioralno- kognitivna, sistemska, integrativna, realitetna, geštalt, transakcijska, logoterapija itd. Za određene mentalne smetnje najučinkovitija je određena vrsta psihoterapije.
Konfuziji doprinosi i to što psihoterapeuti najčešće ne istaknu jasno uz svoje ime, svoje bazično obrazovanje i psihoterapijski pravac kojim se bave, što Zakon o psihoterapiji propisuje. Tako neki pacijenti odlaze kod drugih struka uvjereni da idu kod psihijatra ili psihologa. Još veći problem je kad psihoterapiju rade osobe koje uopće nisu psihoterapeuti, već na primjer životni treneri, koji nemaju edukaciju iz psihoterapije ili psihoterapeuti koji koriste metode koje nisu znanstveno potvrđene i koje su obično iz sfere kvazi duhovnosti. Stoga bi bilo mudro, prije odlaska psihoterapeutu koji radi van institucije, provjeriti od koga točno tražimo pomoć i što piše uz njegovo ime. Primjer pravilno napisanog natpisa bi bio npr. Marko Marković, mag. psihologije, bihevioralno-kognitivni psihoterapeut.
Dužina i širina obrazovanja kod psihijatra, psihologa i psihoterapeuta je različita.
Psihijatar nakon završenog studija medicine na Medicinskom fakultetu u trajanju od šest godina, specijalizira psihijatriju. Specijalizacija se obavlja kroz period od pet godina po programu koji propisuje Ministarstvo zdravstva. Tijekom tog perioda specijalizant svaki dan ide na posao u određenu bolnicu, već kako program specijalizacije propisuje, gdje radi osam sati, a više puta mjesečno obavlja 24-satna dežurstva. Također je obvezan završiti poslijediplomski stručni studij iz psihijatrije. Specijalizant se u sklopu specijalizacije bazično educira iz psihodinamske i bihevioralno- kognitivne psihoterapije, mada veliki broj psihijatara dodatno završava i edukaciju iz nekih drugih psihoterapijskih pravaca.
Psihijatar može propisivati lijekove, upućivati na određene dijagnostičke pretrage, što psiholog i psihoterapeut ne mogu. Naravno, može obavljati i psihoterapiju.
Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije na Filozofskom fakultetu ili na Hrvatskim studijima, koji traje pet godina. U Hrvatskoj ne postoji studij kliničke psihologije, odnosno psiholozi imaju obrazovanje društvenog usmjerenja. Samo dio psihologa radi u zdravstvenom sustavu, dok ostali rade u odgojno obrazovnim ustanovama, različitim državnim institucijama ili na ljudskim resursima u privatnom sektoru.
Psiholozi koji rade u zdravstvenom sustavu educiraju se dodatno iz psihoterapije, a mogu završiti i poslijediplomski studij iz kliničke psihologije, na Filozofskom fakultetu.
Psiholog može obavljati psihologijsko testiranje, što psihijatar i psihoterapeut ne mogu. Naravno, može obavljati i psihoterapiju.
Nekada su se psihoterapijom bavili samo psihijatri i psiholozi. To se zadnjih godina promijenilo i omogućeno je i drugim strukama da se educiraju za psihoterapeute. Tako primjerice ekonomist, arhitekt ili geodet može postati psihoterapeut nakon što se educira. Edukacija iz psihoterapije kod većine psihoterapijskih pravaca se provodi kroz period od četiri do pet godina, po programu udruženja za tu vrstu psihoterapije. Prve dvije godine su bazična edukacija i organizirane su kao desetak jednodnevnih radionica po godini ili se nekoliko radionica spoji, pa se edukacija odvija tijekom četiri vikenda u godini. Sljedeće dvije do tri godine su nešto zahtjevnije i uključuju superviziju. Iz navedenog je jasno da psihoterapeut nije akademska titula. Usprkos tome, posao psihoterapeuta je zahtijevan i ozbiljan. To nije neobavezno čavrljanje, kako mnogi misle. Treba razlikovati savjetodavni tretman od dubinske psihoterapije, koja zadire u strukturu ličnosti. Nestručan terapeut može ozbiljno naštetiti pacijentu i umjesto da mu pomogne, izazvati pogoršanje. U praksi se susreću pacijenti koje je nestručan psihoterapeut doveo do ruba samoubojstva i tek tada su zatražili pomoć psihijatra.
Psihoterapeut koji nije psiholog ni psihijatar, ne može obavljati ni psihologijsko testiranje ni psihijatrijski pregled. On nema potrebno znanje da bi procijenio treba li osobi liječenje lijekovima i zato njegovo mišljenje da klijent ne treba ići psihijatru i uzimati lijekove treba uzeti s rezervom.
U kliničkoj praksi se često vidi da osobe zbog stigme nastoje izbjeći psihijatrijski pregled i odmah traže pomoć psihoterapeuta. Razumljivo je da im je lakše prihvatiti ulogu klijenta nego pacijenta, ali ideja da se mentalne teškoće mogu liječiti samo psihoterapijom najčešće je nerealna. Zakon o djelatnosti psihoterapije je zaštitio djecu. Psihoterapiju djece je dopušteno raditi tek nakon što je psihijatar postavio dijagnozu i propisao određenu psihoterapiju kao način liječenja tog djeteta. Mada zakon to isto nije propisao za odrasle osobe, bilo bi dobro primijeniti to i na njih, odnosno prvo napraviti psihijatrijski pregled. Psihijatar će postaviti dijagnozu, eventualno savjetovati određene dijagnostičke pretrage i psihologijsko testiranje, te ako je to indicirano, uputiti osobu psihoterapeutu. Sva istraživanja pokazuju da je najučinkovitija opcija u liječenju kombinacija lijekova i psihoterapije.
Ovakvim pristupom bi se spriječile neželjene situacije, koje se nerijetko susreću u kliničkoj praksi, da osobe nisu liječene na najbolji mogući način i da je u lutanju od jednog terapeuta do drugog, izgubljeno dragocjeno vrijeme.

[DebelinJoe]

Postoje države i ovakve, ali mi smo država-psihijatrijska klinika otvorenog tipa...

[Ateista]

Ne vidim stvarno nikakav problem da se djeca salju psihologu ili psihjatru ako se primijeti neki problem, to je sasvim normalno i pozeljno, ne samo da se sprijece ovi problemi da nekog ubije vec da se preveniraju razni problemi.
Ne znam kako ce se to kod nas provesti, ali nije lose da se bar radi na tome, neki je naprdak kako god.

[laik1981]

Postoje države i ovakve, ali mi smo država-psihijatrijska klinika otvorenog tipa...

Samo sto nema nikoga da nas lijeci.

[¤ jelena ¤]

Ako je problem to što neko nekompetentan šalje dijete kod nekog nekompetentnog psihologa, neka ga odvede roditelj kod nekog koji je kompetentan.

Roditelju za to ne treba nikakva kompetencija.

Uputnica je sasvim dovoljna.